Kreativni odjel

* Panirana riba i mladi luk ... 370 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag panirane bijele ribe ... 210
0,05 dl maslinovog ulja ... 50
+ salata:
5 dag mladog luka ... 20
0,1 dl bučinog ulja ... 90
sol, papar, ...

- ispeci ribu
- serviraj uz salatu

Štapiće zovem ribom,
jer ovi fakat jesu od ribe.

Iza Čehova

stella.blog.hr

Napisano je:
"Predstava “Iza Čehova” inspirisana je delima A. P. Čehova,
dramski tekst prati stvaranje ovog velikog pisca, njegove krize
u pisanju, saradnju sa Korš teatrom, njegovu bolest, ljubavni
odnos sa Olgom Kniper, saradnju sa Stanislavskim.
Žanrovski ovu predstavu možemo okarakterisati kao poetski
simbolizam. Glumci su sve vreme prisutni na sceni igrajući
svoje likove, ali i scenografiju, atmosferu pa i Čehovljeve misli.
Scenski pokret je radila profesorka Marina Bukvički, dok je
muziku komponovala profesorka Tehnike glasa Dina Miletić."

Dodala bih: za preporuku! Teatar "Vuk"

Iza Čehova

stella.blog.hr

Napisano je:
"Predstava “Iza Čehova” inspirisana je delima A. P. Čehova,
dramski tekst prati stvaranje ovog velikog pisca, njegove krize
u pisanju, saradnju sa Korš teatrom, njegovu bolest, ljubavni
odnos sa Olgom Kniper, saradnju sa Stanislavskim.
Žanrovski ovu predstavu možemo okarakterisati kao poetski
simbolizam. Glumci su sve vreme prisutni na sceni igrajući
svoje likove, ali i scenografiju, atmosferu pa i Čehovljeve misli.
Scenski pokret je radila profesorka Marina Bukvički, dok je
muziku komponovala profesorka Tehnike glasa Dina Miletić."

Dodala bih: za preporuku! Teatar "Vuk"

Lukas

luki2.blog.hr

Poštovani roditelji,

ovim mailom javljam da su vaša djeca ušla u najuži krug i da ih želimo vidjeti na audiciji uživo.

Audiciju planiramo održati u SUBOTU 9.11. u Zadru i Splitu a točan raspored i dodatne informacije o audiciji ću vam poslati na vrijeme.

Budući da je samo jedna ženska i jedna muška uloga u pitanju, pripremite ih na to da se ne nadaju previše i neka audiciju shvate kao igru.

Audicija nije natjecanje i nećemo odabrati "najbolje glumce" s audicije nego one koji najviše odgovaraju likovima, jer ćemo kroz probe prije snimanja ionako raditi s njima, što znači da oni zapravo ne mogu pogriješiti i da će presuditi stvari na koje djeca ne mogu utjecati. Zapravo je najbitnije da budu što autentičniji, što više "svoji".

Veselimo se upoznati ih, Čejen

Eto, Lukasu, starijem necaku, držim palčeve na audiciji. Bravo!!!!! Ide na dramsku grupu i na sport. I sve stigne!!!!

Ljubi ga teta!

