Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika12
čet
02/26
KRMENADLI PROŠLOSTI 6
huc.blog.hr
Odaziv je bio fantastičan. Gradonačelnik je zadovoljno trljao dlanove. Prizor ljudstva što savijene kičme, žuljavih i krvavih dlanova fanatično radi po ulicama budio je u njemu specifičan osjećaj zadovoljstva, isti onaj koji su osjećali njegovi preci: goniči robova, udarači ritma na galijama, bičevaoci u rudnicima srebra, upravitelji i kastelani, crkveni inkvizitori nižeg ranga, kapoi u logorima, nadzornici proizvodnih normi, kamatari…
Grad se prašio od aktivnosti. Lopate su sijevale, tačke škripuckale, ljudi su kopali zemlju po sedam brda i trpali je u rupe s onim posebnim žarom koji obično dolazi iz ideološke ili religijske zaslijepljenosti. Zna se: tko kontrolira narativ kontrolira i ljude.
Ipak, unatoč izvanrednom odazivu, učinkovitosti, znoju, domoljubnim i navijačkim pjesmama broj rupa se udvostručio. Tamo gdje su jučer zatrpali jednu, danas su zjapile dvije.
U tom je trenutku inspektor Bilić, prvi policajac Šipsona osjetio kako mu se aktivira dvanaesto čulo za opasnost. Njemu ovo više nije mirisalo na lošu gradnju niti na stare temelje. Ovo je bilo nešto drugo.
Samoinicijativno, bez dozvole i bez kacige, spustio se u jednu od rupa. Dolje je zrak bio gust, ljepljiv i topao. Napravio je dva koraka i ugazio ravno u govno jednog Gumigluida.
Zastao je. Pogledao đon. Osmijeh mu se razlio licem.
– Imam te, mamicu ti! – viknuo je pobjedonosno.
Čuvstva koja su ga u tom trenutku preplavila teško su opisiva.
Naime, oduvijek je Bilić slutio kako nije ovdje zbog pravilnika, čina i značke, već je značajna figura u većoj, skrivenoj shemi. Kojoj? Nije umio reći. Čak niti naslutiti. Strpljivo čekao da mu se otkrije poslanstvo.
Ali---
godine su prolazile, a ništa se nije događalo. Ništa bitno. Samo novi dosjei, sitni prekršaji, bijedna kaznena djela bez dubine i smisla. Papir na papir. Procedura na proceduru.
Zašao je u kasne četrdesete i već je počeo dobrano sumnjati. Sve je češće o sebi mislio kao o tipu u stihu: gentleman who thinks he has a mission.
Čovjeka se lako zavara, znao je. Sebe još lakše.
Zavarava li se? Možda njegovo poslanstvo ipak ne postoji.
Možda je on tek osrednji javni službenik. Nikakav super-policajac, nikakav izabrani. Samo još jedan u nizu koji je prkosio kozmičkim zakonima i promašio vlastitu sudbinu.
Čisteći Glock 19, sve je češće okretao cijev pištolja prema vlastitom licu.
To bleed or not to bleed, that is the question, pitao se.
I tako, dok je stajo u mraku crne rupe, sa ručnom baterijom u ruci i cipelom u dreku, preplavljen osjećajem sreće u glavu mu je bio isporučen čitav paket spoznaje:
znao je da stoji u debelom govnu jednog Glumida, i to Glumida koji se odaziva na ime Keron. Znao je za sudbinu Giganta XPL, Limenog i Kardana 1. Znao je za sukob između Ioneska i Astroma.
Čak je znao da je Astrom tucao Makabu na Grengedovu žalost.
Sve je znao. I znao je što mora učiniti.
KRMENADLI PROŠLOSTI 6
huc.blog.hr
Odaziv je bio fantastičan. Gradonačelnik je zadovoljno trljao dlanove. Prizor ljudstva što savijene kičme, žuljavih i krvavih dlanova fanatično radi po ulicama budio je u njemu specifičan osjećaj zadovoljstva, isti onaj koji su osjećali njegovi preci: goniči robova, udarači ritma na galijama, bičevaoci u rudnicima srebra, upravitelji i kastelani, crkveni inkvizitori nižeg ranga, kapoi u logorima, nadzornici proizvodnih normi, kamatari…
Grad se prašio od aktivnosti. Lopate su sijevale, tačke škripuckale, ljudi su kopali zemlju po sedam brda i trpali je u rupe s onim posebnim žarom koji obično dolazi iz ideološke ili religijske zaslijepljenosti. Zna se: tko kontrolira narativ kontrolira i ljude.
Ipak, unatoč izvanrednom odazivu, učinkovitosti, znoju, domoljubnim i navijačkim pjesmama broj rupa se udvostručio. Tamo gdje su jučer zatrpali jednu, danas su zjapile dvije.
U tom je trenutku inspektor Bilić, prvi policajac Šipsona osjetio kako mu se aktivira dvanaesto čulo za opasnost. Njemu ovo više nije mirisalo na lošu gradnju niti na stare temelje. Ovo je bilo nešto drugo.
Samoinicijativno, bez dozvole i bez kacige, spustio se u jednu od rupa. Dolje je zrak bio gust, ljepljiv i topao. Napravio je dva koraka i ugazio ravno u govno jednog Gumigluida.
Zastao je. Pogledao đon. Osmijeh mu se razlio licem.
– Imam te, mamicu ti! – viknuo je pobjedonosno.
Čuvstva koja su ga u tom trenutku preplavila teško su opisiva.
Naime, oduvijek je Bilić slutio kako nije ovdje zbog pravilnika, čina i značke, već je značajna figura u većoj, skrivenoj shemi. Kojoj? Nije umio reći. Čak niti naslutiti. Strpljivo čekao da mu se otkrije poslanstvo.
Ali---
godine su prolazile, a ništa se nije događalo. Ništa bitno. Samo novi dosjei, sitni prekršaji, bijedna kaznena djela bez dubine i smisla. Papir na papir. Procedura na proceduru.
Zašao je u kasne četrdesete i već je počeo dobrano sumnjati. Sve je češće o sebi mislio kao o tipu u stihu: gentleman who thinks he has a mission.
Čovjeka se lako zavara, znao je. Sebe još lakše.
Zavarava li se? Možda njegovo poslanstvo ipak ne postoji.
Možda je on tek osrednji javni službenik. Nikakav super-policajac, nikakav izabrani. Samo još jedan u nizu koji je prkosio kozmičkim zakonima i promašio vlastitu sudbinu.
Čisteći Glock 19, sve je češće okretao cijev pištolja prema vlastitom licu.
To bleed or not to bleed, that is the question, pitao se.
I tako, dok je stajo u mraku crne rupe, sa ručnom baterijom u ruci i cipelom u dreku, preplavljen osjećajem sreće u glavu mu je bio isporučen čitav paket spoznaje:
znao je da stoji u debelom govnu jednog Glumida, i to Glumida koji se odaziva na ime Keron. Znao je za sudbinu Giganta XPL, Limenog i Kardana 1. Znao je za sukob između Ioneska i Astroma.
Čak je znao da je Astrom tucao Makabu na Grengedovu žalost.
Sve je znao. I znao je što mora učiniti.
Pjesme i ljubav
stella.blog.hr
Pesme i ljubav
Kad ljubav
stihovima ovenčam,
u pesme spakujem,
lepša je.
Kad rastanak
stihovima opišem,
u pesme sklonim,
lakše mi je.
U knjigu
kad ljubav ukoričim,
ona je zauvek
završena.
Kad prestanem voleti
prestaću pisati,
jer gde da ljubav
smestim?
(Tango 2013)
Pjesme i ljubav
stella.blog.hr
Pesme i ljubav
Kad ljubav
stihovima ovenčam,
u pesme spakujem,
lepša je.
Kad rastanak
stihovima opišem,
u pesme sklonim,
lakše mi je.
U knjigu
kad ljubav ukoričim,
ona je zauvek
završena.
Kad prestanem voleti
prestaću pisati,
jer gde da ljubav
smestim?
(Tango 2013)
Orkanski visovi
luki2.blog.hr
Pretpremijera, Z Centar, Zagreb.
Klasike volim, kad ostanu zaista - klasici. Međutim, ova nova verzija je za preporuku i za gledanje. Papirnate maramice nisu mi bile potrebne, ali knedla u grlu na kraju je još uvijek prisutna....
Glumci - fenomenalni; prikazali su ljubav, strast, ponos i grubost, a iznad svega što sve može uzrokovati kraj jedne ljubavi.....
Lijepa žena bira bogatstvo, ušuskanost - muža koji je valjda strpljiviji i od supruga Ane Karenjine - ali, kad se vrati prava i istinska, srčana ljubav - sve se počinje urušavati....
T-portal analizira ovako:
Strast, raskoš i kemija koja dominira ekranom – prve reakcije na novi film ‘Wuthering Heights’ u režiji Emerald Fennell izuzetno su snažne. Kritičari hvale 'razuzdanu', 'erotski nabijenu' adaptaciju klasika Emily Brontë te ističu Margot Robbie i Jacoba Elordija kao jedan od najvatrenijih filmskih parova posljednjih godina.
Kritičari novu adaptaciju romana Emily Brontë opisuju kao 'razuzdanu', 'erotski nabijenu' i 'vizualno opojnu', uz procjene da bi 'Orkanski visovi' (Wuthering Heights) mogao postati jedan od većih kino-hitova godine za Warner Bros.
Kritičarka Courtney Howard na platformi X film je nazvala 'novim klasičnim ostvarenjem', istaknuvši da Emerald Fennell uspijeva uhvatiti samu srž želje i emocionalne boli koja prožima priču.
Margot Robbie odgovorila na kritike o svojoj ulozi u kontroverznom filmu
'Opojno, hipnotično i zavodljivo. Film savršeno hvata bolnu bit žudnje', napisala je Howard, posebno pohvalivši kameru Linusa Sandgrena i produkcijski dizajn Suzie Davies.
Kemija koja nosi film
Jazz Tangcay iz Varietyja naglasila je da je kemija između Margot Robbie i Jacoba Elordija 'na sasvim drugoj razini'. Film opisuje kao 'vatrenu i izokrenutu verziju klasika' koja publiku osvaja kostimima, scenografijom i snažnim emocionalnim nabojem.
'Samo Emerald Fennell može uzeti klasik, pretvoriti ga u čistu strast i potpuno slomiti publiku', napisala je Tangcay.
Filmski novinar Scott Menzel predviđa filmu velik komercijalni uspjeh, a posebno ističe Elordija u ulozi Heathcliffa.
'Ako ste mislili da je Elordi već dosegnuo vrhunac, ovaj film to u potpunosti mijenja. Seksualna napetost između njega i Robbie toliko je snažna da se gotovo može rezati nožem', napisao je Menzel.
Vizualna raskoš i neobuzdana režija
Sličnog je mišljenja i Anne Thompson iz IndieWirea, koja smatra da će 'Orkanski visovi' snažno otvoriti na kino-blagajnama.
'Riječ je o bučnoj, razuzdanoj i strastvenoj filmskoj romansi. Sve je veliko – emocije, vizuali i ambicija', poručila je Thompson.
Film prati zabranjenu ljubav između Cathy, bogate aristokratkinje, i Heathcliffa, društvenog autsajdera koji se nakon izdaje vraća na Orkanske visove kako bi se suočio s prošlošću i borio za izgubljenu ljubav. Uz Robbie i Elordija, u filmu glume Hong Chau, Alison Oliver, Shazad Latif, Martin Clunes i Ewan Mitchell, a originalnu glazbu potpisuje Charli xcx.
Emerald Fennell ranije je istaknula da joj je roman Emily Brontë osobno iznimno važan te da je željela snimiti film koji kod publike izaziva snažnu, gotovo instinktivnu emocionalnu reakciju.
'Htjela sam da gledatelji osjete ono što sam ja osjetila kada sam prvi put pročitala roman. Da reakcija bude emocionalna, nagonska i duboko strastvena', rekla je Fennell.
Preporuka! Za Valentinovo, prije Valentinova, nakon Valentinova....
Ljub!
Orkanski visovi
luki2.blog.hr
Pretpremijera, Z Centar, Zagreb.
Klasike volim, kad ostanu zaista - klasici. Međutim, ova nova verzija je za preporuku i za gledanje. Papirnate maramice nisu mi bile potrebne, ali knedla u grlu na kraju je još uvijek prisutna....
Glumci - fenomenalni; prikazali su ljubav, strast, ponos i grubost, a iznad svega što sve može uzrokovati kraj jedne ljubavi.....
Lijepa žena bira bogatstvo, ušuskanost - muža koji je valjda strpljiviji i od supruga Ane Karenjine - ali, kad se vrati prava i istinska, srčana ljubav - sve se počinje urušavati....
T-portal analizira ovako:
Strast, raskoš i kemija koja dominira ekranom – prve reakcije na novi film ‘Wuthering Heights’ u režiji Emerald Fennell izuzetno su snažne. Kritičari hvale 'razuzdanu', 'erotski nabijenu' adaptaciju klasika Emily Brontë te ističu Margot Robbie i Jacoba Elordija kao jedan od najvatrenijih filmskih parova posljednjih godina.
Kritičari novu adaptaciju romana Emily Brontë opisuju kao 'razuzdanu', 'erotski nabijenu' i 'vizualno opojnu', uz procjene da bi 'Orkanski visovi' (Wuthering Heights) mogao postati jedan od većih kino-hitova godine za Warner Bros.
Kritičarka Courtney Howard na platformi X film je nazvala 'novim klasičnim ostvarenjem', istaknuvši da Emerald Fennell uspijeva uhvatiti samu srž želje i emocionalne boli koja prožima priču.
Margot Robbie odgovorila na kritike o svojoj ulozi u kontroverznom filmu
'Opojno, hipnotično i zavodljivo. Film savršeno hvata bolnu bit žudnje', napisala je Howard, posebno pohvalivši kameru Linusa Sandgrena i produkcijski dizajn Suzie Davies.
Kemija koja nosi film
Jazz Tangcay iz Varietyja naglasila je da je kemija između Margot Robbie i Jacoba Elordija 'na sasvim drugoj razini'. Film opisuje kao 'vatrenu i izokrenutu verziju klasika' koja publiku osvaja kostimima, scenografijom i snažnim emocionalnim nabojem.
'Samo Emerald Fennell može uzeti klasik, pretvoriti ga u čistu strast i potpuno slomiti publiku', napisala je Tangcay.
Filmski novinar Scott Menzel predviđa filmu velik komercijalni uspjeh, a posebno ističe Elordija u ulozi Heathcliffa.
'Ako ste mislili da je Elordi već dosegnuo vrhunac, ovaj film to u potpunosti mijenja. Seksualna napetost između njega i Robbie toliko je snažna da se gotovo može rezati nožem', napisao je Menzel.
Vizualna raskoš i neobuzdana režija
Sličnog je mišljenja i Anne Thompson iz IndieWirea, koja smatra da će 'Orkanski visovi' snažno otvoriti na kino-blagajnama.
'Riječ je o bučnoj, razuzdanoj i strastvenoj filmskoj romansi. Sve je veliko – emocije, vizuali i ambicija', poručila je Thompson.
Film prati zabranjenu ljubav između Cathy, bogate aristokratkinje, i Heathcliffa, društvenog autsajdera koji se nakon izdaje vraća na Orkanske visove kako bi se suočio s prošlošću i borio za izgubljenu ljubav. Uz Robbie i Elordija, u filmu glume Hong Chau, Alison Oliver, Shazad Latif, Martin Clunes i Ewan Mitchell, a originalnu glazbu potpisuje Charli xcx.
Emerald Fennell ranije je istaknula da joj je roman Emily Brontë osobno iznimno važan te da je željela snimiti film koji kod publike izaziva snažnu, gotovo instinktivnu emocionalnu reakciju.
'Htjela sam da gledatelji osjete ono što sam ja osjetila kada sam prvi put pročitala roman. Da reakcija bude emocionalna, nagonska i duboko strastvena', rekla je Fennell.
Preporuka! Za Valentinovo, prije Valentinova, nakon Valentinova....
Ljub!
11
sri
02/26
Jutrenje duše
agava505.blog.hr
....pusti moje riječi
one neće šutjeti ni pred kim
pusti ih da u pjesmama teku
kao rijeka ponornica
da se vrate u jecaju slapa...
pusti moje riječi, neka nemire kriju
tjeraju tugu u daleka plava mora
srce čisto iz njih zbori
svijaju se, lome i liju u stihove nove
riječi, kovane u čeliku snova
nizane u pjesmu blagoslova
pusti moje riječi da
opijene blagošću miluju ti srce
tvoje u mome u kom stanuje tuga…
pusti moje riječi
da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra
daj im osmijeh da me snaži
novu nadu za sutra moj najljepši san
iz kojeg će izrasti san iz jutrenja duše
dolinom života koju pohodim.
Puškin u notama
stella.blog.hr
Jeste li znali da su mnoge Puškinove pjesme
uglazbljene i da su divne muzičke minijature?
U atrijumu Narodnog muzeja zbio se jedinstveni
događaj pod nazivom „Refleksije A. S. Puškina:
muzika, književnost i kulturni kontekst XIX veka“.
"Ovaj program predstavlja nesvakidašnji spoj
klasične muzike i književnosti, pružajući publici
priliku da doživi kako su dela velikog ruskog pesnika,
Aleksandra Sergejeviča Puškina, interpretirana
kroz muzičke forme i obogaćena istorijskim i
kulturnim kontekstom 19. veka. "
Slušale smo prekrasan koncert. Bariton Dmitrij Grinih
(bariton), uz pratnju klavira (Jaroslav Šostak )
i violine (Tanja Bogdanović) izveo je potpuri
Puškinovih pjesama. Uživale smo.
Puškin u notama
stella.blog.hr
Jeste li znali da su mnoge Puškinove pjesme
uglazbljene i da su divne muzičke minijature?
U atrijumu Narodnog muzeja zbio se jedinstveni
događaj pod nazivom „Refleksije A. S. Puškina:
muzika, književnost i kulturni kontekst XIX veka“.
"Ovaj program predstavlja nesvakidašnji spoj
klasične muzike i književnosti, pružajući publici
priliku da doživi kako su dela velikog ruskog pesnika,
Aleksandra Sergejeviča Puškina, interpretirana
kroz muzičke forme i obogaćena istorijskim i
kulturnim kontekstom 19. veka. "
Slušale smo prekrasan koncert. Bariton Dmitrij Grinih
(bariton), uz pratnju klavira (Jaroslav Šostak )
i violine (Tanja Bogdanović) izveo je potpuri
Puškinovih pjesama. Uživale smo.
10
uto
02/26
Mjesto gdje ostajem
star-rose-bloger.blog.hr
Postoje susreti
koji ne traže objašnjenja.
Prepoznaju se
u osjećaju lakoće,
u pogledu koji razumije,
u bliskosti koja ne mora govoriti glasno.
Neke se stvari ne dokazuju,
one se žive.
I ostaju.
Poput topline
koja zna gdje joj je mjesto.
U mislima…
Usamljenost
potok42.blog.hr
I
Zaboravljene u podrumu, memljive,
stare, poderane, zanemarene,
neprimjećene, oštećene, same,
dotrajale, otpisane – knjige.
II
Zapušten, nezbrinut, bez brižnih ruku,
prepušten propadanju, neodržavan,
s neznanim putnikom pod zemljom,
daleko, zatravljen – grob u stepi.
III
Tvrd, izblijedio, bez sočnosti, hrapav,
hladan, star, pljesniv, mrvičast, žilav,
papirnati putnik u tišini krušne košare,
jestiv s namazom preinake - osušeni kruh.
IV
Blještave, krhke, raspršene, plamteće,
nepredvidive, vječne u trenutku, plesne,
nestalne, pucketave, vatrene, raspršene,
kratkotrajne – iskre iz parne lokomotive.
Pizza
litterula.blog.hr
Jučer sam bila u gradu da napokon podnesem zahtjev za penziju pa sam se, iako je povremeno sipila kišica, malo prošetala po prvoj i drugoj ulici.
A kad sam već bila na šetnici morala sam snimiti i nekoliko fotkica.
Najprije sam snimila našega slikara.
On je uvijek govorio: Dok hodam, slikam...
Na klupi u parku pokraj kafića sjedi naš poznati književnik.
Nisam mogla odoljeti pa sam ponovo snimila i Biokovo.
Budući da sam ostala u gradu poprilično dugo morala sam nešto i pojest. Ne volim jesti na ulici ni u hodu pa sam sjela za stol na rivi i pojela malu pizzu. Nije baš bila fina, tijesto je bilo pretanko, rubovi sprženi, nije bilo crnih maslina, konobarica je bila loše volje, smetala mi je preglasna glazba pa sam na brzinu to pojela i krenula dalje.
A dok sam se šetala prisjetila sam se našeg izleta u Firencu kad nas je naša profesorica geografije odvela da vidimo taj divan grad, grad muzej, jedan od najljepših gradova na svijetu s mnoštvom očuvanih kulturnopovijesnih spomenika koji je 1982. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Nakon što smo razgledali grad, slavnu katedralu i galeriju, morali smo potražiti nešto i za jelo. Zna se da jako ogladniš dok razgledavaš slavne crkve i galerije. Pa smo tako u blizini Cattedrale di Santa Maria del Fiore pronašli piceriju s otvorenim izlogom i pultom punim divnih komada pizze. Bili su narezani na pravokutne šnite, a ne na trokute, tijesto je bilo debelo oko 1 cm, a ne tak tanko kak naši kuhari u picerijama danas razvlače. Umaka od paradajza je bilo malo, a nadjevi su bili tak fini i raznovrsni da je bilo jako teško odabrati što ćemo jesti. Uglavnom, to su bile najfinije šnite pizze koje sam ja ikad jela, a njihov izvrstan okus zauvijek je ostao zabilježen u mojim skladištima pamćenja.
