Kreativni odjel

ADIO I HVALA

kenguur.blog.hr

Dragi prijatelji i dragi znani i manje znani blogeri.
Zao mi je da se ovo predivno mjesto na kome su svi imali mogucnosti da se izraze na svoj nacin, da nesto nauce, da upoznaju nove prijatelje, da prosire svoje znanje na razlicite nacine, prestaje sa radom.
Moja prva objava na Blog.hr bila je 4.06.2006 godine, prije skoro ravno 20. godina. Ukupno sam objavio 468. objava. Mogao sam i vise, ali posljednjih godina rasula se ekipa, pa i pisati na ovom mjestu bilo je manje zanimljivo. U prvom trenutku kad sam se prijavio na blog, iskren da budem nisam imao pojma sta tocno pisati i kako ovo funkcionira. Naucio sam brzo. Za sve ove godine, shvatio sam da je tu bilo i doktora, novinara, glazbenika, ljudi razlicitih profila manje ili vise poznatih ljudi koji su se skrivali iza nekih drugih imena i naziva. Svi su imali svoje razloge zasto su tu i zasto pisu. Napisano je veliki broj jako zanimljivih objava, reportaza, obiteljskih problema, ali i smijeha i zabave na sve nacine. Drago mi je da sam upravo na ovom mjestu upoznao neke ljude s kojima cu ostati prijatelj . Na zalost upoznao sam i neke koji su me razocarali. Mislim da se nisu pojavile drustvene mreze kao FB, da bi i danas ljudi pisali puno vise na blogu. Zaista mi je zao da ovo predivno mjesto vise nece omugucavati mnogima da se druze na ovaj nacin, ali zahvalan sam Blog.hr da sam i ja jednom pripadao tome svemu. Nedostajat ce mi blog, koji ce postati dio dragih uspomena, jedno zivotno iskustvo, ali svakako i dio povijesti i slobode izrazavanja u Hrvatskoj. .
Zelim pozdraviti sve svoje drage prijatelje i sve Vas ostale koji ste bili dio ovoga. Urednicima i vlasnicima zelim srecu u novim projektima, a vama blogerima svu srecu u zivotu. Oprostite za sve greske posebno gramaticke
Lijep pozdrav od Kenguura Vukovarca.

Davanja

stella.blog.hr

U ljubavi ne smemo meriti ko je koliko dao. Čim se
time počnemo baviti, od ljubavi nema ništa. Ali kad
ljubav (ili ono što smo smatrali da tu reč zaslužuje)
okrene leđa, počnemo razmišljati zašto je otišla,
ko ju je povredio. I ponekad se iznenadimo kad
shvatimo da smo voleli previše, da onaj drugi nije
mogao da podnese tu količinu davanja, jer takvo
nešto nikad nije imao. Kad u ljubav uložimo celog
sebe, očekujemo to i od druge strane. Ali ponekad,
ma ne ponekad, često, druga strana ne ume, nema
snage, ne snalazi se... utopi se u našoj ljubavi kao
u viru. I ako ispliva, još dugo hvata vazduh kao
utopljenik. Posle nekog vremena oporaviće se,
sastaviti se sa sobom i shvatiti da ga niko nije tako
voleo... a za to vreme i mi ćemo sastaviti parčiće
svog polomljenog ponosa, da izgleda kao da se
nikad nije slomio, i nastaviti dalje.
I nikad se više ta dva sveta neće ponovo sresti
s onim istim žarom.