R&J

konobarica123.blog.hr

R&J naziv je izvrsne vinarije sa Plešivice. Poznati su po prirodnim vinima i rade ih vrhunski. No ovdje nećemo o vinariji s Plešivice, već o nekim drugima koji nose iste inicijale. R i J su drage žene, umirovljenice, ne viđam ih često, nismo ni osobito nešto povezane, a povezane smo zauvijek i svaki put kad se sretnemo to je veselje i užitak. Nema tu klišeiziranih, ispranih i ispraznih razgovora da prođe eto tih nekoliko trenutaka ili da samo iscuri vrijeme kave.
Ne znam vezale su li nas knjige ili On. I da li bi išta od tih veselja u našim susretima bilo da poveznica nije knjiga koju smatram svojom osobnom Biblijom.
Evo kako ide priča.
U Gradsku sam se knjižnicu, ogranak Zamet učlanila vrlo rano. Negdje u višim razredima osnovne škole. Nisam tada ni bila svjesna da volim čitati, znala sam samo da u knjigama školske knjižnice nema tako zanimljivih štiva kao u Gradskoj, a bilo je očito i da nam je svima u isto vrijeme čitati iste lektirne naslove kojih se ne možemo istovremeno dočepati. I tako eto mene u pravoj knjižnici. A tamo je knjižničarka bila teta R.
Negdje kad je u srednjoj Ćuprija došla na red, znala sam već da volim čitati. Prepreka nije bila ni činjenica da se neki naslovi poput nje ne mogu dobiti na latinici. Pa sam ih rješavala na ćirilici, jer - kako drugačije. A mislim da sam se malo voljela i praviti važna sa tom ćirilicom. Jer naslove koji nisu bili zadani da se čitaju na ćirilici, a koji su bili lektira bez ikakvog sam razloga znala nositi sa sobom u školu. Kao, nek' vidi raja da meni ni ćirilica nije, kao mnogima, tlaka. I u svemu tome, dok sa stranica vrišti ćirilica, a oni mnogi zgražaju se nad čuvenom scenom nabijanja na kolac iz Ćuprije, mene kao morkom krpom po glavi lupa nevjerojatna gustoća pleta pripovijedanja koji teče stranicama. Oborena sam. Ukradena zauvijek. Odradila se Ćuprija, vratila u knjižnicu. Sa polica se uzima isti autor, drugi naslov. Bijele, hrapave tvrde korice, mrvu ohabane, debljina onako, latinica. Milina.
Znakovi pored puta. Jedini primjerak u zametskom ogranku.
Kroz godine što dolaze postaje ishaban, raskupusan, sav podcrtan mojom grafitnom. Uzimam ga, vraćam, opet uzimam. I kroz sve te godine prijetim se mojoj teti R, knjižničarki sa kojom sam si već u frend statusu, da bi se moglo dogoditi da im knjiga nestane iz fundusa. Jer toliko sam ju iscrtala, da je šteta da takva stoji u knjižnici, a i meni će biti lakše no nanovo podcrtavati neku tamo novu. R se samo smješka, ne govori ništa. Jasno joj je da sam zavedena zauvijek. Zna da mi čitateljski fanatici štujemo knjigu na neki naš način, knjige ne otuđujemo, pa tako ni ja svoje prijetnje nikada nisam realizirala. Bijeli primjerak je ostao u fundusu ogranka. Gdje je na kraju završio ne znam. Da je mene i R povezao zauvijek - znam. Kroz ogranke, knjižnice, kave i priče nastavile smo druženje.
Dolaze disibio vremena, prolaze disibio vremena, autor privremeno nestaje sa polica knjižnica, u knjižarama ga sačuvajbože nema ni u mislima prodavača, a i antikvarijati šute Pisca.
Ponešto sam odrasla, promijenila neke poglede na svijet i život. Domogla sam se Sveski, Znakove tražila tu i tamo.
Slučajno u nekom razgovoru, i ne znajući da je J knjižničarka svoje muke po Piscu i naslovu povjeravam joj u nekoj priči o književnosti. A nakon toga, prošla je koja godinica i ona ispisuje jednu od ljepših priča mene čitateljice.
Vraćam se u restoran iz jutarnje nabave sa tržnice. Kolegica mi se osmjehuje i govori da je bila J. Tada, jedna je J moja poslovna partnerica i znam da nema šanse da je bila u restoranu u to vrijeme jer je poslovnim obavezama na drugom mjestu. Kolegica me uvjerava bila je, pozdravila te i ostavila ovo za tebe. Pogledavam zamotuljak. Ništa jasno. Odlažem vrećice, uzimam zamotuljak, trgam ukrasni papir. Sveti Gral mojih potraga ukazuje mi se pod prstima, a meni sine o kojoj se J radi. Fine plave korice uokvirene zlatnim ornamentima sa kojih se koči željeni naslov.
Znakovi pored puta.
Je li knjiga stigla iz fundusa stručne biblioteke u kojoj je J radila ili je izvučena sa polica njene osobne biblioteke ne znam.
Da je ta gesta povezala mene i J zauvijek - znam.
U zadnjih tjedan dana uspjela sam objema sa velikom radošću uručiti naslov iz autorskog fundusa mog prvijenca.
Uz kavu i priču.
Kako i priliči.
Jer,
Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
A,
priča je život i život je priča.

Marunada u Lignju

mcind.blog.hr

Kad nisam mogao doći u subotu kad je bio organizirani izlet iz mjesta Liganj na vrhove Lužinski breg i Knezgrad krenuo sam u nedjelju na zadnji dan Marunade. Prvo sam posjetio slap kod Lovranske drage a zatim sam se popeo na Šipičin vrh (541 m.) i Knezgrad (612 m.). Kad se već ide na Knezgrad koji je i u HPO šteta je ne otići i do stjenovitog vrha Šipičine koji je i lijep vidikovac.
Pogled sa terase hotela Draga di Lovrana na stijene Šipičine.


