luki2.blog.hr

nedjelja, 01.02.2026.

Tupson

- 22:15 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 31.01.2026.

"Jutro poezije" - Maja Cvek

Maja Cvek, rođena je 1. 5. 1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom. Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 70 zbornika, u Časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje na Facebooku, u grupama Moj Zagreb i Ujedinjeni kajkavski emirati. Također vodi glazbeno-poetske tribine i surađuje s Knjižnicama grada Zagreba, o kojima je pisala pet godina, u sklopu suradnje s Centrom za kulturu Trešnjevka. Svoje stihove govorila je na radiopostajama Velika Gorica, Sljeme, Zelina, i Radio Martin, te na HTV-u (Dobro jutro Hrvatska) i TV Mreža u emisiji Prema izvoru. Također je nekoliko njezinih pjesama uglazbljeno. Članica je ZAMP-a, Hrvatskog sabora kulture, Kajkavskog spravišča i Collegiuma Hergešić. Uz pjesme na standardnom književnom jeziku i na kajkavskom jeziku, objavljeno je i nekoliko njezinih proznih radova, a 2016 g. natjecala se svojom kratkom pričom za Večernjakovu Nagradu Ranko Marinković. Osim raznih nagrada, dobitnica je Priznanja i Pohvalnice Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za kratku priču na standardnom književnom jeziku. Hrvatski sabor kulture dodijelio joj je 2017. g. Plaketu Mihovil Pavlek Miškina za pjesništvo na dijalektu. Objavila je sljedeće knjige: Za moju dušu, 2002., Trenuci sjećanja, 2004., Osmijesi srca, 2005., Zagrebački vez, 2008., Zavuzlane senje, 2011., Šprehe zagrebečke, 2017., Nepravde rano stasaju (kratke priče), 2021., Tkanice života, 2023. i Tri istine, 2025. Tako je Maju Cvek predstavio Željko Buklijaš, voditelj "Jutra poezije". Maja Cvek je danas predstavila svoju zadnju zbirku poezije"Tri istine". Ciklusi pjesama su o duši, Zagrebu, kajkavski krug.....Urednica je, naravno, divna Darija Žilić. Bravo! Maja je baka Matije Cveka. Eto još jedna umjetnička obitelj:))) Lijepo, začudno i interpretatovno posebno! Pjesnikinja je odlično napamet govorila svoje stihove. Bravo Majo..... Fotke: Maja i Željko..... Maja i ja.... Baš se ovih dana osjećam dobro..... Ljubim! Ps: Hej, skoro sam se zaboravila pohvaliti "ulovom" s Dolca: Malo cvijeća..... Banane za 1 euro.....:))) Morat ću češće na Dolac.....:))))) I smokve (suhe)... Predobro! Šećerko ne luduje, dobro je - pa valjda smijem malo.....Ali, oči...Oči bole.....:(((( Ljub!

- 21:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 30.01.2026.