A na internetu čitam da su „2023. godine arheolozi u Pompejima otkrili fresku koja prikazuje jelo nalik na pizzu među ostalim prehrambenim namirnicama na srebrnom pladnju. Talijanski ministar kulture zaključio je kako to predstavlja dalekog pretka suvremene pizze.
Pojam pizza prvi je put zabilježen 997. godine u latinskom rukopisu iz grada Gaete na jugu Italije, u Laciju, na granici s Kampanijom, a suvremena pizza razvila se iz sličnih jela od ravnog kruha u Napulju tijekom 18. ili ranog 19. stoljeća. Prije toga, kruh se često nadopunjavao sastojcima poput češnjaka, soli, masti i sira. Nije posve jasno kada su se rajčice prvi put počele koristiti kao sastojak – postoje brojna i proturječna tumačenja – no svakako to nije moglo biti prije 16. stoljeća i kolumbijske razmjene hrane između Europe i Sjeverne Amerike.
Pizza se u Italiji prodavala na otvorenim štandovima i u pekarama specijaliziranim za pizzu sve do oko 1830. godine, kada su napuljske pizzerije počele uvoditi stanze – prostorije sa stolovima gdje su gosti mogli konzumirati pizzu na licu mjesta.“
foto:internet
A sad kad sam saznala nešto o jednom od najpopularnijih jela na svijetu mogu je pokušati pripremiti kak treba i kod kuće. U svojih 67 godina nisam naime baš često pekla pizzu u svojoj pećnici, najčešće sam jela pizze koje su mi dostavljali momci iz picerija. Nisu mi bile baš fine, al poslužile su za ručak kad nisam imala vremena skuhati neko pravo domaće jelo.
No sad ću se potruditi zamijesti pravo domaće tijesto i nastojati ispeći nafiniju moguću pizzu koja će biti najsličnija onoj koju sam prije mnogo godina jela u prelijepoj Firenci.
Carnival Run
mcind.blog.hr
(°)§ -Predzadnja utrka Zimske lige Kvarnera „Igor Malešević“ održana je na riječkom lukobranu Mololongo u kojom sam i ja nekad učestvovao kao i u drugim utrkama, pogotovo u Kastvu i Kostreni a i pomagao sam u organizaciji (treba nositi stolove, startne brojeve, voće, kolače a nekad i biti na okretištu gdje se zapisuju startni brojevi). Igor je bio začetnik ove lige gdje se dobivalo medalje i po hendikepu, tj. broju godina i tako sam i ja pokoji put dobio, čak i na kros utrci od Kastva do mjesta Breza i nazad ( 14 km.) i tu sam osim medalje za nagradu dobio i kotizaciju za Riječki polumaraton koji je tada išao od Lovrana preko Torpeda i 3. Maja do centra Rijeke. Igor je bio svestrani sportaš i trener ali ga je nagla bolest uzela i ova Zimska liga se već 7 g. zove po njemu.
Ovako piše na int. stranici grada Rijeke:
-Na riječkom Molo Longu održana je Torpedo Carnival Run, najveća karnevalska utrka u Hrvatskoj i posebno karnevalsko kolo Zimske lige Kvarnera „Igor Malešević“, okupivši 199 sudionika i donijevši spoj sporta, zabave i karnevalskog duha u srce Rijeke. Start utrke označila je gradonačelnica Iva Rinčić.
-U konkurenciji muškaraca pobijedio je Tjaž Dolgan (AK Pivka) s vremenom 16:38, na 3. mjesto popeo se njegov otac Boštjan Dolgan (AK Pivka), a između njih, na 2. mjestu, bio je Rivalov junior Andrija Žic (TK Rival) istrčavši svoj osobni rekord. Kod žena slavila opet Rivalova Aurora Valinčić (TK Rival) ispred Marine Juranić (AK Kvarner) i Urške Korent (AK Pivka).
Na startu utrke bili su i kraljica karnevala i meštar Sandi koji još drže ključeve grada a osim trkača koji su htjeli biti među prvima većina je došla sa originalnim maskama jer su se nagrade dobivale i za maske. Nisam bio među najmaštovitim niti najbržima ali da sam se zainatio mogao sam dobiti nagradu za najsporijeg koju je dobio jedan stariji trkač (stariji od mene) s kojim sam i trčao na prijašnjim Zimskim ligama, bio je jedno vrijeme i na blogu a Igor je kao @Melez bio skoro od početka na blog.hr. sa najavaam i prikazima Zimske lige. I bloger Miško je prije bio na ovoj utrci ali sad je nešto boležljiv, možda navratim do njega.
Trči se uz more i brodove.
Ovdje ne znam tko koga nosi.
Trči se sa srcem.
Evo nas na cilju.
I odbjegle nevjeste su se vratile
Proglašenje pobjednika. Zanimljivo i sin i otac na postolju.
Na ovoj utrci bilo je zanimljivo vidjeti i maskirane trkače, ovo su prema izboru tri najbolje u dječjoj kategoriji.
Tri najbolje maskiranih u seniorskoj utrci. Ptica trkačica mi je oriđiđi.
Eto može i ovakva vesela utrka..
Nagrade i za maskirane grupe trkača.
Križaljkica 'talijanka' 8x7 sa 4 crna polja.
Vodoravno
1. Čest ljetni vjetar koji puše s mora prema kopnu, vole ga jedriličari. 2. Na Kvarneru naziv za gostionicu. 3. Hrv. putopisac i pustolov Davor, došao pješke sa obale Antarktike do Južnog pola. 4. Kratica za čvor. // Iranski nomadski narod sarmatskoga podrijetla. 5. Žitelj mjesta Ike kraj Opatije. // SI jedinica za električnu vodljivost (oznaka). 6. Ćiril od milja, Ćiro. // Organ njuha. 7. ... i piće. // Vrst bezrepog vodozemca.
Okomito
1. Ukrasi i suveniri kvarnerskog kraja, obavezno takve maske i na Riječkom karnevalu. 2. Mali ašov. lopatica. 3. Eu. telefon. sustav. // Najveće papige. 4. Pali anđeo, sotona, šejtan. 5. Gnjili, pokvareni. // Zadnje slovo u abecedi. 6. Poznata pjevačica sa Barbadosa. 7. Uglednik u osmanskom carstvu. // Velika sibirska rijeka. 8. Žen. ime (rukometašica Kalaus)
Za vrijeme poklada idu i pokladnice.
Nije ni kuhano črno bilo za bacit.
KRMENADLI PROŠLOSTI 5
huc.blog.hr
Prošlo je prilično vremena prije nego što je itko primijetio da se nešto uopće događa.
– Rupe! Sve rupa do rupe! Eto, to je to! – rekao je gradonačelnik Milan. – I nitko ništa nije vidio!
Gdje su dosad oni „stručnjaci“ sa svojim papirima i procjenama? Spavaju! Temelji – loši! Gradnja – loša! Ne treba ti fakultet da to vidiš!
I što sada? Ne brinite! Ovo je, iskreno, jednostavnije nego popraviti bicikl. Preuzimam odgovornost i garantiram vam da će biti riješeno u najkraćem mogućem roku. Idemo delati! Za Šipson! Za naše građane!
Tako je govorio gradonačelnik Milan.
I svi su se složili.
Od birokrata do vrhunskih stručnjaka.
Čak i glavni, vječito mrgudan, arhitekt grada, visoki i suhonjavi inženjer Crni u svojoj besprijekornoj crnoj Dolce & Gabbana dolčevitiki, koja ga je činila elegantnim put sjenke u podne.
„Bit će da je u tome stvar,“ promrmljao je, sretan što ne mora razmišljati i vratio se svom unutarnjem krajoliku, gdje je bijela kao duh, Marilyn Monroe čučala u pustinji Doline smrti, dok se pred njom u oblaku prašine propinjao divlji znojni crni mustang s spolovilom u erekciji.
Uistinu, Šipson je bio građen u doba kada građevni materijali nisu bili ni blizu današnjim standardima, kada se o nanotehnologiji još nije govorilo kao o spasonosnom ljepilu civilizacije. Tadašnji beton nije imao nikakvu unutarnju logiku samoodržanja: u njemu nisu postojale armije mikroskopskih vlakana i pametnih čestica koje prepoznaju pukotinu prije nego što se ona uopće pojavi. Nije bilo nano-veziva koje se aktivira pretjeranom vlagom, ni grafenskih mreža koje raspoređuju naprezanje poput živčanog sustava vrlo složenog organizma. Kamen je bio samo kamen, mrtav i glup, bez pamćenja i bez volje da potraje. Strojevi nisu vođeni algoritmom nanosili slojeve betona, keramike ili kompozita; laseri nisu precizno rezali mramor, u kvarcit i bazalt gravirali nemoguće super-detaljne geometrijske uzorke. U to doba, sve pomenuto bilo je znanstvena fantastika za pijane futuriste koji u ponoć psuju ovaj svijet i potom sanjaju električne ovce pametnije od ljudi. Gradilo se grubo, sporo: s čekićem, libelom i molitvom, bez iluzije da će materijal ikada znati više od onoga što mu čovjek nasilno utisne.
