novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

10

uto

12/24

09

pon

12/24

Bebe znaju

kintsukoroi.blog.hr

"Ulazak novorođenčeta u kuću je poseban događaj. Cijela atmosfera u kući se zaokrene.
Sve miriši na bebicu. Posvuda su gaze, svi su uzbuđeni, ljubav pršti na sve strane. Svi se smiju, svi se trude.

Dobro si rekla da bebice dolaze iz drugog svijeta."
( Ipsi)

Odlaze ljudi. Kući.
I vraćaju se opet nekad i nazad.

Kao bebe.

********
Naravno da pored druge bake, doista sposobne, energične, radišne, čitavdannanogama bake, zasad vrlo rijetko ulovim vrijeme nasamo sa Petom Bebom. Šestom, ako ćemo precizno.

Gledam iz kutka kako se mlada i starija muče oko presvlačenja i dojenja, neću se nametati, žao mi je samo što ne znaju i nisu svjesne, da sam to radila ukupno šest puta, pet puta baš angažirano oko svakog unučića. Pa mi je to već rutina. I pupak koji treba otpasti i pelene i dojenje i bljuckanje. Al neću se miješati, dok me se ne pita.
Bila je patronažna sestra, pa su pitale nju.

No, našao se trenutak danas od nekoliko minuta, kad smo si Bebač i ja gugutali.
Ostali smo tek nakratko sami.
Napapao se friško maminog mlijeka, pa sam ga dignula s gazicom na ramenu da podrigne i bljucne eventualni višak mlijeka.
Svi inače slavimo i kličemo kad bebe podrignu.
Klinci su zbunjeni.
A oni ( više) ne smiju podrigivati, kak sad to?

Dakle, gledao me vrlo ozbiljno. Netremice. Okrenula sam ga malo prema svjetlosti s prozora, da ga poškaklja sramežljivo sunce. Ručicu je jednu pružio preko mog ramena. Drugom me zagrlio. Zaškiljio je i počeo zijevati. Pa sam ga nunala prema tamnijem dijelu sobe. Pa se refleksno par puta nasmiješio, pokakao se u pelenu i smirio potpuno i blaženo. I dok je tako guza bila jel' na toplome, malo smo si pričali. Meditativno.

Svakog unučića sam pitala: a tko si ti?
Tako i moju Petu Bebu. Šestu, ako ćemo biti precizni.
Dolazi iz daleka. Umjesto mene, u onom tamnijem dijelu sobe, tamo gdje se isprepliću neke sjete i tuge, neka živa nedostajanja onih kojih više nema, Peti gleda male ljudiće koji lete po sobi. Vidi ih u sjenama. I sigurno su dragi i smiješni ti ljudići, kad ih on tako pozorno prati i smješka im se.
Nunajući ga, i sama sam se smješila tim malim nevidljivim ljudićima po sobi. Slala sam im poljupce.
Svi su koje sam ikada voljela, bili tu, u tome trenu, sa nama. Nevidljivi zbor voljenih ljudi.
I nunajući Petoga sjetila sam se svih beba koje sam ikada nunala, u dragim slikama.

******
Poslije sam s drugim najmlađim G. učila pjesmicu " O, pastiri, čudo novo", sutra za školu i ocjenu. Riječi poput: nigda ili jaslicam, teške su mu. Inače, ima lijepu dikciju i super pamti.
No, kad smo došli do " Betlem, evo..." zna on da je to Betlehem, sve ok...al rekao je: Betmen...
Betmen evo, nije daleko...:-)) smijeh živi..uvijek će mi biti pred očima njegovo nasmiješeno lice kad ćemo pjevati tu pjesmicu!

******
Sin mi se, da proslavi dolazak petog djeteta, nalio ko guzica. Inače fakat ne cuga, al potresen i u šoku jer je bio prisutan na porodu, dao si je oduška u Jackyju.
Bila sam u busu, kad su me dečki zvali, najprije su se smijali tatinim forama, a onda vrlo brzo i plakali, jer se tata pijan na Hajdukovom igralištu, pred trenerom derao: Dinamo, Dinamo. A dečki mu igraju za Hajduk.
Skršio je gumu na autu, a ja sam bila presretna jer je sve dobro završilo.
Doma me vozio taksist po imenu Nikola.
Današnja patronažna sestra, zove se Lucija.
Kod nas je uvijek sve znakovito.

