Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika05
pet
12/25
Shinjuku botanička bašta
stella.blog.hr
Ogromni Tokio krije mirne dijelove u kojima ne čujete
buku megalopolisa.
Takva je Shinjuku botanička bašta.
(slike mog sina)
(nastavit će se)
04
čet
12/25
GODINE , GODOVI , MISAO...
komentatoricamicaa.blog.hr
“Zaljubit ću se, odlučih iznenada. Zima je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proljeća…”
netko . nečija . odlična misao.
Goethe: WANDERERS NACHTLIED
potok.blog.hr
Ueber allen Gipfeln
ist Ruh,
in allen Wipfeln
spuerst du
kaum einen Hauch.
Die Voegelein schweigen im Walde.
Warte nur, balde
ruhest du auch.
PUTNIKOVA NOĆNA PJESMA
Vrhovima pustim
mir vlada.
U krošnjama gustim
čuj sada
tek lahora ćuh.
U šumi ptičice šute,
smirenje slute
i za tvoj duh.
Tren u kojem svijet utihne
star-rose-bloger.blog.hr
Ponekad postoji trenutak u kojem sve utihne,
a ono što osjećamo postane jasnije nego ikad. Ovo je jedan takav trenutak.
Ti i ja, u tišini sna,
svijet nestaje, ostaje samo čar.
Ruke tvoje grle me nježno,
s tobom je svaki tren blag i dragocjen dar.
Ti i ja, pod mjesečevim sjajem,
srca šapću priče što tiho plešu.
U tvom pogledu svijet mi sja,
svaki trenutak s tobom nosi radost i mir u dušu.
Enošima
stella.blog.hr
Naši putnici posjetili su otok Enošima u Japanu
Obišli njegove hramove
Vratili se u Tokio i posjetili Sensođi hram
(slike mog sina)
(nastavit će se)
03
sri
12/25
u petlji potvrđivanja
potok42.blog.hr
s nepoznatim ljudima dijeliš prostor u kojem se
nadmeno hvale, nadmeću u beznačajnostima i
prikrivaju vlastitu nesigurnost pod gustim velom
navodnog znanja i iskustva, ljudima opsesivnim i
udaljenim od stvarnosti i bliskim željenim slikama.
tu ne postoje da bi doprinosili, već da bi dokazali
da su jedinstveniji, pametniji, popularniji od drugih.
privatnost se ne uspijeva sakriti, jer sve što se stvori
postaje dio digitalnog pejzaža, dostupno za kopiranje,
kritiku, zloupotrebu, uspoređivanje ili ignoriranje.
postaju prisilni ponavljači, provjeravaju posjećenost,
komentiraju sebi slične, prate egomagnetske rivale.
svoje vrijeme i pažnju rasipaju u beskonačnoj petlji
potvrđivanja i vidljivosti, frustrirani i proračunati.
i dobiju iluziju važnosti i odjek svoje blijede sjenke.
Slap Žakalj
mcind.blog.hr
~;;~ Lijep nedjeljni dan treba iskoristiti a kad se već nisam prijavio za izlet u Istru do Skitače i Crne punte od PD Kamenjak a tamo sam ionako već bio par puta otišao sam lagano ponovo do slapa Žakalj na Rječini jer sam očekivao više vode nakon nedavnih kiša. Dan dva prije bio je slap sigurno veći ali i sada se dobro pokazao. Bilo je dosta posjetitelja, neki i sa psima.
Pogled sa vidikovca iznad napuštene Hartere, nekad poznate tvornice papira.
Nakon pola ure hoda iz centra grada već vidim slap Žakalj i most iznad.
Slap je još uvijek dovoljno velik.
Pogled sa mosta uzvodno.
Za vrijeme rada mlina Žakalj koji je malo dalje uzvodno od ovog slapa ovdje je postojao most za prijeći preko rijeke i nakon dugo vremena bez mosta nedavno je napravljen novi metalni. Ma i običan viseći bi dobro došao.
Ovdje se i moja sjena kupa u rijeci.