Oko - kolodvor

Pjesnikinja i draga mi prijateljica Lana Derkač imala jevveceras prokocijuvsvoje nove zbirke poezije "Oko - kolodvor". Več sama naslovna pjesma govori o tome koliko smo promatrači, i sva naša putovanja počinju i završavaju u oku. I naravno, uvijek startaju na nekom kolodvoru...... Uz autoricu, u razgovoru su sudjelovali književna kritičarka Lada Žigo Španić i urednik knjige Ivan Herceg. O knjizi: Lana Derkač svoju je novu knjigu Oko-kolodvor podijelila na pet ciklusa. Naslovom ona želi pokazati da su svi događaji u njoj zapravo putnici u oku koje ih promatra i da se zaustavljaju u njemu kraće ili dulje dok kroz njega prolaze. Kao i u njezinim dosadašnjim zbirkama, i u ovoj se sudaraju svijet intime i onaj izvanjski, no u recentnoj su u pozadini dominantni covid-19 i potresi koji su nas uveli u posve novu dimenziju, i u privatnom, i u književnom smislu. Zbog toga su, kao ključ za otključavanje knjige, posebno zanimljivi otvorni stihovi iz prve pjesme: Ništa mi više nije jasno. / Kao prvo, ne znam hrani li vrijeme smrt / ili smrt vrijeme, ali i završni iz zadnje, za zaključavanje: Oblaci se pomiču horizontom dok se stanovnici nebesa ne presvuku, jer zbirka se kao cjelina može iščitavati i kao „stihovani dokaz“, slika jedne osobne, ali i općeljudske, sumorne, dehumanizirajuće etape. Uza sve to, Derkač ovom knjigom pokazuje i da razne tendencije suvremenoga hrvatskog pjesništva -neoegzistencijalizam, hipermateforičnost, postmodernističko miješanje svega sa svime, kulturne reference, npr. -može dijeliti s drugim istaknutim pjesnikinjama i pjesnicima, ali da je u kombinacijama tih tendencija i poetičkih karakteristika uvijek originalna i dorečena. Ovom knjigom Lana Derkač dokazuje da je kao autorica posve profilirane poetike na svome kreativnom vrhuncu. - kaže Ivan Herceg, urednik knjige. O autorici: Lana Derkač (Požega, 1969.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Nagrađivana je, uvrštavana u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Bila je sudionik više međunarodnih pjesničkih festivala i književnih događanja kao što su Međunarodni pjesnički festival (Hrvatska), Stih u regiji (Hrvatska), Struške večeri poezije (Sjeverna Makedonija), Curtea de Arges Poetry Nights (Rumunjska), Kuala Lumpur World Poetry Reading (Malezija), Kritya (Indija), Sajam knjiga u Guadalajari (Meksiko), Lirikonfest (Slovenija), International Poetry Meeting (Cipar), Festival international et Marche de Poesie Wallonie – Bruxelles (Belgija), Sajam knjiga u Beogradu (Srbija), Festival Internacional de Poesia u Granadi (Nikaragva), Mediteranski pjesnički susret u Mdiqu (Maroko), Stockholm International Poetry Festival (Švedska), Međunarodni festival slavenske poezije u Tveru (Rusija), Ratkovićeve večeri poezije (Crna Gora), Festival Internacional de Poesia En el Lugar de los Escudos (Mexico putem video snimke), Skopje Poetry Festival (Sjeverna Makedonija), Odisha Art & Literature Festival (Indija), World Poetry Day Festival (Sjedinjene Američke Države/ Dominikanska Republika putem video snimke)… Tekstovi su joj prevođeni na 22 jezika (engleski, španjolski, francuski, arapski, švedski, njemački, talijanski, portugalski, ruski, poljski, mađarski, češki, albanski, makedonski, kineski, oriški, malajski, rumunjski, bugarski, slovenski, grčki, perzijski). Lana i Lada su moje kolegice s Filozofskog fakulteta, moja generacija. REZERVOAR / Lana Derkač Prolazila sam pokraj stanice za punjenje električnih vozila i pomislila kako bi ljudske ljušture trebalo napuniti svjetlom. One voze sjećanja. U njima su holokaust, plodovi režima, smrti kućnih ljubimaca, depresije, grube riječi. Trebalo bi precizirati koliko svjetlosti stane u rezervoar čovjeka. I bez koje količine nitko ne može očekivati da krene. U retrovizoru automobila što se punio nisam mogla podnijeti svoje ugašeno lice. -iz knjige "Oko- kolodvor" Lane Derkač (HDP, 2025) Malo fotkica: S lijeva na desno: Ivan Herceg, urednik knjige, Lana Derkač u sredini - autorica i Lada Žigo Španić, književna kriticarka. Moje prijateljice ijoš izcstudentskih dana, obje. I moja draga Lada i ja! Oko- kolodvor - naslovnica. Spajanje čovjeka i tehnologije.....isprepletanje.... Ljubim!

- 21:52 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Nova knjiga.....

Book Club. Dobili smo novi zadatak za čitanje: Krimić i opuštanje....:)))) Iako, neki su krimići predobri.....:))))) I jagode....Nisu sa šlagom:)))) A uz tako fine jagode, ide i jedna priča....Prikupio ju je Pavol Dobšinsky, zapisao i tako zauvijek sačuvao od zaborava. Bila jednom jedna djevojka Maruška, koja je živjela sa maćehom i njezinom kćerkom Holenom. Maćeha nije bila sretna, jer je Maruška bila i dobra i lijepa, a njena Holena ružna i zla. Tako smisli maćeha da po cičoj zimi pošalje pastorku po ljubičice. Jadna Maruška krene u potragu za ljubičicama.....Odjednom, došla je u šumu, gdje je oko vatre sjedilo dvanaestoro ljudi. Dvanaest mjeseci. Maruška im je ispričala svoju muku, prije toga ih lijepo pozdravila i zamolila da pomognu. Bradati Siječanj je žezlo predao dalje, proljetnom kolegi- i Maruška je dobila ljubičice. Zahvalila se i vratila se s ljubičicama kući. Maćeha je samo u nevjerici vrtjela glavom i odmah smislila da se zaželjela - jagoda. I Maruška krene po jagode. Ponovi se u šumi susret sa dvanaestoro oko vatre. "Što trebaš sada?" "Maćeha me ovoga puta poslala po jagode" - tiho je odgovorila Maruška. I opet se žezlo vladajućeg pomaknulo, sve dok Maruška nije dobila jagode....Zahvalila se i otišla kući s jagodama. Maćeha se ovoga puta razgnijevila, jer da je Maruška pojela pola jagoda...Maćeha se spremi i sama krene u šumu....Nedugo za njom krene i Holena....Sretnu njih dvije dvanaestoro ljudi u krugu....Umjesto pozdrava, počnu vrijeđati i omalovažavati ljude.... Siječanj se jako naljutio, pa su i maćeha i Holena ostale zatrpane snijegom....A Maruška je ostala živjeti sretno i zadovoljno - sada u svojoj kućici. Hoću reći - kako si posijao, tako ćeš i žeti. Dobro se dobrim vraća, a zlo - uvijek zlim. Ljub! I još jedan jako važan dodatak: Knjiga naše Šuške " Ne razumiš" dostupna je u knjižarama "Znanje". Juhuuuu!!!!