Pogled sa Šipičine na hotel Draga di Lovrana.


Lijep je pogled i na Lovransku dragu odakle sam krenuo.


Medveja na moru djeluje blizu.


Mali odmor na vrhu kraj ove kućice.


Nakon Knezgrada do kojeg nema puno od Šipičine spuštam se za Tuliševicu i Liganj. Na vrhu sam sreo porodicu koja je odmarala i marendala, a nešto prije troje koji su brali gljive. Kod Tuliševice ima nekoliko velikih stabala maruna a našlo se i nešto plodova oko njih.


U Lignju maruni i fešta.




Zavičajna zbirka.


Nisam htio čekati kurijeru koja gre u 15.55 iz Lovranske drage za Lovran i radije sam se spustio pješice od Lignja do Lovrana gdje sam malo razgledao čekajući trizduju za Rijeku. Na Marunadu ćemo i iduće godine.

Dvije fotke za bolje vidjeti detalje. Natpis o marunu u Lovranskoj dragi i tabla sa povješću i legendom na vrhu Knezgrada.



Križaljkica 'štit' 6x8, jednako vodoravno i okomito, dva pojma bez opisa.
1. Vrst ribe, popularna za post (mn.). 2. Kukac truležar, kotrljan. 3. ? 4. ? 5. Švrljati, pješačiti. 6. Grabežljivac.

Valjda su svi slogovi dobro napisani:
BA BA BEJ DA DA KA LA MA NA NA NAR NI PLA PRE RA RI RU SKA TA TI TOR.

Malo laganih premetaljki:
ONA SVRKALA GRAD
i LATICU VIŠE
a GNJILA gljiva
koju ZNADE GRK
napila se kiše.

Pirjane gljive, više kupovnih nego nađenih.

Časopis

stella.blog.hr

Nije lako kreirati novi časopis i osmisliti mu vizuelni
identitet i sadržaj. Sa časopisom "Pobednik" (čija sam
glavna i odgovorna urednica) stigli smo do broja 4.
Broj zastupljenih pisaca je impozantan.

Dio uredništva je vodilo promociju časopisa: urednik za
poeziju Rade Kokić, glavna urednica i urednik za prozu
Zoran Škiljević.

Autorica koja je svojom poezijom otvorila broj, a svojom
slikom uljepšala korice bila je Jadranka Bežanović Sovilj

U prisustvu obitelji, odali smo počast našem preminulom
članu Andrija Vujačić Rastočki, o kome je govorila Olivera
Šestakov. Svi prisutni dobili su po jednu njegovu knjigu
u znak sjećanja. Dio knjiga poklonjen je knjižnici.





Autori su nastupili redom objave u časopisu: Mišel Radović.

Svetlana Joksimović

Dragana Ljuna i još 24 autora.

Počinje rad na broju 5, koji izlazi u veljači.

#NedjeljnoPečenjeBuncek

minus40kg.blog.hr

10 dag pečenog bunceka ... 270
10 dag njoka ... 150
10 dag kiselog kupusa ... 20
... 440 kcal

Za kraj eksponiranog ciklusa.
Hvala na pažnji, a osobito @adminu,
i svakako vama koji imate volje komentirati.

Foto Video Show 2024.

toco1980foto.blog.hr

Jučer je u Zagrebu održan Foto Video Show.

Nažalost, nikako se ne mogu oteti dojmu da je zadnjih godina dotični sajam fotografske, videografske i ostale popratne opreme postao samo sjena nekadašnjih Fotosajmova. Naime, osim što je na ovogodišnjem sajmu bilo prisutno manje izlagača nego prošlih godina, nije bilo ni prodavača rabljene fotografske opreme, a koji su na sajmovima prošlih godina bili neizostavan i rado viđen dio ponude.




(autor:Toco1980, sva prava pridržana)

Čovjek i pas

luki2.blog.hr

"Jutro poezije"

Nenad Slukić rođen je 1949.g. u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Varaždinu, diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a radnu karijeru počeo je u pravosuđu i nastavio kao odvjetnik u Varaždinu gdje i živi. Autor je samostalnih zbirki „Bijelo“, „Zeleno i plavo“, „Oluja se tišinom najavljuje“ i "Izbor ljepote", zajedničkih „Fatamorgana“ i „Svakom pobjedom gubim“, te zbirke kratkih priča „Brando i druge priče“.