(Tango 2013)

A, sad, Adio...

turimti.blog.hr

Da, a sad; Adio! Vijest nije dobra ali je treba primiti s razumijevanjem. Treba znati reći; DOSTA! Trebamo prihvatiti da je vrijeme učinilo svoje. Blog je izgubio svoj prvobitni smisao postojanja ali je izgradio čitavu plejadu blogera i administratora koji su se snašli u ovom i ovakvom Svijetu. Znam zadnje godine sam izgubio interes za objavama jer mnogi blogeri su nestali, pojavili su se hejteri - botovi do kojih ne držim. Konačno, nema plakanja, BLOG je odigrao svoju povijesnu ulogu. Sad smo na drugim mrežama ali ne zaboravljamo prve korake na ovom portalu. Poštujmo sjećanja i budimo spremni ići naprijed. HVALA blogu.hr na suradnji, Vaš Kula.

Naopaka pjesma

stella.blog.hr

Jednu kažeš ti,
drugu kažem ja
i eto gorčine
u pogrešnom trenu.

Baš kad sve treba
da krene lako,
nežno i toplo,
lepo i slatko,

ta čaša žuči
stigne pogrešno
umesto meda
u naše reči.

Hoćemo li ikad
naučiti oboje
da ne odašiljemo reči
kao ubojite strele?

(Ljubav plime i oseke 2021)

Šta sad stvarno moram reći Zbogom?!

nissnisa.blog.hr

E jebiga sad...
A što mi znači preuzimanje postova, sve ja te fotografije imam po folderima, diskovima, na drugim mjestima, što mi znači prazan okvir fotografije bez komentara, bez vas tu
Ne postoji ni jedan botun za prenijeti svu onu zajebanciju, nerviranja, ljubav, zagrljaje, poljupce, pičkaranja, svađe, mirenja, odlaske, dolaske, smrti, rađanja, nove poslove, nove početke, seljakanje, padanja, dizanja, grljenje mraka, male smrti, ponovna ustajanja u svitanja, slavlja, tuge, radosti...
20 i nešto godina života, a samo
Jedan klik nestajanja!
Blog mi je uvijek bilo mjesto gdje bih se vračala, onaj kutak svemira kada kažeš sada sam kući, sada sam doma
I nemam blage kako se pozdraviti sa onim djelom sebe kojeg sam često i sebi prešućivala,
kako se pozdraviti sa svima vama, zahvaliti vam na svemu, reći svašta nešto lijepoga, a
kako tek pozdraviti one moje ljudove i reći koliko sam zahvalna što sam vas upoznala
Ne znam
Nisam mogla ni zamisliti da će mi biti ovoliko žao...
@Blogy hvala!
Bilo je zadovoljstvo biti s vama u društvu!
Ljudi dragi budite dobri i dobro, svugdje i uvijek





it's always funny until someone gets hurt and then it's just hilarious

Skrivanje

stella.blog.hr

Skrivanje

U mome srcu
duboko
još dublje
sakrih tebe.

Niko te tamo
nikada
osim mene
naći neće.

Ni ti
kad bi svratio
ne bi sebe
tamo osetio.

(Ljubav plime i oseke 2021)

Fotografije iz prve ruke #2

toco1980foto.blog.hr

Iako sam svoje fotografije na ovom blogu objavljivao "na kapaljku", evo ih, za sve one kojima su promaknule i koji su ih voljni pogledati (prije gašenja Blog.hr servisa)...

Toliko od mene (1. April)
Još par Zagrebačkih...
Boris Cvjetanović: Društvo (izložba)
Samoborska razglednica
Foto Video Show 2023.
Izložba u Samoboru... (izložba)
Dvije izložbe u Fotoklubu Zagreb
Foto Video Show 2024.
Foto Video Show 2025.
Malo prošetah gradom...

Prethodna kolekcija...

Fotografije iz prve ruke #1

Robert Doisneau

toco1980foto.blog.hr

Robert Doisneau

Riječki karneval

mcind.blog.hr

Točno u podne, u nedjelju 15. veljače, ulicama Rijeke krenula je 43. Međunarodna karnevalska povorka Riječkog karnevala a u utorak i srijedu osudom i paljenjem Pusta koji je kriv za sve nedaće završit će i ovo 5. godišnje doba na Kvarneru. Bilo je više od 11000 maškara u 100 grupa, iz inozemstva po običaju najviše iz Italije. Veselje, šušur i glazba nije izostalo i ovog puta ali bilo mi je u dosta prijašnjih karnevala originalnijih maski i više osvrta na aktualna događanja. Bila je maketa aviona Rafale, gradonačelnik Zagreba je došao iz Kaštela (ne zna se što je radio tamo), ukazalo se na zagađenje mora i planete a većinom samo šarene vesele maske.

Evo par sličica. Cvijeće u vazama koje hoda.


Mislim da su ovo Puležani iz Velog vrha, pokazuju što sve more izbaci.


Ovi su vjerojatno bili i na dječjem karnevalu.


Dvije na rivi pripremaju se za nastup. Iza desno na Mololongo brod Galeb kojeg je ogrebao turski brod kod isplovljavanja.


Klanjske mačkare su došle sa kućom.


Ne znam što predstavljaju ali bili su veseli.


Na mjestima velika gužva dok se ne pregrupiraju u skupine.


Tu je i avion Rafale.


Križaljkica 'srdašce' u koje treba upisati slova od riječi MASKERADA.


MANJE ŠKARA
KLEN VARA

Kamen i ja

stella.blog.hr

Kamen i ja

Kamen šapuće, govori, grmi.
Ako ga znamo slušati,
mnogo nam može reći.

Ko mu se divio, ko ga se bojao,
ko ga je na drugog bacio,
ko je u njega urezivao
želju srca svoga.

More je šapnulo kamenu
da ga voli, oduvek.
Kamen je moru uzvratio,
doveka…

Kamen se činio svima hladan,
oštar, nepristupačan,
dok nije zaplakao belim suzama,
a one se u cvetove pretvorile.

Kamen je usmeravao korake moje
i ispisao poemu o mojoj čežnji,
onome koji je znao slušati.

(Bluz 2017)


(Tango 2013)

Zid medalja

alexxl.blog.hr

I jedna roditeljska iluzija.

PROLOG

Nedavno, nakon dugog vremena sam se čuo sa našim "NF" - om
daaa, kak su deca, jel još veslaju, jel stariji još sa curim Riječankom...
Koincidencija je bila što ju je NF uslikao na korzu i objavio na Blogu, he, he.
Ne znajući za nju!
I tak mi se ovih dana vrte flashback-ovi,
zimska olimpijada u Milanu, zajebancija sa Chat GPT-om.




Cilj su mi bile generirane fotke mene sa OI, i u spiki sa AI,
On meni otkriva, da sam i ja zaslužan za medalje Sinova.
-pa nisam ja veslal!
Pa mi je objasnil.
Palo mi na pamet da imam dosta materijala za novi post.
*************************************************************************************************

U našoj kući zidovi nisu za umjetnost.
Oni su za metalurgiju.


samo dio

Oko 300 medalja. Dva sina.
Skif, dvojac, četverac, osmerac.
Ako postoji nešto što pluta i ima vesla — oni su to probali.

Mlađi – soler u skifu.
To je disciplina “sam si pa se misli”.
Ako brod ide krivo — ti si kriv.
Ako ide savršeno — isto si ti kriv.
Psihologija s veslom.

Stariji?
On se, kako ja volim reći, “švercao” u osmercu.
Ali osmerac nije šverc.
Osmerac je Stroj.
Osam ljudi koji moraju disati kao jedan organizam.
Ako jedan zakasni pola sekunde, voda to zapamti.

ROWING "INCHES"

Živimo blizu jezera.
To znači da su u pauzi znali doći doma.
To također znači da kuhinja nikad nije bila samo kuhinja.

Prehrana je bila znanstveni projekt.
Treneri su nam diktirali recepture.

Jednog dana poruka:
“Danas samo lagano. 120 grama riže. Bez umaka. Piletina na pari. Bez soli.”