******
Ljudi ne rastu, ljudi ne stare, ljudi ne odlaze.
Rastu, stare i odlaze, samo priče o njima.
Filigranske dragocjenosti koje čuvamo.
Za priču
dovoljne su stare cipele ispod kreveta.
Stara petrolejka.
Nacrtano srce na zidu, sa licem, preko kojeg je bila naljepljena neka fotka iz časopisa.
Dovoljno je tako malo, da ponovno ožive, zabljesnu na rubu omiljene žličice, u odsjaju prozorskog stakla, da zaplešu uz svoju omiljenu pjesmu. Pored nas. Tako blizu. Da nas grle u snu.

Ako itko zna, bebe znaju. Bebe ih vide.
Bebama vjerujem.
Na pogled.

Djeci na riječ.

Ljudima sve manje.

*********


Sutra je još jedan rođendan.

Šaljem puno zagrljaja i svjetlosti Njegovoj duši.

A njegovoj dragoj teti kojoj silno nedostaje, kojoj nedostaje njegova fizička prisutnost,
preporučujem da i ona počne vjerovati bebama.

IMG-20241208-WA0013


Knjiga i druženje

luki2.blog.hr

20241208-210641-4

Čitam....I još mi fali samo jedna knjiga iz kolekcije: "A Little place in Prague"....

Ne zamjerite što me na blogu nema baš svaki dan - prijateljica je tu, treba se družiti....

Ljubim!

Knjiga i druženje

luki2.blog.hr

20241208-210641-4

Čitam....I još mi fali samo jedna knjiga iz kolekcije: "A Little place in Prague"....

Ne zamjerite što me na blogu nema baš svaki dan - prijateljica je tu, treba se družiti....

Ljubim!

* Slavonski suhi čvarci ... 420 kcal

minus40kg.blog.hr


20241209-161225

3 dag čvaraka ... 160
5 dag peciva ... 150
10 dag rotkvica ... 20
0,1 bučinog ulja ... 90
sol, papar, aceto balsamico, ...

Čvarci su vrlo rijetko u mom meniju,
ali kad jesu, red je da su vrhunski.

SRETNO NAM BILO

demetra1.blog.hr

DIGITALNI NOVAC

Vjerujem da nas još ima, koji se možemo sjetiti kako su se plaće nekada dobivale u platnoj vrećici s onim žnirancem o obračunu. Stvarno imamo puno godina, ali svi vi mlađahni ćete doći u naše željeli ili ne zato pokušajte ne gledati nas kao nekakve relikte ili metuzaleme. Dakle, plaće u vrećicama! Onda su se pojavili računi u bankama i svima su otvoreni ovisno s kojom je bankom firma sklopila ugovor. Onda je banka izdala čekove s kojima smo dosta dugo baratali iako samo za određeni iznos, uglavnom kupovanje na rate. Iza čekova su došle bankovne kartice. Još uvijek ih koristimo, čak više nego u početku. Račune smo uglavnom plaćali u banci ili pošti, ovisilo je što se gdje moglo platiti. Onda su došli mobiteli i mobilno bankarstvo. Više se ne mora čak niti ući u banku jer imamo bankomate ako treba keš. Uglavnom ne treba jer danas se može i pedeset centa platiti karticom. No sada više ne treba ni kartica jer sve se može digitalno mobitelom.
Zašto ja sve ovo pišem? Mislim da još za mog života neće nestati papir i kovanice bez obzira na svu snagu kojom upravitelji svijeta nameću digitalni novac. O tome se uglavnom niti govori (javno) niti piše u državnim novinama. Malo tko pomišlja da se kontrola svijeta konačno svodi na digitalni novac. Čitali smo o petnaestminutnom načinu života. Meni to izgleda kao život u getu.

Naši su vlada i sabor bez puno razmišljanja po hitnom postupku preuzeli obavezu usvojiti ono što EU od članica traži. Između ostalih zakona i ovaj, a povezan sa tri iz kojih četvrti kaže: „Prijedlog Zakona o provedbi uredbe (EU) 2022/2554 o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor s konačnim prijedlogom zakona. ( Što god to značilo ovako nama običnim smrtnicima nemušto). Svi su prošli po hitnom postupku.