Nenda Slukića pratio je na gitari Damir Vogrinec

Damir Vogrinec član je Hrvatskog društva skladatelja (HDS) i Hrvatske glazbene unije (HGU). Rođen je 31. prosinca 1978. godine u Zagrebu, a ima 30 godina glazbenog iskustva.

Samostalno je nastupao na brojnim kulturnim i glazbenim događanjima diljem Hrvatske, uključujući humanitarne koncerte i festivale poput UPSET Art Festivala i Festivala jednakih mogućnosti. Često nastupam u kulturnim centrima, kao što su Centar za kulturu Trešnjevka i Centar za kulturu Susedgrad.

U suradnji s Filipom Šovagovićem sudjelovao je u monodrami "Stanje nacije", pružajući glazbenu podršku na turnejama diljem Hrvatske.

Također, ostvario je 126 nastupa u Dubrovniku u prestižnim restoranima poput Nautica, Gradska kavana, Arsenal i Dubravka 1836. Uz to, svirao je u poznatim zagrebačkim lokalima, uključujući Pod starim krovovima, Zagrebačku pivovaru - Pivana, bistro Vještica, Velvet caffe i Caffe bar Flores.

Na svojim nastupima koristi akustičnu gitaru i izvodi instrumentalnu glazbu koja obuhvaća razne svjetske autore i žanrove (jazz, pop, rock, filmska glazba).

Varaždinci na Jutru Jutru poezije

Nenad Slukić, odvjetnik, pjesnik i kulturni radnik iz Varaždina bio je danas glavni gost na Jutru poezije. Predstavio je svoju novu knjigu pjesama "Izbor ljepote" koju je oplemenio Damir Širola svojim fotografijama, a tiskao Glas Slavonije iz Osijeka.

Nenadove pjesme, uz autrora, čitali su i dramski umjetnici iz HNK u Varaždinu glumica Beti Lučić i glumac i pjesnik Zvonko Zečević. Damir Vogrinec izvodio je na gitari svoju glazbu i glazbu svjetskih autora oduševivši brojne ljubitelje poezije.
Hvala Nenadu i njegovim gostima na svemu što su nam prikazali danas!



Autor Nenad Slukic čita svoje stihove....



Beti Lučic, Splicanka u Varaždinu. Glumica Varazdinskog kazališta. U Splitu je stanovala blizu mene. I uvijek govotila da ce biti glumica. Ja sam se smijala i mislila u sebi: kako Dane...:))) Međutim, Beti postala glumica!:)))))) Nikada nikoga ne podcjenjivati, jer Te brzinski demantira....



Super naslovnica...

A poezija predivna! Meni je najljepša:







Ljubim vas!

* Sendvič sa špinatom ... 310 kcal

minus40kg.blog.hr

5 dag kruha ... 140
3 dag pršuta ... 70
10 dag špinata ... 20
1 dag maslaca ... 80
sol, češnjak, ...

- na malo maslaca zaprži češnjak
- dodaj špinat i dinstaj dok ne dehidrira
- serviraj s kruhom i pršutom

E sad, zašto baš ovako?

Imao sam iznenadnog gosta,
i ostalo je nešto kruha i pršuta,
a tu objavljujem stvarne obroke.

Inicijalna ideja je bila da ide kus-kus
i komad oslića, ali nije bilo suđeno.

Moja klasika bi bila pire krumpir
i jaje, najčešće pečeno na oko,
ali ovo je tek stvarna kuhinja.

Inače, ovo je skroz ukusno.

još ležim

andrea-bosak.blog.hr

Drama br.xy

lisbeth.blog.hr

Znate ono kad nešto ne želite ili ne volite, onda vas to dočekuje na svakom koraku. Npr. Ja se nikada nisam htjela udati zato sam valjda bila prošena ravno 7 puta, pristala sam dvaput. Jer očito nisam naučila dovoljno prvi put. Pored toga, ne volim dramu. Ne podnosim te stvari, tenzije, konfrontacije, ali jebg prate me ko gladne mačke....

Jučer sam otišla u dućan, i za ne falit, sretnem svog muža i njegovu radnicu u spizi. On gura kolica , ona meće, to, taj rad. Pomislih, da vam jebem sve po spisku. Rekoh plavuši – nestani. Ona me gleda ko da sam s Marsa pala; rekoh - Nestani! Povuče se sponzoruša i ovaj moj ko klinac kad ga mater prvi put uvati s onom stvari u ruci – Da šta radim scene?
Pomislim, nemaš ti pojma što su scene. Rekoh, riješit ćemo ovo danas, dosta je toga. I odem, sretnem šušu kako se stiska uz odjel s wc papirom i samo procijedim sebi u bradu - stoko jedna.
I kasnije si mislim....
Možda ženska stvarno nije kriva. Možda ne kuži, možda ona misli da muško poslije nekih godina ne misli više s onom stvari.

Dođem ja, ne bud lijena, pred kraj radnog vremena u ordinaciju, pričekam da odu pacijenti i pitam: Recite sestro, da li se vi želite udati za mog muža?
Da kako ju to mogu pitati, da ona mlada (valjda 28cc, neudata, napumpane usne, blajh, cameltoe hlače), kako mi to može pasti na pamet?
-Pa zašto se onda ponašate kao njegova žena?
-Da mi smo kolege, reče...
-Niste kolege, vi ste radnik, on je šef. Jeste vi sa svakim svojim šefom zatvarali ordinaciju i išli u spizu i na kavu svaki božji dan?
-Ona ima pravo na pauzu...
-Imate, i ne znate otići sami? Ja u životu nisam sa svojim šefom išla u spizu. Ili na pauzu izvan objekta ako nije bio Božić ili tim building...
-Pa šta mu vi onda ne kupite marendu?
-Ako si nije sposoban sam kupiti marendu onda nije sposoban ni raditi ovaj posao.
-Da će ona mene prijaviti policiji!
-Pa prijavite, molim lijepo, objasnite njima kako je to normalan odnos šefa i radnika. Nedjeljom na ručak kad sam ja na putu. Svaki dan zatvorit ordinaciju i sjediti na kavi uru vremena. Dajte, molim vas.

To ona iz poštovanja ide s njim uokolo jer su kolege, kaže...
-Moj muž svaki dan i priča kako ste vi bolji od mene, bolja žena, bolji čovjek, u sveeeemu bolji od mene. Meni to ne zvuči kao kolege, meni to više zvuči kao da vas oće ženiti.
- Da ja nisam normalna i da ona iz ovih stopa ide mene prijaviti policiji.
-Rekoh upozorila sam vas jednom, ovo je drugi put. Nemojte poslije da bude nismo znali.

Nevjerojatno ali istinito, osjećala sam se puno bolje. Možda trebam češće raditi sranja. Možda sam predugo bila fina i pristojna. Možda bi mogla početi vući bejzbol palicu na uzici...
Sad čekamo da mi dođe policija.
I mislim si, ma neka ide uz bum!

ŠKOVACIN

sewen.blog.hr

Dođe mi da školu u vitar bacin,
Jer opet san na kraju posta škovacin
I to san upa priko veze od ćaće,
Dobro se radi, dobre su plaće.

Dikod s kolegama oden na piće
U životu samo moraš imat sriće.
Imat ćeš zdravlja i onih stvari,
Tako mi je govorija i od starog stari.

Iman odijelo, boja malo zeza,
Al kako rekoh, bila je veza!
Na friškom sam zraku, vozin se straga
Rekli bi Genscher, ma vidi vraga!

Peren se sedam puta u danu,
Cipele nemoš držat u stanu,
Dugova neman, za ženidbu taman.
Al misto srca, ja kartone slaman.

Ma doće sve lipo kad tad na svoje
Dikod pogledan i diplome moje
Sritan šta teret sav mogu svući!
Ja posal nikad ne nosin kući...

Tragovi

luki2.blog.hr

Dva predivna događanja danas:

1. "Kultura snova" , predstavljanje novih pjesama u "Crnom mačku", u Mesničkoj. Zdravko Odorčic je zaslužan za ovu krasnu zbirku.





I pjrsma naše drage blogerice nalazi se u zbirci...

A ja sam došla na poziv moje prijateljice Vesne:





Evo Vesne, čita svoju pjesmu...Dama u crvenom je Senka Rupič, glumica i pjesnikinja...Ona ce svoju pjesmu čitati nešto kasnije....



I Ana Narandžic je tu....draga Ana, prekrasna duša, pjesnikinja i umjetnica toliko je puta spominjana na mome blogu da vjet
rujem da su je "prepoznali" i oni, koje poezija inače ne zanima...



Maja Cvek (Matijina mama- Matija C ek) i ja....



Eto i mene...:)))

I drugo događanje, ništa manje vrijedno:

Milanin petak...



U žaru objašnjavanja ....

Jutros sam se bavila i stvarima, za koje je zadužen Mjesni odbor....Prozaično, ali jako važno za ljude koji u njemu žive.
Umorna, ali sretna. Ljubim!