Bez soli.

Mama je pogledala mene.
Ja sam pogledao vagu.
Vaga je pogledala rižu.
Riža je izgledala kao kazna.

Klinci sjede za stolom.
Gledaju tanjur.
Gledaju mene.
Kao da sam ja potpisao pravilnik o prehrani reprezentacije.

Naravno da su pojeli.
Naravno da su poslije pitali:
“Može li barem malo… nečega?”

Ne može.

Jer Stroj mora biti podmazan.
A podmazivanje u veslanju nije slanina.

I onda jedno jutro.

Magla.
Onaj tip magle kad ni jezero ne zna da je jezero.
Pet ujutro.
Minus tko-zna-koliko.

Stojim na obali, ruke u džepovima, pravim se da mi nije hladno.
Start.
Zaveslaji.
Tišina.
Samo zvuk vesla i vode.
To treba čuti uživo i doživjeti.
Na...sad se ježim.

I tad shvatiš —
nije stvar u medalji.
Nije ni u vremenu na 2000 metara.

Stvar je u tome da si tu.
Da gledaš.
Da šutiš.
Da vjeruješ.

Prvu medalju donijeli su doma mokri, promrzli i ponosni.
Stavili je na stol kao da su donijeli Nobelovu nagradu.

Mi smo je gledali kao da je zlato.
A bila je bronca.

I tako je krenulo.

Danas na zidu visi oko 300 komada metala.
Ljudi kažu:
“Bravo dečki!”

Ja gledam zid i mislim:
“Dobro je. Preživjeli smo i rižu bez soli. I maglu. I startove. I živce.”

A ja nemam ni jednu medalju.

Ili možda imam.

Ako postoji disciplina:

Dizanje u 5:00 bez komentara

Vožnja po magli

Logistika bez greške

Povjerenje bez uplitanja

…onda sam barem veteran.

I zato ću među tih 300 medalja staviti i svoj plakat.
Ne zato što sam nešto osvojio.

Nego zato što sam bio dio ekipe.

I za mene - kraljica

agava505.blog.hr

da se još nisam resetirala.....nisam
ali da sam ozbiljno radila.....to jesam

za logo grada i logo labinskog govora
dobila sam suglasnost gradskih instanci
da se mogu uvrstiti u moje stranice

mašine rade svoje...zbirka se rađa
dovoljan razlog da mi se usta sama hvale ...

čekaju me lijepa događanja
moram biti spremna i odmorna...

hvala ti, grade moj.







ovu kraljicu dobila sam za Valentinovo
ne kao izraz ljubavi
već kao izraz zahvalnosti i poštovanja
od jednog šarmantnog i zgodnog mladića ....
zna on da ću mu ja
pomoći i dati savjet kad mi se obrati....

meni se opet usta hvale....
e pa neka malo i meni tako...




fotka : moja

Pozdrav iz Cortina-e

alexxl.blog.hr

bilo nekad...a i danas je

hawkeye1306.blog.hr

10-710

prije nekoliko dana, pitam mamu...
što se ne javljaš na mobitel..?




kaže...nisam ništa trebala
a vječni CAT nakon 20ak dana dočekao da malo zasvijetli

More moje

stella.blog.hr

More moje

Kad slušam na steni
kako mi šapućeš,
čujem reči majke
dok me uspavljuje.

Gledajuć’ te, more,
smirujem sve bure
i u mojoj duši
bonaca zavlada.

Da si uvek sa mnom,
ja bih jača bila
i životne nevere
lakše pregrmila.

Evo me ponovo
na tvome žalu
da se opet divim
nemirnome valu.

Uvek sam s tobom
u mislima svojim
i doveka ću biti
dok ja postojim.

Na ovome mestu
osećam se jakom,
pod borovima starim,
na kamenu svakom.

I jednoga dana,
kad počine duša,
doleteće ovde
more da sluša.

(Tango 2013)