Kreativni odjel

Unikati

stella.blog.hr

Mnogi ljudi ostavljaju život za kasnije, za jedan od
onih dana, za neku godinu...i život protekne pored
njih, a da oni u njemu ne učestvuju. Puštaju ga kao
veliku reku da pored njih protiče, a da se u njoj ne
okupaju. Za sve ima vremena, sve se može sutra,
neka odleži, odstoji, da se razmisli... i dok se okrenu,
najbolji dani odoše u nepovrat, najlepše godine iza
njih... a ne možemo isto sa 30 kao sa 20, sa 50 g
odina kao sa 40, a posle 50 možemo još manje, pa
manje... Zato nijedan dan ne sme proći, a da u njemu
ne primetimo nešto lepo. Ne sme proći, a da nismo
nekog videli, čuli, napisali pismo. Ne sme proći, a da
u njemu nismo ostavili nešto završeno, urađeno.
Nikako ne sme proći, a da bar malu radost sebi
nismo priredili, makar kupivši sebi cvet. Nema
svečanih dana i posebnih zgoda, svaki dan našeg
života je poseban, specijalan, jer u njemu učestvujemo
baš mi. Neki mudrac reče, a ja ga svakodnevno
citiram: "Jedina osoba koja će s tobom biti celog
tvog života si -TI!". Zaključak: tu osobu moramo
čuvati, štedeti od nepotrebnih stresova, praštati
joj ono što treba oprostiti, popraviti sve što se može
ispraviti.
U više navrata dobijala sam lep nakit s napomenom
"Nemoj to nositi svaki dan, nosi u specijalnoj zgodi".
Takve komade nakita nisam nikad stavila na sebe.
Svaki dan mog života je specijalna zgoda. I vašeg
života! Čuvajmo sami sebe! Volimo sami sebe! Onda
će nas i drugi čuvati i voleti. Kad sebi oprostimo,
lakše će nam drugi oprostiti. Kad smo pomireni sa
sopstvenim nesavršenostima, lakše će ih i drugi
prihvatiti. Niko nije savršen, ali je svako jedinstvena
pojava na ovom svetu, kakva nikad pre nije postojala
i nikad više neće. Unikati, čuvajmo sami sebe!

(Rumba 2011)

Izlet u Krapinu

litterula.blog.hr

Poslije Uskrsa 2025. god, kad sam objavila zadnji post, nisam ljenčarila ni gledala televiziju nego sam radila u vrtu. Do jesensko zimskog zahladnjenja uspjela sam obaviti gotovo sve što je bilo planirano - riječ je naime o kompleksnoj rekonstrukciji moga vrta: obrubljivanju gredica, uređenju stazica i terasica oko kuće, uređenju djelomično zapuštenih cvjetnjaka i tome slično.



Budući da sam veliki dio dana provodila na dvorištu i gledala u zelenu travu i plavo nebo, a ne u bijele zidove, zdravstveno stanje mi se znatno popravilo. Pa sam krenula u šetnju u grad i na izlete u hrvatske gradove iz kojih se do kraja dana, kad dadilja odlazi kući, stignem vratiti.
Najprije sam otišla na kavicu i u kupovinu u Zagreb – iako nisam u penziji dobila sam, na osnovi životne dobi, iskaznicu za besplatnu vožnju vlakom – pa sam si kupila jednu lijepu crnu torbicu i cipele.
No prije toga sam, čim sam stigla na kolodvor i izašla iz vlaka, snimila kraljaTomislava…



...i ovu lijepu zelenu magnoliju.



