utorak, 18.11.2025.

VUKOVARSKI SUZIVOT

Uzasavam se rijeci suzivot. Od zavrsetka Domovinskog rata i mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1998 godine, gradjani Vukovara, svih vjera i nacija zive kako se kaze neki suzivot. Zasto ne zivot, nego suzivot? Jos uvijek postoje oni koji koji ne pokazuju zaljenje radi svega sto se dogodilo, pa je logicno da druga strana ne moze dati oprost.
Kako ce moj susjed koji 34. godine trazi brata, dati oprost i kako moze zaboraviti?
Kako da zaborave i daju oprost obitelji jos 328 osoba koje se vode kao nestali na podrucju grada Vukovara?
Dok jedni sute i kriju tajne, druga strana tuguje i jos trazi nestale, koje u posljednje vrijeme iskopavaju na gradskom smetlistu petrovacka dola.
Na Petrovaèkoj doli kod Vukovara je, prema najnovijim podacima, najmanje 35 žrtva identificiranih ili ekshumiranih.
Na lokaciji Ovcara ekshumirano je 200 osoba od cega su dvije zene, a jedna je bila trudnica.
Prema nekim podatcima u Vukovaru je 1991 godine stradalo 2717 osoba, gradjana Vukovara i branitelja.

- Boris Tadiæ (bivši predsjednik Srbije) — Tijekom posjete Vukovaru 4./studenog/2010. položio je vijenac na Ovèari i rekao da je došao “da se pokloni žrtvama … izrazi žaljenje i izvini se”.
- Boris Miloševiæ (hrvatski politièar) — na Dan sjeæanja u Vukovaru (18./studenog/ 2020. je izrazio suæut i “izražava žaljenje” obiteljima stradalih.
- Zasto to ne ucine i lokalni politicari javno?
Oni imaju veliku odgovornost i obavezu, ne samo za sadasnjost, nego i za buducnost.
Kako ocekivati oprost bez kajanja i iskrenog zaljenja? Katarza je jako bitna da bi se umjesto suzivota zivio zivot.

Nije moj grad samo rat. Moj grad ima toliko toga o cemu se puno ne pise i sto ne vidimo u medijima. Moj grad ima dobre ljude, lijepe obicaje i nalazi se na prekrasnom mjestu. Dijelom Slavonija, dijelom Srijem, okruzen Dunavom i Vukom. U mom gradu je zivio Lavoslav Ruzicka, dobitnik nobelove nagrade. Tu su i pisci i knjizevnici. Grad velike povijesti, izmjesan sa oko 30 razlicitih nacionalnosti. Na zalost jako malo se spominje Borovo Naselje. Naselje koje je svojim novcima izgradio Tomas I Jan Bata, a kasnije se prosirivao novcima kombinata Borovo, na koji smo mi svi ponosni. Jos sezdesetih godina, Borovo je imalo svoj bazen, , a otvorio ga je Veljko Rogosic. Borovo je imalo aerodrom jos od tridesetih godina, nekoliko osnovnih skola, zanatsku skolu, brojne trgovine. Borovo je imalo i gigant Borovo u kome je bilo zaposleno oko 22.000 radnika. Grad pun zelenila u koji su svi rado dolazili i uvijek bili dobro docekani.
Vukovar je uvijek bio grad velikog srca i takav ce i ostati.

Oznake: Vukovar

utorak, 19.11.2024.

Djevojcica iz Australije

U ove dane sjecanja na zrtvu Vukovara, ne volim puno pisati.
Stignu me sjecanja i neke davne ruzne uspomene. Od rata nema goreg zla mislim.
Ginu i stradaju neduzni ljudi. Ludaci, kriminalci i nasilnici dolaze do izrazaja.
Po prirodi sam osoba vesele naravi, ali uvijek u ovo vrijeme budem jako tuzan.
Volim u tisini zapaliti svijecu i sjetiti se mojih dobrih susjeda i prijatelja kojih vise nema.
Znam da mnogi ljudi vole Vukovar, ali ovo ljeto me posebno iznenadila jedna mala djevojcica koja je dosla iz daleke Australije i bila je moj gost. Zeljeli su obici znamenitosti Vukovara, pa smo otisli i na Ovcaru.
Djevojcica koje nema pojma o nicemu, stajala je ispred spomenika na ovcari i gledala kao da joj je sve jasno.
Kada sam drugi dan pogledao fotografije koje sam napravio, ova fotografija me je toliko rastuzila, da sam uz odobrenje roditelja odlucio pokazati je svima.

Mala Australka u Vukovaru 2024.

Oznake: kenguur, Vukovar

petak, 18.11.2022.

VUKOVAR 1991-2022

Ja sam samo jedan obicni vukovarac.
Covjek koji nosi u sebi sve tuge onoga sto se dogodilo i sve radosti onoga sto je lijepo i sto se dogadja vezano za nas grad.
Da se ne lazemo, tesko je i sada nakon toliko godina vidjeti da nema nasih prijatelja, susjeda, radnih kolega, prijatelja iz skole, vrtica ili nekoga sportskog kluba, kojih je nas grad uvijek imao puno, kao i svega ostaloga vezano za kulturu i umjetnost.
Zivi ovaj grad sa svojim ranama.
Ma koliko sve u javnosti izgledalo lose, Vukovar se razvija u jedan moderan i lijep grad, ali uvijek postoji ono ali.

Uzasavam se rijeci kao segregacija, odvajanje po nacionalnosti, suzivot i slicno.
Gradjani Vukovara ne zele suzivot nego zivot.
Djeca u Vukovaru se dijele vec od vrtica i odmah znaju da nisu ista i da su razlicita. Dali su zaista djeca razlicita u Vukovaru, od onih u Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu? Poslije vrtica ih dijele u skolama, a onda djeca odrastu, pa upisu fakultete i svi zajedno sjede u istim klupama i slusaju ista predavanja. Zasto u vrticu, osnovnoj i srednjoj skoli ne mogu, a na fakultetu mogu? Zasto mogu bez obzira na nacionalnost svi skupa raditi u istim firmama?

Tuzan sam svake godine u ovo vrijeme.
Sjetim se mnogih prijatelja i susjeda kojih vise nema.
Danas ce u nas grad doci desetci tisuca ljudi pokloniti se zrtvi Vukovara za stradanje u Domovinskom ratu.
Tisuce autobusa i stotine udruga ce doci na trosak drzave, hodati u koloni sjecanja I otici svojim kucama, a Vukovar ce ostati zivjeti I dalje sa svojim podjelama I problemima nametnutim od politike.
Pitam se dali politicari uzimaju dnevnice i za ovaj dan kad posjete Vukovar?

Posten covjek se ne treba nicega sramiti. Kulturan covjek ce se ispricati za ono sto je uradio lose.
Pravi I iskreni vjernik ce oprostiti, ali nece zaboraviti, no sto je s ljudima koji jos uvijek traze svoje najmilije I ljudima koji znaju za zlocine a sute?

Ako svi gradjani Vukovara isto vole svoj grad, trebali bi raditi na zivotu, a ne na suzivotu. Zivotu za buducnost svoje djece.
Zivotu u kojem ce svi gradjani biti isti, bez podjela I privilegija.

Sjecam se prvog dolaska mojih roditelja na rusevine obiteljske kuce u Borovu Naselju, negdje krajem 1997 godine, u vrijeme mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja. Prvi susjed dosao je do ograde, pruzio ruku mom ocu i rekao “jebo ga ti, ako smo ratovali nismo se svadjali”

Bez pruzene ruke, oprosta i iskrene isprike, tesko je imati bolju buducnost.

Oznake: Vukovar

èetvrtak, 26.01.2017.

ZIMA U VUKOVARU

Zima u Vukovaru ne popusta. Zaledjeni Dunav, sante leda, ledolomci, temperature oko -20°C i snjezni pokrivac, ucinili su pored svega da grad izgleda predivno. Evo nekoliko fotografija zaledjenog Vukovara 2017. godine.
Za vise fotografija Vukovara i Borova Naselja, posjetite moju stranicu na FB
https://www.facebook.com/kenguurfoto/

Oznake: Vukovar, kenguur, borovo naselje

petak, 18.11.2016.

Vukovar moj svagdasnji.

Danas nisu potrebne rijeci. Vi niste poznavali Josipa, Katicu, Vijeku, Ivicu, Zeljka, Djordja, Antu, Mariju, Miroslava, cika Daneta, Bozu, Matu, kao i 40 drugih mojih prijatelja i susjeda iz moje ulice i mijesne zajednice, kojih vise nema. O njima razmisljam svake godine i o tome da je moja ulica ostala samo ulica staraca. To su moji heroji, o kojima se ne pise, za koje ne znaju mediji, cije kuce vise ne postoje, a vecina njih je zaboravljena i od onih kojih nebi smjeli zaboraviti.
Napisao sam prije 5. godina:
Neki su imali srecu ostati u svom gradu, u svom domu i sacuvati sve uspomene i prijatelje, sitnice koje zivot znace. Mi iz Vukovara smo imali srecu da smo ostali zivi ! Mislio sam napisati toliko toga ali svake godine kad pozelim nesto napisati pomislim da su sve rijeci uzaludne i da je smisao pisane rijeci samo meni vazan.
Na danasnji dan prije tocno 20 godina srusio se moj svijet. Ostao sam na ulici s najlonskom vrecicom, bez novaca i uspomena, s trudnom zenom i bolesnim roditeljima, bez saznanja kuda i kako. Ne mogu reci da samo izbjeglica izbjeglicu razumije, ali je sigurno da izbjeglica ili prognanik jedni druge najbolje razumiju.
Mnogi nikada nece znati kako je biti bez doma, na ulici, bez novaca, bez ideje kako i kuda dalje. Mnogi nece nikada oblaciti tudje kosulje i gace, iznosane cipele i odjecu iz crvenog kriza.
I danas 20 godina poslje za mene i mnoge moje sugradjane vise nista nije isto kao prije i nikada vise nece biti.
Prolazeci ulicama i danas se sjetim mnogih kojih vise nema. I sada toliko godina poslje palim svijece za svoje prijatelje i susjede sa kojima sam zivio, a kojih vise nema.
Mnogima je to samo jos jedna obljetnica 25. godina poslje, a meni je to samo jos jedno svakodnevno sjecanje na moj grad i to vec 25. godina.
Zelim da moj grad istinski postane "Vukovar, mjesto posebnog pijeteta", kao sto su to i mnogi drugi gradovi u kojima su stradali i ubijeni neduzni. Ako su to Kragujevac ili Jasenovac, onda je to sigurno i Vukovar.
Zelim da politicari omoguce u mome gradu zivot, a ne suzivot.
Zelim da svi jednako volimo svoj grad, da skole i vrtici nisu podijeljeni, da se u skolama ne uci drugacija povijest, da djeca odrastaju slobodna i s osmijehom u svome gradu.
Zelim da Domovinski rat ne bude jedina tema vezana za nas grad, nego da to budu privreda, umjetnost, kultura.....
Zelim da krivci odgovaraju.

Oznake: Vukovar, borovonaselje, kenguur

srijeda, 09.09.2015.

VUKOVARSKA ADA

Vukovarska ada je nase more. Dnevno za vrijeme velikih vrucina na ovom otoku bude i do 5000 ljudi, a za sve je uz potporu grada zasluzna SRU "Dunav" ciji clanovi na volonterskoj bazi cijelo ljeto bez naknade prevoze sugradjane. Vukovarska ada je lijep primjer suzivota u gradu heroju koji je vec i previse propatio, sto radi rata, sto radi pogresnih politickih poteza i odluka. Ovdje svoje mjesto pronadju svi bez obzira na nacionalnost. Na adi se cesto organiziraju i razna drustvena dogadjanja, kao projekcije filmova s Vukovar film festivala VFF ili After Beach Party s poznatim DJ-ima. Ovo je jednostavno mijesto u koje se zaljubite s prvim dolaskom i pozelite da mu se sto prije vratite. Svu ljepotu vukovarske ade tesko je prikazati u samo nekoliko fotografija, ali evo pokusat cu. :)

Oznake: kenguur, Vukovar, vukovarska ada, Ljetovanje..

petak, 04.09.2015.

Muzej vuèedolske kulture u Vukovaru

Muzej vuèedolske kulture u Vukovaru je impresivan objekt i na neki nacin svjetska atrakcija. Radovi na ovom muzeju trajali su oko 6 godina s unutarnjim uredjenjem i postavkom eksponata, kao i spremanjem replika. Radi se o muzeju koji prikazuje život i postignuæa vuèedolske kulture koja slovi za najstariju europsku civilizaciju. Stalni postav èine predmeti pronaðeni na arheološkim nalazištima, a koji datiraju iz 3000 do 3300 godine prije Krista. Vuèedolska kultura bila je izuzetno napredna za svoje vrijeme te se proširila na podruèje 13 europskih država. To je vrijeme kada poèinje država i pismo u Egiptu, Mezopotamiji i Kini. U izgradnju i opremanje Muzeja uloženo je 60 milijuna kuna od èega ne stalni postav izdvojeno 15 milijuna kuna. Bio sam prije nekoliko dana u muzeju i mogu reci da sam se zadivio kako eksponatima tako i enterijerom. Tesko je u nekoliko fotografija prikazati sve sto je zanimljivo u ovom muzeju, ali svakako bi preporucio svima da kada dodju u Vukovar posjete ovo mjesto koje je samo 5 km udaljeno od centra grada. Cijena ulaznice je 30 kn, a obiteljska ulaznica je 50 kn.

Oznake: Vukovar, muzej, vucedol, kenguur

utorak, 09.12.2014.

Vukovarska pijana prica

Ispricat cu vam danas jednu pricu iz Vukovara. Nisam ja pisac kao Ivo Andric, ali moje price sam osobno prozivio. Ni gramatika mi nije jaca strana, ali jos uvijek znam gdje dolazi tocka, a gdje zarez
Proslo je od tada puno godina. Bilo je to mislim negdje na doceku Nove godine 1981/82. U zraku se osjetio miris gume, a na onih par centimetara snijega sto je bilo, pala je cadj od drvare, valjare ili energane kombinata "Borovo" al' de ga znaj. Kod moje snajke (koja je to kasnije postala) bila je party godine. Kako je to nekada kod nas u Vukovaru bilo, kada se slavi, nije trebao ni poziv , dolazili su mnogi i bez poziva. Borovo naselje je mali gradic u kojem su se skoro svi poznavali pa nije ni smetalo. Potoci alkohola, LP ploca i vesela ekipa to je uvijek bila formula uspjeha dobre zabave u ono vrijeme. Sve je dobro proslo bez problema do ujutro. Red pjesme, red plesa, red alkohola....Ujutro se polako pocelo drustvo rasipati kucama. Udjem u kupaonu, kad tamo Vlado "Mucak" spava u kadi i pokrio se rucnikom. Negdje nize u dvoristu kod stare tresnje cuje se da netko izvodi "rigoleto". Veci dio ekipe je u dubokom snu. Vukas, Karus, Goran i ja krenemo kuci s pjesmom. Jutro je i rijetko koji auto prodje pa se odlucimo krenuti ulicom da ne idemo malom stazicom koja vodi od Priljeva preko Kudeljare prema naselju . Nismo ni izasli na cestu, a Vukas se srusi. Legao je na hladni asfalt, nesto promrmljao i "Black out". Izgubio se od previse alkohola. Lezi Vukas na sred hladne ulice koja ide od Borova naselja do Vukovara, a Karus, Goran i ja padamo od smijeha. Nama pijanim budalama to smijesno. Pokusavamo ga podici ali i mi jedva stojimo. Nemamo pojma sta da ucinimo. Pokusavamo zaustaviti rijetka auta koja prolaze, ali tko ce stati pijanim budalama u zoru? Nije tada bilo ni mobitela kao danas da pozoves hitnu pomoc kako se to nekada zvalo.
- "Ajmo ga odnijeti do bolnice" rece Goran.
- "Ma hocu ga jebat, jedva i ja stojim na nogama" odgovori Karus.
Uspijemo mi nekako zaustavit jednu crvenu "Ladu" objasnimo sta se dogadja i krenemo prema bolnici koja je udaljena jedno 2-3 km. Ja sjednem naprijed na mjesto suvozaca, Vukasa stave u sredinu , a Goran i Karus sjednu sa strana. Vozac samo govori "Jooooooj, da mi ne izriga po autu". Otvorio je prozor sa svoje strane i mogu se i sada zakleti da se molio Bogu poluglasno. Ludi Karus se smije i nesto govori sam sa sobom, a Goran pjeva The Doors "Come on baby, light my fire, Come on baby, light my fire..."
Na ulazu u Vukovarsku bolnicu izlazi brkati cuvar sav raspojasan. Kosulja ispala iz hlaca, kapa nakoso. U portirnici sjedi malo kurpulentnija dama, plavusa sa velikim dekolteom, izgleda da prekidamo zabavu.
- "Smrt fasizmu, sloboda narodu!" rece pijani Karus.
- "Ajd' mali ne seri, nego sta je bilo? Kuda?"
Objasnimo mi ukratko drugu portiru o cemu se radi, a on valjda da skrati, da dama sa dekolteom dugo ne ceka , otvori rampu i uputi nas na psihijatriju.
- "Samo skrenite lijevo, doktor Boras je dezurni"
Poznavao sam Dr. Borasa jos od ranije, druzio sam se s njegovim sinom Kresom, pa mislim lako cemo.
Unesemo mi Vukasa na psihijatriju, crvena Lada pod punim gasom nestane u bespucima hladnog zimskog i usnulog Vukovara. Na odjelu psihijatrije nekoliko pacijenata seta hodnikom kao zombiji, a svi Boze me oprosti ko da su se trave napusili i nebi znali koliko je ni 2+2 da smo ih pitali.
- "Eeeeeeej mooooooooomci!" Progovori neki glas pored nas.
- "Ja sam "kostolomac" Jakov koga treba smiriti"
Gledamo mi u njega pa i budali je jasno da je Jakov "kostolomac" neki pacijent
- "Ma nista, nista odgovori Karus" ...."mi smo prijatelji od Dr. Borasa, dosli smo mu cestitati Novu godinu"
- "aaaaaa tako, ma eno vam ga tamo u sobi broj 5 jebo vas on"
- Kuc, kuc....pokucamo mi i udjemo u sobu Br.5, a tamo Dr. Boras (Bog da mu dusu prosti) pijan skoro ko nas Vukas samo sto nije u black autu sto bi rekli
- "Mali ja tebe znam od nekuda" veli Dr. Boras snenim pijanim glasom gledajuci me kao da samo porezni inspektor koji je banuo iznenada.
- "Kresin kolega, pa sjecate me se? Znate ono kad smo se Kreso i ja cijeli dan u Lamelama vozali liftom pa se susjedi vama zalili"
- "aaaaaaaaa pa sto ne kazes?"...guc, guc, guc.....malo osvjezi grlo iz boce badelova konjaka ili je bio Zvecevo ne sjecam se vise.
- "aloooooooooo, sestro imamo jedno ispumpavanje" nazva Dr. Boras neku sestru. Vukas u izgubljenom agregatnom stanju lezi nepomicno na stolicama u hodniku, a Karus, Goran i ja gledamo izgubljenim pogledima u Dr. Borasa kao spasitelja.
Mi se iskren da vam budem usrali od straha. Tamo kostolomac, zombiji u hodniku, ovamo ispumpavanje, ma sta ce bit s naseg Vukasa bokte.
- "Nista djeco, ajte vi kuci sve ce biti dobro"
Pozdravimo se mi s doktorom, mahnemo kostolomcu, klimnemo glavom ostalim pacijentima zombijima koji nas i ne primjete, pozdravimo portira i pjesice kuci.
Bila je to duga noc. Duga mracna vukovarska zimska noc, a bome i pijana. Koracajuci prema naselju otrijeznili smo se, ali ponosni na sebe da smo spasili pijanog prijatelja. Nije nam palo na pamet javiti roditeljima od Vukasa. Ostali dio ekipe nije imao pojma sta se dogadjalo, a crvenu "Ladu" vise nikada nismo vidjeli.
Pijanih noci bilo je jos puno, samo Vukas nije vise pio kao nekada.
Vukas je sada mislim u Varazdinu ili Bjelovaru, Goran zivi u Zagrebu, moja snajka u Melbournu, za Karusa nemam pojma gdje je, a Dr. Boras je jos davno umro. Ostalo je samo sjecanje uvijek kad prodjem ovom ulicom.

Oznake: kenguur, Vukovar, borovo naselje

utorak, 18.11.2014.

VUKOVAR FOTOGRAFIJOM

Puno sam proteklih godina pisao o Vukovaru. Ove godine sam odlucio da ne pravim vise virtualnu svijecu koju smo godinama dijelili na blogu i fejsu ali cu svojim fotografijama obiljeziti ovaj tuzni dan moga grada.
Danas mi se ne pise, danas je dan za tisinu!

Oznake: Vukovar, kenguur

srijeda, 20.08.2014.

POGLED S VUKOVARSKOG VODOTORNJA

Posljednjih godina jako puno fotografija je iz Vukovara i vecinom su sve slicne.....vodotoranj, bijeli kriz, radnicki dom, centar grada..... Prije nekoliko dana bio sam sa dva prijatelja isto strastvena fotografa na porusenom vukovarskom tornju koji je nakon Domovinskog rata 1991 godine postao na neki nacin simbol grada i mnogi cim vide fotku ovog tornja znaju da se radi o Vukovaru.
Vukovarski vodotoranj izgraðen je 1968. godine, visok je 50 metara a izgradila ga je zagrebaèka tvrtka Hidrotehna prema projektu tvrtke Plan u tadašnjem gradskom perivoju i izletištu tzv. "Najpar-bašæi", na ulazu u vukovarsko gradsko naselje Mitnicu. U to vrijeme, s kapacitetom rezervoara od 2.200 kubnih metara, bio je meðu najveæim graðevinama te vrste u Europi. Do Domovinskoga rata gore je bio restoran iz kojega se vidio Vukovar, Dunav i okolica.
U 1991. godini vodotoranj su, tijekom bitke za Vukovar, teško oštetile srpske snage. Bio je pogoðen s više od 600 neprijateljskih projektila i postao je simbol stradanja i otpora toga grada.Tijekom opsade grada, tada 23-godišnji, Ivica Ivanika s Mitnice prvi je stavio te je uvijek iznova, pod granatama, na vodotoranj dizao hrvatsku zastavu a kasnije je s njim išao i Hrvoje Džalto.
Vodotoranj bi kao simbol Vukovara, prema planovima, izvana trebao biti konzerviran, dok bi njegova unutrašnjost bila ureðena u funkciji života, buduænosti.[3] U planu je, pri vrhu tornja, restoran i vidikovac s rotirajuæom plohom usmjeravajuæi pogled na Dunav i Vukovar te prema Osijeku i Iloku. (Izvor Vikipedija)

Uzivajte u fotografijama ;)

Oznake: Vukovar, kenguur

subota, 09.11.2013.

SVIJECA ZA VUKOVAR 2013

Dragi prijatelji.
Vec 7 godina radim virtualnu svijecu na obljetnicu pada Vukovara za sve poginule u mom gradu. Akcija "SVIJECA ZA VUKOVAR" je zapocela upravo ovdje na Blog.hr i prosirila se na Facebook i ostale drustvene mreze, razne web portale i stranice, a imam saznanja da se objavljuje i u nekim casopisima. Svijeca je izradjena kao GIF animacija. Jos davno kada sam napravio prvu animaciju svijece 2006 - 2007 godine, odaziv ljudi koji su je podijelili na blogu i na raznim web stranicama i portalima diljem svijeta, kao i na Facebooku, me je zaista ugodno iznenadio. Prosle godine sam skoro odustao da napravim novu, misleci da je ljudima to vec dosadilo, ali mnogi prijatelji su me nagovorili da nastavim sa ovom akcijom kao i svake godine do sada. Nekoliko godina unazad u izradi ove svijece za Vukovar u tome je svojim crtezima sudjelovao i moj prijatelj Nenad Nenoos Barinic. Ove godine smo imali i idejno rijesenje za Plakat obiljezavanja dana sjecanja u Vukovaru, ali smo zakasnili sa prijavom, pa se nadamo sljedece godine da ce i nas rad biti dio koji ce obiljeziti dane sjecanja na ulicama Vukovara. Hvala svima na podrsci koji su do sada mislili na moj grad.

Ove godine Nenad Barinic i ja smo radili virtualnu svijecu i plakat pod sloganom "Vukovar-mjesto posebnog pijeteta"
Vodotoranj grada Vukovara je simbol otpora gradjana Vukovara da ostanu na svome. I ostecen jos uvijek 22 godine poslje stoji i prkosi, kao da kaze "Nikada necu otici iz ovoga grada" u koji se na zalost mnogi nikada vise nisi vratili.
Mnoge su se polemike vodile u posljednjih par mjeseci oko naziva "Mjesto posebnog pijeteta" pa zelim kratko pojasniti zasto. Ako su mjesta posebnog pijeteta Kragujevac, Jasenovac, Kozara.....onda je to svakako i Vukovar, o tome dovoljno govori podatak da je oko Vukovara i u samom mjestu 55 masovnih grobnica, 450 nestalih za kojima se jos traga, oko 10000 ljudi koji su zavrsili u koncentracijskim logorima od Mitrovice, Stajiceva, Begejaca pa sve do Nisa.......mislim da je Vukovar koji je bio do temelja sravnjen i porusen zasluzio to da postane mjesto posebnog pijeteta ma koliko se to nekome svidjalo ili ne, a to ce i postati sa ovom ili sa nekom drugom Vladom. Nije vise dovoljno da se samo svake godine okupi 50000 ljudi i proseta ulicama grada u znak sjecanja i bezbroj politicara svih stranaka koji se samo dolaze slikati za TV i novine....doslo je vrijeme da se pokaze koliko tko zaista osjeca i suosjeca s Vukovarom !!!!
Zahvaljujem jos jednom svima koji su do sada ucestvovali u ovoj akciji.

U ovo vrijeme i do 18.11.1991 u mome gradu vodile su se velike borbe i upravo u to vrijeme izginulo je najvise ljudi
Najvise sto mogu napraviti na blogu je zapaliti ovu virtualnu svijecu koja ce kod mene gorjeti narednih dana.
Samo u mojoj mijesnoj zajednici kako se to nekada zvalo, poginulo je oko 46 susjeda i mojih dobrih prijatelja .
Neki se jos vode kao nestali i pitanje je dali ce se ikada pronaci.

U koliko zelite ucestvovati u ovoj akciji kao i prosle godine, kopirajte text ispod slike i stavite u vas blog BOX do 18.11. ove godine i na taj nacin uz mene pokazite da Vukovar nije zaboravljen.
Zahvaljujem svima unaprijed.!

(Jedan tekst o Vukovaru koji sam napisao prosle godine)

Neki su imali srecu ostati u svom gradu, u svom domu i sacuvati sve uspomene i prijatelje, sitnice koje zivot znace. Mi iz Vukovara smo imali srecu da smo ostali zivi ! Mislio sam napisati toliko toga ali svake godine kad pozelim nesto napisati pomislim da su sve rijeci uzaludne i da je smisao pisane rijeci samo meni vazan.
Na danasnji dan prije tocno 22 godine srusio se sav moj svijet. Ostao sam na ulici sa najlonskom vrecicom, bez novaca i uspomena, sa trudnom zenom i bolesnim roditeljima, bez saznanja kuda i kako dalje. Ne mogu reci da samo izbjeglica izbjeglicu razumije, ali je sigurno da izbjeglica ili prognanik jedni druge najbolje razumiju.
Mnogi nikada nece znati kako je biti bez doma, na ulici, bez novaca, bez ideje kako i kuda dalje. Mnogi nece nikada oblaciti tudje kosulje i gace, iznosane cipele i odjecu iz crvenog kriza.
I danas 22 godine poslje za mene i mnoge moje sugradjane vise nista nije isto kao prije i nikada vise nece biti.
Prolazeci ulicama i danas se sjetim mnogih kojih vise nema. I sada toliko godina poslje palim svijece za svoje prijatelje i susjede sa kojima sam zivio, a kojih vise nema.
Mnogima je to samo jos jedna obljetnica 22 godine poslje, a meni je to samo jos jedno svakodnevno sjecanje na moj grad i to vec 22 godine.strong>


U koliko netko zeli procitati vise o vremenu kada je u Vukovaru bijesnio rat mozete pogledati link ispod sa Wikipedije, gdje je opsirno napisano sve o srazmjeru snaga i dogadjajima po datumima.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Vukovar

<a href="http://kenguur.blog.hr"><p align="center"><img src="http://i58.photobucket.com/albums/g260/kenguur/Vukovar/2013-VUsvijeca-ANI3.gif";></a>

Kopirajte text u bijelom polju i stavite kod sebe u BOX.

Oznake: Vukovar

- 11:40 - Komentari (5) - Print - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.