Dio nekad velikog mlina Žakalj. Nekad je na Rječini bilo puno mlinova a ovaj Žakalj i nešto dalji uzvodno Matešićev mlin su bili najveći.
Rječina sa mosta kojim se prelazi iz Vodovodne ulice u Ružićevu i napuštenu Harteru. Malo desno iza je jedan od najjačih izvora iz kojeg i grad Rijeka dobiva vodu a lijevo nešto dalje iza je ulaz u Harteru.
Odavde do centra grada je 10 - 15 min. hoda. Do izvora Rječine u Grobniščini ima odavde oko 5 sati hoda i tu šetnju sam prikazao par puta.
Marenda kraj Rječine. Sendvič sa domaćim namazom od avokada i čaj.
Križaljkica talijanka sa tri crna polja i sličicom.
Vodoravno
1. Korito kojim protiče voda. 2. ? 3. Obično staklena posuda za biljke ili gmazove. 4. Prikaz skladnog, mirnog života. // Tvorac nekog djela. 5. Nisko rastući ukrasni grm iz obitelji Rhykolaccaceae porijeklom iz američkog tropskog pojasa. // Vrst umaka sa mesom. 6. Muško ime albanskog porijekla u značenju oblak. // Najmanji naseljeni jadranski otok, poznat po spužvarima. 7. Postupak zaštite nekog djela ili izuma.
Okomito
1. Nemirna osoba sklona igri i avanturama. 2. Nadraženo mjesto na koži. 3. Spoj koji je izveden iz sličnog spoja kemijskom reakcijom. 4. Naočale, cvikeri. 5. Samovoljni kruti vladar. // Kem. znak za dušik. 6. Osobna zamjenica // Čin, postupak. 7. Žensko ime (est. političarka Kallas). // Reg. oznaka za vozila na Kvarneru osim iz Senja. 8. Popravljač satova. 9. Vrst tkanine od lika, unutr. kore drveta. 10. Vatra, veći plamen. 11. Bivši vratar Hajduka, Vedran.
PLOVI AS
RINE ČAJ
NIVO LIM
E I KRAJ.
ovo malo lipote...
komentatoricamicaa.blog.hr
..na radost djeci i odraslima koji znaju klizanje na ledu : velika površina Prokurative spremna za igru i sport razigranih velikih i malih
a href='https://postimages.org/' target='_blank'>
....a palme ostaju i dalje ...palme Zapadne obale...
sve slike isti autor J.G
komentari isključeni
Lijepo je, sjetiti se....
agava505.blog.hr
...lijepo je sjetiti se
nekih dana prošlih
nekih pjesama ispjevanih
nekih ljudi koji su ostavili trag
jednog vremena
kad je sve bilo
jednostavnije
toplije...
danas...
za moju dušu
i za sve one
vjerne moje
od kojih sam
uvijek imala
i još imam podršku...
...ova pjesma je imala pozitivan odjek
u vrijeme kad je nastala...
dobila je mnoge pratitelje...
nadahnuta je meditacijom o prošlosti i sadašnjosti,
o ljudima koji su me oblikovali
i onima koji me i dalje podržavaju...
ona je jednostavna, ja je volim
njena snaga je u jednostavnosti
kratki stihovi, jasne slike,
i emocija bez koje ja ne bih bila ja....
hvala autoru koji je sjajno kreirao video,
izabrao glazbu u pozadini
kad je to radio bio je
učenik petog razreda osnovne škole
diplomirao na medicinskom fakultetu u Rijeci
ambiciozan i vrijedan
nastavlja karijeru u medicinskoj struci....
Tokio
stella.blog.hr
Tokio, prijestolnica Japana, spada u najveće i najgušće
naseljene gradove na svijetu. U samom centru živi preko
9 miliona ljudi, dok čitav grad sa predgrađima ima oko
35 miliona ljudi.
Ukratko, ne možete ni zamisliti veličinu ovog
megalopolisa
Iako se Tokio veoma modernizirao i sam Japan je
postao sinonim za najsavremeniju tehnologiju, Tokio
i dalje u svom srcu brižno čuva tradiciju i kulturu,
veoma cijeni svoju istoriju i to ćete vidjeti i osjetiti na
svakom koraku.
Tornjevi, palače, šinto i budistički hramovi, muzeji
– samo su neka od mjesta koje ne smijete propustiti
ako se nađete u Tokiju. Ako razumijete istoriju Japanaca,
bolje ćete shvatiti njih same. Ovo je narod koji je
izuzetno vezan i ponosan na svoju tradiciju,
te je ona ostala utkana i u suvremenu svakodnevnicu.
Naravno, tu je i spomenik Hačiko, najpoznatijeg
vjernog psa
(slike mog sina)
(nastavit će se)
02
uto
12/25
Može i ovako...
komentatoricamicaa.blog.hr
Vrijeme je očajno, deprimirajuće, nebo je na tjemenu , ono što moraš obaviš najbrže što možeš
Ali, ima sretnika koje ništa omesti ne može ako dijele zajedničku sreću- kao ovo dvoje na slici J.G koji zagrljajem gledaju prema Spli'skim vratima
bez komentara, hvala
Svijest o ništavilu vraća svijet u normalne gabarite
huc.blog.hr
– iz uputa za život –
Svaki put kada si na mukama
i osjećaš kao da ne postojiš,
kad su svi tvoji napori sprdnja,
sve tvoje akcije opstruirane,
kada tvoj posao ne ide nikuda
i čini ti se da stalno krećeš
iz početka,
kad ti struka okrene leđa
i ne želi ni pljunuti na tvoje ime,
kad tvoje srce, ogromno
kao Andromeda,
ostane nevidljivo,
a neumoljivi debeli bankari
i njihovi krvoločni psi,
legalni utjerivači dugova,
pišaju po tvojim osjećajima
i cere se tvojoj dobroti
kao da je neka šala,
kada se tvoj genij raspada u kutu
poput Dalita punog crva
na ulici neke indijske prčije,
kada te ignoriraju,
omalovažavaju gdje god se pojaviš,
kad si satran očajem,
razbijen,
i niskost te gazi
s namjerom da te svede na svoju razinu,
kad na tebe gledaju kao na bijednog parazita,
kao na beskorisnog smrada,
luzera bez šanse,
tipa koji samo troši kisik –
otiđi na groblje.
Ili samo udahni duboko i sjeti se:
Sve je ovo samo privremeno.
Sve je ovo uber-kratko.
U kozmičkim okvirima kraće nego
jedan skromni prdac.
Svake godine
Zemlja se nekoliko centimetara
odmakne od Sunca,
koje se ionako gasi.
Oceani će se jednom smrznuti,
život će se zalediti i crknuti.
Od čovjeka neće ostati ništa.
Ni tvoja bol, ni tvoj trud, ni tvoje lažne nade.
Ni Bijela kuća.
Ni Sikstinska kapela, ni vatikanska kupola, ni Kineski zid.
Ni piramide.
Ništa od Biblije, Talmuda, Veda, Upanišada.
Ništa od tvoje slomljene duše
koja stenje, izmučena, na križu vlastitog života.
Ništa.
Možda prah.
I zrno prašine.
I onda će odnekud pristići crna rupa
i sve to fino dokrajčiti.
Ili će se cijela jebena Mliječna staza urušiti u samu sebe
pa neće ostati ni prah,
ni zrno prašine.
Ali ni tu nije kraj.
Svemir ubrzava i nastavit će se širiti
sve dok ne popucaju gravitacijske veze,
dok se ne raspadne posljednja međumolekularna
i atomska veza,
dok se i zadnja elementarna čestica
ne svede na nulu.
Dok Sve ne svede se na Nulu —
na Hladno, Mračno Mjesto
u kojem se ama baš ništa ne Zbiva.
Stanje Maksimalne Entropije!
Doduše, može doći i do sažimanja u Početnu
točku, ali prema svim pokazateljima
šanse da se takovo što dogodi neznatne su.
No kao da to išta mijenja na stvari.
Svijest o Ništavilu
naprosto vraća čovjeku mir.
