utorak, 18.11.2025.

VUKOVARSKI SUZIVOT

Uzasavam se rijeci suzivot. Od zavrsetka Domovinskog rata i mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1998 godine, gradjani Vukovara, svih vjera i nacija zive kako se kaze neki suzivot. Zasto ne zivot, nego suzivot? Jos uvijek postoje oni koji koji ne pokazuju zaljenje radi svega sto se dogodilo, pa je logicno da druga strana ne moze dati oprost.
Kako ce moj susjed koji 34. godine trazi brata, dati oprost i kako moze zaboraviti?
Kako da zaborave i daju oprost obitelji jos 328 osoba koje se vode kao nestali na podrucju grada Vukovara?
Dok jedni sute i kriju tajne, druga strana tuguje i jos trazi nestale, koje u posljednje vrijeme iskopavaju na gradskom smetlistu petrovacka dola.
Na Petrovaèkoj doli kod Vukovara je, prema najnovijim podacima, najmanje 35 žrtva identificiranih ili ekshumiranih.
Na lokaciji Ovcara ekshumirano je 200 osoba od cega su dvije zene, a jedna je bila trudnica.
Prema nekim podatcima u Vukovaru je 1991 godine stradalo 2717 osoba, gradjana Vukovara i branitelja.

- Boris Tadiæ (bivši predsjednik Srbije) — Tijekom posjete Vukovaru 4./studenog/2010. položio je vijenac na Ovèari i rekao da je došao “da se pokloni žrtvama … izrazi žaljenje i izvini se”.
- Boris Miloševiæ (hrvatski politièar) — na Dan sjeæanja u Vukovaru (18./studenog/ 2020. je izrazio suæut i “izražava žaljenje” obiteljima stradalih.
- Zasto to ne ucine i lokalni politicari javno?
Oni imaju veliku odgovornost i obavezu, ne samo za sadasnjost, nego i za buducnost.
Kako ocekivati oprost bez kajanja i iskrenog zaljenja? Katarza je jako bitna da bi se umjesto suzivota zivio zivot.

Nije moj grad samo rat. Moj grad ima toliko toga o cemu se puno ne pise i sto ne vidimo u medijima. Moj grad ima dobre ljude, lijepe obicaje i nalazi se na prekrasnom mjestu. Dijelom Slavonija, dijelom Srijem, okruzen Dunavom i Vukom. U mom gradu je zivio Lavoslav Ruzicka, dobitnik nobelove nagrade. Tu su i pisci i knjizevnici. Grad velike povijesti, izmjesan sa oko 30 razlicitih nacionalnosti. Na zalost jako malo se spominje Borovo Naselje. Naselje koje je svojim novcima izgradio Tomas I Jan Bata, a kasnije se prosirivao novcima kombinata Borovo, na koji smo mi svi ponosni. Jos sezdesetih godina, Borovo je imalo svoj bazen, , a otvorio ga je Veljko Rogosic. Borovo je imalo aerodrom jos od tridesetih godina, nekoliko osnovnih skola, zanatsku skolu, brojne trgovine. Borovo je imalo i gigant Borovo u kome je bilo zaposleno oko 22.000 radnika. Grad pun zelenila u koji su svi rado dolazili i uvijek bili dobro docekani.
Vukovar je uvijek bio grad velikog srca i takav ce i ostati.

Oznake: Vukovar

utorak, 19.11.2024.

Djevojcica iz Australije

U ove dane sjecanja na zrtvu Vukovara, ne volim puno pisati.
Stignu me sjecanja i neke davne ruzne uspomene. Od rata nema goreg zla mislim.
Ginu i stradaju neduzni ljudi. Ludaci, kriminalci i nasilnici dolaze do izrazaja.
Po prirodi sam osoba vesele naravi, ali uvijek u ovo vrijeme budem jako tuzan.
Volim u tisini zapaliti svijecu i sjetiti se mojih dobrih susjeda i prijatelja kojih vise nema.
Znam da mnogi ljudi vole Vukovar, ali ovo ljeto me posebno iznenadila jedna mala djevojcica koja je dosla iz daleke Australije i bila je moj gost. Zeljeli su obici znamenitosti Vukovara, pa smo otisli i na Ovcaru.
Djevojcica koje nema pojma o nicemu, stajala je ispred spomenika na ovcari i gledala kao da joj je sve jasno.
Kada sam drugi dan pogledao fotografije koje sam napravio, ova fotografija me je toliko rastuzila, da sam uz odobrenje roditelja odlucio pokazati je svima.

Mala Australka u Vukovaru 2024.

Oznake: kenguur, Vukovar

èetvrtak, 25.07.2024.

Koliko kosta tresnja na komad?

Koliko kosta tresnja na komad?
Citam jutros na FB sasinu kuhinju, gdje pise o cijenama na Jadranu, pa razmisljam opcenito o cijenama danas, kod nas i u Njemackoj.
Kilogram tresanja i visanja u Münchenu kosta 6-8€. Za tu cijenu u Njemackoj kupis 4-5 ananasa, 5-6 kg banana, 3 kg paradajza, 3 kg paprika, 25 komada jaja XL klase na farmi, 1,5 kg piletine, kilu mljevenog mesa, pakovanje kondoma, 0,75 brandy ili biljnog likera, 7-10 flasa piva, 4 litre ulja, 4 maslaca (putera), 8-10 kg brasna, 6 kg secera kristala, 40 komada zemicki u Lidlu ili Aldi, lubenicu od 7-8 kg, 1 kg kave ili teglicu Nescafe……
pa jebale vas tresnje i visnje, jedite ih sami.
Ananas uberu u nekoj dalekoj zemlji, onda brodom ili avionom transportiraju u Hamburg. Iz Hamburga kamionima s hladnjacama za München (800km) i ostale gradove u trgovine. Ali jebes ananas, teze je ubrati kilu tresanja. Lakse je ubrati kavu i banane u Brazilu nego nase tresnje……Eeeeeej, znate vi sta su tresnje! Dabogda se svima ucrvale koji nabijaju tolike cijene. A tek neretvanske mandarine. Kila mandarina kao 2 kg teletine u Kauflandu. Kupis cijelo tele za gajbu tresanja. :D
Sinoc gledam dnevnik i seljak kaze da je bacio 8 tona povrca. Ne isplati mu se prodavati papriku i paradajz po 0,80€. Brate, zaokruzi odma’ i paradajz i papriku na 8€ po kilogramu, to je realno. Zasto je bacio, zasto nije poklonio domovima za nezbrinutu djecu, starackim domovima, socijalnoj samopozluzi u nekom gradu? Razumijem da seljak ima posla oko paprika i paradajza. Treba okopati, zaljevati, cuvati od leda…. Ali tresnje? Ne zaljeva, ne kopa, jednostavno narastu pa uberes. PS cijene variraju od grada do grada i trgovine. Ispricavam se na psovkama, ali danas mi takav dan

ponedjeljak, 06.05.2024.

Zanimljivosti o pivu

Ovaj vikend isao sam na pivo u jednu poznatu i meni najdrazu pivnicu, koja se nalazi u okolici Münchena, u malom selu Aying
U ovo vrijeme se pije Maibock pivo (jacina 6,9°)
Normalno pivo je oko 4% alkohola.
Oktoberfest pivo je oko 6% alkohola.
Maibock je najjace pivo u njemackoj sa oko 7%
Kazu da je 1 krigla Oktoberfest piva otprilike jednaka kao 8 casica rakije.

Pivo s najvecim procentom alkohola je "Snake Venom", a sadrzi 67,5%.

Dali ste znali da se u cijelom svijetu popije 177. milijardi litara piva, sto je oko 5600 litara svake sekunde.
Najveci potrosac piva na svijetu je Kina, u kojoj se popije oko 42 milijarde litara.
Najveci potrosac piva po glavi stanovnika je Ceska Republika, u kojoj je prosjek 181,7 litara po glavi stanovnika godisnje, a odmah iza je Austrija sa 98 litara po glavi stanovnika.
U Njemackoj je potrosnja piva oko 89,4 litara po stanovniku.
Prema nekim podatcima, najvise piva na svijetu popio je englez Peter Dowdeswell, za koga kazu da je popio 45 litara piva za 3 sata.

Tako su mi davno bili u gostima prijatelji iz Hrvatske pa kad kada smo isli na pivo, narucio sam Maibock. Napili se od dvije krigle, spavali dva dana :D
Zivjeli!

Oznake: pivo

subota, 18.11.2023.