Nakon toga sam sa starom prijateljicom otišla na izlet u Krapinu, glavni grad Krapinsko-zagorske županije. Malo smo se prošetale po gradu i uz obalu rijeke Krapine, pa sam snimila nekoliko lijepih zgrada. „Povijesna urbana jezgra Krapine sačuvana je i danas“, čitam na internetu. „Nju čine Gajeva ulica, Trg Ljudevita Gaja, Magistratska ulica i Šetalište hrvatskog narodnog preporoda. Taj prostor u kojem su sačuvani povijesni urbani i arhitektonski elementi daje prisnost ambijentu ovog gradića. Mnoge su klasicističke fasade obnovljene i ukrašene cvijećem, a na ponekoj se može uočiti i secesionistički detalj.“



Snimila sam i župnu crkvu sv. Nikole - malo mi je zasmetala ova antena - koja se prvi put spominje u listini zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića od 6. srpnja 1311. godine (i dalje 1334., 1501. i 1574.). Ne zna se točno kada je stara župna crkva gotskog sloga podignuta jer je, na žalost, porušena. Na njenom mjestu je od 1901-1903. sagrađena nova župna crkva, unutar koje je od stare preostao samo mali dio: gotički presvođena sakristija ispod tornja. Na ulazu u sakristiju ostao je kasnogotički dovratnik sa zaravljenim lukom. Od inventara stare crkve danas je sačuvano niz umjetnički vrijednih zlatarskih predmeta iz vremena od XVII do XIX stoljeća: križ, kasnogotički, ranobarokni, barokni, rokoko kaleži, te barokni elikvijari, ciborij i kadionica.
U današnjoj crkvi koju je po uzoru na staru gotičku crkvu projektirao arhitekt Josip Vancaš naročito su vrijedne orgulje, djelo vrsnog orguljara F. Heferera (1903. god.).



U Muzej krapinskoga pračovjeka nisam išla ovoga puta, razgledala sam ga već prije, čim je bio otvoren; pa danas nema fotki iz toga muzeja i arheološkoga nalazišta; nisam još ni post o tome napisala, nikako da dođe na red.
No za vrijeme naše ugodne šetnje - bio je prvi dan listopada i bilo je lijepo vrijeme, ni prevruće ni prehladno ni kišno ni vjetrovito – snimila sam krapinski Stari grad, točnije krapinsku srednjovjekovnu utvrdu.
Na brežuljku iznad Krapine, sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njen vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini. Najstariji vlasnici grada bili su ugarski i hrvatski kraljevi, među kojima su bili kneževi Celjski, hrvatski ban Vitovac i Keglevići.



Nismo stigle otići gore i razgledati tu zanimljivu utvrdu, morale smo ići na kolodvor da ne zakasnimo na vlak. A to znači da ćemo moja draga najbolja prijateljica i ja morati otići na izlet u Krapinu i ove godine, dok još imamo HŽ-ove iskaznice za penziće i bakice.

Tu je zima, tu je ljeto...eto

agava505.blog.hr

Ako opet bude ovako
ja znam tko će plakati,
majkice mi mile

2025.

mcind.blog.hr

2025. Prisjećanje na prošlu 2025. godinu sa nekoliko događanja na kojima sam bio.
Krajem siječnja 'Noć muzeja' uz posjet Pomorskom i povjesnom muzeju i Muzeju grada Rijeke. Stara slika sa Trsata.


Velika karnevalska povorka na Riječkom karnevalu 2. ožujka.


Za Praznik rada vožnja za Glavaš kod Kijeva i poslije uspon na Dinaru (1831 m.) i posjet slapu Krčić u Kninu.




Sredinom svibnja izlet na Samoborsko gorje u spomen na prvi zvanični izlet Hrvatskog planinarskog društva koji je održan pred 150 godina, 17. svibnja 1875. . Zadnja kontrolna točka na vrhu Plešivice.


31. svibnja i 1. lipnja Dani hrvatskih planinara na Učki u organizaciji PD Opatija.


Ljeti i u jesen nekoliko uspona na planine u bližoj okolici. Ovo je Primorski Klek u Grobniščini a bilo je vrhova i u Vinodolu .


Nekoliko šetnji i po otoku Krku, dijelom i po trasi Camino Krk. Pogled na otočić Košljun sa vidikovca 'Tri križa' iznad Punta gdje se nalazi jedna od KT .ovoga puta.


Lovransku marunadu je šteta propustiti.


Više lakših šetnji oko grada. Slap Žakalj sa novoizgrađenim pješačkim mostom.


Pomicaljka sa tri uzastopna mjeseca.
TVORAC
GAREŽ
KALJUŽA
KIRVAJ
MAČAK
NJAKALO

Premetaljke.
DAJ NET
NADIGO
RED KLANA

konačno...Planina

hawkeye1306.blog.hr

4-704

eto, jučerašnje možda se pretvorilo u više od vjerovatno
ukrcao sam se u Daciu...
unatoč svim kritikama prema zimskoj službi
ceste su čiste,gotovo suhe
brzo i lagano sam stigao na Planinu a tamo, ulaz zatrpan
na dvorištu priličan sloj snijega...to je platila Dacia pri ulasku i
bliskim druženjem s ogradom, ajd, ništa strašno




najstariji bijeli je gotovo nestao pod novim snijegom
ovaj puta suhim i laganim pa nema nove štete...




dan je bio lijep, sunčan...gablec na terasi bi bio sasvim zgodan
no frižider isključen i prazan, a voda je zatvorena
dakle, od gableca danas ništa
ionako nisam siguran kako bi išlo rezanje špeka na minus 12*C

Ljepota zimskog jutra

teutinaljubav.blog.hr

Stati uz prozor, uz pivce i kavu i uživati u ljepoti zimskog jutra. O ovakovom jutru i pogledu u Rijeci sam mogao samo maštati.

PANORAMA

komentatoricamicaa.blog.hr

Bio je danas popodne izvrstan Hesseov tekst o dobroti, dobrim ljudima , onima koji znaju voljeti ljude , ali - makla sam ga i stavila ove slike s Marjanske vidilice snimljene danas oko podneva kad smo se moja frendica Mirjana i ja uputile na brzinsku kavu između posla koji je gotov i obveza koje slijede.
Mi smo izabrale radost - evo je uslikana na postu.







i moj fejs frend Joško šalje sliku upravo sa šetnje Rivom


i ne vara nikor ko zapiva " ta divna , spli'ska noć
u luci male barke
ti siti se mene
i moje jubavi žarke...


slike s Marjana su moje
Riva je J.Gudić, autor

Najslađi muzej

stella.blog.hr

Muzej čokolade jedan je od najmlađih beogradskih muzeja
Otvoren je u Beogradu, februara 2020. godine. U ovom
muzeju, osim sa eksponatima, posetioci mogu da se
upoznaju sa zanimljivostima i istorijom nastanka čokolade.
Muzej je osnovao Nenad Radulović sa suprugom,
a svi eksponati su originalni.

Muzej se sastoji od četiri prostorije, a svaka je uređena
tako da predstavlja jedan period u razvoju čokolade:
Soba posvećena Južnoj Americi, postojbini čokolade
Prvo ćemo u šume Ekvadora, naći ćemo plod kakaovca
i kušati ga. Nije loše.

Soba posvećena dolasku kakaoa u Evropu – razvojni
put, od dolaska u Španiju

Kušaćemo crnu, belu i ružičastu čokoladu.

Soba posvećena istoriji čokolade u Srbiji i Jugoslaviji

Soba sa eksponatima – različitim predmetima iz
svakodnevnog života, u celosti napravljenim od
čokolade, koji su jestivi, kao ova gramofonska ploča.

Na kraju dobijate smesu crne, mlečne i bele čokolade
i tridesetak dodataka, pa pravite svoju čokoladu.
Kad se ohladi u frižideru, spakuju je i ponesete je da
kući uživate u vašem origianlnom priizvodu.

a nakon prvog...još snijega :(

hawkeye1306.blog.hr

3-703

no, kako sam savjestan građanin, prihvatio sam se lopate
i očistio pločnik ispred svoje zgrade
ajd, iskreno, ne radi savjesnosti...samo želim izbječi tužbu
za slučaj da se netko posklizne




a zatim koristim četku i malu lopaticu...
eto, već viđeno ali ne s ovoliko snijega, barem u posljednje vrijeme
pozdravić iz srca

Božićna, onima koji slave danas

stella.blog.hr

Zagrljena šuma

stella.blog.hr

Zagrljena šuma
Slikar je danima slikao drveće isprepleteno u paru,
u živom ljubavnom zagrljaju. Kad je završio sliku,
odahnuo je i nasmešio se. Bio je zadovoljan.
Naslikao je Šumu ljubavi.

Na drugoj strani sveta mladić je u ratnom vihoru povučen
u neželjeno društvo. Ožiljke na duši poneo je zauvek.
Telesni ožiljci su boleli i kad se sve smirilo. Polna infekcija
koja se teško leči. Život ga je svuda bacao dok ga nije
konačno doveo na mirnije staze. Zahvaljivao je Bogu
što ga je poštedeo, kad druge nije, i zavetovao se da će
mu život posvetiti. Sreo je divnu devojku zlatne kose
koja je ličila na anđela. Nežnim pogledom i dodirom
vidala je njegove rane. S njom podeliti život i zajedno
Bogu služiti, bio je njegov cilj. Ali, valjalo se prvo izlečiti.
Stidljivo ga je odvela svojoj doktorki. Nije puno pričala,
a ova je sve razumela. Potrudila se da ga izleči. I u sveto
okrilje braka mladi uđoše, a da se nisu sjedinili, sve dok
nije bilo sigurno da mladić neće svojoj nevesti preneti
neželjeni dar.
I pre nego će otići iz tog grada u svoju parohiju, mladi
su doktorki doneli sliku „Šuma ljubavi“ sa nežnom posvetom.
Svakog jutra prvo što doktorka ugleda kad se budi je
drveće koje se voli. I svako veče uspavljuje se posle
pozdrava sa slikom.
U zagrljenoj šumi uvek vidi nežni mladi par.
(Rumba 2011)

Mija je bila na kupanju i šišanju

luki2.blog.hr

Ma, ljepša od Al fotke!:)))))

Na poklon je i dobila novu maramu......To me malo i rastužilo, jer sam Goldici bila naručila lijepu maramu - ali nije dočekala da stigne....:(((((( Uffff....

Sada Mija odmara, zahvalna i sretna.

Ljub!

pao je prvi snijeg...

hawkeye1306.blog.hr

2-702

2026a, tek je počela i donijela, meni nevoljeno
a u gradu nepotrebno, dosadno, opasno...da, mrzim snijeg




nakon što sam obavio još malo fotkanja, može biti i posljednji
uglavnom, u gradu nema više ništa što bi me zanimalo pa do
slijedećeg izvještaja s Planine...
pozdrav iz srca

Imagine

stella.blog.hr

Zamisimo da smo dobili ovakvu kuću

Zamislimo da smo sada u gondoli iznad Ribničkog jezera

Da nas čekaju konji za jahanje po planini

Da se stvorim na vidikovcu na Molitvi

Da se stvorimo u Japanu...uh, teško.

Realnije, da se nađemo na dobrom koncertu

Da plešemo u plesnoj školi. Lako izvedivo

Da smo na naslovnoj strani poznatih novina

I pošto smo ogladnili, da uživamo u dobrom
ručku.

godina nova...

hawkeye1306.blog.hr

1-701

2026a
početak koje smo dočekali mirno
uglavnom po foteljama, drijemajući ili uz tv




oko ponoći nekoliko fotki za budućnost
dane u kojima će preostati samo sjećanja
i eto nas, još jedna godina za koju, unatoč svim razočarenjima
negdje skriveno u dubini želimo da nam bude ljepša