Kreativni odjel

* Šaran, krumpir i ml. luk ... 330 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag odreska šarana ... 140
10 dag krumpira ... 80
5 dag mladog luka ... 20
0,1 dl suncokretovog ulja ... 90
sol ...

- ribu i krumpir peci u pećnici
... 30 min., 200 C.
... na pola okreni
- serviraj uz mladi luk

Lakše je zamisliti neko pravo pečenje u ovoj kombinaciji,
ali nama ljubiteljima raznolikosti i ovo je odlično.

Uspon na Kamenjak

mcind.blog.hr

_____Dan planinarskog društva 'Kamenjak' održan je ove nedjelje usponom na vrh Kamenjak (Kamičina) iznad Grobničkog polja visok 838 m. a ovako je pisalo u najavi:
-Molimo sve planinare koji imaju auto da to jave u prijavi za ovaj izlet i da u autu dođu na Deltu, gdje će se popuniti potreban broj vozila. Polazak sa Delte je u 8 sati. Srednja grupa za tradicionalni uspon na naše matično brdo povodom obljetnice osnutka (14.12.1961.) kreće ovaj put od restorana Putniku. Idemo kružnom stazom do vrha i nazad do Putnika. Teža grupa ide pješice od vrata Kamenjaka na Korzu 40. Polazak je u 6 sati. Lakša grupa, prikladna za starije članove i obitelji s malom djecom, kreće sa parkirališta pod Kamenjakom.

Okupljanje nakon parkirališta Delta (do 15 min. se ne plaća.) bilo je i kod restorana 'Putniku' na Grobniščini (mora se negdje ujutro popiti nešto barem i kafe) odakle smo krenuli prema vrhu Kamenjak. Ovaj put se i nekoliko starijih planinara priključilo 'srednjoj grupi' kad već nije bilo male djece i izdržali su cijelu turu.

Vjerojatno bi i neka blogerica iz daleka navratila ovdje nešto pojesti i popiti pa makar nas samo ispratila prema vrhovima a ne mogu se ne sjetiti kad mi je u jednom starijem postu bloger @nisam EL DIABLO koji više nije s nama u komentaru napisao kako je više puta zastao u ovom restoranu.

Krećemo od restorana kratkim dijelom uz cestu sa pogledom na cilj i zatim ispod nadvožnjaka dolazimo na označenu planinarsku stazu.


Na jednoj livadi prvi odmor.


Na osunčanoj livadi prije završnog uspona još jedan odmor a morali smo sačekati i planinare koji su krenuli iz centra grada kako bi svi skupa došli na vrh.

Nakon toplo obučenih na polasku gdje je kod restorana bilo mraza a na lokvicama u okolnoj livadi i leda ovdje vidim i golorukih. Naravno da je temperatura uz sunčano vrijeme narasla a u zavjetrini se nije osjetio ni burin.

Možda se nekome čini kako se planinari samo odmaraju ali ovako ih je lakše snimiti dok na strmim dijelovima trema paziti gdje se staje i nije lako snimati.

Završni uspon kroz stijene a pratilo nas je i nekoliko pasa koji su također izdržali ove staze i pritom bili veseli.


Evo nas i na vrhu a po običaju našlo se i nekoliko boca pjenušca za nazdraviti.


Bilo je planinara iz još nekih planinarskih društava, ovdje na vrhu PD Strilež iz Crikvenice sa svojom zastavom.


Vraćamo se nazad drugim putem koji vodi malo okolo prema mjestu Škrljevo ali ćemo na jednoj livadi skrenuti desno prema restoranu 'Putniku' gdje su nam vozila a mnogi su poželjeli nešto pojesti i popiti. Na vrhu Male Kamičine vidim planinare koji su i gore bili.


Opet kratki odmor kako bi se svi okupili za povratak.

Planinari iz jače grupa će ponovo oko 21 km do centra grada dok će većina koji su išli od restorana do vrha i nazad napraviti toliko, znači upola manje (oko 5h) ali nekima je i to bilo dosta jaka šetnja. Važno je da smo se svi vratili zadovoljni i bez povreda makar i umorni.

Dvije fotke sa pogledima koje se mogu povećati. Vide se otoci Krk, Cres i Lošinj a prema istoku dio autoceste i vrh Medviđak iznad.


Za večeru miješana salata sa klicama alfalfe, rotkvice i zelja, maslin. ulje iz Istre a grobnički ovčji sir i mladi istarski bio je na drugom pijatu.


Križaljkica štit 5x7 sa upisanim slogovima.

1. Rastvarač, tekućina koja otapa. 2. ? 3. Glazbeno zabavno scensko djelo (mala opera). 4. Obično vojnička posuda za dopremu hrane. 5. Poslastica.

Lagane premetaljke.

Na TUNU PIK
gošća ima
a konobar
glavom klima.

BARKA NERI
trebala nije
ANI KAČIM
pa se smije.
PANIN LARI
daje stari.

Putujemo...

stella.blog.hr

Hoćemo li malo maštati?
Kad biste ovog trena dobili ponudu da odete u neki grad
bilo gdje u svijetu na neki dan besplatno, gdje biste otišli?
Ja bih u Tokio u vrijeme sakure (sinovljeva fotka)

Koji su najljepši gradovi koje ste vidjeli?
Moji su: Lisabon

Oslo

Prag

Stein am Rhein

* Purica i leća na salatu ... 360 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag purećeg zabatka ... 140
10 dag kuhane leće ... 100
10 dag miješane salate ... 30
0,1 dl bučinog ulja ... 90
sol, papar, češnjak, ...

- usitni pečeni pureći zabatak
- dodaj kuhanu leću i miješanu salatu
- prelij s malo bučinog ulja, začini

miješana salata:
krastavac, paprika, kupus,
crveni luk, mrkva, zelena rajčica, ...

Eto, kad ostane od mesnog pečenja,
salata je vrlo praktično rješenje.

Pjesma na pjesmu

luki2.blog.hr

VALOVI

Autor: Enes Kišević

Valovi, valovi
Dođite k meni
Enesu.
Na moju obalu,
Obalu moju
Nebesnu.
Valovi, valovi
Oči vas moje
Žedne su.
Valovi, valovi
Dođite k meni,
Enesu.
Ne tamo, valovi!
Pazite! Pazite.
Stijene su.

Vs. Jelena Stanojčić

Kad jednom odem
Voljela bih se u val pretvoriti
(jer toliko volim vodu),
Voljela bih stići na Tvoju nebesku obalu
Da budem val
Štićen Tvojim okom...

A dok sam ovdje
Voljela bih da budem
Okružena takvima
Poput Tebe
Koji i za valove strepe
Toliko da im ne žele
(ni ono što im je i samima prirodno)
Da se razbiju o svoje stijene.

Savršeno "Jutro", uz odlične stihove Jelene Stanojčić.
Dakle, u svojoj novoj knjizi Jelena je izabrala odgovoriti pjesmom na pjesmu - od Vesne Parun pa sve do Sven Adam Ewina...

Fotke:


Jelena Stanojčić, današnja gošća "Jutra"...





I nakon divne poezije, povratak u stvarnost:(((( Prosvjednici idu prema Trgu bana Jelačića.....

Ljub!

* Pahuljice i borovnice ... 380 kcal

minus40kg.blog.hr

5 dag zobenih pahuljica ... 180
2 dl kefira 0,9% m.m. ... 80
10 dag borovnica ... 60
2 dag meda ... 60

Omiljeni doručak,
u smislu zdrave sitosti.

Raj na Floridi

stella.blog.hr

U južnoj Floridi Ljera je posjetila Raj, park u kome sve
podsjeća na Indiju.



Rado bih ovdje provela neko vrijeme



Ergela je posebno zanimljiva





Da se provozamo?

Ili da prošetamo okolinom?



Odmorit ćemo se na obali jezera, u kome nema krokodila.

* Purica bez mlinaca ... 400 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag purećeg zabatka ... 140
10 dag tikvica ... 20
5 dag jaja (1 kom.) ... 80
2 dag brašna ... 70
0,1 dl suncokretovog ulja ... 90
sol, ...

- posoli tikvice, ostavi da malo odstoje, ocijedi
- uvaljaj u jaja, pa brašno, peci na ulju
- serviraj uz pečenu puricu

Ako ti ima tko to napraviti, ne smetaj mu.

Ko to tamo?

stella.blog.hr

Strings and Stars

stella.blog.hr

* Slavonski suhi čvarci ... 420 kcal

minus40kg.blog.hr

3 dag čvaraka ... 160
5 dag peciva ... 150
10 dag rotkvica ... 20
0,1 bučinog ulja ... 90
sol, papar, aceto balsamico, ...

Čvarci su vrlo rijetko u mom meniju,
ali kad jesu, red je da su vrhunski.

Prva škola u Americi

stella.blog.hr

(Post sam vratila, jer sam ga u petak skinula zbog važnijeg).

Ljera nam priča o St. Augustine, prvoj drvenoj školi u SAD
otvorenoj 1716. godine.





U školi-muzeju rekonstruiran je tadašnji sistem rada
sa lutkama koje govore







Neznalice su dobijale posebnu kapu za kaznu

Neposlušna djeca kažnjavana su maltene samicom

Advent na Gradini

mcind.blog.hr

_____Počeo je adventski ugođaj i na trsatskoj gradini sa puno lampica koje se vide iz daleka. Trsat je više godina za redom proglašavan najljepšim riječkim kvartom i volim ga obići u svim godišnjim dobima. Kad jače zahladi u parkiću do gradine bit će postavljeno i malo klizalište i još neki sadržaji. Do Trsata vozi linija 2 a nazad se može spustiti i Trsatskim stubama koje je počeo graditi kao zavjet uskočki kapetan Klisa Petar Kružić 1531. g. koji i počiva u kapeli sv. Petra u sastavu današnje bazilike.
Ulaz u gradinu je dosta ukrašen i mnogi se slikaju ovdje.




Djeci se posebno svidjeli ovakvi ukrasi a bila je i radionica za djecu.




Trsatski zmajevi čuvaju grad. Dvije skulpture zmajeva, ustvari baziliska austrijskog kipara A. D. Fernkorna su iz druge polovice 19. st. koje je naručio za svoj mauzolej feldmaršal Laval Nugent.


Pogled sa vrha kule na kanjon Rječine i most.


Pogled i na dio kaštela ispod.


Zmaj mi je nakratko pričuvao piće dok sam snimao.

Za čudo nije skuplje nego inače u kafićima (3€) a bilo je i ukusno a uz vanjske grijalice može se i sjesti. Naravno, za manje od duplo od ove čaše može se kupiti cijela litra u trgovini i napraviti doma ali nešto se mora i ovdje kušati. Nisam baš za prženo tijesto makar mi lijepo miriši a ni 4€ nije malo makar čujem da je negdje drugdje i dosta više.

Dvije fotke za povećati kako bi se vidjelo više detalja. Pogled na oslikanu kulu i dječja radionica.


Jednostavno i jeftino jelo, proso, grašak, mrkva, gljiva bukovača...


Zašto ne i malo enigmatike. Križaljkica talijanka 10x6 sa jednim pojmom bez opisa.
Vodoravno:
1. ? (zajedno sa 10. okomito.) 2. Zaselak vinodolskog naselja Bribir u Bribirskoj šumi (planin. dom Vagabundina koliba). / Poderan dio robe. 3. Bilo kakvo. / Kulturno umjetničko društvo. 4. Češći naziv za pivo u Primorju. / Nije mladi. 5. Majčin brat od milja. / Muš. ime ,književnik Desnica (1905. - 1967. 6. Grad u Japanu na otoku Honshu (ZOI 1998. g.) / Aleksandar od milja, Aco.

Okomito:
1. Nekad rimski naslov a danas dobar govornik. 2. Žestoko alk. piće. 3. Božanstvo iz staroslavenske mitologije. 4. Stariji kanadski pjevač, Paul. / Prvo slovo. 5. Uzgoj, hranjenje stoke. / Vladimir Nazor. 6. Sumpor. / Glavni grad Norveške. 7. Kapa bez samoglasnika. / Tantal. 8. Nadsvođe, luk između stupova. 9. Vrst ptice, dobro pliva i roni, kormoran. 10. Vidi pod 1. vodoravno.

Pomicaljka sa nekim jelima koja se koriste ne samo ovih dana. (Dva su u množini).
FOBIJA
SERDAR
SVIRKA
STEARIN
PUSLICA
PELCANJE
MADEIRA

Premetaljke:
NEDA TV
DRAGANI
MALI PEC
ONO HUK VANI

Lagani rebus ako se prepoznaju sličice.

* Grah i zelje, bogečko veselje ... 430 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag junećeg ramsteka ... 230
10 dag kuhanog graha ... 90
10 dag kiselog zelja ... 20
1 dag svinjske masti ... 90
sol, papar, crvena dimljena paprika, lovorov list, ...

- meso zapeci na ulju, dodaj vodu i skuhaj
- makni višak tekućine i iskoristi kao juhu
- dodaj kuhani grah, kiselo zelje i začine
- kuhaj grah i zelje da se okusi prožmu

Uz juneći ramstek i neće biti baš bogečko,
a može se raditi i sa suhim mesom, buncekom...,
ali da, ako se meso ne uklapa u vašu vjeru,
legitimno je uživati u solo grahu i zelju.

Izložba

luki2.blog.hr

Najava današnje izložbe Munira Vejzovića:

Povodom nedavnog odlaska istaknutog hrvatskog slikara i grafičara Munira Vejzovića (Doboj, 29. siječnja 1945. – Zagreb, 29. rujna 2024.), Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu, u Galeriji Josip Račić od 5. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025., kao simbolički oproštaj od umjetnika koji je mnogo surađivao s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti i Galerijom Račić, gdje su održane njegove brojne tematske, retrospektivne i monografske izložbe organizira malu komornu izložbu „U sjećanje na Munirove pastorale ili na svijet od jučer“.

Autorica i kustosica izložbe Iva Körbler u predgovoru izložbe pojašnjava kako je opus Munira Vejzovića zapamćen kao jedan od posebnijih slikarskih i crtačkih svjetova u modernoj hrvatskoj umjetnosti.
Svi radovi za ovu izložbu posuđeni su iz Zbirke Biškupić.




Samo jedna od prekrasnih slika...Meni se baš ova najviše svidjela....

Nakon izložbe, otišla sam na promociju jedne divne knjige.

Večeras je - u 19 h - u Kulturno informativnom centru Veleposlanstva BIH u Zagrebu (Ilica 44) bio predstavljen odličan roman Ines Kajić Bubalo naslovljen KROJAČICA. Evo što Julijana Matanović kaže o ovoj posebnoj knjizi:

Ljubav na prvo čitanje (ulomak)

"... Rat uništava Grad, ismijava ljepotu. Da bismo posve spoznali količinu razornog zla, moramo, zna to autorica romana, opisati i kako je prostor nekada izgledao. Slike će najsnažnije doći do čitatelja ako Grad stavimo u samo središte i opišemo ga gledištem velikih ljudi od umjetnosti. Mostar dvadesetih godina prošlog stoljeća, ulice za kojima su mnogi čeznuli, grad kojemu su se divili, grad ugodan i oku i duši. I sve to do samo jednog trenutka… No, oni koji su znali čitati utišane znakove, mogli su puno toga i naslutiti. Bi li bilo drukčije da su neki od nas u povijesti bili jači, da su se suprotstavili, ne velikim djelom, samo sitnicom, bi li nas sustiglo toliko jada? Bi li se Aleksa Šantić razbolio da je imao snage odlučno stati pred majku koja u svoju kuću, za svoju snahu, nije htjela primiti Latinku Anku… Nesreća se samo razbuktava našim malim sitnim doprinosima.
Detalji određuju veliku povijest, narativne indicije otkrivaju vlada li pisac dobro zanatom. A ispred toga dvoga, kad je ovaj roman u pitanju, stavljamo znak jednakosti.
Nakon što je „Krojačica“ svojim rasporedom priča u vremenu pogodila moje poimanje povijesti, definirano i pročitanom lektirom i životom između dva rata, učinila je još nešto, možda još puno značajnije. Godinama nastojim reći da su pisci jakih političkih biografija imali i svoj mali osobni život, samo svoj a ipak nalik nekim našima. Život je to prepun trenutaka iz kojih neki drugi, koji su najglasniji u osudama, nikada ne bi izašli uzdignute glave. Ines Kajić Bubalo mudro, ali i tiho, polemizira s onim proučavateljima književnosti koji za Andrićevom biografijom posežu samo onda kada žele umanjiti piščevo djelo i njegov značaj. I tada mu na svjetlo naših zamućenih gradova izvlače činjenice javne biografije. A o dvogodišnjem dječaku ostalom bez oca, o majci radnici u tvornici ćilima, o odlasku tetki i tetku žandaru, o tome šute. Ne govore, jer to za život budućeg diplomata i čovjeka koji je zauzeo stranu - po njihovoj procjeni - nije važno. Slažu se sa znanstvenicima koji tvrde da nas oblikuju prve tri godine života, slažu se s građevinarima koji ističu da su najvažniji dobri temelji buduće kuće, ali stečena znanja zanemaruju kad se krene razgovarati o dječaku koji je završio kod očeve sestre u Višegradu. Za njih to tada postaje samo činjenica dostojna pozitivističke metode koje smo se davno, pod naletom imanentne kritike, odrekli. I sad kad netko tom piscu odgojenom kod tetke - jer mu majka nije bila ni dovoljno učena, ni dovoljno imućna - dade pravo na njegovu slabu biografiju, mojoj čitateljskoj sreći nema kraja. Ovdje Ivo razgovara sa svojom majkom, sjeća se djetinjstva, sjeća se svega što dovodi do onog pravog Njega o kakvom mnogi nisu željeli, i još ne žele, razgovarati. Jer onda ne bi mogli suditi; po narudžbama onih koji možda i ne pamte prezime bega s prvih stranica „Travničke hronike“ i ne razumiju što beg želi poručiti mlađima kad im spominje gledanje u leđa tek pristiglih konzula.
Andrić, prema kroju Ines Kajić Bubalo, stiže iz Sarajeva u Mostar. Stiže da bi razgovarao s teško bolesnim Aleksom Šantićem, pjesnikom koji, u kući svoje sestre Perse, živi posljednje svoje dane. Dolazi da bi razgovarao i potom zapisao. I potpisao se kao svjedok. I Aleksa je u „Krojačici“, poput Andrića, samo čovjek. Velik u očima drugih, a nesretan i umoran. Slab. Dok podatak o pjesnikovoj nesretnoj ljubavi zauzima samo jedan redak u leksikonskoj natuknici, u zbiljskom njegovu životu on je život sam. Cijeli, uključujući u sebe i svoju konačnost.
Mostar tih godina je grad ljepote, pjesnika, umjetnosti, književnih časopisa, literarnih i likovnih kružoka. Povijesno provjerljiva imena u društvu fikcionalnih, bez upisivanja godina. One ionako nisu važne. Nazivi časopisa, prezimena, daju nam povijesni okvir u koji ćemo priču ugraditi. A priča je jaka, jača od ladica koje će skora budućnost, ionako, u ime grijeha prošlosti, razbiti. I samo će priča svjedoka ostati. Ostat će zapisano ono izgovoreno u stankama između dva putovanja, dva rata, dviju nesretnih ljubavi, dvije smrti bližnjih… Na ovim je prostorima, svjesni smo toga većina nas, međuvrijeme jedino stalno.
„Krojačica“ nije samo pohvala pričanju, ona je i slava slušanju. I ovdje je autorica pogodila moj dugogodišnji čitateljski program. Andrić je u mostarskoj aščinici, čekajući susret s Aleksom, slušao priču o gradnji čudesnog mosta preko Neretve. Slušao je legendu, toliko nalik na onu po kojoj će i sam pisati o svojim mostovima. Čak će mu i neke rečenice, znaju oni koji su Andrića pažljivo prolazili, podsjećati na rečenice neukog, ali talentiranog mostarskog kazivača. Andrić će pažljivo slušati i Aleksinu priču o njegovoj nesretnoj ljubavi s fotografovom kćeri. Andrić će slušati priču pjesnika čije je povjerenje zaslužio. Aleksa je ne bi bilo kome povjerio na čuvanje. Sjetimo se samo u kojem je trenutku Andrićev fra Petar saznao za pravu priču o Ćamilu. Tek onda kad je je u očima govornika postao čovjek od povjerenja. Jer, nema ništa važnije od priče. Nema ništa važnije od njezinih povjerenika i njezinih čuvara. Sve nam mogu uništiti, samo svjedočenje rečenicama ne mogu. Zna to i pripovjedačica Sonja koja „Krojačicu“ - u epilogu - ostavlja kao dokument, kao dokaz i kao opomenu.
„Krojačica“ je i priča o ženama u umjetnosti...
Ljepota štiva, poput ovog, zasigurno nas ne može spasiti od ludosti, jalovosti i smrti, ali nam može zadržati pogled. Precizan i oštar, upućen ravno prema licu onih koji pred nama sklanjaju pogled."

Moj utisak je da su se spojile moje dvije ljubavi: diplomacija i pisanje, u ovoj knjizi.

Izgovorena je jedna divna misao: pisanje je nastavak diplomacije samo na jedan drugačiji, možda ljepši i kulturniji način. Uvjerena sam da prave riječi u pravom trenutku mogu mnogo toga "popraviti" i dozvoliti drugima da nas upozna kroz kulturu i običaje, kroz naša razmišljanja i naše nasljeđe. Kako pisanje, tako i kazalište, pjesme i sl.
Mislim da je Julijana prava osoba za pisanje o ovoj knjizi, zbog svoga rođenja, zbog poznavanja mentaliteta i zbog toga što je i sama pisac.

Knjiga je za sada pronašla izdavača u Bosni i Hercegovini, a zašto ne razmišljati pozitivno i nadati se da će u dogledno vrijeme pronaći svoje utočište i u Hrvatskoj.

Treba nam puno više ovakvih knjiga- i bilo bi puno lakše razumjeti drugoga. Optimist sam - uvijek se nadam najboljem.....



Ljubim!