ČIME SE DARWIN BAVIO?
Pa ja sam zapravo htio reći par riječi o tome čime se Darwin zapravo bavio u svojoj dugoj karijeri biologa potaknut činjenicom da je moj sin Ezra decenijama bio okružen biološkim pitanjima I djelovanjem prirodnih elemenata posebno u Kraljevom vrhu u Hrvatskoj kao I u Izraelu gdje je proveo godinu dana . Mi smo se bavili Darwinom svatko na svoj način a vrijeme Kraljevoga vrha ja sam proveo u čitanju I istraživanju djela ovoga velikoga britanskoga čovjeka. Tako sam dopao u ruke Darwinove knjige Putovanje jednoga prirodoslovca oko svijeta pa sam odmah primijetio da se Darwin čudom čudio oko jednoga crva kojega je pronašao u Patagoniji naime da je taj crv prvo životinja koja raste kao biljka a kada ga se posiječe I osuši onda postaje solidan kao kamen. I ja sam tada ravnatelja psihijatrijske bolnice Vrapče primarijusa Bartula Matijacu upozorio na taj fenomen da je naime jedno biće istovremeno I životinja I biljka I kamen na što mi je on odgovorio: “Stvarno je to jako interesantan moment” Kasnije sam došao u Australiju pa sam prišao drugim problemima ali sam se navraćao na taj fenomen. Kod Darwina njegovoj prvoj knjzi Putovanja naime stoji prvo kao pitanje o neobičnostima života na našoj planeti ovo :
The border of this lake is formed of mud: and in this numerous large crystals of gypsum, some of which are three inches long, lie embedded; whilst on the surface others of sulphate of soda lie scattered about. The Gauchos call the former the "Padre del sal," and the latter the "Madre;" they state that these progenitive salts always occur on the borders of the salinas, when the water begins to evaporate. The mud is black, and has a fetid odour. I could not at first imagine the cause of this, but I afterwards perceived that the froth which the wind drifted on shore was coloured green, as if by confervae; I attempted to carry home some of this green matter, but from an accident failed. Parts of the lake seen from a short distance appeared of a reddish colour, and this perhaps was owing to some infusorial animalcula. The mud in many places was thrown up by numbers of some kind of worm, or annelidous animal. How surprising it is that any creatures should be able to exist in brine, and that they should be crawling among crystals of sulphate of soda and lime! And what becomes of these worms when, during the long summer, the surface is hardened into a solid layer of salt? Flamingoes in considerable numbers inhabit this lake, and breed here, throughout Patagonia, in Northern Chile, and at the Galapagos Islands, I met with these birds wherever there were lakes of brine. I saw them here wading about in search of food—probably for the worms which burrow in the mud; and these latter probably feed on infusoria or confervae. Thus we have a little living world within itself adapted to these inland lakes of brine. A minute crustaceous animal (Cancer salinus) is said 44 to live in countless numbers in the brine-pans at Lymington: but only in those in which the fluid has attained, from evaporation, considerable strength—namely, about a quarter of a pound of salt to a pint of water. Well may we affirm that every part of the world is habitable! Whether lakes of brine, or those subterranean ones hidden beneath volcanic mountains—warm mineral springs—the wide expanse and depths of the ocean—the upper regions of the atmosphere, and even the surface of perpetual snow—all support organic beings.
Što u slobodnom prijevodu glasi :
Granica ovog jezera sastavljena je od mulja: a u ovom leže ugrađeni brojni veliki kristali gipsa, od kojih su neki dugi tri inča; dok na površini ostali dijelovi natrijevog sulfata leže razbacani. Gaučosi prve zovu "Padre del sal", a druge "Madre"; oni navode da se te ishodišne soli uvijek pojavljuju na granicama solana, kad voda počne isparavati. Blato je crno i ima neugodan miris. Isprva nisam mogao zamisliti uzrok tome, ali sam kasnije opazio da je pjena koju je vjetar nosio na obalu obojena u zelenu boju, kao na confervae; Pokušao sam ponijeti kući malo ove zelene tvari, ali nesrećom nisam uspio. Dijelovi jezera viđeni s male udaljenosti činili su se crvenkaste boje, a to je možda bilo zbog neke infuzorije animalcula. Blato je na mnogim mjestima izbacivalo mnoštvo neke vrste crva ili prstenaste životinje. Kako je iznenađujuće da bilo kakva stvorenja mogu postojati u salamuri i da puze među kristalima natrijevog sulfata i vapna! I što će biti s tim crvima kada se tijekom dugog ljeta površina stvrdne u čvrsti sloj soli? Flamingosi u znatnom broju nastanjuju ovo jezero i razmnožavaju se ovdje, diljem Patagonije, u sjevernom Čileu i na otočju Galapagos, susreo sam se s ovim pticama gdje god su bila slana jezera. Vidio sam ih ovdje kako gacaju u potrazi za hranom - vjerojatno za crvima koji se buše u blatu; a ovi posljednji se vjerojatno hrane infuzorijama ili confervae. Tako imamo mali živi svijet unutar sebe prilagođen ovim kopnenim slanim jezerima. Sićušna ljuskara (Cancer salinus) navodno živi u bezbrojnim brojevima u salamuri u Lymingtonu: ali samo u onima u kojima je tekućina postigla, zbog isparavanja, znatnu snagu - naime, oko četvrt funte sol na pola litre vode. Možemo li potvrditi da je svaki dio svijeta nastanjiv! Bilo da su slana jezera ili ona podzemna skrivena ispod vulkanskih planina — topli mineralni izvori — široko prostranstvo i dubine oceana — viša područja atmosfere, pa čak i površina vječnog snijega — sve to podržava organska bića.
A onda kasnije navodi mišljenje kapetana Lancastera koji se susreo sa ovim problemom:
I will only mention one other animal, a zoophyte (I believe Virgularia Patagonica), a kind of sea-pen. It consists of a thin, straight, fleshy stem, with alternate rows of polypi on each side, and surrounding an elastic stony axis, varying in length from eight inches to two feet. The stem at one extremity is truncate, but at the other is terminated by a vermiform fleshy appendage. The stony axis which gives strength to the stem may be traced at this extremity into a mere vessel filled with granular matter. At low water hundreds of these zoophytes might be seen, projecting like stubble, with the truncate end upwards, a few inches above the surface of the muddy sand. When touched or pulled they suddenly drew themselves in with force, so as nearly or quite to disappear. By this action, the highly elastic axis must be bent at the lower extremity, where it is naturally slightly curved; and I imagine it is by this elasticity alone that the zoophyte is enabled to rise again through the mud. Each polypus, though closely united to its brethren, has a distinct mouth, body, and tentacula. Of these polypi, in a large specimen, there must be many thousands; yet we see that they act by one movement: they have also one central axis connected with a system of obscure circulation, and the ova are produced in an organ distinct from the separate individuals. 519 Well may one be allowed to ask, what is an individual? It is always interesting to discover the foundation of the strange tales of the old voyagers; and I have no doubt but that the habits of this Virgularia explain one such case. Captain Lancaster, in his voyage 520 in 1601, narrates that on the sea-sands of the Island of Sombrero, in the East Indies, he "found a small twig growing up like a young tree, and on offering to pluck it up it shrinks down to the ground, and sinks, unless held very hard. On being plucked up, a great worm is found to be its root, and as the tree groweth in greatness, so doth the worm diminish, and as soon as the worm is entirely turned into a tree it rooteth in the earth, and so becomes great. This transformation is one of the strangest wonders that I saw in all my travels: for if this tree is plucked up, while young, and the leaves and bark stripped off, it becomes a hard stone when dry, much like white coral: thus is this worm twice transformed into different natures. Of these we gathered and brought home many."
Što opet u slobodnom prijevodu znači:
Spomenut ću samo još jednu životinju, zoofitu (vjerujem Virgularia Patagonica), vrstu morskog pera. Sastoji se od tanke, ravne, mesnate stabljike, s naizmjeničnim redovima polipa sa svake strane, koji okružuje elastičnu kamenu os, različite duljine od osam inča do dvije stope. Stabljika je na jednom kraju odrezana, ali na drugom završava vermiformnim mesnatim dodatkom. Kamenita os koja daje snagu stabljici može se pratiti na ovom kraju u običnu posudu ispunjenu zrnatom tvari. Pri niskoj vodi mogu se vidjeti stotine ovih zoofita, stršeći poput strništa, s odrezanim krajem prema gore, nekoliko inča iznad površine blatnog pijeska. Kad su ih dodirnuli ili povukli, iznenada su se snažno uvukli, tako da su gotovo ili sasvim nestali. Ovom radnjom, visoko elastična os mora biti savijena na donjem ekstremitetu, gdje je prirodno blago zakrivljena; i pretpostavljam da je samo zbog te elastičnosti zoofitu omogućeno da se ponovno uzdigne kroz mulj. Svaki polipus, iako je usko povezan sa svojom braćom, ima različita usta, tijelo i ticalo. Ovih polipa, u velikom primjerku, mora biti mnogo tisuća; ipak vidimo da djeluju jednim pokretom: također imaju jednu središnju os povezanu sa sustavom opskurne cirkulacije, a jajne stanice se proizvode u organu koji se razlikuje od odvojenih jedinki. 519 Pa može li se dopustiti pitati, što je pojedinac? Uvijek je zanimljivo otkriti temelje čudnih priča starih putnika; i ne sumnjam ali da navike ove Virgularije objašnjavaju jedan takav slučaj. Kapetan Lancaster, na svom putovanju 520 1601., pripovijeda da je na morskom pijesku otoka Sombrero, u Istočnoj Indiji, "pronašao malu grančicu koja je rasla poput mladog stabla, a kad mu je ponudio da je iščupa, smanjila se padne na zemlju i tone, osim ako se jako čvrsto drži. Kada se iščupa, veliki crv je njegov korijen, i kako stablo raste u veličini, tako se i crv smanjuje, i čim crv bude potpuno pretvoreno u stablo koje se ukorijeni u zemlji, i tako postane veliko. Ova preobrazba je jedno od najčudnijih čuda koje sam vidio na svim svojim putovanjima: jer ako se ovo stablo iščupa, dok je mlado, i skinu lišće i koru, kada se osuši, postaje tvrd kamen, poput bijelog koralja: tako se ovaj crv dvaput pretvara u različite prirode. Od njih smo mnoge skupili i donijeli kući."
Onda sam kasnije došao u Australiju pa sam se bavio drugim problemima ali sam se stalno navraćao na ovo čudo. I tako sam konačno došao do zadnjega Darwinovoga djela koje se skraćeno zove WORMS a koje je štampano 1881 godine gdje je Darwin u svojim opsežnim analizama došao do zaključka da CRVI imaju jako značajnu ulogu u stvaranju života na našoj planeti , da rastvaraju svojim kiselinama čvrste stijene I da stvaraju plodnu zemlju.
I JEDNE I DRUGE
OVO JE MAMA ŠČ
Tekst pjesme "Mama ŠČ!"]
[Strofa 1]
Mama kupila traktora, šč
Mama kupila traktora, šč
Mama kupila traktora
Trajna-nina, armagedon, nona, šč
Mama kupila traktora, šč
Mama kupila traktora, šč
Mama kupila traktora
Trajna-nina, armagedon, nona
Traktora
[Strofa 2]
Mama ljubila morona, šč
Mama ljubila morona, šč
Mama ljubila morona
Trajna-nina, armagedon, nona
[Pred-Refren]
A, b, c, č, ć, d, dž, đ (A, b, c, č, ć, d, dž, đ)
E, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj (A, b, c, č, ć, d, dž, đ, oprez, oprez)
O, p, r, s, š, t, u, v, z, ž (V, d, z, v, d, z)
Mama, mama, mama, ja se idem igrat'
Mama, idem u rat
[Refren]
Onaj mali psihopat (R-r-rat, rat)
Mali, podli psihopat (R-r-rat, rat)
Krokodilski psihopat (R-r-rat, rat)
Mama, idem u rat
[Post-refren]
Traktora
[Strofa 3]
Mama ljubila morona, šč
Mama ljubila morona, šč
Mama ljubila morona
Trajna-nina, armagedon, nona
[Refren]
Onaj mali psihopat (Mama, idemo u rat)
Mali, podli psihopat (Rat, rat)
Krokodilski psihopat (Mama, idemo u rat)
Mama, idem u rat
Onaj mali psihopat (Mama, idemo u rat)
Mali, podli psihopat (Rat, rat)
Krokodilski psihopat (Mama, idemo u rat)
Mama, idem u rat
Mama, mama, mama
Onaj mali psihopat (Mama, idemo u rat)
Mali, podli psihopat (Rat, rat)
Krokodilski psihopat (Mama, idemo u rat)
Mama, idem u rat
[Završetak]
Šč!
A OVO JE SAMO MI SE SPAVA
Samo mi se spava
Song by Luke Black
Baby, watch the world on fire
It is all a game to me
I don't wanna choose my fighter
Who's taking control of me?
Halo?
Samo mi se spava
I just wanna sleep forever (s-spavam)
I like it better when I dream
Želim zauvek da spavam (s-spavam)
Dok svet gori
I just wanna close my eyes (s-spavam)
And just get it over with
Želim zauvek da spavam (s-spavam)
Dok svet gori
Noć je, beskonačni sati
Na ramenu đavoli
Želim samo večno spati
Tako da ih pobedim
Halo?
Game over
I just wanna sleep forever (s-spavam)
I like it better when I dream
Želim zauvek da spavam (s-spavam)
Dok svet gori
I just wanna close my eyes
And just get it over with
Želim zauvek da spavam (s-spavam)
Dok svet gori
This comes to an end now
War, glad je
Bez nade
Savest spava (s-spava)
Dok svet gori
Gori, kraj je
Mrak traje
Razum spava (s-spava)
Dok svet gori
A OVO JE POEMA AUTORA KOJEGA DECENIJAMA DRŽE PO LUDNICAMA KAO UMOBOLNIKA
JAKARINA KOSA
1.
u snu sanjam
brodove od papira
jarbola snažnih
od stare vjere sazdatih
debla našeg bora
smrča za daleke potrage
istina je
ja tebi vjerujem
malena ili velika
protega je
od vremena
od pamćenja
rečenica nijema
bez imenica
bez pridjeva
da li znaš ti
moji dnevi
moji sni
papirnati su zmajevi
sve je od papira bijela
da je život tako čist
kao tvoja priča neizreciva
da mogu kazati
kako postade sunce
ljubav
ptica
ti tiho skonča od vjetra
kao lahor u granama
našeg crnog bora
mir postade
melem mojim ranama
2
prođe tako neko vrijeme
da nema spomena na tebe
kada usne moje nijeme
gore od pomisli teške
da moje djelo čisto ni bijaše
u trudu epoha
u povijesnici krvavoj od ljudskijeh muka
što je sreća čovječja
ljubav među nama
grijeh pod božjim krovom
ta nije valjda da je sreća
umiranje u trajanju bezvremenom
pogača bez soli i strasti
zločin sa jednom sudbom
strah od čovječje propasti
prođe tako neko vrijeme
da nema spomena na tebe
i javi mi se onda sjećanje na grijehe
na naše suze i na naš smijeh
sjećanje je onda kao kazna
lanci kojima je okovana moja mašta
u tišini svetoj ja posve sam
tvoje čelo poljubcima cjelivam
luče moje u noći hladnoj tiho zazivam
3.
htio bih ti reći
da sam umoran od tišine
godinama je moje tijelo
na postelji mekoj od miline
moj je um nijemi svjedok
vremena ugaslog od istine čiste
oči se moje žare od dokučene visine
postelja je meka
krv je moja iz utrobe potekla
da je svijetu konac moga žića
da u tišini otpočinem
zaboravom okončam muke svoga bića
htio sam ti reći
da sam umoran od tišine
uzduh je zagušljiv jedini trag
da je život okrepan nekada
bio stvarnost čovjeka naga od sna
a sada pokrovom od tišine gluhe
brojim vrijeme
u vječnosti bez mjere
do mojih je zjena
dospjela tišina nijema
i sva su moja osjetila
prenadražena od mira duboka
stoji vrijeme kao mrena oka
ne vidim više iskon svega života
nego u dubini noći
dahom svojim kozmos krojim
i sve stoji
kreću se samo moji neproživljeni snovi
4.
toliko sam razmišljao
o zvijezdama u noći
o mome usudu
životu u besprijekornoj čistoći
o ljubavi sputanoj od paukovih niti
leptirici koja drhti
od zločestoga pauka
na rubu šume u dubu staroga medunca
da je ljubav tako okovana
da su paukove niti kao gvožđa oko moga zgloba
bila bi ljubav nesloboda
sužanjstvo u samici tamnoj
gdje su riječi ljudske kao rijetko zlato
velim
bila bi ljubav sva satkana od zla
sloboda crna od gorčina
al je ljubav soko u gorama crnim od visina
sljep sam od pogleda visokim od dubina
toliko sam razmišljao
o svojoj sljepoći
vidu što oduzet mi je iz očijih duplji
rukom krvnika do pasa sasvim znojna
i moje oči krvave od kame
skončaše na vratu krvnika kao drago kamenje
vidu mome došao je kraj
slobodu sam mogao ćutjeti samo kao gusti mrak
postadoh sužanj u tamnici bez suza
trajanje posta blažena samoća
u mraku samice kušao sam svoje biće
godinama vrijeme posta moja kora kruha
trenutak u sukcesiji bitka
život moj bijaše sastavljen od pustijeh sjena
složevina od patnje i muka
da nije leptirice koja drhti
od pauka
na rubu šume u dubu staroga medunca
5.
htio bih ti reći
da nema kraja ovoj samoći
prekomjernoj mojoj boli
da dušu svoju odbacih bez dubokih riječi
htio bih ti još preko toga reći
da noću usnuh
zdenac vode sa tvojih ruku
utvare strašne ne dadoše mi san
i dijete ojađeno uz plač
zorom moje tijelo okupato znojem
drhti kao vlati trave uzgibane povjetarcem
što hoćeš znati
da volim
djevojke što noć im je jedina druga
njihova jedina istinska ljubav
njihov jedini dah
da noć je kao blagoslovljen dan
ti moj prijatelju
ti malčik moj sa Istoka
ti moj mali si geroj
krepka snago
željo moja neprežaljena
srce moje neljubljeno
sunce moje neogrijano
nebesa ova svjedoci su teški
sudbe čovječje
neizmjerne ljudske bijede
i nježnu dušu moju
zaboli tijek povijesne mijene
tiha je večer
kazah drugu
život je kao put kratak
kamenjar uz čičak dosadan
svijeća na oltaru
koja dogori za dana
i nada
tihe tišine bezvremene
a miris tvoj
kandilo cijelog mojeg svijeta
zvijezda što u noći polagano gasne
6
današnji moj dan
čini mi se kao da je vječnost
i ja kao da sam sva vremena ujedno
i prije svih vremena kao da postojim samo ja
i nikada nije postojalo neko vrijeme
kada nije bilo vremena
mrtvo Risovo polje na kojem čamim
i gledam visoko prema surovoj strani
da moje vrijeme utisne kao pečat
u dušu moju ranjenu i jadnu
goleme kužne biljege sramne
grčam i posrčem u blaženoj tami
a angel dobri
vuče me i prema nebu mami
šapatom stidljivim što u krvi mi žari
tako postadoh beskonačna maloća
da je i gubica pseća
od moga tijela veća
pusta maloća spram beskonačnosti svijeta
u prostoru i vremenu sati, dana i godina
odatle slijedit staše jedna moja
velika briga i nesigurnost cijela
da je domovina ova gradila posmrtna opijela
ljudima odanima posvema
koji kosmosom ljubavlju
kitili su čela
vijencem od svježa cvijeća
da u trenutku vesele spoznaje
od čitavog beskonačnog kosmosa mjera
postane klonuće i pregnuće od bdijenja
u kosmosu mi smo plovili u neizvjesnost
i sve nam je izmicalo u bijegu bez kraja
tako smo iščezavali
kao efemerni
mikrokosmos mali
jer je u moći kosmosa vječnog u tami
drugačiji zakon
i vlast koja bijaše od ljudi postrani
hladno vrijeme i velike zime
vihori i oluje
a hladna je i ravnodušna uzročnost
povezivala ljudske duše
i iščeznu slučaj
nego sve što se događalo
i što je prividno bilo nepovezano
bilo je duboko nužno
i golema stranost vladala je kužno
da je ova silna snaga realiteta sila neka
spram koje stoji jedno realno stanje čovjeka
po analogiji za koju kažemo da je privid
trenutak u tom kosmosu
i jedno proizilaženje iz njega
koje je bilo ništeće proizilaženje
gdje sam u kosmosu posvema izgubljen
osječajući njegove beskonačne moći
i kao da me mišljenje ljudi stvarno
depotenciralo do beskonačne maloće
pa čovjek stade da drži kosmos
kao crni barjak težak i malena čast
koja čovjeka ništi a koji je čovjek sam.