Dakle kada papir i kovanice budu ukinuti, a budu, svi će biti pod kontrolom Velikog brata.
Ne budeš li se slagao s bilo kojom naredbom jednostavno će vam zaključati digitalni račun, a ti onda misli kako ćeš i s čime kupiti kruh, platiti struju ili bilo što drugo. Kako tada doći do svojih sredstava iako ih na računu imaš.

Ne znam sjeća li se još itko kanadskog premijera Justina Trudeaua kako je privatnim vlasnicima kamionskog prijevoza u vrijeme tzv korone blokirao račune jer ljudi nisu prestali raditi. Kako je onaj naš seljak kažnjen čini mi se s 8000 kn jer je orao sam svojim traktorom na svojoj njivi, a nigdje nikoga kilometrima okolo. Danas se o tome šuti. Mene su cijepili više puta, jer sam morala u bolnicu, onim Astra… a danas je u Engleskoj zabranjen. Bili smo svi kontrola poslušnosti, što god tko rekao. Vjerojatno nas više neće kolektivno cijepiti, ali digitalna kontrola već traje i samo je pitanje dana kada će papirnati novac i kovanice nestati.
A oni koji nam to spremaju trabunjaju o nuklearnom ratu. Varka kojom se koriste kako bi nas potčinili na perfidniji način. Pa sretno nam svima bilo!

i malo za dušu




Prva škola u Americi

stella.blog.hr


(Post sam vratila, jer sam ga u petak skinula zbog važnijeg).

Ljera nam priča o St. Augustine, prvoj drvenoj školi u SAD
otvorenoj 1716. godine.
IMG-2048

cf615300-339b-4d9d-b7b5-dd77b8e730f9

2b9ccadd-3150-4c35-a21b-5c8a52f65807
U školi-muzeju rekonstruiran je tadašnji sistem rada
sa lutkama koje govore
a7a58f60-c7fc-446c-af02-e29b9d7b2afa

a271f338-198f-4d21-9bff-e4090dca352b

47e9e88b-ec03-4cc5-911e-4096bac3aded

d8a6fd88-f388-4b84-997b-4219c077c7a2
Neznalice su dobijale posebnu kapu za kaznu
1589050a-c6d9-4de7-9174-69ca1e065587
Neposlušna djeca kažnjavana su maltene samicom
bac24545-3474-4d7f-9a18-20eadde4db07

acf2d219-b5e0-4f7d-8dcf-5b9e3e2ac53b

08

ned

12/24

Advent na Gradini

mcind.blog.hr






_____Počeo je adventski ugođaj i na trsatskoj gradini sa puno lampica koje se vide iz daleka. Trsat je više godina za redom proglašavan najljepšim riječkim kvartom i volim ga obići u svim godišnjim dobima. Kad jače zahladi u parkiću do gradine bit će postavljeno i malo klizalište i još neki sadržaji. Do Trsata vozi linija 2 a nazad se može spustiti i Trsatskim stubama koje je počeo graditi kao zavjet uskočki kapetan Klisa Petar Kružić 1531. g. koji i počiva u kapeli sv. Petra u sastavu današnje bazilike.
Ulaz u gradinu je dosta ukrašen i mnogi se slikaju ovdje.
trsa-0015

trsa-0048

Djeci se posebno svidjeli ovakvi ukrasi a bila je i radionica za djecu.
trsa-0016

trsa-0021

Trsatski zmajevi čuvaju grad. Dvije skulpture zmajeva, ustvari baziliska austrijskog kipara A. D. Fernkorna su iz druge polovice 19. st. koje je naručio za svoj mauzolej feldmaršal Laval Nugent.
trsa-0029

Pogled sa vrha kule na kanjon Rječine i most.
trsa-0033

Pogled i na dio kaštela ispod.
trsa-0034

Zmaj mi je nakratko pričuvao piće dok sam snimao.
tra-Kv-0036-cr
Za čudo nije skuplje nego inače u kafićima (3€) a bilo je i ukusno a uz vanjske grijalice može se i sjesti. Naravno, za manje od duplo od ove čaše može se kupiti cijela litra u trgovini i napraviti doma ali nešto se mora i ovdje kušati. Nisam baš za prženo tijesto makar mi lijepo miriši a ni 4€ nije malo makar čujem da je negdje drugdje i dosta više.

Dvije fotke za povećati kako bi se vidjelo više detalja. Pogled na oslikanu kulu i dječja radionica.
trs-V-0022 trs-V-0027

Jednostavno i jeftino jelo, proso, grašak, mrkva, gljiva bukovača...
trs-Hr-0048-cr

Zašto ne i malo enigmatike. Križaljkica talijanka 10x6 sa jednim pojmom bez opisa.
Vodoravno:
1. ? (zajedno sa 10. okomito.) 2. Zaselak vinodolskog naselja Bribir u Bribirskoj šumi (planin. dom Vagabundina koliba). / Poderan dio robe. 3. Bilo kakvo. / Kulturno umjetničko društvo. 4. Češći naziv za pivo u Primorju. / Nije mladi. 5. Majčin brat od milja. / Muš. ime ,književnik Desnica (1905. - 1967. 6. Grad u Japanu na otoku Honshu (ZOI 1998. g.) / Aleksandar od milja, Aco.
trsa-kri-lj-cr
Okomito:
1. Nekad rimski naslov a danas dobar govornik. 2. Žestoko alk. piće. 3. Božanstvo iz staroslavenske mitologije. 4. Stariji kanadski pjevač, Paul. / Prvo slovo. 5. Uzgoj, hranjenje stoke. / Vladimir Nazor. 6. Sumpor. / Glavni grad Norveške. 7. Kapa bez samoglasnika. / Tantal. 8. Nadsvođe, luk između stupova. 9. Vrst ptice, dobro pliva i roni, kormoran. 10. Vidi pod 1. vodoravno.

Pomicaljka sa nekim jelima koja se koriste ne samo ovih dana. (Dva su u množini).
FOBIJA
SERDAR
SVIRKA
STEARIN
PUSLICA
PELCANJE
MADEIRA

Premetaljke:
NEDA TV
DRAGANI
MALI PEC
ONO HUK VANI

Lagani rebus ako se prepoznaju sličice.

7-P8195848-crop 6-Hesp 5-SKI-ACCKLR23-2-1 4-featured-image-1024x456-crop 3-Kalendar-2017-crop 2-doremifasolatido-peter-secker-crop 1-bar-731626704060771-crop

POTONUĆE i .....

donabellina.blog.hr




Zašto ovo baš i zašto baš On ?






Zato, jer u glupom, nikakvom, sivom i hladnom nedjeljnom popodnevu
jedino Willie Nelson može i mora izvući me na površinu kad potonem
Ja, koja nisam ni od vina ni od piva s njim bih se napila vodkom

Zato je tu


07

sub

12/24

Robert i Jutro poezije

luki2.blog.hr

Danas je "Jutro" bilo posvećeno recitalu za Roberta Roklicera, dragom pjesniku i vrlo složenim, duhovitom ali ujedno i vrlo zahtjevnom čovjeku. Uvijek je plesao po rubu, ali nikada nije prešao granicu u kojoj bi potonuo u vulgarnost.

Stihove Roberta Roklicera govorili su dramski umjetnici Hrvoje Klobučar, Slaven Knezović, Kristijan Ugrina i Rešat Avmetoski Rale.

Robert Roklicer rođen je 1970. godine u Vukovaru. 1995. godine upisuje dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a od 1995. godine do 2000. godine radi u novinarstvu i u tom periodu mnoge njegove eseje i književne kritike prenose svjetski tiskani mediji, stoji u njegovoj biografiji na stranicama Društva hrvatskih književnika čiji je bio član.

Za roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera dobio je Nagradu Matice hrvatske, a u razgovoru za Novi list objavljenom 2011. godine o tom je djelu rekao: Ma taj roman je maksimalno politički korektan, ma što god se podrazumijevalo pod korektnošću. Likovi u tom romanu su obični luzeri, ljudi koji žive od danas do sutra, koji nemaju svoje stavove i jasno izgrađene ciljeve, nego su motivirani strahom od politike i sve veće medijske halabuke o propasti čovječanstva.

Uz spomenutu nagradu Matice hrvatske za neobjavljeni prozni rukopis, Roklicer je dobio i nagradu Broda knjižare 2010. i treću Nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010. S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu.

Kao scenarist je surađivao s Dramskim programom Hrvatske televizije i Jadran filmom, i autor je scenarija za HRT-ov igrano - dokumentarni serijal Domovinski rat, a bio je scenarist i dramaturg niza filmova među kojima su i Mrtve ribe.

Među glumačkim ostvarenjima u Roklicerovom opusu ističu se nastupi u filmovima Sigurna kuća, Živi i mrtvi i Metastaze, te u televizijskim serijama Mamutica, Počivali u miru i Zakonu.

Od 2008. godine bio je voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije, a od 2017. godine vodio je virovitičku kulturnu organizaciju FRiKK (Film, Radio, Kazalište i Književnost).
Tragično je preminuo 27.8.2024. u Virovitici.



MALEŠ JE ZAKUHAO STVAR - Robert Roklicer

Čitajući Maleša zatvorio sam
vrata sobe i navukao zastore
– onako ranjiv – kao pjesnik
bez uniforme –
zadržavao sam stihove zidovima,
nisam ih puštao da odu,
rasprše se u zoru.
Tri krokodila morala su iz vitrine,
Begović se s Hlebnjikovim došaptavao,
netko je Slamniga pozvao u pomoć –
i tada je bilo dosta.

Na prastarom kompjutoru
upalio sam Word i želio
napisati pismo Malešu.
Napisao bih mu:
ja ću te progutati! a ti ćeš otputovati
nema te više!

Ali Rešicki se bacio na mene,
Kiš je otvorio prozor,
a Maković istrčao na cestu.
Carver je sve to gledao i samo se
podmuklo nasmiješio:

- Drugi ćeš put biti oprezniji, mali,
pjesnik si koji se pjesnicima ogriješio.
A to nije zdravo za jetra.
(„Bez detalja, molim“, Alfa, Zagreb, 2010.)

20241207-124234-3

Lijepa atmosfera, puno ljudi i ljubitelja poezije...

A nakon "Jutra", posjetila sam novi postav Kuće karikatura Otto Reisinger....

20241207-131618-3

Molim povećajte si tekst ispod svake karikature....

20241207-131626-3

20241207-131719-3

Reci vau...:))))

I još: zatekla me vijest da draga Alida nije više sa nama. Upoznale smo se u kazalištu "Komedija", ne sjećam se više koja je predstava bila....Prilazi mi jedna prekrasna crnka, sa ogromnim osmijehom...Ona je prepoznala mene, prema fotkama s blaga....Draga i pametna Alida...Počivaj u miru!

Samoća Stepskog vuka

donabellina.blog.hr




Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače.

Ono, što se u meni događa u rijetkim trenutcima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim dijelima, a u životu smatra ludošću.

I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kavanama, te masovne zabave, ti amerikanizirani ljudi, zadovoljstva tako sitnim stvarima, u pravu –
onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivam, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđi i nerazumljiv svijet, koja više ne nalazi svoju postojbinu, zrak i hranu."

Hermann Hesse " Stepski vuk"



nismo životinje, kako autor kaže, ali vrlo često se doimamo i sebi i drugima da smo zalutali među život i u život i da prečesto udarac čelom u nevidljive zidove postavljene ni od koga s imenom predstavljaju zaporku pred kojom zgranuti i nijemi pred zgroženim očima mnoštva pokušavamo naći neki svoj pedalj bitka za svoj komadić neometanog prostora u kojem ne smetamo nikome i zbog kojega ništa drugo i ne tražimo

ili - kako kaže pjesnik :.... i odjednom iz tebe
kao mlaz svjetlosti
izbijaju nestrpljenje i nemir ;
uputiš se prema onome
što si osvijetlio....
....

06

pet

12/24

* Grah i zelje, bogečko veselje ... 430 kcal

minus40kg.blog.hr


20241204-191722

10 dag junećeg ramsteka ... 230
10 dag kuhanog graha ... 90
10 dag kiselog zelja ... 20
1 dag svinjske masti ... 90
sol, papar, crvena dimljena paprika, lovorov list, ...

- meso zapeci na ulju, dodaj vodu i skuhaj
- makni višak tekućine i iskoristi kao juhu
- dodaj kuhani grah, kiselo zelje i začine
- kuhaj grah i zelje da se okusi prožmu

Uz juneći ramstek i neće biti baš bogečko,
a može se raditi i sa suhim mesom, buncekom...,
ali da, ako se meso ne uklapa u vašu vjeru,
legitimno je uživati u solo grahu i zelju.

hramovi i palače Angkor, Kambodža

goransafarek.blog.hr

Istražite čidesne hramove i palače drevnog Angkora u Kambodži.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum