Marketing
Vukovarska pijana prica
Ispricat cu vam danas jednu pricu iz Vukovara. Nisam ja pisac kao Ivo Andric, ali moje price sam osobno prozivio. Ni gramatika mi nije jaca strana, ali jos uvijek znam gdje dolazi tocka, a gdje zarez
Proslo je od tada puno godina. Bilo je to mislim negdje na doceku Nove godine 1981/82. U zraku se osjetio miris gume, a na onih par centimetara snijega sto je bilo, pala je cadj od drvare, valjare ili energane kombinata "Borovo" al' de ga znaj. Kod moje snajke (koja je to kasnije postala) bila je party godine. Kako je to nekada kod nas u Vukovaru bilo, kada se slavi, nije trebao ni poziv , dolazili su mnogi i bez poziva. Borovo naselje je mali gradic u kojem su se skoro svi poznavali pa nije ni smetalo. Potoci alkohola, LP ploca i vesela ekipa to je uvijek bila formula uspjeha dobre zabave u ono vrijeme. Sve je dobro proslo bez problema do ujutro. Red pjesme, red plesa, red alkohola....Ujutro se polako pocelo drustvo rasipati kucama. Udjem u kupaonu, kad tamo Vlado "Mucak" spava u kadi i pokrio se rucnikom. Negdje nize u dvoristu kod stare tresnje cuje se da netko izvodi "rigoleto". Veci dio ekipe je u dubokom snu. Vukas, Karus, Goran i ja krenemo kuci s pjesmom. Jutro je i rijetko koji auto prodje pa se odlucimo krenuti ulicom da ne idemo malom stazicom koja vodi od Priljeva preko Kudeljare prema naselju . Nismo ni izasli na cestu, a Vukas se srusi. Legao je na hladni asfalt, nesto promrmljao i "Black out". Izgubio se od previse alkohola. Lezi Vukas na sred hladne ulice koja ide od Borova naselja do Vukovara, a Karus, Goran i ja padamo od smijeha. Nama pijanim budalama to smijesno. Pokusavamo ga podici ali i mi jedva stojimo. Nemamo pojma sta da ucinimo. Pokusavamo zaustaviti rijetka auta koja prolaze, ali tko ce stati pijanim budalama u zoru? Nije tada bilo ni mobitela kao danas da pozoves hitnu pomoc kako se to nekada zvalo.
- "Ajmo ga odnijeti do bolnice" rece Goran.
- "Ma hocu ga jebat, jedva i ja stojim na nogama" odgovori Karus.
Uspijemo mi nekako zaustavit jednu crvenu "Ladu" objasnimo sta se dogadja i krenemo prema bolnici koja je udaljena jedno 2-3 km. Ja sjednem naprijed na mjesto suvozaca, Vukasa stave u sredinu , a Goran i Karus sjednu sa strana. Vozac samo govori "Jooooooj, da mi ne izriga po autu". Otvorio je prozor sa svoje strane i mogu se i sada zakleti da se molio Bogu poluglasno. Ludi Karus se smije i nesto govori sam sa sobom, a Goran pjeva The Doors "Come on baby, light my fire, Come on baby, light my fire..."
Na ulazu u Vukovarsku bolnicu izlazi brkati cuvar sav raspojasan. Kosulja ispala iz hlaca, kapa nakoso. U portirnici sjedi malo kurpulentnija dama, plavusa sa velikim dekolteom, izgleda da prekidamo zabavu.
- "Smrt fasizmu, sloboda narodu!" rece pijani Karus.
- "Ajd' mali ne seri, nego sta je bilo? Kuda?"
Objasnimo mi ukratko drugu portiru o cemu se radi, a on valjda da skrati, da dama sa dekolteom dugo ne ceka , otvori rampu i uputi nas na psihijatriju.
- "Samo skrenite lijevo, doktor Boras je dezurni"
Poznavao sam Dr. Borasa jos od ranije, druzio sam se s njegovim sinom Kresom, pa mislim lako cemo.
Unesemo mi Vukasa na psihijatriju, crvena Lada pod punim gasom nestane u bespucima hladnog zimskog i usnulog Vukovara. Na odjelu psihijatrije nekoliko pacijenata seta hodnikom kao zombiji, a svi Boze me oprosti ko da su se trave napusili i nebi znali koliko je ni 2+2 da smo ih pitali.
- "Eeeeeeej mooooooooomci!" Progovori neki glas pored nas.
- "Ja sam "kostolomac" Jakov koga treba smiriti"
Gledamo mi u njega pa i budali je jasno da je Jakov "kostolomac" neki pacijent
- "Ma nista, nista odgovori Karus" ...."mi smo prijatelji od Dr. Borasa, dosli smo mu cestitati Novu godinu"
- "aaaaaa tako, ma eno vam ga tamo u sobi broj 5 jebo vas on"
- Kuc, kuc....pokucamo mi i udjemo u sobu Br.5, a tamo Dr. Boras (Bog da mu dusu prosti) pijan skoro ko nas Vukas samo sto nije u black autu sto bi rekli
- "Mali ja tebe znam od nekuda" veli Dr. Boras snenim pijanim glasom gledajuci me kao da samo porezni inspektor koji je banuo iznenada.
- "Kresin kolega, pa sjecate me se? Znate ono kad smo se Kreso i ja cijeli dan u Lamelama vozali liftom pa se susjedi vama zalili"
- "aaaaaaaaa pa sto ne kazes?"...guc, guc, guc.....malo osvjezi grlo iz boce badelova konjaka ili je bio Zvecevo ne sjecam se vise.
- "aloooooooooo, sestro imamo jedno ispumpavanje" nazva Dr. Boras neku sestru. Vukas u izgubljenom agregatnom stanju lezi nepomicno na stolicama u hodniku, a Karus, Goran i ja gledamo izgubljenim pogledima u Dr. Borasa kao spasitelja.
Mi se iskren da vam budem usrali od straha. Tamo kostolomac, zombiji u hodniku, ovamo ispumpavanje, ma sta ce bit s naseg Vukasa bokte.
- "Nista djeco, ajte vi kuci sve ce biti dobro"
Pozdravimo se mi s doktorom, mahnemo kostolomcu, klimnemo glavom ostalim pacijentima zombijima koji nas i ne primjete, pozdravimo portira i pjesice kuci.
Bila je to duga noc. Duga mracna vukovarska zimska noc, a bome i pijana. Koracajuci prema naselju otrijeznili smo se, ali ponosni na sebe da smo spasili pijanog prijatelja. Nije nam palo na pamet javiti roditeljima od Vukasa. Ostali dio ekipe nije imao pojma sta se dogadjalo, a crvenu "Ladu" vise nikada nismo vidjeli.
Pijanih noci bilo je jos puno, samo Vukas nije vise pio kao nekada.
Vukas je sada mislim u Varazdinu ili Bjelovaru, Goran zivi u Zagrebu, moja snajka u Melbournu, za Karusa nemam pojma gdje je, a Dr. Boras je jos davno umro. Ostalo je samo sjecanje uvijek kad prodjem ovom ulicom.
Post je objavljen 09.12.2014. u 08:02 sati.