Vukovar u srcu jednog Vukovarca

Napisao sam prije 12 godina.
Neki su imali srecu ostati u svom gradu, u svom domu i sacuvati sve uspomene i prijatelje, sitnice koje zivot znace. Mi iz Vukovara smo imali srecu da smo ostali zivi ! Mislio sam napisati toliko toga ali svake godine kad pozelim nesto napisati pomislim da su sve rijeci uzaludne i da je smisao pisane rijeci samo meni vazan.
Na danasnji dan prije tocno 20 godina srusio se moj svijet. Ostao smo na ulici sa najlonskom vrecicom, bez novaca i uspomena, sa trudnom zenom i bolesnim roditeljima, bez saznanja kuda i kako. Ne mogu reci da samo izbjeglica izbjeglicu razumije, ali je sigurno da izbjeglica ili prognanik jedni druge najbolje razumiju.
Mnogi nikada nece znati kako je biti bez doma, na ulici, bez novaca, bez ideje kako i kuda dalje. Mnogi nece nikada oblaciti tudje kosulje i gace, iznosane cipele i odjecu iz crvenog kriza.
I danas 20 godina poslje za mene i mnoge moje sugradjane vise nista nije isto kao prije i nikada vise nece biti.
Prolazeci ulicama i danas se sjetim mnogih kojih vise nema. I sada toliko godina poslje palim svijece za svoje prijatelje i susjede sa kojima sam zivio, a kojih vise nema.
Mnogima je to samo jos jedna obljetnica 20 godina poslje, a meni je to samo jos jedno svakodnevno sjecanje na moj grad i to vec 20 godina.



https://www.facebook.com/photo?fbid=823770799758100&set=a.605694191565763

petak, 18.11.2022.

VUKOVAR 1991-2022

Ja sam samo jedan obicni vukovarac.
Covjek koji nosi u sebi sve tuge onoga sto se dogodilo i sve radosti onoga sto je lijepo i sto se dogadja vezano za nas grad.
Da se ne lazemo, tesko je i sada nakon toliko godina vidjeti da nema nasih prijatelja, susjeda, radnih kolega, prijatelja iz skole, vrtica ili nekoga sportskog kluba, kojih je nas grad uvijek imao puno, kao i svega ostaloga vezano za kulturu i umjetnost.
Zivi ovaj grad sa svojim ranama.
Ma koliko sve u javnosti izgledalo lose, Vukovar se razvija u jedan moderan i lijep grad, ali uvijek postoji ono ali.

Uzasavam se rijeci kao segregacija, odvajanje po nacionalnosti, suzivot i slicno.
Gradjani Vukovara ne zele suzivot nego zivot.
Djeca u Vukovaru se dijele vec od vrtica i odmah znaju da nisu ista i da su razlicita. Dali su zaista djeca razlicita u Vukovaru, od onih u Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu? Poslije vrtica ih dijele u skolama, a onda djeca odrastu, pa upisu fakultete i svi zajedno sjede u istim klupama i slusaju ista predavanja. Zasto u vrticu, osnovnoj i srednjoj skoli ne mogu, a na fakultetu mogu? Zasto mogu bez obzira na nacionalnost svi skupa raditi u istim firmama?

Tuzan sam svake godine u ovo vrijeme.
Sjetim se mnogih prijatelja i susjeda kojih vise nema.
Danas ce u nas grad doci desetci tisuca ljudi pokloniti se zrtvi Vukovara za stradanje u Domovinskom ratu.
Tisuce autobusa i stotine udruga ce doci na trosak drzave, hodati u koloni sjecanja I otici svojim kucama, a Vukovar ce ostati zivjeti I dalje sa svojim podjelama I problemima nametnutim od politike.
Pitam se dali politicari uzimaju dnevnice i za ovaj dan kad posjete Vukovar?

Posten covjek se ne treba nicega sramiti. Kulturan covjek ce se ispricati za ono sto je uradio lose.
Pravi I iskreni vjernik ce oprostiti, ali nece zaboraviti, no sto je s ljudima koji jos uvijek traze svoje najmilije I ljudima koji znaju za zlocine a sute?

Ako svi gradjani Vukovara isto vole svoj grad, trebali bi raditi na zivotu, a ne na suzivotu. Zivotu za buducnost svoje djece.
Zivotu u kojem ce svi gradjani biti isti, bez podjela I privilegija.

Sjecam se prvog dolaska mojih roditelja na rusevine obiteljske kuce u Borovu Naselju, negdje krajem 1997 godine, u vrijeme mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja. Prvi susjed dosao je do ograde, pruzio ruku mom ocu i rekao “jebo ga ti, ako smo ratovali nismo se svadjali”

Bez pruzene ruke, oprosta i iskrene isprike, tesko je imati bolju buducnost.

Oznake: Vukovar

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.