Sjeti se toga
svaki put kada pokušaju da ti uvale nešto
poput Časti,
Prava, Dužnosti i Obaveza,
Odanosti Domovini,
Vjernosti Tvrtki,
Vođi,
Zastavi…
Kad ti govore o “Pravim Vrijednostima”,
o Našoj Stvari, Našem Putu,
o Pravovjerju,
o Čuvanju Tradicije,
o Krvi i Tlu,
o Braniteljima Nacije
(…)
Sjeti se toga kad ti u lice bacaju Parole:
„Kupuj domaće“
„Zajedno smo jači“,
„Narod nikad ne griješi“,
„U svakome od nas krije se Heroj“
(…)
Kad ti mašu motivacijskim govnima:
“Yes, We Can”,
“Dream Big”,
“No Limits”,
“Follow Your Passion”,
“Grind, Hustle, Repeat",
„No Pain No Gain“
(…)
Kad ti guraju Samoizrabljivanje kao Krepost,
i govore da se moraš Žrtvovati,
Raditi Više, Jače, Dulje,
“Dati 110%”,
“Izaći iz zone komfora”,
“Postati najbolja verzija sebe”
(…)
Kad ti serviraju
njihove Svetinje, simbole,
njihove vizije,
njihove Velike Narative,
njihove Zastave
i kolektivni ponos
(…)
Da nabrajam do termalne smrti Svemira
ne bi uspio obuhvatiti Totalitet
svih njihovih Podvala i Laži!
Uglavnom — sjeti se, Dragi moj!
Pounutri i ugradi tu misao
u Temelj svog bića.
Pa Spokojno i Dokono, bez suvišnih kretnji,
u žutom Skloništu od Stvarnosti,
ispijaj svoje piće bez griže savjesti.
T i s i s a v r š e n !
U karnevalu luđaka što si umišljaju da su Bogovi
jedino to još ima smisla.
Svijest o ništavilu vraća svijet u normalne gabarite
huc.blog.hr
– iz uputa za život –
Svaki put kada si na mukama
i osjećaš kao da ne postojiš,
kad su svi tvoji napori sprdnja,
sve tvoje akcije opstruirane,
kada tvoj posao ne ide nikuda
i čini ti se da stalno krećeš
iz početka,
kad ti struka okrene leđa
i ne želi ni pljunuti na tvoje ime,
kad tvoje srce, ogromno
kao Andromeda,
ostane nevidljivo,
a neumoljivi debeli bankari
i njihovi krvoločni psi,
legalni utjerivači dugova,
pišaju po tvojim osjećajima
i cere se tvojoj dobroti
kao da je neka šala,
kada se tvoj genij raspada u kutu
poput Dalita punog crva
na ulici neke indijske prčije,
kada te ignoriraju,
omalovažavaju gdje god se pojaviš,
kad si satran očajem,
razbijen,
i niskost te gazi
s namjerom da te svede na svoju razinu,
kad na tebe gledaju kao na bijednog parazita,
kao na beskorisnog smrada,
luzera bez šanse,
tipa koji samo troši kisik –
otiđi na groblje.
Ili samo udahni duboko i sjeti se:
Sve je ovo samo privremeno.
Sve je ovo uber-kratko.
U kozmičkim okvirima kraće nego
jedan skromni prdac.
Svake godine
Zemlja se nekoliko centimetara
odmakne od Sunca,
koje se ionako gasi.
Oceani će se jednom smrznuti,
život će se zalediti i crknuti.
Od čovjeka neće ostati ništa.
Ni tvoja bol, ni tvoj trud, ni tvoje lažne nade.
Ni Bijela kuća.
Ni Sikstinska kapela, ni vatikanska kupola, ni Kineski zid.
Ni piramide.
Ništa od Biblije, Talmuda, Veda, Upanišada.
Ništa od tvoje slomljene duše
koja stenje, izmučena, na križu vlastitog života.
Ništa.
Možda prah.
I zrno prašine.
I onda će odnekud pristići crna rupa
i sve to fino dokrajčiti.
Ili će se cijela jebena Mliječna staza urušiti u samu sebe
pa neće ostati ni prah,
ni zrno prašine.
Ali ni tu nije kraj.
Svemir ubrzava i nastavit će se širiti
sve dok ne popucaju gravitacijske veze,
dok se ne raspadne posljednja međumolekularna
i atomska veza,
dok se i zadnja elementarna čestica
ne svede na nulu.
Dok Sve ne svede se na Nulu —
na Hladno, Mračno Mjesto
u kojem se ama baš ništa ne Zbiva.
Stanje Maksimalne Entropije!
Doduše, može doći i do sažimanja u Početnu
točku, ali prema svim pokazateljima
šanse da se takovo što dogodi neznatne su.
No kao da to išta mijenja na stvari.
Svijest o Ništavilu
naprosto vraća čovjeku mir.
Sjeti se toga
svaki put kada pokušaju da ti uvale nešto
poput Časti,
Prava, Dužnosti i Obaveza,
Odanosti Domovini,
Vjernosti Tvrtki,
Vođi,
Zastavi…
Kad ti govore o “Pravim Vrijednostima”,
o Našoj Stvari, Našem Putu,
o Pravovjerju,
o Čuvanju Tradicije,
o Krvi i Tlu,
o Braniteljima Nacije
(…)
Sjeti se toga kad ti u lice bacaju Parole:
„Kupuj domaće“
„Zajedno smo jači“,
„Narod nikad ne griješi“,
„U svakome od nas krije se Heroj“
(…)
Kad ti mašu motivacijskim govnima:
“Yes, We Can”,
“Dream Big”,
“No Limits”,
“Follow Your Passion”,
“Grind, Hustle, Repeat",
„No Pain No Gain“
(…)
Kad ti guraju Samoizrabljivanje kao Krepost,
i govore da se moraš Žrtvovati,
Raditi Više, Jače, Dulje,
“Dati 110%”,
“Izaći iz zone komfora”,
“Postati najbolja verzija sebe”
(…)
Kad ti serviraju
njihove Svetinje, simbole,
njihove vizije,
njihove Velike Narative,
njihove Zastave
i kolektivni ponos
(…)
Da nabrajam do termalne smrti Svemira
ne bi uspio obuhvatiti Totalitet
svih njihovih Podvala i Laži!
Uglavnom — sjeti se, Dragi moj!
Pounutri i ugradi tu misao
u Temelj svog bića.
Pa Spokojno i Dokono, bez suvišnih kretnji,
u žutom Skloništu od Stvarnosti,
ispijaj svoje piće bez griže savjesti.
T i s i s a v r š e n !
U karnevalu luđaka što si umišljaju da su Bogovi
jedino to još ima smisla.
Svijest o ništavilu vraća svijet u normalne gabarite
huc.blog.hr
– iz uputa za život –
Svaki put kada si na mukama
i osjećaš kao da ne postojiš,
kad su svi tvoji napori sprdnja,
sve tvoje akcije opstruirane,
kada tvoj posao ne ide nikuda
i čini ti se da stalno krećeš
iz početka,
kad ti struka okrene leđa
i ne želi ni pljunuti na tvoje ime,
kad tvoje srce, ogromno
kao Andromeda,
ostane nevidljivo,
a neumoljivi debeli bankari
i njihovi krvoločni psi,
legalni utjerivači dugova,
pišaju po tvojim osjećajima
i cere se tvojoj dobroti
kao da je neka šala,
kada se tvoj genij raspada u kutu
poput Dalita punog crva
na ulici neke indijske prčije,
kada te ignoriraju,
omalovažavaju gdje god se pojaviš,
kad si satran očajem,
razbijen,
i niskost te gazi
s namjerom da te svede na svoju razinu,
kad na tebe gledaju kao na bijednog parazita,
kao na beskorisnog smrada,
luzera bez šanse,
tipa koji samo troši kisik –
otiđi na groblje.
Ili samo udahni duboko i sjeti se:
Sve je ovo samo privremeno.
Sve je ovo uber-kratko.
U kozmičkim okvirima kraće nego
jedan skromni prdac.
Svake godine
Zemlja se nekoliko centimetara
odmakne od Sunca,
koje se ionako gasi.
Oceani će se jednom smrznuti,
život će se zalediti i crknuti.
Od čovjeka neće ostati ništa.
Ni tvoja bol, ni tvoj trud, ni tvoje lažne nade.
Ni Bijela kuća.
Ni Sikstinska kapela, ni vatikanska kupola, ni Kineski zid.
Ni piramide.
Ništa od Biblije, Talmuda, Veda, Upanišada.
Ništa od tvoje slomljene duše
koja stenje, izmučena, na križu vlastitog života.
Ništa.
Možda prah.
I zrno prašine.
I onda će odnekud pristići crna rupa
i sve to fino dokrajčiti.
Ili će se cijela jebena Mliječna staza urušiti u samu sebe
pa neće ostati ni prah,
ni zrno prašine.
Ali ni tu nije kraj.
Svemir ubrzava i nastavit će se širiti
sve dok ne popucaju gravitacijske veze,
dok se ne raspadne posljednja međumolekularna
i atomska veza,
dok se i zadnja elementarna čestica
ne svede na nulu.
Dok Sve ne svede se na Nulu —
na Hladno, Mračno Mjesto
u kojem se ama baš ništa ne Zbiva.
Stanje Maksimalne Entropije!
Doduše, može doći i do sažimanja u Početnu
točku, ali prema svim pokazateljima
šanse da se takovo što dogodi neznatne su.
No kao da to išta mijenja na stvari.
Svijest o Ništavilu
naprosto vraća čovjeku mir.
Sjeti se toga
svaki put kada pokušaju da ti uvale nešto
poput Časti,
Prava, Dužnosti i Obaveza,
Odanosti Domovini,
Vjernosti Tvrtki,
Vođi,
Zastavi…
Kad ti govore o “Pravim Vrijednostima”,
o Našoj Stvari, Našem Putu,
o Pravovjerju,
o Čuvanju Tradicije,
o Krvi i Tlu,
o Braniteljima Nacije
(…)
Sjeti se toga kad ti u lice bacaju Parole:
„Kupuj domaće“
„Zajedno smo jači“,
„Narod nikad ne griješi“,
„U svakome od nas krije se Heroj“
(…)
Kad ti mašu motivacijskim govnima:
“Yes, We Can”,
“Dream Big”,
“No Limits”,
“Follow Your Passion”,
“Grind, Hustle, Repeat",
„No Pain No Gain“
(…)
Kad ti guraju Samoizrabljivanje kao Krepost,
i govore da se moraš Žrtvovati,
Raditi Više, Jače, Dulje,
“Dati 110%”,
“Izaći iz zone komfora”,
“Postati najbolja verzija sebe”
(…)
Kad ti serviraju
njihove Svetinje, simbole,
njihove vizije,
njihove Velike Narative,
njihove Zastave
i kolektivni ponos
(…)
Da nabrajam do termalne smrti Svemira
ne bi uspio obuhvatiti Totalitet
svih njihovih Podvala i Laži!
Uglavnom — sjeti se, Dragi moj!
Pounutri i ugradi tu misao
u Temelj svog bića.
Pa Spokojno i Dokono, bez suvišnih kretnji,
u žutom Skloništu od Stvarnosti,
ispijaj svoje piće bez griže savjesti.
T i s i s a v r š e n !
U karnevalu luđaka što si umišljaju da su Bogovi
jedino to još ima smisla.
Created of JA
agava505.blog.hr
nedostatak nadahnuća ili dosada
ravnodušnost ili apatija
tko bi ga znao
tek znam
s vremena na vrijeme
moram se fotkom iskazati...
vrijeme je Došašća
vrijeme radosti i dragosti
jedino što ja mogu je
malo se poigrati
jer svaki drugi sjaj nije sjaj
dok ima djece gladne
u sigurnim kućama nesretnih žena
ratova, neimaštine, loših djela
onih koji kroje neke naopake politike
budimo si dobri
poštujmo se, uvažavajmo
darujmo istinski mir
i duhovno blagostanje
sve materijalno bit će vrijedno
možda nekog dana zvanog n i k a d
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr