Sjedila je preko puta mene, u mom omiljenom vukovarskom kaficu, pila kavicu i mirno razgovarala o novoj knjizi poezije koju je upravo napisala. Pomogao sam joj u grafickoj izradi omota knjige pa mi je zahvalila i donijela jedan primjerak sa posvetom. Simpaticna mlada zena, sada majka i supruga, gledala me je u oci dok smo razgovarali. Tada sam u njezinim ocima vidio tragove proslosti. "Djevojcica u plavom kaputicu" sa suzama u ocima, iz vukovarske kolone 1991 godine, koja je postala jedan od simbola Vukovara i ciju su sliku prikazale brojne TV i novinske kuce. Cak i njezin osmijeh bio je kao "kisela jabuka", a oci su odavale da je tragedija koju je dozivjela, te davne 1991 godine, ostala za uvijek u njenim ocima. Djeca su u Vukovaru te godine brzo odrastala. Odrasla je i Zeljka Mitroviæ Juric, udala se i rodila prekrasnu kcerkicu koja danas izgleda skoro isto kao i ona te uzasne 1991 godine. Djevocica u plavom kaputicu, postala je zena sa sjetom u ocima u kojima se ocrtavaju godine proslosti, dogadjaji koji se ne zaboravljaju i tuzne uspomene. Te njezine oci jos su me danima tjerale na razmisljanje, koliko se u svakome od nas iz Vukovara i sada 24 godine poslije, jos uvijek vidi dio proslosti.