7
milion riječi jeste dovoljno
da istini ne proturječe
da bijasmo nevini
poput rose u proljeću ranom
u odbrani smjeli i krepki
što je mijeh
kano vino slatko
i svaka riječca
kupica bez imena
da iz toga mijeha
ispijem do kraja nektar
života moga
što je tugom iskovan
i svi moji druzi
istom mjerom da mjere
mrzlo Podunavlje
u kojem kamen i mrke stijene
bijahu meko uzglavlje
dok konačno na kraju toga puta
što mnogima živote odluta
a mnogima dadne tople skuta
ona ne padne
na moje rame
jer ona, zapravo, bijaše čitav život moj
ali istini ovoj
hrabrosti krutoj i neznanoj
kojoj pokoj treba dati
kao divljaku
što mu je u glavi mamurluk
od toga vina slatka
i meka uzglavlja
ne shvatih
da svoj toj ludoriji je kraj
8
Rusija
Jeste moja patnja
Ili noć u kojoj se ništa ne sanja
Jer i cijelo vrijeme moga života
Nije drugo do jedna
Neprosanjana noć
Ili mora u kojoj se miješa
Utvara, San i java
Kao kada se burno spava
Pa je java jača od sna
Jeste moja patnja
Da su ljudi bili kao slamka
I niotkuda spasa
Nego samo svjedočanstvo
Da je jedna knjiga napisana
Bez slova koja nedostaju
Iskreni protiv svoje časti
Mrtvi i često i plahi
Da tome nema primjera na svijetu
Niti korjena u prirodi
Niti na bilo kojem mjestu
Koje bi se ljudskim boravištem
Moglo nazvati ili stjecištem
Gdje se Istina sa ljubavlju nosi
I sa vjernošću vezuju ljudi
Kao pruće od slamke
Kao vezica od samoće
Jeste moja patnja
Jer su ljudi nezahvalni
Oholi i bahati
Odbacili cio život moj
Kao što je voda slaba
Da je gutljaj njen poput
Medija gorka
I svaka njena kaplja
Kao suza bistra i mlaka
Zazivam nebo i ovu zemlju
Kao svjedoka
Protiv mojih krvoloka
Da sam ljude dovoljno poučio
Da se bogovi ne rasrde
što je moje žiće
Razbacano po svijetu bijelu
Mada se klanjah bogovima svojim
Da je moje biće
Poput zrcala
Razdrobljeno u sitne komadiće
A narod izazvan
Da jamu kopa duboku
I da je moje žiće
Kao iskra preobilna
Koja treba da ugasne u tmine
Pa je noć blažena
Prekrila moje lice
Jer su jamu meni iskopali
Da okončam u čistoći
Meni su moje oči
Moja svijetlost i moja tama
Jamu iskopanu
Sada prekri božanska mana
A nad njome
Samo zvjezdani svod mračan
9
Svi su sveti , jedno mnoštvo subjekata
Dom vječni mjesto bez kraja
Put koji vodi između pakla i raja
Prema gori tužnih uzdisaja
Put je jedan a kola su mnoga
Isprati me prijatelju dragi
Na perivoj crvenoga oleandra
Kad padnem nisko pod težinom ideala
O sreći i dobroti vascjela roda
Kojem pravica upravi narav duha
Da zadnji put udarim o grubi kamen
I udarac tup probudi misleni znamen
O konačnosti bez velike mjere
Gdje su širine tvoje grudi nježne
O boli bez velike nade
Gdje su patnje crne kao dubine ove jame
O slaboći moga krhkoga tijela
Koje je bilo svjedokom krvavoga opijela
Da je smrt nužna kosila i ranjena i slijepa
Počinak vječni usred neba cijela
Dok konačno zaborav kao pusti vjetar
Prašinom gustom prekri naša imena
I osta samo ljubav i osta sjeta
Na jednu ženu što je pokraj grobišta zaneta
10
Tamo gdje nosih odoru crnju od noći
Da iz grudi mojih iščupanu dušu
Sačuvam kao staklenu perlu
Ja ko zvijer od mržnje nategnute strune
Crni pokrov nemir i vjeru tiho mi sroči
Tamo gdje je mračan vidik težak od suza
Moju dušu bolesnu od muza
Da baci jedan mali trak u noći beskraja
Kako život traje u smislu bez kraja
Sjeta i tuga samo su težina od kamena
Tamo gdje bol zastire moje umorne oči
I gdje tijelo slabo izgubi svu svoju moć
Od ponosa gorda sklonih se ispod neba
I mudrost bude mi utjeha i ljubav nježna
Ja htjedoh samo slobode i nade čar
Tamo gdje bol prerasta do ganuća
Poražen padoh na topla njena skuta
To moj je dom mali
Da i moja mati krhka
Nešto od moje bolesne duše kuša
11
Koja li su to đavolja posla
Taman poso i magija neka
Da je čovjek opreka živome Bogu
Da je čovjek slab, kukavan stvor
Kojim bez kraja i konca vladaju
Moćnici koji mame slatkim riječima
Kao da je dobro i zlo božanskoga tijeka
Pa da o dobru i zlu Bogovi sude
A ne ljudski zakoni povijesti pune
Značajem se čovječjim kite mnogi
Iz značaja čovječjeg izviru njegova djela
A iz dijela njegovijeh svekoliki ljudski jadi
A iz jada događa se da Božja svrha vlada
Taj poredak svijeta naslijedenoga prokletstva
Učini da čovjek strada
Pogledaj ta mlada, ohola i nagla
Kojima je ispod krova žeđ krvi i klanje
Dok nedužni pada kao pusta sjena
U duboke tamne jame
Ili je nedužan ali svjedok drame krvave
Nedužan je – zato ga sami bogovi brane
Dok mnogi kao telad bleje
Postiđeni laži i fantazije
Licemjerjem preostale dane svoje mjere
12
Ne mogu ti reći kolika je noć
Stari dom i miris dunja
Izgubljena duša i moć
Rijeci vremena i gorkoga tijeka
O Bože tijela izmučena vječna
Da ovaj cjelov na tvoj obraz skonča
Ljubav, mržnja, svađa, preljuba
Ljubomora, svaka strast i mana
Dobrota i pravednost ne resi nikoga
Kao da niti sudba pravde ne zna
Mili dom
Tihi spokoj
Carstvo silno na vjeke svagda moguće
Pravednu gradu sja sreća
A na nepravedan se ruši nesreća
To Božje je teško pregnuće
Slavna zvijezda na horizontu sije
Nebo, zemlja, more, zrak
Sav svijet
Božje je sveto znamenje
Tko je gospodar, a tko posljednja bijeda
Tko sve vidi, tko sve može
Tko je dobar, tko je pravedan
Tko štiti pobožna
Tko nagrađuje poštena
Tko kažnjava zlog
Tko je milosrdan koji rado pomaže
Koji reče a ne poreče
Tko je mudar
Da se svaka misao premetne djelom
Koga okružuje blaženstvo
Ko vlada ko zvijezda Danica
Po vječnome redu i zakonu
Tko je sklad
Tko je uzrok
Tko je izvor
Tko sa gađenjem
Ostavlja sjaj okaljanog dvora
I sa veseljem zalazi
čestitoj bijedi pod čađav krov
Luđaka slova gordi su čvor
Htjeti krenuti novim putem
I srušiti hram samozvanih mogućnika
Pogledaj svojih djela strahoviti pomor
Svugdje jad, bijeda i tama
Ne mogu ti reći kolika je noć
Stari dom i miris dunja
Izgubljena duša i moć
Rijeci vremena i gorkoga tijeka
O Bože izmučena tijela vječna
Da ovaj cjelov na tvoj obraz okonča
13
Što je vrijeme nego trenutak vječnosti
U kojem se broje sve naše prolaznosti
Vrijeme sa kojim se niti smrtni bozi
Ne bore
Vrijeme i oči njene snene
Snom su teškim sudbe prekrivene
Teški danci pod još teže koprene
San je bremenite živote okovo
Snovima teškim mi smo uspavani
Teško se diše pod ovom dobrotom
Nikada ne vidjeh oči tako tužne
I ja kažem sada
Sve bih zvijezde sa neba skino
I jednu po jednu u njene zjene svio
Vrijeme
Oče Kronide naš
Ti vladaru nad vladarima prvi
S vremenom se niti smrtni bozi ne bore
Vrijeme
Što je vrijeme nego vječnost mjere
Što zaborav naš kao kudelju prede
14
Odmori se mirno
Na mojim rukama
Kada se probudiš
Pod mojim sferama
Tvoje srce bit će
Slobodno i veličanstveno
Jer nakon noćnoga pijanstva
Od ljubavi pod zvijezdama
Vrijeme je samo trenutak
Kupidova zaborava
Postavit ćeš pitanja
Sebe pitati i cjelivati
Nije li noć
Bila kao duboka jama
Osjećaja bez trajanja
Ili je vrijeme nanijelo
Boli teške
Kao venerine mijene
Ili su boli bile tako duboke
Da je bilo mrijeti
Pod nebom
U patnjama zvjezdanim
I da li je vrijeme vječnost
I da li teče
Da li je samo trajanje
Ono vječno i pokretno
Nebeske moje sfere
Da li je ono ograničeno
Ili je to vrijeme kretanja
Po šumskome putu
Duž cvijetnih livada
I da li je kretanje sunca
I zvijezda
Ili je to kretanje trajanja
Koje je vječnost
Našega maštanja
Ili je vrijeme
Satkano od boli krvavijeh rana
Beskonačnih naraštaja
Kao vijenac tratinčica
U kosi ljubavnica
Da je svaki cvijet
Epoha i historijski tijek
U krugu svih krugova
Slobode bez privida
U zalutalosti čovjeka
Od istine bitka
Ili je pak vrijeme
Istina koja se skriva
Kao žena bez cjelova
Kojoj je lice čisto od bistre vode sa
Planinskoga potoka
15
Diši sa mnom, možda
Udahneš mijene
Povijesnice nijeme
Da je mržnja okovala
Biti i privide
Živa voda odnijela istine
Nebo su nam razdvojili
Živote slomili
Tihe duše zatomili
Bijele kao breze
Blijede kao nemoguće
želje žena sa ceste
u potrazi za srećom
napuštene a misli i
tuge im druzi pusti
slatka je ljubav
takva je slatka je
mudra je Sapfo
hrabra je Valentina
sa jednom ženom
sve bih riješio
da nije tuge puste
vremenom okovane druge
ludošću načete duše
koja je u vremenu
prepoznala vladara
koji zvijezdama i nebom vlada
snom smjelim
za tren ludi
da u vječnosti vidi
čitavu
neponovljivu sadašnjost
16
tko se boji naprasita i bezdušna silnika
što ljudski rod hoće da zatre
koga služi divlja i kruta sila
koji se možda boji jedino svoje sudbine
jer ne zna što ona krije u svome krilu
tko je taj koji ne mari za prijateljstvo
tko je taj koji nije zahvalan
tko je taj koji je Kolumba pribio na jarbol
jer je ljudima pokazao novi svijet
od glupaka stvorio umne pregaoce
ulio im nadu i njome ugušio strah od smrti
probudio volju za rad i veselje u životu
tko je taj koji za osvetom samo žudi
a ne misli što je stvarna volja ljudi
tko je taj koji je ubio Boga samoga
jer je ljubio čovjeka
i kojem ljubav bijaše jedina krivnja
koji je grozni prkos vlasti
zalio zrakama dobrote
koji i dalje živi u nama
nedužan trpio silnika gnjev
o Bože daj mi snage
da izdržim buduće dane
jer sam pribijen na jarbol nedužan
17
ja sam čist kao kap
djetinja
kao anđel sa nebesa
bijelih teških krila
nad ponorom bezdanim
teškim od suza
da li sam čist
da li me bol ljudska
i duboka tama
zanese u jastvu
i srce moje
prinese kao žrtvu
na kamenu zdrobljenu
od prejake smrti
na mrkom kamenjaru
ja sam čist kao
tračak sunca
što kroz grud mi bije
kao veliko sunce
u proljetnom danu
da otpočinem mirno
u jastvu besmrtnome
a tiho živovanje
i nada u buduće dane
da upravi mi miso
prema istini
koja je sav moj smiso
istina što upravi
sav život
i sav ljudski dah
u koji sam gledo
znajući da velebnijeg
božijeg zdanja
nisam sanjo
samog sebe kao ranu
duboku cjelivo
miru spokojnome
krila velika dao
da ne padne od pobjede
u ljudsko beznađe
zanese me hvalospjev
vječne ljubavi
i omeđim tu tajnu
kopljima zlatnim
i kerubinima jakim
i ne sruših svijet
ništa se ne sruši u nj
ništa se ne sruši u me
nego nađoh
majušno plodno sjeme
nađoh prijatelju tebe
18
evo ,Bože, na koljena ti padam
ja ,svjedok tvoje beskonačne dobrote
ja,slijep od tvoje beskonačne ljepote
čitav svijet u jedan glas zbori
da te nitko od nas nije zaboravio
nitko od nas nije zaboravio gospodina
Boga svoga
i nitko ne pođe za bogovima drugim
i nitko od nas neće propasti
kao narod kojeg Gospod zatire ispred nas
Bože da li ćeš primiti nas strance
ako te budemo služili
ako te budemo ljubili
da li ćeš nas odvesti na svetu goru
svoju goru proviđenja
da li ćeš primiti naše žrtve paljenice
kako bi se moja kuća mogla zvati
kuća molitve za sve narode
Bože moj otkupitelju od davnine
koji ne gleda na osobu
i koji se ne da ničim podmititi
evo,Bože, na koljena ti padam
i pred tvojom klanjam se ljepotom
podari mi smisao za dobrotom
bijaše dana kada bijah sit mnoštva
skrivajući sramotu naroda svoga
bijah zarobljenik bez ikakve nade
i bijah bijeda za borova raspela
premda je proturječje
biti nesretan i biti trajan
ali jos uvijek postojim
unatoč svojoj bijedi
ja prah praha
da li ćeš mi obećati da ćeš ljude
ponovno sabrati
ako ih se rasprši na kraj svijeta
jer bijah vjeran istini tvojoj
ljepoti tvojoj
kako bi iz ropstva izaći mogo
ali je ostalo uništenje
bez obećane obnove,
bez svetaca
bez kraljeva
bez utjehe
bez nade
jer je tvoje žezlo ljudima oduzeto
očito je da sam stvoren na ovaj svijet
da poslužim kao svjedok
a ti kao vrhovni sudac
ali ne kazni nas kaznama preteškim za nas
oprosti nam grijehe naše
oprosti nam duge naše
slavno životno blagovanje
život sam
evo na koljena ti padam
svjedok tvoje beskonačne dobrote
Bože moj....
19
neka mi Bog ne računa moje grijehe
jer su oni strahoviti
i kod najmanjih mojih grešaka
čovjek nije dostojan Boga
niti je Boga dostojno da se
sjedini sa bijednim čovjekom
pa ipak nije Boga nedostojno
da čovjeka izvuće iz njegove bijede
ako kažemo da je čovjek previše malen
previše sitan
da bi zavrijedio da ga Bog izvuče iz bijede
onda bismo očigledno morali biti vrlo veliki
da o tome ispravno sudimo
o Boze dužniće naš
dužniće po svojim obećanjima
obećao si molitvama pravdu
obećao si nam spas
jer spas nije u našoj moći
zato molimo za njega
o Bože dužniće naš
jer se pravednik uzda u tebe
i jer se nada
u protivnom pravednik se ne smije
uzdati u tebe
i ne smije se nadati
već se sam mora potruditi da
postigne ono sto želi
tko bi mi onda računao moje grijehe
jer su oni strahoviti
i kod najmanjih mojih grešaka
i kakve bi mi kazne bile
o Bože, svetosti moja.
čovjek ne može podnijeti teret odgovornosti!
20
Ići mi je tamo
Gdje mi je srce
Ne bi li ugledao
Male vile u noći
Kao nebeske lampe
Bijele u samoći
Ići mi je tamo
Gdje mi je srce
Da bi dotakao zvijezde
Svijetle kao luči
I u dubini grudi
Otkrio skrivene sjete
Spomen tvojoj duši
I na kraju toga puta
Umoran I tužan
Ja ću stati skrhan
Istinom oštrom kao kosa
Što je žnjela
Duše nježne kao rosa
I iz moga meka srca
Poteči će čista vrela krvca
21
Tugo, tugo
Moja jedina drugo
Gdje su moje vidarice
Gdje su moje noćarice
Da rane vidaju
Da noću skitaju
Da moju dušu diraju
Da polete prema kraju
Na bijelim teškim krilima
Pa da zavijore zastave
Kao plave kose anđela
Tugo tugo
Moja jedina drugo
Gdje su moje sanjarice
Da moje snove snivaju
O nježnoj ljubavi
Da žudnju pobude
Bez straha od boli
Da je ljubavi odveć
Nego da ljubav
Kao bljesak munje
Otkrije žudnju
Zbog riječi Božje
Tugo, tugo
Moja jedina drugo
Gdje su moje vodarice
Sa krčazima punim vode
Pa da ispijem gutljaj
Iz ta vrča hladna
I da vile bijele u noći
Kao luče nebeske
Što žarom ljubavi svijetle
Isprate me
Uz suze nijeme
Na duge pute
U blaženoj samoći
22
slobodan igrom sudbine moćne
a samo prije vremena kratka
mi smo umirali tiho u noći
i molili Boga svesilna i blaga
mudra i nespoznatljiva
da nam muke brzo okonča
i da nam iz grudi naših i bolnih stegna
oduzme dah naša života
brzo i sa riječi bez ikakvih nada
i mi smo umirali tiho u noći
bez imena spokojni u beskonačnoj samoći
i nije me bilo sram rana svojih
zbog kojih patih duboko i bez suze
dok se slobodom ti igraš
kao dijete pijeskom i vodom
i jedno zrnce toga pijeska
bijaše rana duboka i upaljena
među svim našim ranama bolnim
da gorki san i tvoja jadikovka
bijaše taman put do sreće
o kojoj si maštala kao malo dijete
koje se sa slobodom igra
kao da je grud majčina topla
vjerujući da je naš Grad pust
i kao granitna stijena čvrst
a mi smo umirali tiho u samoći
i gledali u vizije ezana
na vrhovima bosanskih munara
i pogled što nisko pade
i vidjeh stvarno vile bijele u noći
i kao da slabašna sunašca
osvijetle umorna lica naša
i vidjeh bolna tijela naga
kako se u bolu grče
i posljednji trenutak svijesti bistre
otvori im široke nebeske pute
slobodan igrom sudbine moćne
kao ptica kojoj planinske visine
jesu domovina na krilima lijepe djevke
da su medna usta njena
spokoj ratnika
i ja padoh na grudi njene nježne
i utonuh u beskonacni san
uobičajen i blizak kada sam
na tvojim rukama kao pijeta.
23
Ja vidio sam tamo
Dvorce sazdane od tame
teška vrata od željeza kruta
i kiseli vonj humka svježega
Hladno je bilo pod seljačkim skutima od lanena sukna
Vidjeh djeverušu krupnu palcem preko oroza gruba
I moja duša nemirna uzdrhta
što je tako jasno u svijesti mojoj
Da je vrijeme vjetar što razmeće naše živote
Kao lišće od opale topole
I vidjeh druga
oblak što zakri nebo ledenom sjenom
Tanane lasi crne od zemlje
Oči iskopane iz očijih duplja
što je duši mojoj ovaj dan
Mračan kao raka što zjapi prazna
Tijela će naša ugasti u jami bez daha
I biti će nas mnoštvo bez riječi i nada
što vidim
Vidjeh golubicu ispod oblaka pusta
što je duši mojoj ovaj dan
Kojim slovom da se držim
što je dovoljno jako da svoj život
Opravdam kao svijetlosne luči
Da nije krvnika što je jamu spremo
I od djetinje krvi žedan vino pio
I rekoh sebi izdrži jer će ljudi biti suci
Da sam žedan bio ne krvi
Nego istine teške od jesenje kiše
I ugasih žed od sakupljenih kaplji
Vida nemam ali slobodan dišem
Mome vidu sad sve je tama
Od slobode od krvnikovih jama
24
sanjao sam Blanku
i da je ime njeno
tako besprijekorno svijetlo
kao duše moje sjeta
ljepoto moja
i da je srce moje bolno
od sjene moga stiha
da je ona sva bijela
od čudesnosti zgoda
anđeo usnuo od spokoja
da sam ljubio sasvim nježno
meke usne vruće od nebrojeno želja
usne slatke od crvenoga meda
i probudih se u znoju
sjetu svoju pretvorih u javu okrutnu
da je mladost naša bila crna
od okorenih rana
mladost što je radost brojala
na prste od bistrih, jasnih dana
jer je u proljeću ranom
oštar vonj dubokih jama
jaram gvozden od besmislena beznađa
prekrio lica naša jadna
i pogledam u zrcalo tu prizmu od spektra
oči su moje obnevidjele od privida teška
25
lijepa li si golubice moja
bijela tvoja kosa
grudi kao plodovi mirisna kokosa
anđeo si nemiran od nebesa
toploga srca od plamena čista
tisuće se pokoljenja
klanja pod tvoj oltar
žrtva je mlado janje
što drhti od noža gruba
zublje plamsaju iz ralja
nožem oduzeta je ognjena iskra
krepost u mišičju tjelesnom
nebo je visoko sada
tihi zov
daleko duša pod lipom počiva
srce moje snivaj o ludosti maga
kako je zasvagda sa tobom
kako su noći bez sna
kako je nebo sa zvijezdom
kako visoko leti sivi soko
tih je naš dom
tko je bio taj
što je krikom
zamračio božanski promisao?!
lijepa li si lane među košutama
ja sam prinio žrtve paljenice
na tvoj oltar
a Bog je rekao
''vidim da si povjerovao''
zašto plačeš
zašto si tako krasna
zašto je ljubav
zašto ljubiš ranu od noža gruba
sa Bogom se pomiri
i bit će ti vraćena sreća tvoja luda
26
ja sam te htio danas
nježnu
i bijelu
očiju đenetske hurije
velike kao stakleni filđani
u danu još mamurnom od duboka sna
da je život tako od šećera sladak
pa da hodaš ovim danom kao vila nebeska
koraka tiha
sa pramenom kose bijelim kao ljubavni užitak
ti si moja ljubav koja ostaje
ljubi me
nježno
meko
osjećano
bez misli i primisli
o bitku ljubavnoga bića
htio bih danas biti trijezan
bez oporoga pića
čašu sam stara vina
otrgao noževima oštrim od izmućena žića
ja ću ti kazati koliko te ljubim
i oprosti mi
oprosti mi na toj ljubavi
pitanja su o tome
kao valovi na morskoj hridi
gdje sam ja
gdje je moj život
nas dvoje
val zapljusne hridi visoke
kasnije je bijela pjena od površine
pitanja su tvoja potonula u dubine
zato ljubav moju oprosti
ja ću pronaći svoj put
svoj život
svoj plač
propast među nama
bit će kao naše neprospavane zore
bit će nježna
sva mamurna od ljepote
27
ljubi, ljubi
ljubi kak Sunce
kao vječna luč bez mijene
mijena je samo sudba za ljude smjele
ljubi, ljubi kao zvijezda
duboko sa kraja svemira
pogledaj
vidiš svijetlu točku
sa svoda nebeskih tmina
ljubi
krasno i bez suza
sa toliko nježnosti
sa toliko strasti
i tmine će tvoje
nestati iz tvojih mekih zjena
jer oprostila si mi
ludom
srcem svojim koje je plelo
ljubav duginih boja
ljubi, ljubi
druga svoga kojeg iskaš
i sa mirom neba
klonut ću na tvoja nježna njedra
28
svijetla je zvijezda
nebo osvijetlila
u mome je oku mrena od oblaka
možda te danas ja zanimam
da umrem na tvojim rukama
srce hoće davno obećanje
vjernome pokajanje
zrnce tvoje nježnosti
samilost mi daje
tak jesi nježna
tak jesi svijetla
tak od mokroga neba
to moja ljubav cvjeta
ko plava ljubica
a dah mi težak
ko vijek povijesnoga tijeka
i da ovi teški ljudi
moja prokleta sudba
ogriju se na ognjištu
božjega mira
krasna zvijezda i hladni dažd
čudo je
to sa neba mokroga
suze titana
nada i plač
ko Božji znakovi
plamena bratstva
da sve bilo je sa mjerom dugom
da sam rane svome drugu vido
i brojao njegove dane
glasom tihim
duše puste umirivo
a sada i ti
od ljubavi te svijetle
iskaš za mene vječno vrijeme
spavati spavati
kisne su zime
i odleti moja ljubav
ko golubica bijela
i ostadoh sam
i osta samo tamna sjena
29
u daleku sam stigao zabit Svijeta
pržen Sunca žarom žarkim
u stranu zemlju gdje je pustoš pusta
i nigdje stvora
prikovan za postelju meku
uzglavlje mi knjige teške
porazbacane niže dolje i po podu
jelo su mi slova nebrojene historije pogane
jer sam diku Božju svemoguće vatre sjaj
prinio smrtniku na grijeh
i Istinu svetu učinio da je pamte mnogi
pa sada poštivam volju bogova svojih
da se okanem ljubavi prema čovjeku
a ja ne mogu.
nebesa Božja, što mučite sada
zar nisam naučio poštovati bogove svoje
Suncem razdužen, slijep od Istine svete
što šutite, nebesa Božja,
pred vama nevino djetešce
a cijeli svijet koleba se kao teški legioni neba
u sazrelom žitiju
dok vihori vitlaju prašine oblak u borbi divljoj
gdje mnogi padaju tiho
a mnoge uzdišu milo
u toj vječnoj igri krasote i ženske mekote
sve sam kazao o metežu tom
O svjetlosti sveta ti izvore čitava svemira
O zrače svjetlosni ti izvore svijetla svega
i Sunca sjaj kao sjajna zraka
tvoja djevojčka je dugo plakala
svoje je srce slušala
i obraz je čist kao pijeta
moj angele
nježna ja
grešna ja
puka tvoja ženščina
i jauk njen sijevne kao trzaj prežarke munje
O svijetlosti sveta
munjom osvjetljeno je žensko oko
i suza meka kane na moja ramena
trudni boj sam prošo
od pramaljeća visoko povrh vrha soko
na Kuleževom se brijegu gnijezde
ptice kojoj visine jesu glas djevuške mile
Istinu svetu učinio sam da je pamte mnogi
pa sada poštivam volju bogova svojih
da me prođe ljubav prema čovjeku
a ja ne mogu.