Stoga nije bilo nikakvo čudo što je vječni-grad počeo propadati. Ne dramatično, ne odjednom – nego polako, kao tijelo čije kosti gube gustoću. Šipson se nije rušio; on se raspadao, gubio je oblik i smisao, poput pogrbljene starice koja još uvijek hoda, ali više ne zna zašto.
Gradonačelnik je odmah predložio rješenje. Genijalno u svojoj jednostavnosti. Na svoj karakterističan, rudimentarni način izdao je direktivu:
– Ajmo to zatrpavati! Vidi na što grad liči! Ima da je gotovo za mjesec dana i neću da mi zbog toga ni furgut nestane iz proračuna. Jel jasno?
– Ali… – piskutavo se, sopranom koji je jedva probijao prostoriju, pokušao pobuniti Jozo, njegova desna ruka (premda je gradonačelnik bio ljevak, ali ruka je u politici uvijek – ruka – spremna odraditi posao, ako znate što mislim). Pokušao je objasniti da je zadržavanje proračunskog salda uz takav pothvat jednostavno nemoguće, da ni najbolji čarobnjak javnih financija ne može izvesti takvu čiri-biri-bariju.
– Nema ali – presjekao je Milan u startu. – Riješi. Inače – jaja u procep.
Njegov gromki, samodopadni smijeh odzvanjao je akustičnim ružičastim, crvenim i tamnim mramornim hodnicima gradskog poglavarstva kao zlokobna prijetnja.
Jozo se naježio i progutao knedlu od sira. Ne zbog straha za vlastita jajašca – njih ionako nije imao zahvaljujući poduzetnosti svoje majke, koja je u njemu još u djetinjstvu vidjela budućeg opernog pjevača – nego zbog stolca!
Jer taj stolac…
Taj je stolac bio čudesan spoj ergonomije i tehnologije. Unikatan, presvučen mekom, crnom kožom vogonske svinje, s naslonom koji se prilagođavao u osam smjerova. U naslon je bio ugrađen masažni sustav sposoban kirurški precizno detektirati akupunkturne točke duž kralježnice. Uz optimalan kut i pritisak, stolac je izvodio majstorsku akupresuru, dok je poseban program stimulacije vagus živca u sekundi bacao tijelo u stanje dubokog Zena. Naravno bila je tu i klasična tro-programska masaža leđa, razbijanje kvržica laktata uz diskretno grijanje naslona i ambijentalnu 3d muziku koja je dopirala od tko zna kuda. Sve u svemu, stolac koji te grli, grije i šapće: sve je u redu, volim te!
Biti degradiran, premješten ili – ne daj bože – otpušten značilo je zauvijek ostati bez tog stolca. A za Jozu je to bila najgora moguća kazna. Gradonačelnik je to znao. I igrao je prljavo.
Stoga je Jozo, mudrica domišljata, brže-bolje pokrenuo akciju pod imenom Zalog za Šipson, sa sloganom: Recite NE rupama!
Mediji su bili instruirani da pumpaju agresivnu kampanju. Sve je mirisalo na stare propagandne obrasce: domoljublje bez sadržaja, zajedništvo bez odgovornosti, parole koje ništa ne znače, ali zvuče odlučno. Plakati, jinglovi, patetični spotovi s uplakanim bakicama i djecom koja drže poluraspadnutu maketu Katedrale i druge spomenike kulture poput svetačkih zaštitnika gradova.
Izdane su i posebne gradske vjerodajnice, kolekcionarski primjerci, kao i čuveni šipsonski zrak u konzervi, koji se izvozio kao ekskluzivni dar u druge dijelove galaksije.
Na kraju su organizirane i dragovoljne radne akcije.
Svakih pet minuta gradonačelnik na televiziji, u maniri Uncle Sama, upirao prst u kameru i pozivao građane da se pridruže zajedničkoj stvari.
Vrtićka djeca su pjevala i plesala, držeći se za ruke:
Volon-ter, volon-ter,
to ne more biti svak,
za to trebaš biti jak,
jak duhom
da bi grad ogrno novim ruhom.
U offu, erotični ženski glas šaptao je: Pravo. Dužnost. Čast.
Zatim bi uslijedio rezolutni glas gradonačelnika:
Za-kop, za-kop, za-kop – neka to bude i vaša parola.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr