U ove dane sjecanja na zrtvu Vukovara, ne volim puno pisati.
Stignu me sjecanja i neke davne ruzne uspomene. Od rata nema goreg zla mislim.
Ginu i stradaju neduzni ljudi. Ludaci, kriminalci i nasilnici dolaze do izrazaja.
Po prirodi sam osoba vesele naravi, ali uvijek u ovo vrijeme budem jako tuzan.
Volim u tisini zapaliti svijecu i sjetiti se mojih dobrih susjeda i prijatelja kojih vise nema.
Znam da mnogi ljudi vole Vukovar, ali ovo ljeto me posebno iznenadila jedna mala djevojcica koja je dosla iz daleke Australije i bila je moj gost. Zeljeli su obici znamenitosti Vukovara, pa smo otisli i na Ovcaru.
Djevojcica koje nema pojma o nicemu, stajala je ispred spomenika na ovcari i gledala kao da joj je sve jasno.
Kada sam drugi dan pogledao fotografije koje sam napravio, ova fotografija me je toliko rastuzila, da sam uz odobrenje roditelja odlucio pokazati je svima.

Mala Australka u Vukovaru 2024.

Oznake: kenguur, Vukovar

U nasoj Domovini postoji toliko lijepih mjesta za obici, a za koje nismo ni znali da postoje. Turisticke zajednice ih slabo reklamiraju i nisu reklamirani u medijima. Svake godine kad smo na odmoru , malo se raspitujemo ili guglamo da pronadjemo nesto novo i zanimljivo. Ove godine pronasli smo selo Muškovci, udaljeno svega 10-ak minuta voznje od Obrovca ili oko pola sata od tunela Sveti Rok. Berberov buk, 200 metara dugaèak slap na rijeci Zrmanji, u Muskovcima, glavna je atrakcija ovog prelijepog mjesta. Tko voli avanturistièke sportove na vodi onda su Muškovci idealno mjesto za Vas. Uz nekoliko ugostiteljskih objekata, tu se nalaze i 3 kampa i naselje s bungalovima. Mozete se i kupati ili voziti camce, uzivati u prirodnim ljepotama. Ljubazno osoblje i mjestani uvijek su Vam na usluzi ako nesto trebate. U svakom slucaju nama se jako svidjelo i radujemo se sljedece godine novom posjetu. Idealno mjesto za odmor, kako za djecu tako i za odrasle.

Oznake: kenguur, zrmanja, muskovci, slapovi, Ljetovanje..

Jucer je zatvoren jos jedan Oktoberfest u Münchenu. Ove godine trajao je dva dana krace nego inace, a posjecenost je bila preko 6,5 milijuna ljudi. Unatoè visokim cijenama na Oktoberfestu se svake godine, osim 7,5 milijuna litara piva, konzumira i 122 pecena vola na ražnju, 510.000 piliæa i 75.000 svinjskih koljenica. Najvece minhenske pivovare(Spaten, Hacker-Pschorr, Paulaner, Augustiner, HofbräuHaus, Löwenbrau ) u 16 velikih šatora s oko 120.000 sjedeæih mjesta i ove godine toèilo pivo specijalno pripremljeno za Oktoberfest s višim postotkom alkohola (6 posto). Oktoberfest je najveci sajam piva na svijetu, ali ne spominje se da je istovremeno I najveca smotra tradicionalnog folklora u svijetu. Fascinantno je koliko se svake godine proda bavarskih narodnih nosnji I koliko posjetitelja iz svih drzava svijeta I sa svih kontinenata uziva u tome da se obuku kao bavarci I uz nekoliko piva, dozive sve cari ovoga jedinstvenog dogadjaja. Tesko je opisati sve mirise, koji se sire na ovoj 31 hektar velikoj povrsini,. Gastornomska ponuda na festu je ogromna , a 144 ugostiteljske firme se trude da sto vise prodaju i svima ugode. Za oko 14 dana koliko traje fest, zaposleno je za stalno oko 8000 radnika, a oko 5000 jos dolazi na ispomoc. Cijene i ponuda su razliciti i prikladni ovom festu kao i svake godine, no ove godine imam osjecaj da su cijene znatno manje, nego do sada, osim za pivo, Krigla piva od 1L kostala je ove godine od 10,70 -11,50€. Naravno da je previse, ali opravdava se tim da je povecano osiguranje s oko 1800 zastitara i veliki broj policije. Prema prvim podatcima, bilo je nesto preko 6,5 milijuna posjetitelja, koji su popili oko 7,5 milijuna litara piva. Potroseno je oko 3,2 milijuna kwh elektric ne energije i 224.000 m³ plina. Jedan covjek je poginuo, par stotina su bili u komi od alkohola. Sve u svemu jos jedan odlicno zavrsen Oktoberfest, velika zarada za grad München i sudionike. Do sljedece godine SERVUS! ;)

Oznake: Oktoberfest, kenguur, München, pivo

Zima u Vukovaru ne popusta. Zaledjeni Dunav, sante leda, ledolomci, temperature oko -20°C i snjezni pokrivac, ucinili su pored svega da grad izgleda predivno. Evo nekoliko fotografija zaledjenog Vukovara 2017. godine.
Za vise fotografija Vukovara i Borova Naselja, posjetite moju stranicu na FB
https://www.facebook.com/kenguurfoto/

Oznake: Vukovar, kenguur, borovo naselje

Danas nisu potrebne rijeci. Vi niste poznavali Josipa, Katicu, Vijeku, Ivicu, Zeljka, Djordja, Antu, Mariju, Miroslava, cika Daneta, Bozu, Matu, kao i 40 drugih mojih prijatelja i susjeda iz moje ulice i mijesne zajednice, kojih vise nema. O njima razmisljam svake godine i o tome da je moja ulica ostala samo ulica staraca. To su moji heroji, o kojima se ne pise, za koje ne znaju mediji, cije kuce vise ne postoje, a vecina njih je zaboravljena i od onih kojih nebi smjeli zaboraviti.
Napisao sam prije 5. godina:
Neki su imali srecu ostati u svom gradu, u svom domu i sacuvati sve uspomene i prijatelje, sitnice koje zivot znace. Mi iz Vukovara smo imali srecu da smo ostali zivi ! Mislio sam napisati toliko toga ali svake godine kad pozelim nesto napisati pomislim da su sve rijeci uzaludne i da je smisao pisane rijeci samo meni vazan.
Na danasnji dan prije tocno 20 godina srusio se moj svijet. Ostao sam na ulici s najlonskom vrecicom, bez novaca i uspomena, s trudnom zenom i bolesnim roditeljima, bez saznanja kuda i kako. Ne mogu reci da samo izbjeglica izbjeglicu razumije, ali je sigurno da izbjeglica ili prognanik jedni druge najbolje razumiju.
Mnogi nikada nece znati kako je biti bez doma, na ulici, bez novaca, bez ideje kako i kuda dalje. Mnogi nece nikada oblaciti tudje kosulje i gace, iznosane cipele i odjecu iz crvenog kriza.
I danas 20 godina poslje za mene i mnoge moje sugradjane vise nista nije isto kao prije i nikada vise nece biti.
Prolazeci ulicama i danas se sjetim mnogih kojih vise nema. I sada toliko godina poslje palim svijece za svoje prijatelje i susjede sa kojima sam zivio, a kojih vise nema.
Mnogima je to samo jos jedna obljetnica 25. godina poslje, a meni je to samo jos jedno svakodnevno sjecanje na moj grad i to vec 25. godina.
Zelim da moj grad istinski postane "Vukovar, mjesto posebnog pijeteta", kao sto su to i mnogi drugi gradovi u kojima su stradali i ubijeni neduzni. Ako su to Kragujevac ili Jasenovac, onda je to sigurno i Vukovar.
Zelim da politicari omoguce u mome gradu zivot, a ne suzivot.
Zelim da svi jednako volimo svoj grad, da skole i vrtici nisu podijeljeni, da se u skolama ne uci drugacija povijest, da djeca odrastaju slobodna i s osmijehom u svome gradu.
Zelim da Domovinski rat ne bude jedina tema vezana za nas grad, nego da to budu privreda, umjetnost, kultura.....
Zelim da krivci odgovaraju.

Oznake: Vukovar, borovonaselje, kenguur

Sve je pocelo super. Lijep i suncan dan, umjerena guzva, policija i brojni zastitari da se osjecas sigurno, a onda sok na ulazu. Zastitari ne pustaju moju suprugu radi prevelike torbice. Dobro kuzim da se i ove godine pokusalo ili uspjelo otudjiti oko 98000 maß krigli za pivo, ali sta ce meni to kad na svakom buvljaku u njemackoj krigle mozes kupiti za 1€.
Vrate nas u neki kontejner da deponiramo zeninu torbicu za "samo" 7€ + 10€ kaucija.
Naravno ja poludim i proradi onaj slavonski inat pa kazem zeni "bacaj torbicu u prvi kontejner" :)
Zena ko zena emotivno vezana za svoju torbicu ne zeli ni da cuje sta joj govorim. Ajd reko blizu je HKM pa cu tamo odnijeti dok se ne vratimo. Sva sreca u nesreci sjetim se jednog naseg restorana "Hajduk" pa nam gazda izadje u susret i tako mi uspijemo bez torbice uci na Oktoberfest 2016. godine po tko zna koji puta vec.
Cijene su bile na visokom nivou, pa se tako
pola pileta moglo dobiti za 9€,
krigla piva za 10,50€,
pola patke za 14,90€ .....
pola metra kobasice u bagetu za 5,50€
Zabavna ponuda (voznje auticima, ringispili, horor kuce....) imali su drastican pad prometa kao nikada do sada.
Uglavnom ova godina nije bila tako dobra kao prethodne, uz prilicno lose vrijeme, pojacane mjere sigurnosti bilo je "samo" oko 5,6 milijuna posjetitelja sto je najmanji broj u posljednjih 15 godina. Evo i zvanicnih podataka koga interesira:


• Posjetitelja: 5,6 Milijuna
• Ispecenih volova: 109 komada
• Popijenih krigli piva: 6,1 Milijun
• Pojedenih teladi: 58
• Sprijecena kradja krigli za pivo: 96.000
• Izgubljene djece: 9
• Potrosena struja: 2,69 Milijuna kWh
• Potrosena voda: 110.000 Kubnih metara
• Potroseni plin: 188.000 Kubnih metara
• Pruzena prva pomoc : 6992 pacijenta
• Kirurska OP pomoc: 584 pacijenata
• Odvezeno u bolnicu: 731
• Trovanje alkoholom: 593, dod toga 11 klinaca ispod 16 godina
• Policija je intervenirala ukupno: 2120 puta
• Privedeno u policiju: 304
• Slucajevi s drogom: 238
• Voznja u pijanom stanju: 361
• Voznja s drogom: 137
• Oduzete vozacke dozvole: 200
• Pauk odvezao: 754 pogresno parkirana auta
• Ukradenih torbica: 227
• Povrede u tucnjavama: 331 od toga 83 teze
• Tucnjava kriglama za pivo: 42
• Napad na policiju i redare: 22
• Povrijedjeni policajci i redari 17
• Sexualni delikti: 31 slucaj sa 1 silovanjem - 18 privedenih pocinitelja

Oznake: Oktoberfest, kenguur

U posljednje vrijeme jako puno nasih ljudi odlazi u njemacku na privremeni rad koji zna potrajati i godinama do mirovine. Ako nekoga put dovede do Münchena, onda svakako pored brojnih mjesta koje mogu posjetiti je i svjetski poznati Olympiapark.
Na ovom mjestu 1972 godine odrzana je XX. olimpijada. Do 2015 godine ovdje odrzano je preko 11500 takmicenja i nastupa raznih vrsta s vise od 200 milijuna posjetitelja. U halama Olympia parka nastupale su do sada sve najvece svjetske zvijezde glazbene scene. Toranj na slici prepoznatljiv je simbol Münchena i gradjen je od 1965 - 1968 godine. Visok je 291 metar. Na jednoj fotografiji dole vidi se i olimpijsko "selo" u kojem je na zalost teroristickim cinom stradalo ukupno 17 ljudi. U koliko bilo kada posjetite München, ovo je svakako mjesto koje trebate posjetiti. Ovdje se uvijek nesto dogadja.

Oznake: kenguur, München, Munich, Olympiapark, Olympia

Sjedila je preko puta mene, u mom omiljenom vukovarskom kaficu, pila kavicu i mirno razgovarala o novoj knjizi poezije koju je upravo napisala. Pomogao sam joj u grafickoj izradi omota knjige pa mi je zahvalila i donijela jedan primjerak sa posvetom. Simpaticna mlada zena, sada majka i supruga, gledala me je u oci dok smo razgovarali. Tada sam u njezinim ocima vidio tragove proslosti. "Djevojcica u plavom kaputicu" sa suzama u ocima, iz vukovarske kolone 1991 godine, koja je postala jedan od simbola Vukovara i ciju su sliku prikazale brojne TV i novinske kuce. Cak i njezin osmijeh bio je kao "kisela jabuka", a oci su odavale da je tragedija koju je dozivjela, te davne 1991 godine, ostala za uvijek u njenim ocima. Djeca su u Vukovaru te godine brzo odrastala. Odrasla je i Zeljka Mitroviæ Juric, udala se i rodila prekrasnu kcerkicu koja danas izgleda skoro isto kao i ona te uzasne 1991 godine. Djevocica u plavom kaputicu, postala je zena sa sjetom u ocima u kojima se ocrtavaju godine proslosti, dogadjaji koji se ne zaboravljaju i tuzne uspomene. Te njezine oci jos su me danima tjerale na razmisljanje, koliko se u svakome od nas iz Vukovara i sada 24 godine poslije, jos uvijek vidi dio proslosti.

Oznake: kenguur, Vukovarska

Vukovarska ada je nase more. Dnevno za vrijeme velikih vrucina na ovom otoku bude i do 5000 ljudi, a za sve je uz potporu grada zasluzna SRU "Dunav" ciji clanovi na volonterskoj bazi cijelo ljeto bez naknade prevoze sugradjane. Vukovarska ada je lijep primjer suzivota u gradu heroju koji je vec i previse propatio, sto radi rata, sto radi pogresnih politickih poteza i odluka. Ovdje svoje mjesto pronadju svi bez obzira na nacionalnost. Na adi se cesto organiziraju i razna drustvena dogadjanja, kao projekcije filmova s Vukovar film festivala VFF ili After Beach Party s poznatim DJ-ima. Ovo je jednostavno mijesto u koje se zaljubite s prvim dolaskom i pozelite da mu se sto prije vratite. Svu ljepotu vukovarske ade tesko je prikazati u samo nekoliko fotografija, ali evo pokusat cu. :)

Oznake: kenguur, Vukovar, vukovarska ada, Ljetovanje..

Muzej vuèedolske kulture u Vukovaru je impresivan objekt i na neki nacin svjetska atrakcija. Radovi na ovom muzeju trajali su oko 6 godina s unutarnjim uredjenjem i postavkom eksponata, kao i spremanjem replika. Radi se o muzeju koji prikazuje život i postignuæa vuèedolske kulture koja slovi za najstariju europsku civilizaciju. Stalni postav èine predmeti pronaðeni na arheološkim nalazištima, a koji datiraju iz 3000 do 3300 godine prije Krista. Vuèedolska kultura bila je izuzetno napredna za svoje vrijeme te se proširila na podruèje 13 europskih država. To je vrijeme kada poèinje država i pismo u Egiptu, Mezopotamiji i Kini. U izgradnju i opremanje Muzeja uloženo je 60 milijuna kuna od èega ne stalni postav izdvojeno 15 milijuna kuna. Bio sam prije nekoliko dana u muzeju i mogu reci da sam se zadivio kako eksponatima tako i enterijerom. Tesko je u nekoliko fotografija prikazati sve sto je zanimljivo u ovom muzeju, ali svakako bi preporucio svima da kada dodju u Vukovar posjete ovo mjesto koje je samo 5 km udaljeno od centra grada. Cijena ulaznice je 30 kn, a obiteljska ulaznica je 50 kn.

Oznake: Vukovar, muzej, vucedol, kenguur

Ispricat cu vam danas jednu pricu iz Vukovara. Nisam ja pisac kao Ivo Andric, ali moje price sam osobno prozivio. Ni gramatika mi nije jaca strana, ali jos uvijek znam gdje dolazi tocka, a gdje zarez
Proslo je od tada puno godina. Bilo je to mislim negdje na doceku Nove godine 1981/82. U zraku se osjetio miris gume, a na onih par centimetara snijega sto je bilo, pala je cadj od drvare, valjare ili energane kombinata "Borovo" al' de ga znaj. Kod moje snajke (koja je to kasnije postala) bila je party godine. Kako je to nekada kod nas u Vukovaru bilo, kada se slavi, nije trebao ni poziv , dolazili su mnogi i bez poziva. Borovo naselje je mali gradic u kojem su se skoro svi poznavali pa nije ni smetalo. Potoci alkohola, LP ploca i vesela ekipa to je uvijek bila formula uspjeha dobre zabave u ono vrijeme. Sve je dobro proslo bez problema do ujutro. Red pjesme, red plesa, red alkohola....Ujutro se polako pocelo drustvo rasipati kucama. Udjem u kupaonu, kad tamo Vlado "Mucak" spava u kadi i pokrio se rucnikom. Negdje nize u dvoristu kod stare tresnje cuje se da netko izvodi "rigoleto". Veci dio ekipe je u dubokom snu. Vukas, Karus, Goran i ja krenemo kuci s pjesmom. Jutro je i rijetko koji auto prodje pa se odlucimo krenuti ulicom da ne idemo malom stazicom koja vodi od Priljeva preko Kudeljare prema naselju . Nismo ni izasli na cestu, a Vukas se srusi. Legao je na hladni asfalt, nesto promrmljao i "Black out". Izgubio se od previse alkohola. Lezi Vukas na sred hladne ulice koja ide od Borova naselja do Vukovara, a Karus, Goran i ja padamo od smijeha. Nama pijanim budalama to smijesno. Pokusavamo ga podici ali i mi jedva stojimo. Nemamo pojma sta da ucinimo. Pokusavamo zaustaviti rijetka auta koja prolaze, ali tko ce stati pijanim budalama u zoru? Nije tada bilo ni mobitela kao danas da pozoves hitnu pomoc kako se to nekada zvalo.
- "Ajmo ga odnijeti do bolnice" rece Goran.
- "Ma hocu ga jebat, jedva i ja stojim na nogama" odgovori Karus.
Uspijemo mi nekako zaustavit jednu crvenu "Ladu" objasnimo sta se dogadja i krenemo prema bolnici koja je udaljena jedno 2-3 km. Ja sjednem naprijed na mjesto suvozaca, Vukasa stave u sredinu , a Goran i Karus sjednu sa strana. Vozac samo govori "Jooooooj, da mi ne izriga po autu". Otvorio je prozor sa svoje strane i mogu se i sada zakleti da se molio Bogu poluglasno. Ludi Karus se smije i nesto govori sam sa sobom, a Goran pjeva The Doors "Come on baby, light my fire, Come on baby, light my fire..."
Na ulazu u Vukovarsku bolnicu izlazi brkati cuvar sav raspojasan. Kosulja ispala iz hlaca, kapa nakoso. U portirnici sjedi malo kurpulentnija dama, plavusa sa velikim dekolteom, izgleda da prekidamo zabavu.
- "Smrt fasizmu, sloboda narodu!" rece pijani Karus.
- "Ajd' mali ne seri, nego sta je bilo? Kuda?"
Objasnimo mi ukratko drugu portiru o cemu se radi, a on valjda da skrati, da dama sa dekolteom dugo ne ceka , otvori rampu i uputi nas na psihijatriju.
- "Samo skrenite lijevo, doktor Boras je dezurni"
Poznavao sam Dr. Borasa jos od ranije, druzio sam se s njegovim sinom Kresom, pa mislim lako cemo.
Unesemo mi Vukasa na psihijatriju, crvena Lada pod punim gasom nestane u bespucima hladnog zimskog i usnulog Vukovara. Na odjelu psihijatrije nekoliko pacijenata seta hodnikom kao zombiji, a svi Boze me oprosti ko da su se trave napusili i nebi znali koliko je ni 2+2 da smo ih pitali.
- "Eeeeeeej mooooooooomci!" Progovori neki glas pored nas.
- "Ja sam "kostolomac" Jakov koga treba smiriti"
Gledamo mi u njega pa i budali je jasno da je Jakov "kostolomac" neki pacijent
- "Ma nista, nista odgovori Karus" ...."mi smo prijatelji od Dr. Borasa, dosli smo mu cestitati Novu godinu"
- "aaaaaa tako, ma eno vam ga tamo u sobi broj 5 jebo vas on"
- Kuc, kuc....pokucamo mi i udjemo u sobu Br.5, a tamo Dr. Boras (Bog da mu dusu prosti) pijan skoro ko nas Vukas samo sto nije u black autu sto bi rekli
- "Mali ja tebe znam od nekuda" veli Dr. Boras snenim pijanim glasom gledajuci me kao da samo porezni inspektor koji je banuo iznenada.
- "Kresin kolega, pa sjecate me se? Znate ono kad smo se Kreso i ja cijeli dan u Lamelama vozali liftom pa se susjedi vama zalili"
- "aaaaaaaaa pa sto ne kazes?"...guc, guc, guc.....malo osvjezi grlo iz boce badelova konjaka ili je bio Zvecevo ne sjecam se vise.
- "aloooooooooo, sestro imamo jedno ispumpavanje" nazva Dr. Boras neku sestru. Vukas u izgubljenom agregatnom stanju lezi nepomicno na stolicama u hodniku, a Karus, Goran i ja gledamo izgubljenim pogledima u Dr. Borasa kao spasitelja.
Mi se iskren da vam budem usrali od straha. Tamo kostolomac, zombiji u hodniku, ovamo ispumpavanje, ma sta ce bit s naseg Vukasa bokte.
- "Nista djeco, ajte vi kuci sve ce biti dobro"
Pozdravimo se mi s doktorom, mahnemo kostolomcu, klimnemo glavom ostalim pacijentima zombijima koji nas i ne primjete, pozdravimo portira i pjesice kuci.
Bila je to duga noc. Duga mracna vukovarska zimska noc, a bome i pijana. Koracajuci prema naselju otrijeznili smo se, ali ponosni na sebe da smo spasili pijanog prijatelja. Nije nam palo na pamet javiti roditeljima od Vukasa. Ostali dio ekipe nije imao pojma sta se dogadjalo, a crvenu "Ladu" vise nikada nismo vidjeli.
Pijanih noci bilo je jos puno, samo Vukas nije vise pio kao nekada.
Vukas je sada mislim u Varazdinu ili Bjelovaru, Goran zivi u Zagrebu, moja snajka u Melbournu, za Karusa nemam pojma gdje je, a Dr. Boras je jos davno umro. Ostalo je samo sjecanje uvijek kad prodjem ovom ulicom.

Oznake: kenguur, Vukovar, borovo naselje

Puno sam proteklih godina pisao o Vukovaru. Ove godine sam odlucio da ne pravim vise virtualnu svijecu koju smo godinama dijelili na blogu i fejsu ali cu svojim fotografijama obiljeziti ovaj tuzni dan moga grada.
Danas mi se ne pise, danas je dan za tisinu!

Oznake: Vukovar, kenguur

I ako sam vec po tko zna koji puta na Oktoberfestu, uvjek me to iznova fascinira i daje u razmisljanje cinjenica da milijuni ljudi iz cijeloga svijeta dolaze da vide to "svijetsko cudo" koje traje samo 15 dana u godini i tako vec 181 godinu. (Rekord je 1985 god. Kada je bilo 7,1 milijun posjetitelja)
Obicno sam do sada objavljivao fotografije Oktoberfesta po danu, a ovaj puta sam se odlucio za nocno fotografiranje, pa evo slike od prije dva dana :)


MOZDA NISTE ZNALI A ZANIMLJIVO JE
• Na Oktoberfestu se popije oko 7 100 000 litara piva sto je kolicina od oko 2,5 olimpijska bazena
• Povrsina na kojoj se Oktoberfest odrzava, velicine je oko 53 nogometna igralista.
• Na Oktoberfestu se pojede preko 100 volova na raznju I preko 130 000 przenih kobasica raznih vrsta.
• U prosjeku se izgubi oko 770 osobnih dokumenata, 80 digitalnih aparata, 420 novcanika, 320 naocala, 37 djece…….
• Na festu se nalazi oko 100 WC-sjedalica, a okupno je oko 800 metara cijevi za odvode do kanalizacije.
• Nakupi se preko 1000 tona smeca
• Pored piva popije se I oko 80 000 litara vina.
• Pojede se oko 38 tona ribe
• Popije se oko 222 000 litara kave I caja.
• Pojede se oko 521 000 pecenih pilica
• Potrosi se oko 2.8 milijuna kWh struje sto je oko 14% ukupne dnevne potrosnje grada Münchena, odnosno sto bi jedna 4 clana obitelj potrosila za 54 godine i 4 mjeseca.
• Potrosi se oko 90,000 m³ vode
• Na Oktoberfestu je svakodnevno na raspolaganju preko 100 000 mjesta za sjedenje.
Kao i svake godine, nije se moglo proci prilaznim ulicama do mjesta gdje se odrzava fest.
Trgovine su radile punom parom, a veliki broj trgovina pa i Turskih, prodavao je tradicionalne Bayerske narodne nosnje po pristupacnim cijenama ( od 50- 100 € ) kompletna zenska narodna nosnja, a turisti (posebno Italijani i englezi) kupovali su nosnje kao da se djaba dijele.
Usudio bih se reci da je preko 50 % posjetilaca bilo obuceno sa barem jednim detaljom tradicionalne Bayerske narodne nosnje.
Majice su se na festu prodavale po 12 € a u trgovinama od 3 € za starije modele do 10 € za ovogodisnje.
Ponuda je bila velika i jako zanimljiva.
Ulicama su prolazile stotine mladih vec vidno pijanih sa bocama piva u rukama ali nitko se nije tukao niti stvarao probleme.

Oktoberfest je najvece narodno slavlje i sajam piva, na svijetu.

Ove godine se radi lijepog vremena ocekuje preko šest milijuna posjetitelja koji bi, kako se predvidja, trebali pojesti oko pola milijuna pecenih pilica, 100 volova, a sve to bi trebali zaliti sa preko šest milijuna litara piva.
Za prvi tjedan dana posjeta je bila preko 3,5 milijuna posjetitelja, a popijeno je tocno toliko krigli piva. Ako vrijeme bude dobro posjeta ce preci svakako 6 milijuna.
Za gastronomsku ponudu na "najvecem slavlju na svijetu" brine se više od 10.000 konobara i kuhara a za zabavu 650 raznih zabavnih atrakcija medu kojima je i navodno najveci vrtuljak na svijetu.

Kako je nastao Oktoberfest ?

Prvi Oktoberfest zapravo je bio vjencano slavlje bavarskog princa Ludwiga i princeze Terezije.
Mladi par je 12. listopada 1810. gradjane Münchena pozvao na petodnevno slavlje na livade koje su tada bile izvan gradskih zidina.Livada na kojoj se odrzao prvi Oktoberfest nazvana je po princezi Theresienwiese ili Terezina livada. Oktoberfest se i danas održava na tom prostoru koji se nalazi gotovo u samom središtu grada sto je oko 1 km od Glavnog kolodvora..

Oktoberfest je posljednjih godina postao i traženi izvozni artikal tako da se inacice poznate narodne fešte mogu pronaci diljem svijeta a posebice su popularni u Japanu i Sjedinjenim Americkim Državama pa cak i u Australiji gdje sam proveo jedno vrijeme. U Melbournu i Adelaide ima Mini Oktoberfest i Australci su ludi za tim.
Koliko je meni poznato, preko 2000 Australaca dolazi svake godine u München, samo radi Oktoberfesta.
Znatan je udio, Japanaca, Kineza, Engleza, a koliko sam primjetio svake godine je sve vise i vise Italijana.

Sve slike koje cu staviti i jos toliko da stavim, nisu dovoljne da bi prikazali atmosferu i dozivljaj svega toga.
Jucer je bilo uzasno. Svi parkinzi u gradu su bili puni. Podzemnom zeljeznicom se islo dosta brzo iako su tisuce ljudi ulazili i izlazili svakoga trena.
Mirisi svega i svacega su se sirili na sve strane da prosto ne mozete da odolite svemu tome. Od pecene pastrmke na zaru, pecenih volova, pilica, poznatih Bayerskih kobasica, svinjskih koljenica, pa przenih ljesnjaka sa secerom, secerne vate i ko zna cega jos.
Informacije radi pola patke je jucer bilo 14 € a pola pileta 7,50 €. Jedan malo veci perec 4€, a pivo je kao sto sam rekao cijena od oko 10,20 eura za litru.
Mogla se dobiti i plata za 4 osobe za samo 12 € sto je veoma povoljno.
Voznje na auticima za djecu su od 2 € pa do 3 €. Voznje za odrasle vecinom su se kretale oko 3 - 4 € za obicne voznje, a sve sto je malo bolje kostalo je oko 8 - 10 € po voznji.
Desetci satora u koje staje i po nekoliko tisuca ljudi, puno je vec od ujutro tako da sam ja jucer mogao i to jedva popiti pivo samo u biergarten pored satora, a i tu je sve bilo puno.
Moram samo napomenuti da u satorima na festu moze sjediti preko 100 000 ljudi i jos toliko napolju oko satora ali svejedno je i u podne tesko bilo doci do slobodnog mjesta.

O pijanim gostima ne treba ni govoriti. Pa zato su tu da se pije, ali nikada za sve ove godine nisam imao neugodnosti sa pijancima. Svi su veseli i ispricavaju se ako te slucajno zakace, a sto mi je interesantno bilo jucer, jako puno je bilo pijanih djevojaka, cak vise nego muskaraca.

Policije i obezbjedjenja bilo je da se ne moze prebrojati i mislim da je organizacija jako dobra, a i kako nebi kad im je stalo da se odrzi tradicija.

Ono sto me svake godine fascinira je Turizam.
Mi smo ponosni kada kazemo, Hrvatsku je posjetilo oko 5 miliona turista ove godine. Rekordna cifra.
Za samo 15 dana Oktoberfest koji je i te kako skup, posjeti preko 6 milijuna turista iz cijeloga svijeta i popiju preko 7 miliona litara piva !!
Da ne pricamo o potrosnji u restoranima, hotelima za prenocista, parkirna mjesta, trgovinama i ostalom sto prati sve ovo.
Veoma vazno je i treba istaknuti, da je osoblje, posluga, cak i konobarice koje dnevno prenesu tone piva preko ruku veoma ljubazno i nasmijano, za razliku od nasih na Jadranu u vrijeme sezone.


Evo nekoliko slika pa malo uzivajte do sljedeceg javljanja.

Posljednjih godina jako puno fotografija je iz Vukovara i vecinom su sve slicne.....vodotoranj, bijeli kriz, radnicki dom, centar grada..... Prije nekoliko dana bio sam sa dva prijatelja isto strastvena fotografa na porusenom vukovarskom tornju koji je nakon Domovinskog rata 1991 godine postao na neki nacin simbol grada i mnogi cim vide fotku ovog tornja znaju da se radi o Vukovaru.
Vukovarski vodotoranj izgraðen je 1968. godine, visok je 50 metara a izgradila ga je zagrebaèka tvrtka Hidrotehna prema projektu tvrtke Plan u tadašnjem gradskom perivoju i izletištu tzv. "Najpar-bašæi", na ulazu u vukovarsko gradsko naselje Mitnicu. U to vrijeme, s kapacitetom rezervoara od 2.200 kubnih metara, bio je meðu najveæim graðevinama te vrste u Europi. Do Domovinskoga rata gore je bio restoran iz kojega se vidio Vukovar, Dunav i okolica.
U 1991. godini vodotoranj su, tijekom bitke za Vukovar, teško oštetile srpske snage. Bio je pogoðen s više od 600 neprijateljskih projektila i postao je simbol stradanja i otpora toga grada.Tijekom opsade grada, tada 23-godišnji, Ivica Ivanika s Mitnice prvi je stavio te je uvijek iznova, pod granatama, na vodotoranj dizao hrvatsku zastavu a kasnije je s njim išao i Hrvoje Džalto.
Vodotoranj bi kao simbol Vukovara, prema planovima, izvana trebao biti konzerviran, dok bi njegova unutrašnjost bila ureðena u funkciji života, buduænosti.[3] U planu je, pri vrhu tornja, restoran i vidikovac s rotirajuæom plohom usmjeravajuæi pogled na Dunav i Vukovar te prema Osijeku i Iloku. (Izvor Vikipedija)

Uzivajte u fotografijama ;)

Nakon pune 23 godine dobio sam dozvolu za fotografiranje i usao u kombinat "Borovo", nekadasnji gigant gume i obuce koji je do pred sam Domovinski rat zaposljavao oko 23 000 radnika i racuna se "hranio" najmanje 100 000 ljudi iz Vukovara, Osijeka, Vinkovaca , Iloka i okolnih mijesta. Nekadasnji SOUR okupljao je 36 RO ili sto bi danas rekli razlicitih firmi koje su medju ugovorima uzajamno suradjivale po povoljnim cijenama. Mnogima od vas ove fotografije nece znaciti nista osim rusevina koje vidite, ali nama koji smo tamo radili i od toga zivjeli te samodoprinosima izgradjivali grad Vukovar, ova galerija fotografija znacit ce uzdah i ubrzane otkucaje srca. U sklopu nekadasnjeg kombinata "Borovo" nalazili su se brojne usluzne djelatnosti, stolarija, tvornica obuce, valjara, tvornica gumene obuce, institut za istrazivanje, ERC (Elektronski racunski centar), energana koja je strujom napajala cijeli kombinat i Borovo naselje, gradjevinar, vrtlarija (nesto kao komunalac koja je sa 20-ak zaposlenika odrzavala cijeli kombinat i cijelo Borovo naselje), tvornica strojeva, alatnica, livnica, tvornica kartona i papirnica, transportno preduzece sa velikim voznim parkom i radionicama za odrzavanje, kemijska odjeljenja, tvornica sportske obuce, Boripol za proizvodnju ljepila, GTR (Gumeno-tehnicka roba) od koje je vama sigurno najpoznatije klinasto remenje, tvornica guma "Semperit" , dva velika centralna skladista, nabava, prodaja, zajednicke sluzbe, vatrogasna postrojba i preko 200 zaposlenika zastitarske sluzbe, medicinski centar i tko bi se jos svega sjetio sta je bilo.Na ovim fotografijama nalazi se samo sjeverni dio kombinata ili ono sto je od njega ostalo, a vecina juznog dijela tzv "Kudeljare" pretvorena je u industrijsku zonu i cekaju se neki bolji dani da dodju ulagaci i da na tom mjestu jednoga dana vrijedni ljudi Vukovara i Borova naselja zarade svoju kunu. Danas je u "Borovu" zaposleno oko 900 radnika i sudbina kombinata je neizvjesna. Puno objekata je poruseno i zapusteno. Zalosno je pored svega da cak ni Tomas Bata koji je pocetkom tridesetih godina izgradio Kombinat Borovo sa 3 naselja za zaposlenike kako smo ich mi nazivali kolonije , nema ni svoj spomenik pa cak mislim ni ulicu u gradu kojem je toliko dao.
Mislim da do sada nitko nije objavio fotografije iz porusenog i opustosenog nekadasnjeg giganta, tako da je ovo na neki nacin ekskluziva i prva objava bas na Blog.hr :)

Oznake: borovo, kenguur

U vrijeme dok nekima smetaju tajice, dok se svadjaju oporba i vladajuci, dok svakodnevno citamo o nekim aferama nasih politicara od kojih vecina prodje bez kazne i zaboravi se, ja jednostavno uzmem svoj Nikon, ruksak s opremom, par sendvica , par piva i prosetam obliznjim sumama uzivajuci u pridoslom proljecu. Dobro reci ce netko zasto slikam cvijece dok drugi fotografi slikaju polugole modele, ali eto, ja se jos ucim :)