30
daleko je daleko
moja zemlja
ničija zemlja
žedna zemlja
prokleta zemlja
trenutak vječnosti
trag beskonačnosti
disanje ljubavi
ili je tama osvojila
tratine mokre od jutarnje rose
crna crnina žena od prkosa
usud je naš od davnina
daleko je daleko
moja zemlja
daleko je daleko
i sunce
i radost
i nježnost
i munja svijetla
maslačak iz gorskoga gaja
mokro ruho meko
u proljeću cvijetnom
ušao sam u trag
divljega vepra
brstio je sa polja
punog opalog žira
da je sada Mato
sa kabanicom kišnom
i lovačkim šeširom
ili je ta nada
samo sanjana varka
jer je domovina
prokleta od daljina
31
Tihujem tiho u samoći
Plamen misli čelo mi rosi
Dok se sjećanja na bijeli kamen
I srce nježno u mekoti
Lome kao mala tužna zrcala
Što su pod stopala stala
Ići mi je dugo tim putom
Bez kraja
Mogao bih zavoljeti novi kamen
Ili mi je usnuti sjećajući se raja
Na uska smeđa vrata
Pandivjernu, bambus i uteg od olova
Svi ti ljudi davni
Svi ti ljudi stari
Slika su moga bivstva
I svih mojih neproživljenih stvari
Kao u slomljenome zrcalu kako rekoh
Gdje je pričin kao bivstvo neko
A sjećanje samo trenutak slavni
Na ribara I mačku
U popodnevu što je tihu sjetu
Preobrazio u radost djetinju
Duž ulica davnih gdje je igra
Jedina stvarnost beskraja
Mogao bih zavoljeti ovaj novi kamen
Kao ženu nagu I dobrostivu
Koja na mekim grudima ima veliki mudrosti znamen
I poteći kao bistra hladna voda
Što žubori pokraj novog doma
Da nije visokoga neba
U kojem se moj život ogleda
Kao slamka salomljena od pamćenja
I pod dubinom potpuna klonuća
Grcat pod teškim kamenom istina
Koliko ima boli pod ovim vedrinama
32
ja ću tako skončat
na kamenu crnom od jada
teškom rukom zgrabit ću sudbu nužnu
duša moja oprostit će se od zemaljskih dana
zbog rana od gnoja bolna
stati će vrijeme života gorka
neće mi pomoći ni bogovi sa oblaka
niti Posejdoni iz morskih vala
u grudi mojoj zastat će dihanje
i ja ću konačno doći do spoznaje
da je Sunce oko mene
stvorilo pomrčinu gustu kao tama
u mojoj zjeni iskra se njegova ugasla
pa se svjetlost treska
pa se bljeska
pa je svijet kao nepokretna ledena sjena
igra privida bez ikakvoga reda
paralelni svijet nepreglednoga kozmosa
gdje je moj život
bio smiso što se neprestance kuša
a moja duša nijema
pomrčina od beskonačno zlaćanih mijena
33
Jednoga dana bit češ slobodna
Jednoga dana sve će biti dobro
I ti češ ponovo pisati ono što želiš
Ti ćeš ponovo biti među nama
Kao graditelj novih zdanja
Jednoga dana ti češ ponovno stati pred vrata
Svoga stana dok se Muki bude motao oko tvojih
Nogu
I onda češ pozdraviti susjeda
Koji te više neće gledati kao neprijatelja
Jednoga dana ti češ ponovo mirno spavati
I neće više biti tako prazno u tvojoj postelji
Nego će sve biti od ljubičastih sanja
Jednoga dana tvoja istina će biti nas orijentir
Pomoću kojeg ćemo odrediti kurs mira
Jednoga dana taj će orijentir
Biti naš čisti obraz
I ti češ ponovo biti slobodna
I sve će biti dobro
I sve će nebeske noćne zvijezde
Biti broj kojim ljubav mjerimo
A onda češ otići na sjever
Gdje hladni vihor neće biti zapreka tvojoj sreći
I u hladnim zimama ti češ nači druga
Koji će biti tvoja sjajna duga
Sva svjetlost visokoga neba
Toplo srce i nada
Kao jedan ornament na licu besmrtnoga Boga
Jednoga dana ti češ ponovo biti slobodna
Zato se nadaj!
KURT WOLFF
KURT WOLFF
Ovo je razgovor sa KURTOM WOLFFOM poznatim američkim sociologom sa prestižnoga židovskoga sveučilišta u sobi hotela Dubrovnik u Zagrebu. Na ovoj se fotografiji pored moje malenkosti koja drži cigaretu među prstima vidi i Alica Rex koja je bila prevoditelj i kasnije priznati splitski filozof Berislav Žarnić. Fotografiju je snimio fotograf Studentkoga lista Siniša Bosanac. Taj razgovor nikada nije objavljen jer je bio loš i ja sam kao urednik odlučio da ne objavljujem nešto što je ispod postignute razine naše novine. Jer Berislav naprosto nije znao napraviti taj intervju. Kasnije su mi prigovarali da gradim neke animozitete prema najvećim svjetskim sociolozima, da čovjek pukne od smijeha
Ovo je KURT WOLFF kojega je snimio fotograf Studentskoga lista Siniša Bosanac
MOJA NOVA KNJIGA "UKRATKO O GLAVNOM"
"Nova knjiga na portalu http://digitalne-knjige.com/
"Ukratko o glavnom", Zlatana Gavrilovića Kovača
Digitalnu knjigu "Ukratko o glavnom", Zlatana Gavrilovića Kovača, predstavit ćemo vam uz pomoć predgovora knjige:
PREDGOVOR KNJIGE "UKRATKO O GLAVNOM"
Ova knjiga ima naslov kao i prilog gradonačelnika Moskve na televiziji Moskva 24 Sergeja Sobjanina Korotko o glavnom koji gledateljstvo obaviještava o najnovijim događajima iz života grada Moskve i tu se ukratko iznose najvažnije informacije koje imaju značenje u svakodnevnom životu stanovnika ovog grada. Tako je i ova knjiga zapravo jedan set informacija i vijesti o najznačajnijim momentima autorovog političkog i javnog djelovanja koje, s manjim ili većim prekidima, traje evo već skoro 4desetljećai tu su date informacije o jednoj sramotnoj praksi jugoslavenskog socijalizma koji je dobronamjerne ljude odane ideji bratstva među narodima, socijalne pravde i jednakosti, ali kritičnih prema svakoj devijaciji istinskih principa marksizma-lenjinizma pretvarao u umobolnike prepuštene stihiji jugoslavenske psihijatrije koja se na koncu pokazala kao smetlište svjetske medicinske misli.
Moj dolazak u Adelaide i novi život u Australiji nije značajno promijenio ovu sliku medicinske znanosti koja bi trebala biti kruna medicine, nego je još više učvrstio moje uvjerenje da je riječ o jednom hibridu u službi vladajućih socijalnih snaga kao palijativna mjera preodgoja pojedinaca. Ništa se tu hrvatska psihijatrija ne razlikuje od australske, tako da je autor godinama krivično gonjen samo zbog tekstova i napisa koje je publicirao o raznim temama jugoslavenske i australske političke stvarnosti, ali kako i svaki posao u sebi sadrži jednu dozu rizika tako i novinarski posao podrazumijeva taj rizik gdje okolnosti mogu trajno onemogućiti ljude u njihovim osnovnim životnim namjerama.
Ja sam imao sreće da su moji prilozi za radio 5 EBI FM pobudili pažnju australske javnosti pa su me ljudi naprosto pitali da im objasnim što se to zapravo događalo u mome slučaju. Tako sam nakon godina zatočeništva u psihijatrijskim institucijama Hrvatske i Australije na koncu otpušten kao zdrava osoba. Sada se ta priča dostavlja hrvatskom čitateljstvu kao jedno svjedočanstvo o stradanjima ljudi koji nisu pristali na laži i obmane političkih moćnika.
Autor, Adelaide, 31.12.2022.
"Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic57.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu
http://digitalne-knjige.com/
priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://digitalne-knjige.com/ "
LITERATURA KAO CARSTVO DUHA
Htio bih se ponovno vratiti na inkriminirano vrijeme Savjetovanja u sferi kulture kojega je hrvatska Partija pripremila 1984., dakle, u vrijeme neposredno pred našu ratnu kalvariju i ja sam također govorio na tom Savjetovanju kao član Ideološke komisije CK Hrvatske pored nekih drugih jako značajnih imena koja su svakako značila i još uvijek nešto znače na našem hrvatskom kulturnom nebu kao što su Vanja Sutlić pa Ervin Peratoner, Nedeljko Dragić, Milan Rakovac. Tada sam spominjao neke tendencije u suvremenoj hrvatskoj umjetničkoj kritici, ali mi se čini danas da sam ostao nedorečen, tj. da sam spomenuo stajalište o umjetničkoj i našoj kulturnoj kritici koje je ostalo na uvjerenju da je umjetnost i kultura prostor samodovoljnosti i imanencije koja nema nikakve veze sa socijalnim totalitetom.
Moja namjera, dakako, nije bila otvarati diskusiju o spornim pitanjima literature što bi podsjećalo na vrijeme Ždanova kad je literatura trebala biti što manje formalna. Ja sam samo htio reći da se ne slažem s mišljenjem koje u tzv. umjetničkom diskursu ne vidi neke socijalno-povijesne relevancije, neke povijesne momente kao i realnu socijalnu situaciju koja u značajnom mjeri oblikuje literatno djelo. Stoga je bilo točno moje zapažanje da svaka kritika te kritike i tog stvaralaštva nailazi na primjedbu da je nepristojno, upravo staljinistički nepristojno kritizirati tu imanenciju, ako kritika nije izvedena iz nje same, dakle, pristajući na njen privilegirani položaj. Tada sam spomenuo stajališta nekih naših literaturologa koji će nekoliko desetljeća kasnije u novim hrvatskim uvjetima „drmati“ hrvatskim ministarstvom kulture vjerojatno stoga što su formulirali tezu kako „logički semantički izvod istine mora biti ontološki dostatan upravo zato što literatura ne poznaje zbilju izvan jezične.“ Tu se možda previše naglašavao taj moment jezika za razliku od mog mišljenja da je tu riječ o lošoj apstraktnosti pa sam inzistirao na poimanju literarnog djela kao rada svagda socijalno određenog što sabire i reproducira totalitet povijesnog iskustva.
Ne treba ovdje uvjeravati nikoga kako je ovo moje stajalište bilo osuđeno na trpljenje kvalifikativa teorije odraza sa kojom teorijom zajedno sa cijelim ruskim marksizmom smo mi produktivno raskrstili u novoj viziji samoupravne civilizacije. Htio sam reći da ja literaturu vidim kao malu zbirku kratkih misli o svijetu i životu i u tome je specifičnost onih pjesnika i pjesnikinja i pisaca koje sam pratio tijekom vremena (i pisao o njima i njihovoj literaturi) da svrhu poezije ne predstavljaju neke stvari i njihova praktična egzistencija, već stvaranje i izražavanje govorom.
Poezija, dakle, počinje u onom trenutku kad je pjesnik ili pjesnikinja učinio/učinila pokušaj da izrazi samog/samu sebe. Ono što je rečeno, ono što je izgovoreno ili napisano za njega/nju je samo zbog toga da bi bilo izraženo. Odatle ta uzvišenost poetske riječi koja obuhvaća takve predodžbe koje po svojoj vrijednosti s pravom teže da se izdvoje od običnog načina govora, ali to je još uvijek jako daleko od onog vulgarnog poimanja naših ministara kulture koji smatraju da se čitav realitet poezije iscrpljuje u jeziku, tj. da poezija ne poznaje zbilju izvan one jezične. Međutim, istina je da se poezija u jezičnom pogledu izgrađuje kao jedno naročito područje, ali se ona odvaja od običnog govora, jer u njoj stvaranje izraza dobiva višu vrijednost od onog običnog izgovaranja. Poezija, dakle, zna za ono područje od kojeg se mora osloboditi da bi se stavila na slobodno tlo umjetnosti, ona se unekoliko mora osloboditi limita jezika da bi postala umjetnost inače je logika.
„Naprotiv, pravi objekt koji odgovara poeziji je beskrajno carstvo duha.“
(Hegel, Estetika 3, 375)
Jezik je, dakle, materijal koji neposredno pripada duhu i koji je od svakog drugog materijala najsposobniji da interese duha uhvati u njihovom unutrašnjem životu. Promatrano s te strane glavni zadatak poezije sastoji se u tome da u svijesti istakne snage duhovnoga života i uopće ono što je u svijetu ljudskih strasti i osjećaja poput morskih valova koji se penju i spuštaju ili kao more koje mirno struji pred ljudskim očima, odnosno sveobuhvatno carstvo ljudskih predodžbi, podviga, radnji, udesa, pokretačkih snaga svijeta i božansko upravljanje tim svijetom.
„Poezija je na taj način najopćenitija i najpoznatija učiteljica ljudskog roda i ona je to još i danas.“
(Hegel, Ibid)
Eto, to sam zapravo tada htio reći, ali mi je trebalo skoro četiri decenije da bi moje mišljenje bilo izraženo na razumljiv način i način koji je prihvatljiv mnogima, a onda sam se sjetio riječi suvremene hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga:
„Mi pjesnici smo takvi kakve nas je Bog pomilovao svojim stihom, a inače bi na svijetu nedostajao najsjajniji roj zvijezda na noćnom nebu. Mi pišemo drugima o sebi i onda drugi sebe pronalaze u nama.“
Tako su i mene pomilovali svojim stihom pa sam skoro četiri desetljeća kasnije oslobođen optužbi za staljinistički kriminal, jer se nikome nije sviđala otvorena argumentacija oko sudbine realnog socijalizma i ljudi zatočenih u njemu, a danas - u demokraciji - svatko može nekažnjeno pljuvati po svemu. Da čovjek pukne od smijeha!
ORGANSKA SVOJSTVA TESLINIH MUNJA
12. predavanje ORGANSKA SVOJSTVA TESLINIH MUNJA
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
mi smo u prošlim predavanjima govorili o teleologiji, svrhama a sada bi bilo potrebno da ta ista pitanja dovedemo u vezu sa Teslom I Teslinim nastojanjima. Ono što sam ja danas htio govoriti jest pitanje I problematika takozvanih organskih svojstava Teslinih munja u relaciji prema pitanjima teleologije I prema pitanjima svrhe. Mi držimo da elektromagnetizam I sunčeva svjetlost imaju takozvana organska svojstva. Što zapravo mislimo pod time da oni imaju organska svojstva. Mi mislimo naprosto to da oni imaju, odnosno imanentno sadrže organičku potenciju. Međutim pri tome treba otkloniti tradicionalne predstavne molekularne biologije koja definira život na jedan specifičan način a mi ćemo pokazati I koji. Tako se uzima da je sustav koji se može prihvatiti kao život metabolički sustav koji se sam razmnožava I koji je podložan mutacijama I koji reproducira mutacije, da svaka živa stvar obično ima ugljika, da je ovisna o vodi ili slobodnom kisiku ili o prisutnosti encimatskih sistema koji prenose kisik. Isto tako smatra se da je život strukturirano ponavljanje encima koji su utvrđeni točno reproduciranim molekulama nukleinskih kiselina. I konačno da život ima sposobnost samostalne obnove. Međutim mi pod organičkim svojstvima ili pod pojmom organičke potencije Teslinih struja razumijevamo prije svega proces koji uzrokuje kretanje. Već I prema Aristotelovoj definiciji , a mi smo se time bavili ranije, živo je ono što je nedjeljivo I što je uzrok kretanja , kod Leibniza živo je ono što je na način neke organizacije. Iz toga smo zaključili da živo jest ono što je na način organizacije I što je uzrok kretanja. Sve žive stvari se kreću I po tome se razlikuju od neživih. Kažemo da stvari I organizmi koji se kreću da imaju dušu I ovaj pojam duše u uskoj je vezi sa živim organizmima. Mi smo vidjeli u predsokratičkoj filozofiji da je duša ona koja potiče na kretanje. U tome se dakle sastoje organička svojstva Teslinih struja da produciraju kretanje neke organizacije na način njene teleološke reprodukcije. Znači da Tesline munje imaju teleološko vlasništvo. To drugim riječima znači da svaka organizacija podjednako kao I one stvari koje imaju dušu jesu uzrok kretanja I da se same kreću prema već utvrđenim tajanstvenim, životnim, teleološkim procesima. Naša osnovna teza je ta da Tesline struje pokreću teleološke procese. U tom smislu ja vidim vrijednost Einsteinovog pokusa sa fotoelektričnim efektom da naime taj efekt producira kretanje elektrona u metalima visokoga izlaznoga rada. Isti odnosno sličan pokus moguće je napraviti I sa elektromagnetizmom ukoliko snop električne svjetlosti usmjerimo prema materijalima koji pokrenuti kretanjem elektrona pokreću na primjer mali okrugli disk kao što je to pokazano na jednom primjeru pokusa u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Kada sam pisao ovaj tekst svojevremeno onda nisam znao da je I Tesla imao jedno svoje istraživanje nalik Einsteinovom fotoelektričnom efektu , ja ću navesti koji je to, to je objašnjeno u radu Apparatus for utilisation of the radiant energy, to je rad iz 1901 godine gdje se govori o malim česticama od kojih se sastoji svjetlost I električna energija I govori o korpuskularnoj prirodi svjetlosti, korpuskularnoj teoriji na isti način na koji to govori I Einstein ali mnogo, mnogo ranije. Ovi pokusi o kojima govorim samo na najelementarnijem nivou saopćavaju nama ono što ja nazivam organička svojstva Teslinih struja kao onima koji produciraju kretanje , odnosno koji imaju dušu . I s obzirom sada na pitanje postanka života na Zemlji, u tom smislu na početku predkambijske ere , za vrijeme trajanja tzv primordijalne supe života je bilo na sve strane sasvim suprotno mišljenju da u stijenama predkambija nemamo biološke evidencije postojanja organskog života. Samo je taj život bio na jednom elementarnijem stadiju bez obzira na činjenicu da sadržaj dušika u rano predkambijsko organiziranoj materiji jest relativno nizak. Iz ovoga još je jako teško postaviti zaključak koji pogađa teoriju kemijske evolucije da ne postoje dovoljne količine primordijalne supe u predkambijskim vremenima kao I da je ta supa trajala jedno jako kratko vrijeme. Jer se život događao također u atmosferi za koju smo rekli da je reduktivna odnosno da nema slobodnoga kisika. Teslina su istraživanja sa strujama visokoga napona upravo pokazala kako je proces električnoga pražnjenja ili proces skoka Tesline munje u uskoj povezanosti sa nastankom ozona a mi ćemo pokazati I sa nastankom života na primjer. Prema tome početak stvaranja života na Zemlji treba vidjeti kao jedno jako složeno djelovanje jako velikoga broja važnih elemenata I to podjednako s obzirom na primordijalnu supu kao I na reduktivnu atmosferu jer se proces života događao I u jednom I u drugom. Mi smo maločas rekli da Tesline struje pokreću teleološke procese , to je jako važno za shvatiti. Zato smo se I bavili ovim pitanjem svrhe. Pri tome ja mislim da je jako važno navesti pokus Stanleya Millera, američkog kemičara iz 1953 godine. On je ispitivao kemijske učinke dodavajući različite izvore energije modelu reduktivne atmosfere . Ishod tih pokusa pokazao je da je od takve sintetske reduktivne ili neutralne atmosfere moguće dodavanjem električne energije proizvesti iste osnovne organske molekule koje su potrebne za proizvodnju biomolekula kemikalija života. Znači već u pokusu Millera vidimo da te Tesline elektrike imaju teleološko svojstvo, da pokreću teleološke procese, da pokreću životne procese. I ono što je jako važno s obzirom na ovaj drugi problem, problem kloninga o kojem se danas govori, o kojem se jako puno govorilo prije izvjesnoga vremena I od toga je napravljena velika svjetska mudrost oko tako jednostavnih stvari. Ova istraživanja su poduzeta u Velikoj Britaniji a riječ je o tome da se iz stanice izdvoji odnosno odstrani nukleus, da se na njegovo mjesto utisne novi nukleus odnosno DNA I da se malim snopom električne energije pokrenu teleološki procesi ( rasta). Znači vidimo ovdje da je riječ o jednom teleološkom vlasništvu električnih energija. Mi smo o tom pitanju jako se puno bavili, cijelo čovječanstvo se time bavilo prije izvjesnoga vremena a danas o tome više nitko ne govori. I poznat je taj slučaj Doly the sheep . Međutim slučaj Doly the sheep ne zaslužuje bilo kakva priznanja naprosto iz toga razloga jer ne zadovoljava osnovne uvjete teorije. Osnove uvjete teorije zadovoljava samo onaj koji ima sve elemente teorije o kojoj je riječ u svome posjedu. Prema tome ja sam dalje mišljenja da cijela ova tematika I dalje pripada samo jednoj osobi I da je u posjedu Nikole Tesle. Hvala!
Kraj predavanja
TELEOLOGIJA I BOG
11. predavanje TELEOLOGIJA I BOG
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
u prošlom predavanju mi smo govorili o svrsi I kako je to I na koji način shvaćeno kod predsokratika odnosno Aristotela I doveli smo to u svezu sa Teslom. Ja bih htio međutim reći da mi ne možemo potpuno razumjeti Teslina nastojanja ukoliko se ne obratimo filozofiji I ovaj problem svrhe proširimo I na Kantovu teoriju. Mi ne možemo posve shvatiti Teslina nastojanja u tom slučaju pa bih ja htio reći par riječi o tome kakav je odnos teleologije I Boga. U Predgovoru svoje Teorije neba iz 1755 godine Kant je iznio mišljenje da materija ne odstupa od svojega plana savršenstva I da se nalazi podložna najmudrijoj nakani a ta najmudrija nakana jest Bog jer priroda I u kaosu ne postupa drugačije nego pravilno I uredno. I tu se događa da kod branitelja religije da oni naglašavaju da je u prirodi sve slaganje , ljepota I da su u prirodi sve svrhe I potpuni odnos sredstava za te svrhe. Ali se tako, primjećuje Kant, priroda uzdiže na sve strane što onda izaziva drugu stranu koja tu prirodu umanjuje iz čega proizlazi kako priroda prepuštena općim zakonima proizvodi samo nered. Ako se za svaki red svjetske gradnje mogu otkriti prirodni razlozi koji taj red mogu proizvesti iz vlastitosti materije tada bi bilo nepotrebno pozivati se na najvišu upravu. Ali u savršenom slaganju stvari I njihovoj ljepoti I u svim njihovim svrhama koje se donekle nalaze izvan opsega materije ali u korist ljudi I životinja otkrivamo zajednički izvor, naime beskonačan razum u kojem su bitna svojstva svih stvari zacrtana odnosom. U svojoj Kritici moći suđenja koja je nastala 35 godina kasnije Kant se nanovo vratio ovoj problematici odnosa svrha I Boga u Dodatku drugoga dijela pod naslovom Metodologija teleologijske moći suđenja ali zapravo u cijeloj toj Kritici gdje je došao do istine da svako pitanje o svrhama završava konačno na pitanju egzistencije Boga. Nakon toga je napravio razgraničenje teleologije u odnosu na prirodnu znanost I u odnosu na teologiju. U Enciklopediji filozofskih znanosti svaka znanost mora imati svoje određeno mjesto a kod teleologije se radi o tome da je ona pripadala ili prirodnoj znanosti ukoliko prosuđuje ono što može biti predmet iskustva kao što su znanosti o tijelu, o duši I općoj znanosti o svijetu, ili u teologiju koju Kant razumijeva kao znanost o prauzroku svijeta kao cjelokupnosti svih predmeta iskustva. Onda zaključuje kako ona ne pripada u teologiju jer ima za svoj predmet prirodne tvorevine I njihov uzrok Iako upućuje na taj uzrok kao onaj koji leži izvan I iznad prirode pa ga razumijeva kao božanskoga začetnika. Ali ona također ne pripada ni prirodnim znanostima jer raspravlja o svrhama prirode ukoliko one sačinjavaju sistem, pripada samo opisivanju prirode gdje čovjek obavlja koristan I poučan posao ali o postanku ne daje nikakvo razrješenje. A o tome se zapravo radi u teorijskom prirodnoj znanosti. Dakle teleologija za Kanta je prije svega Kritika a to jednostavno znači prije svega filozofija. I on kaže u paragrafu 80 : “ Ima razloga da čovjeka prosuđujemo ne samo poput svih organiziranih bića kao prirodnu svrhu nego ga prosuđujemo ovdje na Zemlji kao posljednju svrhu prirode” Na svijetu ima samo jedna vrsta bića kojoj je kauzalitet teleološki tj upravljen na svrhe I koja je takva da zakone kojima određuju svrhe predočuje kao neuvjetovane I nezavisne od prirodnih uvjeta ali ipak nužne. Biće te vrste je čovjek- kaže Kant. Jedino prirodno biće kod kojeg u pogledu njegove vlastite osobine možemo otkriti jednu nadosjetilnu moć a to je za Kanta , filozofski izraženo ,sloboda kao najviša svrha a to je najviše dobro na svijetu. To znači da čovjek egzistira kao moralno biće I da njegov opstanak ima najveću svrhu. To isto tako znači da je on kadar podvrći cijelu prirodu tako da sebe ne smije smatrati podvrgnutim. Pa onda Kant raspravlja valjanost moralnog, ontologijskog I teleologijskog dokaza Boga. Ako hoćemo da mislimo neko nadosjetilno biće onda je to ujedno u izvjesnom pogledu nama ne samo dopušteno nego I neminovno ali ga ne možemo spoznati razumom
Ja bih htio reći da je ovako izgledala filozofija prije otprilike 250 godina. Danas već razmišljamo drugačije I sa mnogim ovim Kantovim tezama se ne slažemo ili ih dovodimo u sumnju. Na primjer ne vjerujemo da je čovjek moralno biće bez ostatka jer nas doista ima svakakvih. I konačno ne vjerujemo da je čovjek krajnja svrha svijeta kojoj je cijela priroda teleologiski podređena jer ima mnogo slučajeva u našem kozmosu koji ne odgovaraju planu savršenstva I koje ne možemo razumjeti odnosnim razmišljanjima. Odatle je veliko pitanje da li je čovjek krajnja svrha prirode I da njegov opstanak ima najveću svrhu. To je samo jednim dijelom točno I vrijedi za nas ali treba također računati na aktualnost kozmičkih slučajeva I prirodnih katastrofa gdje se ne pokazuje jasnoga traga organizacije nego samo djelovanje pukog mehanizma sirove materije zbog koje kao I zbog promjenjivosti nekih prosto slučajnih formi I odnosa nema razloga da se zaključi neki razuman začetnik pa onda ne bi bilo povoda ni za neku fizičku teleologiju.
Međutim teleologija nije samo to, nije samo ovo Kantovo razmišljanje. Teleologija je telos,svrha , ono što u sebi ima neki cilj, neki zadatak, neku svrhu, neku nakanu. Ona označava svrhu stvari, ona se tumači kao osobit razlog postojanja neke pojave. U tom smislu se onda ona unekoliko dovodi u svezu sa pojmom fizis, fizis je ono što raste, ono što se razvija, ono što u sebi ima moć samorazvoja. I konačno kažemo da je teleologija ono što je živo I tu se slažemo sa Hegelom , da je ona život kojem je krajna svrha samoodržanje . S obzirom na ova pitanja teleologije, s obzirom na pitanja fizisa, telosa I života...postavlja se pitanje kako I na koji način onda možemo shvatiti Teslina nastojanja. I to ćemo vidjeti u slijedećem predavanju. Hvala!
POJAM SVRHE
10 predavanje POJAM SVRHE
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
ja bih danas rekao par riječi o tom problemu svrhe kojeg nalazimo kod Anaksimena, Anaksimandera I Anaksagore I koji se provlači kroz čitavu predsokratičku filozofiju. Anaksimen je u fragmentu 2 iz Dielsovih Predsokratika, a to se odnosi na B fragmente rekao : “ Kao što je naša duša, tvrdi, zrak I drži nas skupa tako I dah, pneuma, I zrak obuhvaćaju cijeli kozmos” I mi vidimo ovdje da je duša dovedena u svezu sa cjelokupnim kozmosom. Kod Anaksagore pak nus je za njega, kao što svjedoči Aristeotel , nus je za njega jedno I isto sa dušom. Ili u jednom drugom navodu Aristotelovom on kaže : “Anaksagora veli da je duša princip kretanja” – to smo vidjeli I kod Talesa. Međutim on se ne izražava uvijek određeno o duši I nusu jer kako izgleda on razlikuje nus I dušu jedno od drugoga ali se ipak njima služi kao da su oni jedna ista bit samo što postavlja prvenstvo nusa kao principa svih stvari. Doduše on govori o nusu kao uzroku lijepoga I pravednoga, drugi put on ga međutim naziva dušom jer se on po njemu , kako smo već vidjeli u prošlom predavanju, nalazi u svim životinjama pa onda naravno I u čovjeku. Znači vidjeli smo ovdje da je nus povezan sa dušom. Vidjeli smo kod Anaksimena da je duša opet u svezi sa cjelokupnim kozmosom . Međutim duša istovremeno upućuje na jedan fundamentalni pojam a to je pojam svrhe. Svrha je ono što je istinito o jednoj stvari, a ono istinito je njena duša I najvažniji primjer za to nam pruža ono što je živo. Ono se održava zato što je svrha po sebi, ono što živo egzistira, radi, ima nagone I ti nagoni jesu njegove svrhe. Ono o tim svrhama ne zna ništa, ono samo živi, to su njegove prve namjere koje su stalne. Životinja radi da bi te nagone zadovoljila odnosno da bi postigla svrhu. Znači samoodržavanje je njena svrha a to je neprekidno proizvođenje , obnavljanje radinosti radi proizvođenja same sebe. To je dakle svrha. A nus je ta djelatnost koja neku prvu svrhu postavlja kao subjektivnu ili on je ona snaga koja cijeli kozmos dovodi do mjere. Međutim kada govorimo o svrsi onda moramo imati na umu, ja neću puno govoriti o tome jer je to prevelika tematika, ja ću samo navesti slučaj Aristotelove Fizike iz Knjige 2 paragraf 25 I 30 koji kaže: “Ako pak umijeće oponaša narav I ako je zadaća iste znanosti znati odakle I oblik I tvar kao liječniku znati zdravlje, žuć I slinu u kojima je zdravlje te slično kućegraditeljstvu znati oblik kuće I tvar, kako su to opeke I grede, pa slično I ostalim stvarima, onda bi I naravoslovlju pripadalo spoznati obe te naravi- I sada ono što je važno- uz to ono poradi čega I svrha pripada istoj znanosti a I sredstva što su za to, a narav je svrha I ono poradi čega jer ako štogod biva u neprekidnu kretanju ima nešto posljednje onda je to svrha I ono poradi čega. Zbog toga je pjesnik smiješno zabludio rekavši : ima svrhu poradi koje se rodio. Naime sve što je posljednje nije time svrha nego je ona samo ono što je najbolje”. Jer ono što je Dobro tj ono što je svrha određeno je također kao mogućnost, kao ono što je opće I ono što jeste mogućnost ali to opće kao ono što pokreće samo sebe I ono koje jeste stvarno samo po sebi. Vidimo ovdje da se svrha dovodi u svezu sa kretanjem, a rekli smo već I kod Talesa da duša potiče kretanje, gibanje. Što se Heraklita pak tiče I onoga o čemu smo govorili svojevremeno kada smo spominjali Heraklita jest da je ova priroda, ova svrha dovedena u svezu sa procesom u prirodi I kod Heraklita realna forma procesa je vatra I Heraklit određuje taj proces na bliži fizikalni način. To bliže fizikalno određenje je vrijeme, a vrijeme je proces. Razumjeti prirodu znači predstaviti je kao proces I to je Heraklitova istina I istinit pojam. A vatra je fizikalno vrijeme . Dakle što se ovoga tiče u vezi Heraklitovog procesa njemu u osnovi leži to da su te iste kvalitativne razlike mogu preobraziti u nešto drugo. Ovo preobražavanje treba uzeti u dva različita smisla: preobražavanje, preobraćanje u smislu egzistencije I preobražavanje u pogledu mišljenja. I kada stari filozofi govore o tome preobražavanju , preobraćanju onda se to obično uzima tako da se misli o preobražavanju u smislu egzistencije pa se onda ispituje da li na primjer voda može pomoću kemijske obrade, topline, destilacije, da li se ona može pretvoriti u zemlju. I tu kemija ima svoju granicu. Međutim preobražavanje I preobraćanje u pogledu mišljenja jeste nešto drugo. To je smisao preobražavanja I preobraćanja kod Hegela I u svim starim filozofijama da na primjer voda prelazi u vrijeme čak I u prostor, to se ne događa dakle u laboratorijama , ali se u tim filozofijama ima u vidu to prelaženje jednoga kvaliteta u drugi. Dakle vidimo da je nus kod Anaksagore ono što vezuje I razdvaja , ono što uspostavlja red u svijetu. Nus je pokretačka duša svega, a maločas smo spominjali Anaksimena da je on dušu povezao sa zrakom, da je pneuma I da obuhvaća cijeli kozmos . Dakle nus se nalazi kod svih duša u svim životinjama pa prema tome I u čovjeku . Dakle Anaksagora je pokazao da Univerzumom vlada u neku ruku razum I on je na neki način Svemir shvatio kao racionalni sistem I to je jednim dobrim dijelom točno. Isto tako kao što je točno da stari filozofi izričito tvrde da se Anaksagora zadovoljio I onim što i mi mislimo kada kažemo da priroda predstavlja jedan veliki sistem, da je svijet mudro uređen I uopće da ima um. Ali mi time, kako bi rekao Hegel, ne saznajemo apsolutno ništa od realiziranja toga uma ili od racionalnosti svijeta. Mi se naravno sa Hegelom možemo složiti ili ne složiti ali je činjenica da razumom činimo na osnovu izbora onoga što je najbolje kao što je to na primjer smatrao Sokrat u Platonovom Fedonu. Jer ono što je lijepo I dobro jest misao stvari kao takve. Svrha I svrhovito djelovanje jesu prije svega djelovanje svijesti. Ili ukoliko se u prirodi pretpostavljaju svrhe utoliko svrha kao svrha pada izvan prirode, ona dakle vrijedi za nas, ono što je najbolje to vrijedi za nas, za čovjeka. Kao takva ona se ne nalazi u prirodi.To spada u našu ocjenu, spada u naše mišljenje I nalazi se u njoj ono što mi nazivamo prirodnim uzrocima I radi toga navodimo samo njoj imanentne uzroke. Dakle svrha se ili ono što je dobro ili ono što je za nas najbolje nalazi izvan same stvari. U tom slučaju se priroda neke stvari ne promatra po sebi I za sebe već samo u odnosu prema nečemu drugome što se te stvari ništa ne tiče. Znači to se odnosi prema čovjeku I odatle onda Hegel pravi razliku između prirodnih uzroka I teleoloških uzroka. I Hegel na primjer zaključuje da je svrha ono što je opće, ono što je dobro , ona je zajedničko dobro isto tako. A Sokrat govori o onome što je najbolje – o svrsi. Ako kažemo priroda stvari se mora ravnati prema mišljenju onda je mišljenje samostalno nezavisno promatranje stvari, ono što su stvari same po sebi I za sebe , ono što realizira samo sebe, što mijenja samo sebe, ali ono se sastoji u tome što u tom zaplitanju sa drugim odražava sama sebe. Rekli smo to mišljenje , taj pojam jest svrha. Svrha je prije svega odredba koja se nalazi izvan stvari, to je ono što je u nama I to je Kant pokazao, ono što vrijedi za čovjeka. Tako su stvari korisne, one postoje radi neke svrhe ali ta odredba nije njihova vlastita nego neka tuđa. Govoreći o svrsi mi ne trebamo zamišljati nešto čemu je svrha vanjska . Tako na primjer govorimo o svrsi svijeta, ona je nešto imanentno svijetu ali to imanentno može se isto tako zamisliti I kao vanjsko.
Ova tematika svrhe I ova tematika duše koja obuhvaća cjelokupni kozmos, pneuma koja obuhvaća cijeli svijet ili nus kod Anaksagore koji isto tako obuhvaća cijeli Svemir na neki način je proslijeđena I do suvremene filozofije, suvremenih nasljednika I filozofa a jedan od njih je I Nikola Tesla. Mi ćemo vidjeti kasnije u ovim našim izlaganjima na koji je način ova tematika grčke predsokratičke filozofije dospjela do Tesle I kako se on sa njom nosio . Hvala!
ZNANSTVENA SLIKA PRVIH FILOZOFA
9. predavanje Znanstvena slika svijeta u prvih filozofa
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
mi smo vidjeli do sada u ovim raspravama o odnosu Tesle I predsokratičke filozofije da je filozofija nekako otpočela emancipirajući se od mitske slike svijeta, od mitske slike Univerzuma. I to je već kod Talesa filozofija prirode a vidimo da je ona isto tako I kod Anaksimandera I Anaksimena. Ali je I znanost što je vrlo važno. Kod Anaksimandera I Anaksimena jest I znanost jer znanost pita zašto I kako je nastala neka prirodna pojava I ako se držimo neke jednostavne definicije znanosti onda vidimo da je ona prema grčkoj riječi episteme razumijevanje, spoznaja, studija ili je shvaćena kao sustav znanja stečenog opažanjem procesa I fenomena u prirodi a obrađenoga racionalnom metodom znači razumom. Cilj je znanosti istražiti , analizirati, opisati I objasniti stvarnost I fenomene koje zatičemo u stvarnosti kao što znači odrediti odnose između uzroka I posljedica. I po tom jednostavnom određenju znanosti vidimo da je već kod Anaksimandera na djelu znanstvena problematika I ja se ovdje ne slažem sa Hegelom iz njegove Povijesti filozofije naime da je tek sa Anaksagorom javlja svjetlost jer se razum spoznaje kao princip I ne slažem se naravno onda niti sa Aristotelom da filozofi prije Anaksagore unekoliko nisu postojali I da nemaju nimalo svijest o onome što govore. Zašto ja tako mislim, zašto se ja sa tim ne slažem? Jer je I kod Anaksimandera I Anaksimena na djelu jedan pokušaj da se dadu znanstvena objašnjenja , znanstveni odgovori prirodnih fenomena uvidom u njihovu racionalnu prirodu. Odatle apeiron , odnosno ono što je beskonačno, ono što je neodređeno podjednako kao I zrak kod Anaksimena jer oni jesu principi koji su kod Anaksagore onda supstancija o kojoj on govori koja je sama misao po sebi I za sebe odnosno opće bez suprotnosti koje u sebi sve obuhvaća. To je ono što je Hegel nazvao djelatnim razumom kao što kažemo da u svijetu ima razuma I uma I njega također ima u prirodi . Sam taj zakon, sam taj prirodni zakon , taj razum, taj um, jest imanentan prirodi, predstavlja bit te prirode , priroda nije formirana pod nekim vanjskim utjecajima jer kada govorimo o razumu onda je to ono opće koje znači imanentnu prirodu samoga predmeta. Ono je princip kod Anaksagore. Do sada smo imali misli sada je sama misao učinjena principom – to kaže Hegel u odjeljku 2 o Anaksagori. Ali I dalje ostaje – to kažem ja- da je riječ o Anaksimanderu I Anaksimenu da je riječ o racionalnom uvidu u svjetsko stanje stvari I racionalnim odgovorima na pitanja o porijeklu, uzrocima I posljedicama prirodnih fenomena. ( U tome je u neku ruku razlika između Edisona I Tesle koja predstavlja bit sukoba ova dva velika čovjeka a to je da se imitiranje prirode razlikuje od otkrivanja njenih zakona. Tesla je znanstvenik I filozof koji pokušava objasniti, analizirati, razumjeti neki prirodni fenomen, otkriti zakone pod kojima se on pojavljuje, znači otkriti prirodni zakon upravo kroz identitet prirodne pravilnosti I pravilnosti našega razuma koji poziva prirodu da odgovori na čovjekova pitanja . Znači sukob Tesle I Edisona nije bio sukob dviju osobnosti niti dva karaktera nego je bio principijelan sukob oko razumijevanja znanosti I filozofije. I dok je Edison bio imitator prirode dotle je Tesla bio znanstvenik koji je postavljao zakone, dakle otkrivao prirodne zakone fenomena kojima se bavio).
Ja ću ovom prilikom spomenuti fragment 23 odjeljka o Anaksimanderu , ja neću navoditi sve citate jer toga ima dosta I to je iz Dielsovih Predsokratika : “ Grmljavina je , kaže, zvuk udarena oblaka , zašto je nejednako: zato jer je I sam vjetar nejednak, zašto grmi I za vedra vremena: zato jer I tada također kroz gustoću I rascjepljenost vjetar kida zrak, zašto koji put ne sijeva a grmi : jer slabi vjetar nema snage za sijevanje , a za tutanj ima, što je dakle samo sijevanje: razbacivanje rascjepljenog I urušenog zraka koje otvara put malaksalu plamenu koji neće izaći, što je munja: tijek gušćeg I žešćeg vjetra….” I onda još fragment 24 : “ Anaksimader kaže da je vjetar strujanje zraka I to njegovih najtananijih I najžitkijih dijelova koji se pod djelovanjem Sunca kreću I tope” To je što se tiče Anaksimandera. Ja bih samo htio da spomenem ovdje I Anaksimena istovremeno iz fragmenta 7 Dielsovih Predsokratika jer on kaže : “ Neprestano se kreće jer se ne mijenja ono što se mijenja ako se ne bi kretalo. Zgusnut I razrjeđen pojavljuje se različan jer kada se rastvori nastaje vatra a vjetrovi su opet zrak koji se zgusnuo. Iz zraka stlačivanjem nastaju oblaci, zatim većim stračivanjem voda, još većim stlačivanjem zemlja a najvećim stlačivanjem kamenje. Tuča nastaje kada se voda koja pada iz oblaka smrzne a snijeg kada se smrzne to isto samo vlažnije. Munja nastaje kada silina vjetra kida oblake, usljed njihova kidanja nastaje blistava I vatrena svjetlost, duga se rađa kada sunčeve zrake padaju u zgusnuti zrak a potres kada se zemlja u većoj mjeri pomjeri zbog zagrijavanja I hlađenja” To je dakle fragment 7.
Kada smo ovdje već kod duge I munja ja bih htio reći da slična razmišljanja o munjama I njihovoj prirodi nalazimo I stoljećima kasnije kod Titusa Carusa u njegovoj De rerum natura I doista je čudnovato da se naše spoznaje nisu mijenjale stoljećima. Postoji jedna jako prepoznatljiva razvojna linija naših razumijevanja koja ide od predsokratičkih filozofa do Tesle I koja pokriva raspon od nekih dvije I po tisuće godina. Ja moram reći da su ova mjesta na kojima se pita zašto neki prirodni fenomen postoji I nastaje, da se svi ovi fragmenti malo razlikuju od onoga sto će nastati stoljećima kasnije na primjer kod Descartesa kod kojega imamo svjedočanstvo u njegovom Traktatu o svjetlosti I drugim objektima naših osjetila koji je rad nastao 1664 godine ili na primjer u njegovoj Dioptrics koja je nastala 1637 godine gdje se on pita o tome što je to toplina, što je to vatra, gdje se pita o četri elementa, o formacijama sunca I zvijezda a u svojoj Meteorologiji, u svom Diskursu broj 8 on također raspravlja o dugi kao I Anaksimen milenijumima ranije . Znači to su pitanja koja se poduhvaćamo stoljećima bez da smo sigurni da smo došli do ikakvoga točnoga odgovora.
Znači I kod Talesa I kod Anaksimena I kod Anaksimandera I drugih primjećujemo da oni sunce, mjesec, zemlju I zvijezde predstavljaju na različite načine. Munje također, gromove, oblake. Sve njihove predstave o takvim predmetima imaju tu zajedničku osobinu što je pomoću njih priroda lišena bogova. Svi ovi predsokratički filozofi koje smo spomenuli, oni su unekoliko iskorijenili poetsko poimanje prirode u kojem se svemu što se danas smatra mrtvim pripisivao pravi život. Ovo poetsko poimanje oni su sveli I pretvorili u prozu. Sunce se shvaća kao materijalna stvar, onako kako ga I mi danas shvaćamo manje više. Ono nije više neki živi bog. Ti predmeti su za nas jednostavne stvari, predmeti koji su duhu vanjski, koji su onda unekoliko bez duha dakle stvari se mogu izvesti iz mišljenja , to nije božja kvaliteta. To mišljenje uglavnom čini da se takvi predmeti tj predstave o njima koje se mogu nazvati božanskim, poetskim obaraju I odbacuju sa svim praznovjericama, da se one svedu na ono što se zove prirodnim stvarima. Dakle stari Grci su postali svjesni toga prelaza mitskoga poimanja u prozno ili znanstveno poimanje . Tako znanstveno poimanje pretpostavlja da se u čovjekovoj unutrašnjosti javljaju sasvim novi zahtjevi različiti od onih koje je čovjek ranije imao. U njima se nalaze tragovi važnog I nužnog preobražaja prema slobodi mišljenja, svijesti o sebi I filozofiji . Rekli smo kod Anaksagore da je on princip svijeta odredio kao nus , kao um. Aristotel za nus kaže : “Nus je za njega jedno isto sa dušom”. Znači ovdje je duša dovedena u blisku vezu sa umom. Međutim Aristotel ima još jedno mjesto da Anaksagora kaže da je duša princip kretanja. Vidjeli smo da je to I kod Talesa. Međutim on se ne izražava uvijek određeno o duši I tom nusu jer kako izgleda on razlikuje nus I dušu jedno od drugoga ali se ipak njima služi kao da su oni jedno te isto samo što on postavlja prvenstvo nusa kao principa svih stvari. On doduše govori često o nusu kao uzroku lijepoga I pravednoga, drugi put ga naziva dušom jer se on prema Anaksagori nalazi u svim životinjama, kako velikim tako imalim, boljim tako I lošijim za razliku od onih svih bitnosti on je jednostavan, nepomiješan I čist, bez trpljenja I ne nalazi se u zajednici ni sa čim drugim. Dakle on je, nus je doveden u vezu sa dušom. A vidjet ćemo da tu dušu možemo dovesti u vezu sa svrhom a svrha je jedino ono što je istinito u jednoj stvari – a to je njena duša. Vidjet ćemo kasnije kako je ovaj problem teleologije proslijeđen do Tesle I suvremene znanosti. Hvala!
TESLINA ZAVOJNICA
8 predavanje TESLINA ZAVOJNICA
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
kada smo već kod ovoga fragmenta 64, a rekli smo da je to fragment B odjeljka Heraklit o prirodi u Dielsovim Predsokraticima koji glasi : “ Svijetom upravlja grom, to jest ravna njime. Pod gromom podrazumijeva vječnu vatru a drži I da je ta vatra razumom obdarena I uzok upravljanja Svemirom “, onda bih ja htio reći par riječi o Teslinoj zavojnici na koju se čekalo od ovoga fragmenta, a on je nastao otprilike u 5 stoljeću pne. čekalo se otprilike dvije I po tisuće godina dok čovjek nije uspio proizvesti gromove, munje, svjetlost a to je pošlo za rukom našem Nikoli Tesli. Važno je spomenuti ovdje da sada to više nije igra Bogova, munje više nisu igra Bogova nego su one igra prirodnih sila pred kojima čovjek stoji u nekakvom odnosu . On je prije svega promatrač , onda pokušava razumjeti I objasniti pojave u prirodi I konačno on njima pokušava ovladati . A to je ono po čemu je Tesla tako specifičan , da je on uspio ovladati jednim prirodnim fenomenom . U tome smislu je važan I Descartesov stav da se čovjeku, spoznajnom subjektu ili, kako bi on rekao, ingenijumu ne smiju postavljati nikakve granice odnosno da smo upravo po spoznaji beskonačni , a to je u neku ruku I stav Biblije iz Knjige postanka jer je čovjek jeo plodove sa stabla spoznaje , ali nije jeo plodove sa stabla života, odnosno vječnosti ili vječnoga života. I kao što sam već rekao , ovladati tim prirodnim silama uspjelo je našem Nikoli Tesli . On je jedan dio svojih razmišljanja o tome kako je došao do munja I gromova, kako je njima uspio ovladati , jednim dijelom iznio u svojoj knjizi Moji pronalasci koja je objavljena u Školskoj knjizi u Zagrebu 1979, odnosno pojavljuje se kasnije 1990 kao 6 izdanje. Originalno to je serija tekstova objavljena u Americi 1919 godine...Ono što sam ja htio reći jest da ovu knjigu svakako treba poznavati cijelu. Ona nije velika, nju svakako treba isčitati cijelu , možda čak I nekoliko puta kako bismo dobili apsolutni uvid ne samo u biografiju Nikole Tesle nego I u njegove ideje kojima se on rukovodio cijeloga svoga života. I on na stranici 55 ovoga djela ove svoje autobiografije piše: “ Godine 1856 lord Kelvin iznio je teoriju o pražnjenju kondenzatora ali bez praktičke primjene toga važnoga saznanja . Uvidio sam mogućnost I poduzeo sve za razvoj indukcijskoga aparata na tome principu. Napredak je bio tako brz da mi je na predavanju 1891 godine uspio pokus sa zavojnicom koja je bacala iskru od 5 inča. Tom prilikom upozorio sam inženjere na nedostatak...ovim novim načinom a to je gubitak u iskrištu . Iduća istraživanja pokazala su isti učinak” I Tesla dalje razmatra koje su poteškoće bile sa tom zavojnicom. I kasnije nastavlja: “ Kada sam 1900 godine postigao snažne izboje od stotinu stopa “, znači on je uspio stvoriti generator koji je bacao iskru 30 metara, I kada je poslao struju oko zemljine kugle “sjetio sam se prve male iskre koju sam primijetio u laboratoriju u Grand streetu I bio sam potresen osjećanjima poput onih koje sam doživio kada sam otkrio rotacijsko magnetno polje”.
Ja odmah moram reći da je Teslin transformator ili Teslina zavojnica da je nju lord Kelvin pokazao britanskom udruženju u kolovozu 1897 godine. Taj mali I kompaktni instrument visok samo nekih 20tak centimetara razvio je snop svjetlosti od dvije kvadratne stope s pomoću 25 watta istosmjernoga strujnog izvora od 110 volti. Instrument ima Teslin primarni I sekundarni kondenzator I strujni upaljač. Kasnije je on uspio dobiti I veće snage naravno od po nekoliko milijuna volti . On je kasnije na stranici 60 pisao: “ Proučavajući ponašanje visokofrekventnih struja zadovoljio sam se sa saznanjem da se električno polje dovoljne jačine može proivesti u sobi I da je u stanju osvjetliti...cijev bez elektroda. Prema tome transformator je bio napravljen da bi provjerio teoriju I prvo ispitivanje je završilo sa izvanrednim uspjehom “ Znači Tesla nije imao samo praktičkih namjera da proizvede transformator I da proizvede munje nego je htio provjeriti teoriju koju je on bio formulirao tijekom vremena. On je isto tako znao da bi veće elektromotorne sile postigao aparatima većih dimenzija ali on je osjećao da se to može riješiti odgovarajućim projektom razmjerno maloga kompaktnoga transformatora. I on onda piše : “ Vršeći ispitivanja sekundarom u obliku spljoštene spirale kao što je to pokazano u mojim patentima odsutnost izboja me iznenadila a nedugo prije toga otkrio sam da je to zbog položaja zavoja I njihova međudjelovanja . Koristeći se time sto sam vidio upotrijebio sam visokonaponski vodič s zavojima velikoga promjera dovoljno odvojenih da održavaju distribuirani kapacitet niskim a da u isto vrijeme sprečavaju neželjenu akumulaciju naboja na bilo kojem dijelu . Primjerak toga principa omogućio mi je da proizvedem napon od 4 milijuna volti što je bilo blizu granice mogućeg u mome laboratoriju u Huston streetu jer se pražnjenje vršilo na udaljenosti od 16 stopa. Nadalje u namjeri da napredujem u tom smislu morao sam izači na otvoren prostor I u proljeće 1899 nakon što sam završio pripreme za podizanje stanice za bežićno emitiranje otišao sam u Colorado gdje sam ostao više od godinu dana. Tu sam pripremio nova poboljšanja I usavršavanja koja su mi omogućila stvaranje struje na napone kakve sam želio.” I mi tu sada ukratko vidimo kako je Tesla uspio doći do svoje zavojnice I što je ona konkretno značila. Ona ne samo da je značila stvaranje struja, munja, gromova I svega onoga što se u Antici pripisivalo Bogovima nego je stvaranje I otkriće te Tesline zavojnice trebalo potvrditi teoriju a u toj teoriji jedan jako važan moment je takozvani rezonantni transformator. Što je to rezonantni transformator? To je pojačalo odašiljač. Ja neću puno govoriti o tome jer ima ljudi koji se time profesionalno bave a jedan od njih je I gospodin Abramović, ja bih samo htio reći da je to rezonantni transformator sa sekundarom pod visokim potencijalom čiji dijelovi zapremaju veliki prostor …. I onda Tesla tumači tu problematiku toga rezonantnoga transformatora na stranici 65. Ja neću sada detaljno navoditi sve te karakteristike ovog transformatora. Samo bih htio reći da ovdje dolazimo do jednog jako važnog momenta a to je moment takozvanoga Teslinog svjetskoga sistema koji se osnova na ovim važnim Teslinim izumima, to je Teslin transformator, to je Teslino pojačalo odašiljač , to je poseban transformator prilagođen da iskoristi Zemlju koju u odašiljanju električne energije. Znači to je instrument istoga važenja kao I teleskop u astronomiji . Upotreba ove sprave pokreće električne struje veće jakosti nego munje koje su dovoljne da se upali više od 200 snažnih žarulja smještenih oko zemaljske kugle. Znači Tesla nije samo stao na zavojnici , nije stao samo na transformatoru nego je krenuo dalje prema pojačalu odašiljaču I konstrukciji takozvanoga svjetskoga sistema. Taj njegov projekt , posljednji njegov projekt koji je trebao biti kruna njegovih napora nije uspio I to zato što, kako I sam kaže, zato što čovječanstvo nije bilo spremno na njega. Ali smo mi svejedno dobili jednu prekrasnu ljudsku igru , jednu igru prirodnih I ljudskih sila prema kojima čovjek jest onaj kreator I stvaratelj. Hvala!
HERAKLIT
7. predavanje HERAKLIT
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
pa ja bih htio reći par riječi o Heraklitu s obzirom na onu problematiku munja, gromova, svjetlosti, ognja, vatre pa bih htio reći da nas sama problematika navodi na Heraklita jer I kod Heraklita postoji također mišljenje kao što je izraženo u fragmentu 64, to su fragmenti o prirodi : “ Svemirom upravlja grom, to jest ravna njime. Pod gromom podrazumijeva vječnu vatru a drži da je ta vatra razumom obdarena I uzok je upravlja Svemirom “ Znači vidimo da je ovdje I kod Heraklita izražena slična ili ista misao . On je Efežanin, živio je oko 500 godine pne. Dakle dijelom je živio u isto vrijeme kao Parmenid . On je bio posebno cijenjen kod Hegela na primjer po tome što je dijalektiku shvatio kao princip I Hegel kaže u svojoj Povijesti filozofije u odjeljku o Heraklitu da on shvaća samo apsolutno taj proces kao samu dijalektiku . Dijalektika je vanjska dijalektika, svestrano razmišljanje ne raščlanjujući dušu same stvari pa onda postoji imanentna dijalektika predmeta koja međutim spada u subjektivno promatranje . I Heraklitov objektivitet , kaže Hegel tj samu dijalektiku shvatiti kao princip . Po tom shvaćanju dijalektike, po toj definiciji dijalektike Heraklit je bio posebno cijenjen kod Hegela. Sa Heraklitom počinje odvajanje, povlaćenje filozofa iz javnih poslova I države I njenih interesa. Mi kod starih Grka općenito imamo 7 mudraca kao državnike, regente, zakonodavce pa onda imamo pitagorejski savez aristokracije I konačno filozofija ima značaj znanosti sa sebe. Heraklit se posvetio isključivo znanosti I filozofiji, živio je u samoći I potpuno za filozofiju. U tome je sličnost sa Teslom na primjer jer je I Tesla živio potpuno za znanost I živio potpuno u samoći. Ja neću previše govoriti o Heraklitu jer se o njemu već dovoljno zna, ja ću reći samo ono što se meni čini da je najinteresantnije. Heraklit se ubrava u takozvane mračne mudrace , mračne mislioce I čuven je zbog svoje nejasnosti . Međutim ta nejasnost posljedica je zanemarenoga riječničkog sklopa I neizgrađenoga jezika . I Aristotel je bio toga mišljenja . Heraklitovu nejasnost Aristotel na primjer dovodi u svezu u gramatičkom pogledu sa nedostatkom interpunkcije I on kaže : “ Čitatelj ne zna da li jedna riječ pripada onome što joj prethodi ili onome što dolazi poslije nje. “ Toga mišljenja je I Demetrius. Ono što je važno za Heraklita jest to da je kod njega prvi puta izražen prelazak sa Bitka na Bivanje I to je također ono što je cijenio Hegel. Te odredbe su na taj način u tom odnosu “ nemirne” kaže Hegel , u njemu se nalazi princip života. Time je naravno nadoknađen onaj nedostatak na kojega je ukazivao I Aristotel da kod starih filozofa nema kretanja, nedostatak kretanja. Međutim kod Heraklita samo to kretanje je ovdje princip. Tako se I sam Svemir, tj ono što je apsolutno mora odrediti kao bivanje , odnosno kada kažemo bivanje onda mislimo zapravo na proces, kao na sam proces, a apstraktni proces je vrijeme I Heraklit kaže vrijeme je prva materijalna bit . Dakle vrijeme je apstraktno shvaćanje procesa, ono je prva osjetilna bit jer upravo u osjetnom, ono što se može opažati, vrijeme je prvo što pokazuje to bivanje , on je prva forma toga bivanja . Vrijeme je čisto mijenjanje , ono je čisti pojam, nešto što na osnovu apsolutnih suprotnosti jeste harmonično. A realna forma toga procesa jeste vatra. Dakle vrijeme snabdjeveno takvim momentima jeste proces. Razumjeti prirodu znači predstaviti je kao proces- to je Heraklitova Istina. A vatra je pak fizikalno vrijeme. Dakle priroda je to što nikada ne miruje I Svemir jeste prelaženje iz jednoga u drugo , iz razdora u jedinstvo , iz jedinstva u razdor. Da bismo pobliže dobili odredbe I uvide toga procesa potrebno je da vidimo kako je to Heraklit odredio I prema nekim svjedočanstvima to izgleda ovako : “ Preokreti I promjena vatre su prije svega more I potom polovina njega je zemlja, druga polovina je munja, varta koja bježi. “ To je dakle ono što je opće I vrlo nejasno. Diogen Laerćanin veli : Vatra se zgušnjava u vlagu I zaustavivši se pretvara u vodu . Ugašena vatra je voda, vatra koja prolazi u ravnodušnost , očvrsnula voda pretvara se u zemlju I to je put naniže, potom zemlja opet postaje otopljena , postaje tečna, iz nje postaje vlaga, more , a isparavanjem sve prelazi u vatru . Dakle ovdje vidimo da se od vode , vatre, mora, zemlje , da je ovdje riječ stalno o metamorfozama vatre, voda se razlaže u mračno isparavanje , postaje zemlja , pa onda vatra, pali se u sunčanoj sferi pa se pretvara u meteore, planete I zvijezde. . Tako je priroda krug ili kruženje I to prema nekome zakonodavstvu , prema nekom zakonu, prema božanskom zakonu, prema kozmičkom zakonu , prema prirodnom zakonu a vatra je tu kao duša. Gašenje vatre u tom kretanju prirode pogrešno se opisuje kod nekih povjesničara filozofije kao sagorijevanje svijeta. To je prije svega predstava fantazije koju je izrazio navodno Heraklit govoreći o nekom požaru svijeta, da se naime poslije izvjesnoga vremena, kao što mi danas pretpostavljamo kraj svijeta, da će svijet propasti u velikom ognju. Međutim to sagorijevanje je opći proces Univerzuma. Heraklit kaže da je život udružen sa umiranjem kako u našem životu tako I u našoj smrti jer kada živimo tada su naše duše umrle I u nama su sahranjene , a kada umremo onda naše duše uskrsavaju I žive. Znači vidimo ovdje da je vatra zapravo život I ovdje vidimo da je Heraklit bio prvi filozof koji je izrazio prirodu beskonačnog I prvi put je shvatio prirodu kao po sebi beskonačnu odnosno shvatio je njenu bit kao proces. Od njega dakle treba datirati početak egzistencije filozofije - to smatra Hegel. On je trajna ideja koja je sve do današnjega dana ostala ista kod svih filozofa kao što je to bila ideja I Platona I Aristotela. Tako Heraklit kaže nadalje : Mi sve činimo I zamišljamo prema učešću u božanskome razumu . Zbog toga se moramo upravljati samo prema tom općem razumu . Mnogi pak žive kao da imaju neki vlastiti razum. Razum nije drugo do tumačenje, dolaženje do svijesti , prikazivanje, uviđanje reda I ustrojstva Svemira, preokret , pretvaranje. Zbog toga se mi ukoliko učestvujemo u znanju o njemu nalazimo u Istini. Ukoliko pak imamo ono što je posebno, što je osobno , onda se nalazimo u obmani. I Hegel onda kaže I to su vrlo krupne I važne riječi : ne može se iskazati o Istini iskrenije I nepristranije, samo svijest o tome što je opće jest svijest o Istini. I na ovome je mjestu ,vidimo, Heraklit bio posebno cijenjen od strane Hegela
Međutim kada je riječ o tome procesu onda mi možemo reći da istu problematiku nalazimo stoljećima kasnije u europskoj renesansi ali I kod Tesle. Ništa se u tom smislu nije promijenilo . Ja ću ovdje samo navesti slučaj jednoga drugoga našega filozofa, naime Franu Petrića koji je u svojoj Novoj sveopćoj filozofiji imao poglavlja o tome što je duša, odakle je duša, pa onda o ognjenom svijetu, ili o vatrenom svijetu, o prvotnoj toplini, o prvotnoj svjetlosti, da li su zvijezde ognjevi, da li su zvijezde vatre, o počelu vatre itd. Itd. Znači imamo kod Frane Petrića 20 stoljeća kasnije izraženu u renesansnoj filozofiji istu problematiku. Ono što je interesantno za nas jest to da je moguće naravno skladno povezati Heraklita sa Teslom upravo na način njihovog shvaćanja prirode kao procesa, to se vidi I u tom Kolumbovom jajetu koje se obrće u obrtnom magnetnom polju, da je to jedan proces, da je kozmos jedna dinamička cjelina. Taj moment je jako bitan tako da možemo reći da između Heraklita I Tesle postoji velika skladnost. Hvala!
OPET O ORFEJU
6. predavanje OPET O ORFEJU
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
da se ponovo vratimo problematici orfizma I Orfeju . Mi smo naveli onu
pjesmu iz Aristofana, zbor ptica, kada je riječ o kozmičkom jajetu koje se onda kasnije javlja kod Tesle u smislu obrtnog magnetnog polja ili Kolumbovog jajeta kako je on to nazvao. Znači prvu evidenciju o tome jajetu pronalazimo već kod Orfeja I Aristofan u zboru ptica veli : to je kozmološko pjesništvo ranog doba, fragment 12 : “ U početku bijaše Haos I Noćca I crni Ereb , I golemi Tartar , a zemlje ni zraka ni neba ne bijaše jošte, crnokrila Noćca u beskrajnom Erebu krila najprije od vjetra snese jaje , iz njega se onda u toku mjeseci žuđeni proklije Eros , na leđima zlatna krila mu sjala, ko vir vihora bijaše, on sa Haosom krilatim mračni se spari I koljeno naše izleže….”
1. Kasnije se ova tematika kozmičkoga jajeta pojavljuje I u fragmentu 13 , stara svjedočanstva, B fragment 13 gdje se spominje zajedno sa Homerom u smislu da se slažu o postanku Bogova I on kaže , I ja sada citiram Dielsa, - “okean koji je početak svih stvari , voda je po njemu bila počelo svih stvari ( a to smo vidjeli I kod Talesa) , iz vode je nastalo blato a iz obojega je rođena životinja zmaj sa presađenom lavljom glavom a po sredini lik božanstva imenom Heraklo I Kronos. Ovaj Heraklo pak rodi pregolemo jaje koje je ispunjeno životnom silom roditelja bilo je od trenja prelomljeno na dvoje , polovina gornjega dijela postalo Je Uran , a ono od dna Zemlja, odatle proizlaze neki dvotjelesni Bog , spojivši se sa Zemljom Uran rodi ženska božanstva itd.itd.itd” Znači vidimo ovdje da se kod Orfeja već govori o tome kozmičkom jajetu I nema nikakve sumnje da je tu još djelatno mitsko mišljenje starih Grka. To se mitsko mišljenje starih Grka pojavljuje I s obzirom na dva jako interesantna momenta, prvi s obzirom na moment magneta a drugi s obzirom na moment jantara budući da se o magnetizmu I misteriji, magiji privlačenja magneta I jantara znalo zapravo već prilično rano. Prema predaji do naziva magnet došlo se tako što je svojstva magneta zapazio pastir Magnus na grčkom otoku Kreti . Prema toj predaji on je na sandalama imao željezne čavle pa je dok je išao preko kamenja primijetio da mu to kamenje privlači sandale. To je kamenje bila rudača magnetit . Tales Milećanin a onda kasnije I drugi grčki filozofi pisao je o neobičnom ponašanju željezne rudače koja privlači željezne predmete. Naime oblikovana željezna rudača magnetit , crna ruda metalnoga sjaja, ima sposobnost privlačenja željeza. Ruda magnetit iskopavala se u maloaziskom mjestu Magneziju po kojem je ova neobična pojava svojstvena magnetitu dobila ime, dakle ime magnetizam . Dakle za tijela koja imaju svojstvo privlačenja željeznih predmeta kaže se da su magnetična I nazivaju se magneti . To je što se tiče magneta. A što se tiče jantara kod kojega je otkrivena ta privlačna moć, to je u značenju jantar, to je ruska riječ koja dolazi iz latinskog, u Srba se još naziva ćilibar , to je turska riječ koja ima perzijski korjen a označuje onoga koji privlači slamu ili subcidit latinski, fosilna je smola crnogoričnog drveća očvrsnula sedimentacijom I pripada skupini takozvanih organskih minerala. Međutim postoji vjerovanje u njegove magijske moći I iz toga vjerovanja potreba za jantarom javlja se još u prapovijesno doba. Starogrčki naziv za jantar je elektron, a mi nazivamo danas ovim imenom dio atoma, a u najstarijim grčkim mitovima navode se osobita svojstva jantara nastalog od suza koje su ronile Helijade nad mrtvim Featonom. U antici se često povezuje sa raznim vjerovanjima pa se nosio kao amajlija I nakit. Smatrano je da daje hrabrost pa su ga rimski gladijatori nosili u borbama u areni . Stari Rimljani su ga zvali zlatom sjevera zbog žute boje I nalazišta u sjevernim krajevima . Sa obala Baltika dopremao se sve do Akvileje I to je taj poznati jantarski put , a stari Kinezi su izrađivali vaze od jantara . Jantar je amorfan, tvori gomile, oblutke, sige, može sadržavati fosile insekata , biljaka kao I mjehuriće zraka. Takvi primjerci su rijetki . Ima nestalan kemijski sastav...Trljanjem postaje električno negativan , zbog male gustoće pliva na vodi...Znači to su dva momenta jako važna jer su preko njih stari Grci dobili prvu ideju magnetizma. Ta se ideja magnetizma pojavljuje I u orfizmu a pojavljuje se I kod starih mudraca, Talesa nadalje. Međutim postoji još jedan moment koji je interesantan za Orfeja a to je kao što čitamo u fragmentu 16 B : “ ovi su od tada vladali nad blaženim božanskim Titanima dok Zeus još dijete neiskusna duha bijaše u pečini, dikte, I dok ga još Kiklopi od zemlje rođeni nisu ojačali munjom, grmljavinom I sijevanjem jer to Zeusu donosi slavu “ Ili Kao što čitamo u fragmentu B 18 , I munja zvjezdano sijeva- ili kao što čitamo u fragmentu 19 – munjom bljeskovitom. Ovaj moment da Zeusu munje donose slavu je vrlo interesantan jer govori o tome da u grčkoj mitologiji Zeust jeste vrhovni starogrčki Bog, on je vladar Olimpa, Bog je neba I grmljavine. Njegova žena je ujedno I njegova sestra Hera ali je imao mnogo potomaka I sa drugim božicama I smrtnicima. Zeusu srodan u starih Rimljana je Jupiter . Ima osobine svjetlosti I neba koje vedri I oblači , ljut je gromovnik koji gađa munjama , dobri bog koji daje kišu. Njegova je sveta ptica zlatni orao...Poput Zeusa ono je simbol hrabrosti, pravde I snage. Zeusovo drvo je hrast što je simbol snage a također su mu posvećena I maslinova stabla… On je vrhovni Bog svih Helena, zaštitnik gostiju I stranaca , čuvar zakletvi , upravlja poslovima I trgovcima. Međutim ovaj vrhovni Bog kod starih Grka a vidjeli smo I kod Rimljana sličan je slavenskom Bogu Perunu koji je također vrhovni Bog . Mi Južni Slaveni I Slaveni općenito imamo Peruna koji je također slavenski Bog neba I groma ali I pokrovitelj vladara . Vjerojatno je bio vrhovni Bog svih Slavena. Perunov dan je četvrtak, ima biljku peruniku koja se negdje još zove bogiša ali I hrast. Ovo ime Perun izvodi se iz staroslavenske riječi, a izvodi se od indoevropskoga korjena Per I Perk kojoj značenje jest udariti, vrlo jako udariti, snažno, silovito udariti I sufiksa un koji označava onoga koji izvršava radnju . Bog gromovnik pojavljuje se I kod Litvanaca pod imenom Perkunas a isti korjen ukazuje možda na zajedničko porijeko religijskoga a možda I jezičnoga zajedništva Slavena I Litvanaca…
Vidimo da ovo vrhovno božanstvo groma postoji I kod Orfeja.
Ono što ja hoću danas reći I sa time završiti ovo predavanje jest to da se I kod Orfeja prvi puta govori o grmljavini , munjama , sijevanju jer to Zeusu donosi slavu . Mi južnoslavenski narodi smo imali sreću da smo imali Nikolu Teslu koji je prvi uspio proizvesti te munje , to sijevanje I tu grmljavinu, da je upravo sam čovjek uspio proizvesti tu munju , da to nije samo stvar bogova nego da je I ljudska stvar. Mnogi su onda kasnije I ovdje u Australiji pošprdno se smijali toj činjenici pa su Teslu nazivali : “ A vidiš, on ti je gromovnik Ilija” a iza tih riječi samo se otkriva jedna velika ljubomora I jedna velika zavist tih ljudi prema jednom takvom velikom čovjeku kao što je naš Nikola Tesla. U slijedećim predavanjima ćemo govoriti o tim Teslinim munjama, grmljavini I sijevanju. Hvala!
PRSTEN I KANTOVA TEORIJA NEBA
5.predavanje PRSTEN I KANTOVA TEORIJA NEBA
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
mi smo u prošlim predavanjima govorili o Prstenu oko Zemlje , spominjali smo Gilberta I njegovu ideju o zemlji kao magnetu, zapravo njegovu Istinu o zemlji kao magnetu , govorili smo o tome kako je u 20 stoljeću Tesla dodao tome zavojnicu u svojoj ideji Prstena oko Zemlje . Mi smo to kasnije proširili na Mjesec I na problem planetarnoga sustava Zemlje I Mjeseca I govorili smo o tome koliko je to kardinalna spoznaja. Međutim prvu evidenciju o Prstenu nalazimo kod Predsokratika I to nalazimo kod Parmenida I to u odjeljku B koji se odnosi na fragmente o prirodi , B12. Mislim da se tu, koliko je meni poznato , prvi put spominju prstenovi. I tu čitamo otprilike ovo ( govorimo o hrvatskom prevodu Dielsovih Predsokratika, o str. 214, koje fragmente je preveo Dubravko Škiljan) : “ Nakon malog broja stihova opet progovoriše o dvama elementima, zaključuje ovako, opisuje sposobnost stvaranja – Prsteni uži ( užitka op.ZGK) upravlja svima . Parmenid je jasno iznio uzrok stvaranja , ne samo tjelešca u nastanku nego I netjelešca koja ispunjavaju nastanak kada kaže- slijedeći ženke I on drži da je jedan zajednički uzrok stvaranja boginja stavljena u sredini svega, uzročnica svakog nastanka.” I onda se spominje fragment : “Prsteni uži nemješane puni su vatre, slijedeći prvi su noći gdje dio plamena struji , u sredini je boginja koja upravlja svima , potpuno naime rađanjem mrskim I parenjem vlada , šalje na parenje mužjaka ženki I suprotno opet mužjaka ženki.”
Znači ovaj fragment Parmenida možemo pronaći u Dielsovim Predsokraticima u prevodu Dubravka Škiljana . Ja sam se onda pitao koliko je taj prevod adekvatan, da li je moguće da pronađem neke druge prevode koji se odnose na taj paragraf I ja sam se onda obratio engleskom prevodu Jonathana Barnesa iz njegove knjige Early Greek Philosophy koja je objavljena u Londonu . I ja sam pronašao na stranici 137 taj isti fragment koji započinje ovako : “ The narrower [bands] are full of unmixed fire” , znači to bi se prevodilo kao Uži prstenova ili uži pojaseva su puni nemješane vatre I iz toga sam zaključio da je taj prevod Dubravka Škiljana sasvim korektan.
Znači prvu evidenciju o prstenovima kao uzročniku stvaranja pronalazimo već kod predsokratika , već kod Parmenida ali je potrebno danas vidjeti kako je ta ideja proslijeđena do Kanta, to se proteže tisućama godina I dolazi do Kanta I on to spominje u svojoj Općoj povijesti prirode I teoriji neba 1755 godine . Podnaslov te njegove knjige je Pokušaj o ustrojstvu I mehaničkom postanku cijele svjetske zgrade raspravljeno prema Newtonovim principima . I on tu odmah na početku u svome Predgovoru kaže da on ima veliko uvjerenje o nezabludivosti božanskih istina I on kaže da je to kod njega toliko snažno da sve protuagumente odbacuje . Ali upravo slaganje kaže Kant kojega nalazimo između ovoga sistema I religije uzdiže njegovo samopouzdanje . I on tu govori u tome svome kapitalnome radu I taj Predgovor zaključuje riječima I svojim razmatranjima koje je vrlo interesantno: oblikovana nebeska tijela su okrugle mase , dakle najjednostavniji . Iz te jednostavnosti Newtonovih zakona , iz te jednostavnosti prirode on kaže : dajte mi materiju ja ću iz toga sagraditi svijet. Međutim Kant se pita mogu li se I najmanje biljke ili insekt hvaliti takvim prednostima. Je li se u stanju kazati dajte mi materiju ja ću vam pokazati kako bi se mogla proizvesti gusjenica. I on kaže da će se prije moći uvidjeti oblikovanje svih nebeskih tijela, uzrok njihova kretanja , ukratko postanak cijelog sadašnjeg ustrojstva svjetske građevine iz mehaničkih razloga prije nego proizvođenje jedne jedine biljke ili gusjenice. Znači moguće je objasniti postanak svijeta ali je nemoguće objasniti postanak života
O prstenu oko Zemlje Kant raspravlja u 5 poglavlju svoje Teorije neba koje nosi naslov O nastanku Saturnova prstena...Ja neću sada ulaziti u interpretaciju Kantova razumijevanja , samo ću spomenuti da se on na kraju toga poglavlja bavi pitanjima prstena oko Zemlje. I on kaže da je pitanje da li je Zemlja kao I Saturn imala prsten I da je moguće možda govoriti o prstenu oko Zemlje, to je stranica 104. I on kasnije razmatra tu ideju I povezuje je sa biblijskim svjedočanstvom Velikoga potopa. I o tome ću sada kazati nekoliko riječi. Ta ideja Kanta proslijeđena je direktno kasnije do Tesle. Ja sam Kanta spominjao u svojoj Kozmologiji više puta s obzirom na njegovu nebularnu hipotezu I s obzirom na neke suvremene momente o naravi kozmičkih procesa posebno ako imamo u vidu posljednje naše spoznaje u razvoju solarnoga sistema. Međutim je istina da Kozmologiju zlatnoga prstena uopće nije moguće razumjeti bez prethodnoga poznavanja Kantove Teorije neba I onoga što je danas manje više poznato kao Kantova estetika. Jer njegova Treća kritika kojom je on dovršio svoj sistem transcedentalnoga idealizma, a riječ je o Kritici moći suđenja predstavlja samo njegovo daljnje objašnjenje I produbljivanje osnovnih teza koje je postavio u svojoj Teoriji neba iz 1755 godine. Ja sam u svome radu bio usmjeren na engleski prevod Teorije neba ali sam kasnije uspio doći I do prevoda Mile Babića. Govorim to stoga što izgleda da nisu svi prevodi ovoga Kantovog djela isti I potpuno odgovarajući nego se oni razlikuju u zavisnosti od sredine I u zavisnosti od izdavača. To u ovom slučaju nije toliki problem. Veći I daleko značajniji problem je u tome da ja držim poput Kanta da je cjelokupni kozmos I procesi u njemu predmet estetičke refleksije. Kozmos je predmet estetike ili ako hoćete estetički problem pa kao takav trajno u posjedu filozofije prema kojoj današnja astronomija stoji kao jedan jako važan segment. A to je sasvim drugačije mišljenje od onoga da suvremena astronomija o tome predmetu ima prvu I posljednju riječ.
Odatle je posve jasno Kantvo upućivanje na povijest filozofske problematike od starih Grka I predsokratika nadalje kao I njegovo oduševljenje pred poretkom, umnošću I ljepotom kozmičke arhitekture koje je najbolje izrazio u Predgovoru svoje Teorije kao I u ostalom u cjelokupnom njegovom djelu I konačno njegovoj cjelokupnoj filozofiji. Prema tome za Kanta poredak I ljepota planetarne strukture, njena harmonija, njena svrha samo su dokaz prisutnosti najviše mudrosti u poretku svijeta. Priroda se razvija prema određenom poretku I na pravilan način tako da ona nije ništa drugo do igra Boga iz njegove dobrote I ljepote. U svojoj Kritici moći suđenja Kant kaže da priroda uzeta u estetičkom sudu kao moć koja nad nama nema sile jest dinamički uzvišena. Opasne strmine, prijeteće litice, olujni oblaci koji se gomilaju na horizontu I koji dolaze sa munjama I grmljavinom, vulkani po cijelom svijetu svojom razornom silom, olujni vjetrovi , orkani sa golemim pustošenjima zemlje, beskrajni pobješnjeli oceani , visoki vodopadi velikih rijeka i mnogi drugi prirodni fenomeni čine našu moć u usporedbi sa ovom silom, posve neznatnom sitnicom. I pogled na njih postaje još privlačniji, još strašniji ukoliko smo zaklonjeni u nekoj sigurnosti. Mi te stvari rado nazivamo uzvišenima jer nas stavljaju na običnu mjeru I dopuštaju da mi u sebi otkrijemo moć posve druge vrste, da se ogledamo sa ovom prividnom svemoći prirode. Odatle naš strah pred silama prirode ali I čuđenje koje graniči sa strahom , užas I sveta jeza. Čovjek koji se doista boji jer je prema Kantu grešan , ne nalazi se u raspoloženju da se divi božanskoj veličini, za što je potrebna nastrojenost za mirnu kontempaciju I posve slobodan sud. Samo onda ako je svjestan svoje iskrene bogougodne nastrojenosti moguće je u čovjeku pobuditi ideju uzvišenosti prirode. Sigurno se na takav način religija razlikuje od supersticije koja ne zasniva u duši strahopoštovanje za ono uzvišeno nego bojazan I strah pred nadmoćnijim bićem čijoj je volji zastrašeni čovjek podvrgnut. Prema tome uzvišenost nije sadržana u niti jednoj stvari prirode nego samo u našoj duši ukoliko mi možemo postići nadmoć I biti svjesni prirode u sebi I na taj način prirode izvan nas. Sve što u nama pobuđuje taj osjećaj zove se uzvišeno. Sudu o uzvišenosti je potrebna dakle jedna kultura koja ima osnovu u ljudskoj prirodi I što se za svakoga može zahtijevati zdravim razumom … Uistinu se neki osjećaj za uzvišenost prirode ne može valjano misliti, prema Kantu, a da se sa njim ne poveže nastrojenost duše koja je slična nastrojenosti za ono moralno. I on kaže : “Estetička je svršnost zakonitost moći suđenja u njenoj slobodi”, to je Analitika estetske moći suđenja. Isto tako Kant kaže ono je lijepo simbol čudoredno dobrog, to je Dijalektika estetske moći suđenja. Organiziran proizvod prirode je prema Kantu onaj kome je sve svrha a uzajamno I sredstvo. Ništa u njemu nije badava I ništa se u njemu ne treba pripisivati slijepome prirodnome mehanizmu. Ništa se ne događa slučajno. Mi se nikako ne možemo osloboditi toga osnovnoga teleologijskoga načela. Dakle samo materija ako je organizirana jest ono čemu nužno pripada pojam o njoj kao prirodnoj svrsi. No taj pojam vodi prema razumijevanju prirode kao sistema svrha kojoj se ideji mora podrediti svaki mehanizam prema principima uma . Mi od prirode očekujemo ono što je svršno I ljepota je u slaganju sa našom slobodnom igrom spoznajnih moći I može se smatrati kao objektivna svršnost prirode u njenoj cjelini kao sistemu u kojem je čovjek jedan član...Odatle je Kant umovanjem došao do toga da je čovjek najviša I posljednja svrha prirode kao sistema svrha. Prva svrha bila bi dakle blaženstvo a druga kultura čovjeka.
Što se Kozmologije zlatnoga prstena tiče ili takozvane Rex Kovač teorije istina je I povijesnofilozofski stoji da je Kant prvi progovorio o Prstenu oko Zemlje u sekciji 5 svoje Teorije neba gdje se također pozabavio Saturnovim prstenom. Na kraju te sekcije on je pretpostavio da je I planeta Zemlja također imala prsten. Taj je prsten bio pun vode koji je razoren kako bi se kasnije kaznio svijet ili je pak kometa razorila taj prsten na dijelove ili je pak hlađenjem regiona u kojem je bio smješten uništen povlačeći za sobom dijelove prstena dolje prema zemlji u najstrašnijoj katastrofi koju pamtimo. Cijeli je svijet bio poplavljen...Konačno nakon katastrofe naš je svijet postao novi poredak I nova duga se pojavila na nebu kao znak novog života. Dakle nije nam posve jasno da li Kant ima na umu biblijske predstave ili pak ima na umu znanstvene spoznaje u pogledu ovoga prstena. Ali kao u Kritici moći suđenja ovdje je ostao na stajalištu prirode kao sistema svrha u kojima čovjek kao moralno biće predstavlja krajnju svrhu svega stvaranja. Odatle bismo mogli reći da je Kantu ovaj svijet najsavršeniji od svih mogućih svjetova. Hvala!
4 predavanje
4. predavanje ZEMLJA I MJESEC KAO MAGNETI
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
mi smo u prošlom predavanju govorili o Tesli I Talesu , o tim nekim relacijama, nekim analogijama , nekim sličnostima koje postoje između Tesle I Talesa . Spominjali smo Dielsa I spominjali smo Hegela, kako je to Hegel shvatio u svojoj Povijesti filozofije. Na koncu smo se dotakli I problematike magneta I pitanja svjetske duše. Poznato je kod Dielsa, to smo spominjali prošli put, da je on u predsokratičkim fragmentima o Talesu na stranici 67 rekao da je također nekako pomoću magneta I jantara dokazivao da I nežive stvari imaju dušu, rekao je da je počelo elemenata voda I da je kozmos živ I pun božanstava , obrazovanje je stekao kod svećenika u Egiptu… a umro je kao starac samotnjak promatrajući atletsko natjecanje malaksao od žege. Znači mi smo vidjeli ovdje da je magnet , zato što privlači željezo bio dokaz da I nežive stvari imaju dušu , odnosno, kao što smo rekli prošloga puta, da I mrtve stvari imaju dušu. Ova ideja bila je proslijeđena u srednjem vijeku na nebeska tijela I u ovoj problematici znanstvene filozofije mi ćemo dotaknuti I ovaj problem dokazivanja da nebeska tijela imaju dušu. Poznato je da su Muslimani u srednjem vijeku smatrali da nebeska tijela imaju dušu. Nebesko tijelo je tijelo sa dušom I ova ideja je bila dalje proslijeđena do Williama Gilberta I drugih u 16 stoljeću a onda nanovo pala u zaborav sve do najnovijega vremena kada se u okviru zapadne logic of science I spoznajne teorije stalo držati da su nebeska tijela prije svega Zemlja nešto poput Gae koja ima svoju narav, svoje karakteristike , svoje pravilnosti, svoju logiku, svoje mišljenje I konačno svoju dušu kojom ona prožima svako biće na planeti Zemlji.
U okviru razvoja zapadne kulture I znanosti nama je od posebnoga značenja mišljenje koje se u Europi počelo probijati baš nekako zahvaljujući Gilbertovim radovima da predmeti I stvari na Zemlji doista imaju dušu pa se onda često uzimao primjer Talesa I njegova mišljenja o magnetu I jantaru kod kojih karakteristike privlačenja ili odbijanja drugih metala ili papira pokazuju baš da je tu riječ o duši I djelovanju duše I kod anorganskih materija pa da je sve prema tome, čitav svijet prema tome, da je svjetska duša koja prožima sve. Kao što svjedoči Diels u svojim Predskoraticima Tales je također nekako pomoću magneta I jantara dokazivao da I nežive stvari imaju dušu, a da je duša nešto što potiče kretanje, nešto što potiče gibanje , to je stranica kod Dielsa 75. Mnogo stoljeća kasnije ove ideje našle su svoje opravdano mjesto u stajalištima velikoga Britanca Williama Gilberta za kojeg se može reći da je bio prvi Englez koji je bio advokatom kopernikanskoga pogleda na svijet držeći da fiksne zvijezde nisu na istoj distanciji od planete Zemlje. Znači mi ćemo ovu problematiku Tesle I predsokratičke filozofije malo proširiti pa ćemo se pozabaviti ovim pitanjem magneta I u novije vrijeme . Najveća zasluga Gilberta britanskoj znanosti ukoliko gledamo I njegove doprinose pomorskoj navigaciji jesu njegove refleksije o magnetu . Tako je poznata njegova knjiga O Zemlji kao velikom magnetu . Ova je knjiga pobudila veliku pažnju kulturne Europe toga vremena tako da je Kepler iskazao sve počasti na utjecaj kojeg je Gilbert izvršio na znanstveni svijet dok je Galileo koji je prvi ukazao na značajke magnetizma poslije čitanja Gilberta rekao da je riječ o velikom slaganju između znanstvenika. Bacon je opet smatrao da je rast općeg sistema magnetizma koji je otpočeo Galilejem I Gilbertom od najvećega značenja pa je čitav jedan Gilbertov paragraf naveo kao svoj vlastiti . Gilbertova knjiga O magnetu I magnetskim tijelima I velikom magnetu Zemlji štampana je 1600 godine. Možda su najzanimljiviji dijelovi ove knjige Gilbertovo raspravljanje o ponašanju magnetne igle kompasa zavisno od toga da li smo na Atlantiku, Mediteranu ili negdje drugdje ili pak na Južnoj hemisferi iz kojih razmišljanja je došao na ideju da planeta Zemlja nije ništa drugo nego jedan veliki magnet sa svojim južnim I sjevernim polom. Mnogo je vremena proteklo dok ove ideje nije zamijetio naš veliki Nikola Tesla koji nema nikakve sumnje jeste poznavao Gilberta I on spominje Gilberta u svojoj Bajci o elektricitetu mada ne postoji nikakvo Teslino direktno opširno upućivanje na njega. Isto tako ne postoji koliko je meni poznato niti jedan Teslin patent koji bi bio u nekoj svezi sa Gilbertovim razmišljanjima a vidjet ćemo koji je to patent koji ima veze sa Gilbertom uzimajući u obzir I one spoznaje koje su Tesli bile poznate još od Faradeya. Postoji jedna jako značajna evidencija kod Tesle koja govori o tome koliko je riječ o značajnoj ideji I jako važnom razmišljanju . Ovoj ideji Zemlje kao magneta Tesla je dodao zavojnicu u svojoj ideji Prstena oko Zemlje kako nam svjedoči u svojem autobiografskom djelu Moji pronalasci koja je prvi puta štampana kao serija tekstova 1919 godine. Prema ovoj ideji a zahvaljujući zavojnici oko Zemlje inducira se struja na takav način da možemo graditi vlakove koji će ići brzinom većom od 1000 kilometara na sat I Tesla daje viziju planete Zemlje I stanja čovječanstva u jednoj takvoj supermodernoj civilizaciji. Ja ne mislim sada posebno o tome govoriti kako je to Tesla zamišljao ali ima jedna jako važna reperkusija ovoga prstena oko Zemlje . Naime s obzirom na činjenicu da bi pitanje izvora energije bilo riješeno čovječanstvo bi čekalo novi izazov a to je pokušaj da zemlje članice planetarne zajednice baš ovim Teslinim prstenom omoguće prvu našu uspješnu borbu sa predstojećim klimatskim promjenama koje očekujemo u slijedećih 2000 godina
Jer naime prema predviđanjima klimatologa kao I prema stajalištima Milankovića ledeno doba na Zemlji može biti razumljivo u terminima promjene orijentacije Zemlje u prostoru I u obliku njene orbite oko Sunca gdje se u galaktičkoj putanji u kozmosu produciraju klimatski ritmovi od 26 tisuća, 40 tisuća I 100 tisuća godina. S obzirom na današnje stanje naših spoznaja, s obzirom na današnju geografiju Zemlje prirodno stanje naše planete jeste ledeno doba koje varira od interglacijalnoga stanja kakvo je ono danas do jako hladnog stanja u ritmovima o kojima smo maločas govorili . Tako je prema Milankovićevom zapažanju riječ o ritmu koji je 90 tisuća godina ledenog doba, 10-15 tisuća interglacijalnoga kakvo je ono danas kojeg opet smjenjuje ledeno doba. Mi smo trenutno pri kraju interglacijalnoga doba . Prema tome sigurno je da je velika istina da su Gilbert I Tesla postavili neka jako važna pitanja kao što su dali neke jako važne solucije problematike o kojoj je riječ I sa kojom ćemo se sve češće susretati u našim nastojanjima da razumijemo centralna pitanja današnjice
Međutim ovaj prsten oko Zemlje , prsten oko magneta, je istovjetan s obzirom na još jedan moment . U svojoj Kozmologiji zlatnoga prstena ja sam razmatrao da su I muslimanski znanstvenici I filozofi kroz cijeli srednji vijek I dosta kasnije isticali kako su nebeska tijela tijela sa dušom . Isto tako muslimanski su filozofi već prilično rano znali da planeta Zemlja jeste unekoliko kugla koja plovi kozmosom. Ja bih samo skrenuo pažnju na 8 I 9 stoljeće koje je za muslimanske znanstvenike postavilo pitanje veličine Zemlje. Za vrijeme vladavine Kalifa Al-Mamuna koji je vladao od 813 do 833 godine postojalo je nekoliko pokušaja da se izmjeri velika površina Zemlje . Tako je formirana jedna ili nekoliko ekspedicija koje su htjele iskoristiti ravnu površinu Sirijske pustinje . Onda su promatrači išli dalje prema sjeveru I prema jugu ove pustinje mjereči prevaljenu udaljenost I ovo mjerenje je nastavljeno sve dok ekspedicija nije stigla do mjesta gdje je geografska dužina bila 1 stupanj različita od početne točke polazišta. Onda je distancija koja je prevaljena dužina meridijana u stupnjevima . Tako je izračunato da je 1 stupanj geografske dužine ekvivalentan 56 2/3 arapske milje I kada se ovi podaci multipliciraju sa 360 stupnjeva I podijele brojem Pi dobije se dijametar Zemlje . Naravno ovo mjerenje postavlja problem preciznosti . Ovaj problem je istraživao Nalino u 19 stoljeću I zaključio da 56 2/3 arapske milje jeste ekvivalentno 111.8 kilometara za 1 stupanj što je nevjerojatno blizu, zapanjujuće blizu realnoj vrijednosti od 111.3 kilometra. Ovoj slici planete Zemlje kao kugle koja je slika bila poznata muslimanskom filozofima I znanstvenicima Gilbert je u Britaniji početkom 17 stoljeća dao preciznije značenje smatrajući planetu Zemlju velikim magnetom a Tesla početkom 20 stoljeća opet ovome magnetu dodaje svoj prsten po uzoru na zavojnice koje nalazimo kod transformatora. Na temelju ove slike koju danas imamo zahvaljujući Tesli moguće je također govoriti o tome da je planeta Zemlja primarna zavojnica. Za nas je u cijeloj ovoj ideji važno da shvatimo da Mjesec također može biti zavojnica jer on ima regije, ima magnetske regije , on nema veliko magnetsko polje ali postoje magneti koji predstavljaju takozvanu sekundarnu zavojnicu u našem planetarnom transformatoru . Tako razmišljajući oba ova nebeska tijela predstavljaju sistem planetarnoga transformatora koji nam može omogućiti uspješnu obranu od kozmičkih projektila kao što nam može omogućiti uspješnu borbu protiv predstojećih klimatskih promjena koje prema Milankovićevim predviđanjima predstoje u neposrednoj budućnosti a cijeli efekt čovječanstvo počinje osjećati već danas.
Važno je ovdje reći, kada smo već kod ovih imena znanstvenika I filozofa, da na umu moramo imati da je ovdje riječ o jednom produktivnom prožimanju različitih kultura I različitih znanstvenih tradicija gdje je riječ o tome da je važno da imamo pogled na pluralizam tih kultura koji kani te različite tradicije shvatiti iz njihovih vlastitih socijalnih I povijesnih pretpostavki. A za tako nešto važno je imati unutrašnju slobodu , odlučan stav prema Istini , otvorenost prema iskustvima drugih ljudi svagda imajući na umu da treba ustrajavati na takovu načinu mišljenja kojem će biti strana svaka mitologizacija I apsolutizacija vlastite kulturne, filozofske I znanstvene tradicije. Hvala!
TALES I TESLA
3 predavanje TALES I TESLA
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
pa mi smo u ovim našim razmatranjima odnosa Tesle I predsokratičke filozofije krenuli od Orfika, krenuli smo od problematike kozmičkoga jajeta, a danas ćemo reći par riječi o relacijama između Tesle I Talesa. Tales je bio jedan od sedam grčkih mudraca na početku kozmološkoga perioda grčke filozofije. Njegovo rođenje pada negdje u 6 I 7 stoljeću pne. Tesla spominje Talesa u svojoj Bajci o elektricitetu, tako se kod nas kaže, ali to nije bajka, to je tekst pod naslovom Prekrasan svijet koji će biti stvoren elektricitetom , tako se zove Teslin tekst a objavljen je u septembru mjesecu, 9.septembra 1915 godine u časopisu Manufacturer Record . I on tu spominje Talesa pored Teofrasta I Plinija gdje govori o magičnim svojstvima jantara I Tesla kaže: “te dragocjene tvari što je nastala iz suza Helijada, sestara nesretnoga mladića Featona koji je pokušao vladati Febovim kolima I gotovo zapalio čitavu zemlju . Tu je misterioznu pojavu bujna mašta starih Grka naravno pripisala nezemaljskim uzrocima I jantaru udahnula život I dušu. Da li je to stvarno bilo vjerovanje ili više pjesničko tumačenje otvoreno je pitanje . Još I danas ima obrazovanih ljudi koji misle da je biser živ I da u dodiru sa toplim ljudskim tijelom postaje još ljepši I sjajniji”, to kaže Tesla na početku svoje rasprave iz 1915 godine.
Tales je bio prvi filozof prirode I o njemu se uglavnom dosta zna, ja ne bih sada nešto posebno razglabao o Talesovoj filozofiji, htio bih samo reći par riječi o njemu I dovesti ga u svezu sa Teslom. Njegovo rođenje pada negdje oko 540 godine pne. Mada tu ima I drugačijih mišljenja oko te godine rođenja. Postoji jedna anegdota, pored mnogih, koju je zabilježio Diogen Laerćanin da je Tales gledajući u nebo pao u jamu a onda ga je starica pitala “ Kako to ti Talese gledaš u nebo a ne vidiš što ti se nalazi pred očima”, Filozofi naravno ne mogu uzvratiti ravnom mjerom ovom narodnom mišljenju . Ljudi iz naroda ne shvaćaju što se njima filozofi smiju jer zaista nisu u stanju da padnu u jamu pošto se odvajkada nalaze u njoj. To je prigovorio Hegel. Jer oni ne upravljaju svoje poglede ka nečem višem. To je dakle prigovor Hegela iz njegove Povijesti filozofije, prvi dio koji se odnosi na grčku filozofiju.
Dakle Tales je bio prvi filozof prirode I ono što je važno je da je on rekao “ Sve je voda”. On je čitav svijet reducirao na jedan princip, fantazija ima Bogove ali njihov sadržaj je Priroda, sunce, zemlja , more I čovjek pred sobom ima Prirodu, vodu, zrak, zvijezde, nebeski svod, ima svoje Bogove kao što rekoh. Ja općenito moram reći da je potrebna velika smjelost duha, I tu se slažem sa Hegelom , pa da se ne prizna ovo obilje života prirodnoga svijeta već da se reducira na jednu jednostavnu supstanciju koja kao takva perzistira a koju Tales zove Voda, koju Tales definira kao Vodu . Međutim postoje neke direktne sličnosti, neke analogije, neke podudarnosti između Talesa I Tesle I vidimo da se u tih 2,5 tisuća godina razvoja filozofije, filozofskoga mišljenja I magnetizma malo što promijenilo , izgleda kao da se malo toga promijenilo. Poznato je u Predsokraticima po Dielsu da je Tales, kao što se tvrdi na stranici 62, prvi upisao u kružnicu pravokutni trokut I nakon toga žrtvovao vola. Međutim to je postala jedna signifikantna znanstvena činjenica da je prvi upisao pravokutni trokut u kružnicu. Neki teoretičari to su kasnije pripisivali Pitagori . Ali prema Kalimahu postoji pjesma, zapis koji ide otprilike ovako “ Arkađani uz pomoć ptice povoljne u hramu Didimeja na starca naiđe gdje štapom po tlu grebe, on crta lik kog otkri Eufeb Efrižanin da prvi on baš trokute I mnogokute trokute nacrta I svinu u krug I naročito uzdržati se od mesne hrane” I malo kasnije “ a Tales štapom na tlu pijesak izgladi I drugom rukom bradu svoju uhvati pa reče: Ja baš ovaj neću primiti dar već ako silno cijeniš roditeljsku riječ….”.itd. Itd. Vidimo dakle da je Tales štapom
po pijesku crtao svoje krugove I svoje trokute u krugu. Međutim isto tako je I Tesla crtao u pijesku kao što nam govori u svom autobiografskom djelu Moji pronalasci I na stranici 44 stoji : “ Jednoga popodneva koje je stalno prisutno u mojem sjećanju šetao sam sa prijateljem gradskim parkom I recitirao stihove. U tim godinama znao sam čitave knjige napamet, od riječi do riječi, jedna od njih bila je Goetheov Faust, sunce je upravo zapadalo I podsjetilo me na jedan čuveni odlomak- već tada je sunce, zamire već dan, a ono drugdje gdje život stvara, o imati krila moj je davni san, o letjeti za slobodom , za ljepotu toga žara, ta divna sna a sunce zapada, čovjek ima krila duhovna ali tjelesna ne, bozi nisu dali- kada sam izrekao ove inspirirajuće riječi , nastavlja Tesla, ideja me ozarila kao bljesak munje I u trenutku sam otkrio istinu. Nacrtao sam štapom u pijesku dijagrame koje sam 6 godina kasnije iznio Američkom Institutu elektroinženjera a moj drug ih je odmah posve razumio. Slike koje sam vidio bile su savršeno oštre I jasne te čvrste poput metala ili kamena. Na to sam mu rekao : Vidiš li ovdje moj motor , pogledaj kako sada radi u drugom smijeru. Ne mogu početi opisivati svoje osjećaje. Da li je pigmalion vidio kako oživljava njegov...ne bi više bio potresen. Tisuću tajni prirode na koje sam se slučajno spoticao dao bih za ovu koju sam išćupao iz prirode unatoč svim čudima I opasnostima sa kojima sam se suočavao”
I mi sada vidimo da između Talesa I Tesle postoje neke analogije, da su oboje crtali u pijesku I to je jedna sličnost. A druga sličnost je ta da su I jedan I drugi zapravo razmišljali o magnetu I magnetizmu I dali svoj doprinos magnetizmu. Kod Dielsa postoji zapis da je Tales pomoću magneta, to je stranica 67, I jantara dokazivao da I nežive stvari imaju dušu. Mi smo vidjeli I kod Tesle da je on isto mislio, da naime I nežive stvari imaju dušu.” Rekao je da je počelo elemenata Voda I da je kozmos živ I pun božanstava. Obrazovanje je stekao kod svećenika u Egiptu , njegova je izreka Upoznaj samoga sebe , umro je kao starac samotnik promatrajući atletsko natjecanje malaksao od žege “
Prema ovome što mi znamo o Talesu izgleda da je on smatrao dušu za nešto što pokreće pošto je za kamen odnosno magnet tvrdio da ima dušu jer pokreće željezo. I onda Diogen Laerćanin nadodaje I jantar I on kaže da je pripisivao dušu I onome što je mrtvo. Svijet je prema Talesu oduhovljen I pun demona a Plutarh veli ovo : “On je Boga nazvao inteligencijom svijeta”. Kada Hegel u svojoj Povijesti filozofije razmišlja o Talesu onda kaže da je bolje da magnet ima dušu nego da on ima samo snagu da privlači jer je snaga jedna vrsta osobine koja se predstavlja kao nešto što se može odvojiti od materije, kao neki predikat. Duša je naprotiv to kretanje njega samoga sa prirodom materije, jedno I isto.
Mi dakle vidimo da su već I Tales I kasnije Tesla imali isto poimanje magneta I duše koja je pripisivana čak I mrtvim stvarima. Odatle se postavlja pitanje da li kod Talesa možemo govoriti o Bogu I na koji su način I Tales I Tesla shvatili Boga u svezi sa ovom problemetikom duše. Za one kojima je stalo da svugdje vide predstavu o stvaranju svijeta od strane Boga to je jedna velika “ naslada” s obzirom na Talesa, jedna velika ugodnost I mnogo se raspravlja o tome da li Talesa treba uvrstiti u one koji predstavljaju nekoga Boga. Tako neki tvrde da je Tales zastupao teizam, drugi tvrde da je bio ateist ili poluteist jer je tvrdio da je Svemir pun demona. Međutim Hegel u spomenutoj Povijesti kaže : “ Ovdje nije riječ o pretpostavljanju, vjerovanju niti o narodnoj religiji. Ovdje se radi samo o tome , o filozofskoj odredbi apsolutnog bića”. Ja naravno ne želim sada ulaziti u svu tu filozofsku problematiku ali je činjeica da je Hegel o Talesu govorio I pisao filozofski a da je moguće o Talesu govoriti I nefilozofski: I zato on kaže : “ Duša svijeta je izlišna, njeno biće nije izrećeno ( to je stranica 153). Zato nas prema Hegelu Bog zapravo filozofski ne tangira, to nije ono glavno pitanje oko kojega se vrti cijelokupna filozofija. Sa time smo I odgovorili na ovo pitanje kod Talesa I kod Tesle. Jer kod Tesle se nalazi I ideja koju on izražava u svojoj autobiografiji a to je vjerovanje u zagrobni život. Istu teoriju imali su Orfici, ista se teorija provlači kroz cijelu grčku filozofiju I na neki način egzistira I u kršćanstvu. Vidimo da je ona postavljena već kod Talesa u problematici duše I svjetske duše. Hvala!
TESLA I PREDSOKRATIČKA FILOZOFIJA
TESLA I PREDSOKRATIČKA FILOZOFIJA
12 predavanja
dr.Zlatan Gavrilović Kovač
1. predavanje
Dobar dan,
pa ja sam htio reći par riječi o odnosu Tesle I predsokratika odnosno o Tesli I predsokratičkoj filozofiji imajući na umu činjenicu da se do sada nije razmatrala Teslina kozmologija. Bilo je dosta radova I bilo je dosta istraživanja u području elektrotehnika ali nije bilo toliko interesa prema svezama Tesle sa fundamentalnim filozofskim pitanjima niti je bilo razgovora, velikih razgovora o Teslinoj filozofiji. Mislim da je kod nas značajan rad u tome smislu ostavio gospodin Velimir Abramović a onda I ja sam se u Kozmologiji zlatnoga prstena bavio jednim dijelom tom problematikom. Ova predavanja o odnosu Tesle I predsokratičke filozofije ja bih otpočeo od samoga početka sa pitanjima orfičke filozofije, sa pitanjima takozvanoga kozmičkoga jajeta. Poznato je da su Orfici imali teogoniju kozmičkoga jajeta a isto tako da je I Tesla imao svoje Kolumbovo jaje s tim da se Tesla ne mora nužno vezivati uz Orfike niti uz grčku tradiciju koliko je istovremeno on orijentiran u pravcu kršćanstva pa je to jaje dato u simbolici obnovljenoga života.
U svakom slučaju Orfizam se drži da je niz religioznih vjerovanja I običaja u antičkom grčkom I helenističkom svijetu kao I kod Tračana . I ta se vjerovanja povezuju sa književnošću koja se pripisuje mitkom pjesniku Orfeju koji je bio u Hadu I vratio se iz njega. Orfičari su također poštovali Persefonu koja je provodila jedno godišnje doba u Hadu a zatim se vraćala iz njega kao I Dioniza koji je također bio u Hadu I vratio se iz njega. Smatra se da je Orfej ustanovio dionizijske misterije. Pozicija koja sadrži čisto orfička vjerovanja datira iz 6 stoljeća p.n.e. a klasični izvori za razumijevanje orfizma su Platon I ti su klasični izvori spominjali orfičke inicijacije I sa njima povezane običaje mada nije sigurno koliko je orfička literatura uopće povezana sa tim običajima. I kao u eleulesijskim misterijama inicijacija u orfičke misterije obečavala je pogodnosti u zagrobnom životu.
Znači Orfici , ovaj religiozni pokret imao je teoriju kozmičkoga jajeta. O tom kozmičkom jajetu se dosta govorilo I o orfičkoj teogoniji postoji jedno svjedočanstvo u Aristofanovim Pticama gdje on kaže : ‘’ Bio je najprije Haos I Noć I Ereb I Tartar , nije još bilo ni Zemlje ni Zraka ni Neba, u krilu Ereba mrkla je Noć vjetrovita iznijela jaje iz kojeg se s vremenom onda čeznutljivim niknuo Eros’’ ( Diels)
Znači kozmičko jaje je kao I prema drugim svjedočanstvima bilo jedno divovsko jaje koje je plutalo u tami Svemira na početku vremena I prema nekim svjedočanstvima u jajetu su spavali braća Plurlos, dobri Bog, I Zulus, zli demon u liku zmije. Oni su isto tako shvaćani djecom Svemira. Kada su se probudili započelo je stvaranje svijeta. Plurlos je očistio gornju polovinu jajeta I ljuska jajeta postala je Nebo dok su od bjelanjaka nastali oblaci , donja polovina je postala Zemlja po kojoj je izlivena voda da bi nastala mora, jezera I rijeke. Plurlos je uzdigao planine I uravnao doline. Znači jaje je pretvoreno u današnji svijet .
Ovaj grčki simbol koji predstavlja jaje obavijeno zmijom je orfičko a nazvano je po Orfizmu I kao što sam rekao to je bila religiozna sekta u 6 I 7 stoljeću pne koja je smatrala Orfeja svojim osnivačem I vjerovala u seobu duša. Međutim mi imamo svjedočanstvo o kozmičkom jajetu u novije vrijeme kod Dielsa koji već na samom početku svoje knjige o predsokratičkoj filozofiji spominje Orfike I on na stranici 13 hrvatskoga prevoda Dielsovih Predsokratika kaže: ‘’Za raspored koge smo dali krugu Orfici kažu da je sličan onome u jajima naime funkciju koju ima ljuska u jajetu ima Nebo u Svemiru I kao što je Eter priljubljen unaokolo Neba tako je I kožica uz ljusku’’
Vidimo dakle da je ta simbolika jajeta jako signifikantna u orfičkim misterijama, uopće u grčkom I antičkom svijetu, međutim to jaje postoji I kod Tesle u njegovom izumu Kolumbovoga jajeta koje govori o obrtnom magnetnom polju . To je dakle Teslino jaje koje se obrće u obrtnom magnetnom polju. Ta je priča o Kolumbovom jajetu nastala na temelju susreta I anegdota Kolumba sa španjolskim plemićima koji su osporavali njegova dostignuća pa su ga zamolili da li bi mogao postaviti jaje tako da ono stoji vertikalno na stolu. I on je rekao da su svi pokušavali staviti jaje da ono stoji uspravno međutim se jaje stalno vraćalo u prvobitni položaj a onda ga je Kolumbo naprosto zabio o stol I ono je ostalo onako kako je zamislio, ostalo je vertikalno. Nakon toga su svi mogli učiniti to isto što je učinio I Kolumbo I razumjeli su ono što im je on kanio reći a to je da sada svatko može to isto napraviti I ponoviti ono što je on napravio. Dakle ova anegdota sa Kolumbovim jajetom je na koncu došla do Tesle koji je o jajetu po uzoru na staru grčku I indijsku mitologiju smatrao svijetom koji se stvara iz kozmičkoga jajeta. Poznato je da ovu simboliku jajeta poznaje I Jung u svojoj Alkemiji gdje jaje u sebi sadrži dvoglavoga orla, jedan je vladar svjetovnoga života a drugi sakralnoga. Kod Tesle je to jaje u obrtnom magnetnom polju . Kakvo je to obrtno magnetno polje ? Obrtno magnetno polje je magnetno polje čiji smjer rotira u prostoru a može se dobiti na dva načina : mehaničkom rotacijom magneta, to je prvi način koji je poznat već od Faradaya a koristi se u generatorima I zbrajanjem fazno pomaknutih izmjeničnih magnetnih polja . Taj drugi način je prvi stvorio Nikola Tesla u svojem izumu indukcionoga motora korištenjem dviju izmjeničnih struja fazno pomaknutih za 90 stupnjeva. Dvije faze se I danas koriste u motorima koji se spajaju na jednofaznu električnu mrežu. Druga faza se dobija umjetno na primjer putem kondenzatora dok se motori veće snage spajaju na trofaznu mrežu kod koje su struje fazno pomaknute za 120 stupnjeva. Znači mi vidimo da Tesla razmišlja o tom orfičkom jajetu na način konstrukcije Kolumbovoga jajeta I vidimo da se ono u magnetnom polju obrće. Odatle je za pretpostaviti da je Tesla razmišljao o kozmosu kao o jednoj dinamičkoj energetskoj cjelini a to je također vidljivo I u mojoj Kozmologiji zlatnoga prstena gdje je Teslinoj zavojnici dat kozmički značaj pa je tako taj princip primjenjiv I u sustavu Zemlje , našeg solarnoga sustava kao I čitavom kozmosu kroz pitanja induktiviteta galaksija gdje se čitav vidljivi svijet doživljava kao jedna dinamička, energetska cijelina.
Evo ja mislim da bi to za danas bilo dovoljno. Slijedeći put ću nastaviti sa problematikom kozmičkoga jajeta, o sastavu kozmičkoga jajeta I našem shvaćanju bitka I kozmičkoga jajeta. Hvala!
2 predavanje
U prethodnom predavanju govorili smo o relacijama Tesle I predsokratičke filozofije, odnosno Tesle I Orfičke filozofije, spomenuli smo tu problematiku kozmičkoga jajeta I povezali sa Teslinim otkrićem obrtnoga magnetnoga polja ili Kolumbovim jajetom. Ja bih sada htio samo proširiti ovu tematiku kozmičkoga jajeta do suvremene astronomije I uvida suvremene austronomije. Dakle mi smo u našim razmišljanjima o kozmičkom jajetu po uzoru na Kolumbovo jaje kod Nikole Tesle krenuli od vjerojatne postavke I jedne slike da se ono formiralo od takozvanih ultrakompaktnih galaksija tako da se djelovanje interakcijskih sila gravitacije kozmički magneti skupljaju u gigantsko kozmičko jaje. Dakle to su stajališta suvremene astronomije, mi pokušavamo osnovnu ideju kozmičkoga jajeta kod Orfika I kod Tesle povezati sa spoznajama suvremene astronomije.
Dakle to kozmičko jaje rotira velikom brzinom pa se javljaju velike centrifugalne sile koje oslobađaju galaktozimalni materijal dublje u kozmos a onda smo kasnije proširili ovu sliku Hublleovim razlikovnjem tipova galaksija jer je on naime razlikovao njihove morfološke osobine pa ih dijeli na eliptičke, lećaste, spiralne I nepravilne a opeta spiralne na normalne I prečkaste. Dugo se vremena vjerovalo da evolucija galaksija ide od eliptičkih prema spiralnima ali je ta teorija danas napuštena jer se pretpostavlja da je oblik galaksija posljedica načina skupljanja još u prvim stadijima nastanka. Za nas su ipak najznačajnije takozvane eliptičke galaksije koje imaju oblik elipse a razlikuju se prema većoj ili manjoj spljoštenosti. Te galaksije sačinjavaju okolo 17% svih katalogiziranih galaksija koje se sastoje uglavnom od crvenih giganata, vjerojatno starih zvijezda nastalih prije 10 milijardi godina u područjima gdje je danas prvobitni plin iscrpljen I gdje je formiranje zvijezda uglavnom prestalo. Znači one su jako stare galaksije možda zato jer predstavljaju finalni stupanj razvoja galaksija ali se može reći, I to je naša teza, da je početni stupanj novoga razvoja I rađanja galaksija kada se galaktozimalni oblak oslobađa dublje u kozmički prostor. Ova spoljoštenost se pojavljuje kada te galaksije gledamo sa strane odnosno kada njihovu os rotiranja vidimo pod pravim kutem. Međutim mnoge galaksije ove vrste vidimo odozgo znači kada njihova os rotiranja ide prema promatraču I tada te galaksije imaju oblik pravilnoga kruga. Navodno da ove galaksije sporo rotiraju a nama se čini da one ipak rotiraju dovoljno brzo da se javlja ta spljoštenost na polovima. U ovim galaksijama zvijezde su uglavnom jako stare, preko 10 milijardi godina, dok sjaj tih zvijezda lagano opada od centra prema periferiji , uglavnom su građene od crvenih I žutih zvijezda, giganata I patuljaka, I to su oni kozmički magneti o kojima mi govorimo . Nema nikakve sumnje da je I ovdje riječ o formiranju kozmičkoga jajeta kao gigantskoga nebeskoga tijela. Isti slučaj pronalazimo I kod takozvanih difuznih magličastih objekata koji ne izgledaju kao zvijezde . Charles Mesje je 1784 godine nabrojao 103 takva objekta a njegove oznake su se zadržale do danas . Pitanje je jesu li to oblaci razrijeđenoga plina ili odvojeni zvjezdani sistemi na velikim udaljenostima. Neki pokazuju spektar sjajnih linija sugerirajući plinovite oblake dok drugi imaju kontinuirani spektar grupe zvijezda. Za nas međutim sve su to kozmička jaja iz kojih se u evolucijskom razvoju razvija cjelokupni kozmos pa se prema tome naša slika kozmičkih procesa razlikuje od one Paula Davisa ili Hawkinga na primjer kod kojih kozmos nastaje u Big Bangu a završava u Big Chrunchu ili pak onih teorija koje govore o konačnom stanju kozmosa kao o Big Freez
Mi smo dakle rekli da se kozmičko jaje o kojem govori Tesla I o kojem govore predsokratički filozofi , posebno Orfici , da se to kozmičko jaje okreće ogromnom brzinom kao što je to slučaj na primjer kod Kolumbovoga jajeta kod Nikole Tesle ili pak da se poslužimo primjerom iz astronomije kao kod neutronskih zvijezda za koje se pretpostavlja da su posljednji stadij razvoja nekih zvijezda. I ovdje je obrtranje toliko veliko tako da zna iznositi skoro 300 obrtaja u sekundi . Neutronske zvijezde su obično prečnika oko 20 kilometara I imaju masu koja je 1,4 puta veća od Sunčeve a okreću se vrlo brzo, jedna revolucija može trajati čak 30 u sekundi do 100 u sekundi I više I to je za nas pomalo nerazumljivo istina . Također smo rekli da se sastoji od magneta preostalih u ultrakompaktnim galaksijama , preostaloga kozmičkoga materijala ali prema Boyleovom zakonu obujam nekoga tijela odnosno plina zavisi od tlaka I temperature pa pretpostavljamo da se obujam smanjuje ukoliko se smanjuju I temperature. Ovo smanjivanje temperatura u toplinskoj smrti svemira znači da se plinoviti oblaci kozmičkoga materijala kondenziraju u tekuće stanje procesom likvefikacije plinova . Znači što su pritisci veći to je potrebno da temperatura bude mnogo manja da bi plin prešao u tekuće agregatno stanje . Dakle što su pritisci veći to su I temperature manje da bi plin prešao u tekuće agregatno stanje kao što zaključujemo da su potrebne jako niske temperature za neke elemente kao što je to na primjer helij. Iz toga zaključujemo da se središte kozmičkoga jajeta sastoji od metala dok se gornja ljuska kozmičkoga jajeta sastoji od tekućih plinova I da su temperature neobično niske a jaje se obrće kao kod Teslinoga Kolumbovog jajeta. Dakle ono se sastoji točno onako kako je mišljeno kod starih Grka kada je rečeno da je voda počelo svega I da se od ljuske jajeta razvilo Nebo a od bjeljanjaka Zemlja I točno onako kako to navodi grčka mitologija , da posljednji sloj čine plinoviti oblaci.
Ja bih htio sada reći par riječi o jednoj interesantnosti a to je kako I na koji način mi doživljavamo to kozmičko jaje I zašto ga tako doživljavamo posebno s obzirom na filozofiju koja je prva postavila problem Bitka. Pa ja kada zamišljam ovaj filozofski pojam Bitak onda ga zamišljam kao veliku crnu kuglu ili jaje I to nije ništa neobično ukoliko imamo na umu da je ovdje pribjegnuto mitskom mišljenju I izražavanju a ono je produkt fantazije, ono je tvorevina uma koji fantazira, koji Bit čini svojim predmetom ali koji još nema nekog drugoga organa osim osjetnog načina predstavljanja . Tako su Bogovi kod starih Grka u ljudskom obliku I ovdje kao I u mome slučaju izlažu se slike I u isto vrijeme njihovo značenje ili su pak slike u uskoj vezi sa njihovim značenjem. Znači mi kada razmišljamo o pomu Bitak onda ga obično doživljavamo kao veliku crnu kuglu ili jaje. Vidjet ćemo kako je to kod Parmenida I kako je to postavljeno kod starih Grka . Slično se događa I u religijama gdje postoji kolebanje između slikovitosti I mišljenja ali se drži da to još uvijek nije filozofija. Ovo slikovito predstavljanje , dakle ovo predstavljanje Bitka kao jajeta ili velike crne kugle istina ima pravo na to da predstavlja neku vrstu filozofiranja . Bilo je jako puno filozofa koji su se služili mitskim slikama da bi svoje filozofije približili fantaziji kako bi se iskazala Istina, kao što je to na primjer slučaj kod Platona za kojeg mnogi vjeruju kako su njegovi mitovi izvrsniji od apstraktnoga načina izražavanja . I to je kod Platona jedno lijepo izražavanje . Isto tako ideje I mišljenje se može izraziti brojevima, crtama, geometrijskim figurama I tu su simboli oni kojima se izlaže neka filozofija ili neko mišljenje . Ukoliko su nam ove slike Bitka kao kugle ili jajeta, ako su nam one dovoljno razumljive onda je svakako potrebno da upozorimo na slučaj starog grčkog filozofa Parmenida koji je također pokatkada koristio slike u tumačenju svoje filozofije. Kod njega imamo isto tako slikovitih izlaganja I prema Dielsu I predsokratičkim fragmentima ona izgledaju ovako. Diels u Predsokraticima u odjeljku o Parmenidu kaže:”A jer ima krajnju granicu sa svih strana konačno nalik na masu lijepe okrugle kugle posvuda od sredista jednako daleko , potreba nema ovdje I ondje da bude sto vece ili sto manje nebica nema koje bi sprijecilo suvislost njemu nema nebica koje bi bilo tu vise a tamo manje od bica je sve neokrnjeno postoji sebi o svuda isto jednako doseze mede”. Ili na jednom drugom mjestu izlaze njegovo ucenje “ I ako je Parmenid pretpostavljao da je sve jedinstveno,vjecno,nenastalo I kugloliko ipak ni sam ne izmice shvacanju mnogih kada kaze da su varta I zemlja pocelo svega, zemlja kao materija a vatra kao uzrok I cinitelj, za kozmos je rekao da propada ali nije kazao na koji nacin. Sam je kazao da je sve vjecno , da nije nastalo, da je kugloliko I jednako, da nema u sebi mjesta, da je nepokretno I omedeno” Tako je Simplicius svojevremeno zaključio da se ne smijemo čuditi ovome što je on zbog svog poetskoga stava podržao jednu mitološku fikciju, a Plotin veli da on uspoređuje Biće sa kuglom budući da ona sve obuhvaća a mišljenje nije izvan njega već se nalazi u njemu .
I što bih ja sada tu dodao , da jest malo neobično . Ova se slika kugle počesto predstavlja sasvim nesvjesno ili kao da nam je urođena slika, ali tih neobičnosti ima kod starih Grka neobično mnogo. I ako ostanemo kod Parmenida onda se ta začudnost otkriva u tome da je I on razmatrao Prstene na svoj način kako smo mi to radili u Kozmologiji zlatnoga prstena jer Simplicius također otkriva da je “ nakon malog broja stihova opet progovorise o dvama elementima I zakljucuje ovako opisuje sposobnost stvaranja: “Prsteni uzi ( uzitka , op.ZGK) upravlja svima I on drzi da je jedan zajednicki uzrok stvaranja Boginja stavljena u sredini svega uzrocnica svega nastanka”
Pa jest malo čudno da filozofi I nakon više od 2,5 tisuće godina imaju slične ideje I slično doživljavanje Bitka kao velike kugle. A nama je isto tako interesantna činjenica da se Prsteni oko Zemlje, a o njima čemo govoriti u idućim predavanjima, koji se vezuju za ime Kanta I Tesle, nalaze također I na popisu pojmova stare grčke filozofije. I to jest jako interesantno. Hvala!
PORT LINCOLN
moja najnovija slika ima ime PORT LINCOLN. To je grad u Južnoj Australiji poznat po ribarstvu i po značajnoj i uticajnoj hrvatskoj dijaspori koja je tu od ledine napravila raskoš.
ŠTO SE DANAS NIKAKO NE MOŽE
Htio sam reći par riječi o onome što se nikako ne može raditi danas kad uživamo plodove tolikog civilizacijskog i kulturnog razvoja.
Potaknut prije svega diskusijom koju je V. Putin imao jučer s predstavnicima organizacija invalida koji su i sami invalidi pa je bilo interesantno s ruske državne televizije vidjeti i čuti o jednoj praksi koja je sasvim različita od one koja se provodi širom našeg planeta u obliku stajališta o drugorazrednosti ljudi oštećenog i limitiranog zdravstenog stanja.
Tako je Putin razgovarao s gluhim ljudima, sa slijepim ljudima, sa ljudima amputiranih ruku, sa vojnim ratnim invalidima, sa ljudima koje karakteriziraju problemi mišljenja, ali i s ministrima zaduženima za zdravstvenu politiku u Rusiji koji su također sudjelovali u ovoj panel diskusiji. Mene je posebno tangirala psihijatrijska problematika pa sam bio više nego oduševljen stajalištem Putina da su za mnoga konstruktivna rješenja zaslužne upravo osobe koje pate od psihičkih poremećaja kao što je Putin spomenuo i oca ruske aeronautike Ciolkovskoga koji je bio gluh, dakle, zdravstveno i tjelesno hendiikepiran.
Na taj je način htio posebno istaknuti činjenicu da tjelesni hendikep ne mora nužno značiti gubitak naših sposobnosti niti može producirati podcjenjivački stav prema invalidima, jer se u odnosu prema ovoj kategoriji stanovništva najbolje ogleda socijalni razvoj i dosegnuta razina ukupnog kulturnog napretka.
To bi ukratko bilo moje zapažanje ŠTO SE NIKAKO DANAS NE MOŽE, da se nikoga ne može praviti budalom na pravdi Boga i istine koji suvereno upravljaju cijelim svjetskim događanjem. Sasvim, dakle, suprotno ideji da je za upravu cijele svjetske građevine odgovoran politički čovjek zajednice. Dakle, tradicionalnoj psihijatriji treba osporiti pravo prvenstva u rasuđivanju psihičkih stanja ljudi i pojedinaca koje ona uporno proglašava socijalno nedostatnima i teško bolesnima pa onda nije čudno da se danas kod nas i u svijetu obična neuroza tretira kao ozbiljno i teško psihičko stanje, a razlozi brkanja nivoa složenosti i težine nekog pojedinačnog slučaja često su motivirani banalnim razlozima kao što je stupanj osobne simpatije psihijatra, njegove educiranosti i opće kulturne razine, interesima koji ga vode medicinom u zavisnosti od ljubavi prema ljudima ili pak u zavisnosti od socijalnog prestiža, ugleda i novca kojeg psihijatrija i cijela medicina uzima u obzir kao nepobitnu činjenicu, jer oni svi misle da mogu, cijela psihijatrija misli da može neodgovorno i neprofesionalno dijeliti medikamente kao i lekcije cijelom kulturnom čovječanstvu, da može sudjelovati u vojnim okršajima kao što su to radili psihijatar Karadžić i Rašković ili na drugoj strani kao što je radio Kulenović i Bartul Matijaca, da može u forenzičkim slučajevima petljati i mazati oči cijelome sudu i advokatima u zavisnosti od veličine mita koji je primljen ili pak iz nekih osobnih razloga animoziteta ili spolne razlike.
Zato ja mislim da je suđenje psihijatru Karadžiću u Hagu za ratne zločine počinjene nad nevinim ljudima zapravo suđenje cijeloj svjetskoj psihijatriji, jer se naša psihijatrija malo razlikuje od zapadne što dokazuje i slučaj upravo spomenutoga Karadžića koji se obrazovao u Engleskoj i tu stekao stručno psihijatrijsko znanje. Na žalost!!!
Dakle, oni svi misle da mogu, kao što može sokol nad golubom, ali im je jučer V. Putin rekao da NE MOGU i u tome vidim veliki internacionalni doprinos jučerašnje diskusije koja se ovdje u Adelaideu gledala i slušala sa posebnom pažnjom.
dr Zlatan Gavrilović Kovač
| < | svibanj, 2023 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
O AUTORU
blog je kreiran 25.10.2014. u 13:49h
dizajn: Sjena duše
dr Zlatan Gavrilović Kovač-na Wikipediji HR
dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ (Dubrovnik, 25.01.1959.) živi u Adelaide-Australija, hrvatski je politički književnik, filozof i pjesnik, diplomirao je pomorsku školu u Splitu i stekao zvanje mornaričkog časnika 1977. Studij sociologije i filozofije pohađa na zadarskom Filozofskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je na ovim odsjecima 1986. Doktorsku dizertaciju brani na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod mentorstvom akademika Muhameda Filipovića 1989. pod naslovom “Filozofske pretpostavke suvremene znanosti” (ili o filozofiji Nikole Kuzanskog). Jedan je od autora famozne “Bijele knjige” zbog čega je bio proskibiran u javnosti. Bio je glavni i odgovorni urednik "Studentskog lista" i časopisa "Pitanja", od 1982. do 1985. Školsku godinu 1990./91. provodi na stručnom usavršavanju iz teoloških studija na International Christian University u Beču, ali se ratnih prilika nakon 6 mjeseci vraća u domovinu. Radio je kao klinički pedagog u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu od 1991. do 1994. i kao urednik na australskoj multietničkoj radio stanici 5 EBI FM u Adelaideu, od 1999. do 2003. Zadnjih 25 godina suradnik je hrvatskih književnih portala i dopisnik iz Australije. Objavio je preko 55 znanstvenih i stručnih knjiga političke tematike kao i prijevode s engleskog i ruskog jezika, kao i samostalne zbirke poezije i zajedničke zbirke s drugim autorima u digitalnom obliku na portalu: http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Živi i radi u Adelaideu u Australiji.
dr Zlatan Gavrilovic Kovac (Dubrovnik 25th of January 1959) lives in Adelaide South Australia, is Croatian political writer, philosopher and poet. He graduated Maritime School in Split and became a naval officer in the year 1977 Studies of sociology and philosophy he attending in the Zadar Faculty of Philosophy and the Faculty of Philosophy in Zagreb. He graduated from these departments in the year 1986. PhD thesis defended at the Faculty of Philosophy in Sarajevo under the mentorship of Academician Muhamed Filipovic 1989 with the title Philosophical assumptions of modern science (or the philosophy of Nicholas of Cusa). He is one of the authors of the famous "White book" from 1984 and therefore was belittled publicly. He was editor in chief of the student newspaper 'Studentski list' and magazine "Questions" from 1982 to 1985. School year 1990/91. he attends vocational training from theological studies at the International Christian University in Vienna, but the war situation returns to his homeland after six months. He worked as a clinical pedagogue at the Vrapce Psychiatric hospital in Zagreb from 1991 to 1994 and as an editor at the Australian Multiethnic Radio Station 5 EBI FM in Adelaide, from 1999 to 2003. Last twenty years he is an associate of the Croatian literary portal and correspondent from Australia. He has published over 50 scientific and professional books of political themes and many books of poetry. He is translating from english and russian languages.
Izdane knjige:
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic1.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic2.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic4.php
SUZE OD KAMENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic3.php
SRCE OD PAPIRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic5.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic6.php
OKOVANO VRIJEME I.DIO (praxix o filosovima)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic7.php
OKOVANO VRIJEME II (Kako su Zlatana...)
http://www.digitalne-knjige.com/p129.php
OKOVANO VRIJEME III (Raspad države)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic9.php
OKOVANO VRIJEME IV (Nautički dnevnik)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic10.php
RAZGOVORI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic11.php
BIJELA GOLUBICA (Zbirka poezije)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php
AUTOBIOGRAFIJA I DRUGE PRIČE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic13.php
POLEMIKE
http://www.digitalne-knjige.com/p170.php
KRITIKE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic15.php
ESEJI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic16.php
KNJIŽEVNA KRITIKA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic17.php
JAKARINA KOSA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic18.php
ČIME SMO NEZADOVOLJNI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic19.php
MIJENE MJESECA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic20.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php
FILOZOFIJA I KONAČNI SVIJET
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic22.php
AGAMEMNON
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic23.php
VELIKA IMENA HRVATSKE ZNANOSTI I FILOZOFIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php
RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
SLAVENSKO PITANJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php
POVIJESNA LUTANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php
Prijevod putopisa, trilogija:
1. knjiga trilogije: PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic28.php
2. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic29.php
3. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php
RUSKA ZORA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE POEZIJA SVEMIRA - Željka Košarić-Safiris, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN 978-953-8100-54-3
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ZNANOST I POEZIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php
LAŽI I OBMANE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php
CRVENI KOKOT
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
NEBO MAKOVIMA OBASUTO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
DNEVNICI - 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic36.php
DALJINE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php
DNEVNICI - 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
DNEVNICI - 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
DNEVNICI - 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php
KAPI ROSE - Zajednička zbirka: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN: 978-953-354-062-7
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
PISMA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic42.php
UZ KOZMOLOGIJU ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic43.php
KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php
KOZMOLOŠKA DOMIŠLJANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic45.php
5EBI-FM ADELAIDE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic46.php
ČOVJEK I KOZMOLOGIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic47.php
NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic49.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOGA PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php
U POTRAZI ZA ISTINOM
https://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic51.php
SIN EZRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic52.php
OSOBITOST REALNOG
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic53.php
FEMINIZAM, KNJIGA O JEDNOM APSURDU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic54.php
KLJUČEVI DVORCA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic55.php
UKRAJINA, KNJIGA O BESMISLENOM RATU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic56.php
knjiga koja je poshumno izdana, a napisao je moj otac ALEKSANDAR GAVRILOVIĆ - BRODSKI DNEVNIK
http://www.digitalne-knjige.com/agavrilovic.php
UKRATKO O GLAVNOM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic57.php
BLOGOVI, KOJE PRATIM
zajedno protiv plagijata
DIGITALNE KNJIGE
Magicus.info
Sandra Vulin
Webstilus
Sjena duše
lanterna duše - Wendy.Tanja
Peki
Safiris
DIGITALNE KNJIGE
Magicus.info
Sandra Vulin
Webstilus
Sjena duše
lanterna duše - Wendy.Tanja
Peki
Safiris