- 00:57 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.01.2026.

Pisci u stisci

Dakle, danas "Pisci u stosci" sa Karmelom Špoljarić i Sanjom Pilić na polukatu KIC-a. Jako volim Sanju, koja je navodno dječji pisac. Zaosta, pobrala je sve moguće nagrade vezane za dječju književnost, ali neki su tekstovi i knjige - i za starije generacije. Pisala sam već o ženama iz te obitelji. Sunčana Škrinjarić je mama Sanje Pilić. Sjećate se? "Sunce na prozorčiću"? No, jake žene. Zofka Kveder, pa Sunčana, pa Sanja, pa Vladimira (Sanjina kćer).... Svi okupljeni oko umjetnosti. Slikarstvo, fotografija, film, pisanje....Sve! Sanjin život nije bio bajkovit, kao ni odnos sa majkom Sunčanom. Financijski nisu baš najbolje stajale. Nedostajalo je i financija i emocija. (Prvi put sam shvatila naslov Pisci u stisci!). Život se zna lijepo našaliti, pa Ti kasnije vrati oduzeto. Sanja je dobila 25.000 maraka na lutriji, a s tim se tada štošta moglo... Pa kasnije Ti životna ljubav ( s kojom nisi bio u braku!) ostavi stan u Zagrebu i kuću u Rovinju.... To je ono nešto što zovemo božanska pravda....ili možda životni krimić?!:)) Ova se obitelj, koju jako volim, zaista drži zajedno. Vladimir sin, a Sanjin unuk Rene je direktno iz zračne luke došao podržati baku. Inače živi, radi i snima u Londonu. Radi na popularnim krimi serijama. Sam se izborio. Nikoga nisu imali u Londonu....Predivni svi! Malo mojih fotkica: Crnka je Karmela Špoljarić, plavuša je Sanja a i mlada glumica, koja je čitala odlomke iz Sanjinih knjiga je tu.... Vladimira Spindler, Sanjina kćer. Fotografkinja. Savršena. Bila sam na nekoliko njenih izložbi. Jedan lik mi je pred nosom kupio Arsenov portret....:((((( Sanja..... Vladimira, Rene, Sanja Tu je na kraju i Tihana Škrinjarić, u bijelom, s kapicom...... I na kraju: Moja miljenica Vladimira..... Eto, dragi ljudi....Život piše romane. Ljubim! Ps: Moslavče, drži se!:Mislim na Tebe, razumijem da je ponekad svega dosta- ali zaista držim palčeve.....Volim Te!

- 01:15 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 28.01.2026.

Besmrtnice danas

U utorak, 27. siječnja 2026., u 18:30 sati u Knjižnici Marije Jurić Zagorke, predstavljena je nova zbirku poezije Sanje Lovrenčić pod naslovom "Besmrtnice danas". Uz autoricu, u razgovoru su sudjelovali književna kritičarka i pjesnikinja Andrijana Kos Lajtman te urednik knjige Ivan Herceg. Sanja piše o antičkim junakinjama (kao okosnice su uzete Penelopa, Arijadna, Tetida i Euridika), i preispituje kakva je situacija sa ženama danas i ima li i danas takvih besmrtnica, koje će odtaviti trag za buduće generacije. Osobito se aktualnim i važnim čini pjesničko otvaranje problematike ženskih uloga i pozicija u ovisnosti od onih muških, tradicionalno dominantnijih, moćnijih i sudbonosnijih. Sanja Lovrenčić počela se baviti književnošću objavljujući u časopisima poeziju i prijevode poezije s francuskog i engleskog jezika. Prvu samostalnu zbirku pjesama, Insula dulcamara, objavila je 1987. Otad je objavila još deset pjesničkih zbirki; poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, engleski, poljski, ruski, slovenski, švedski, rumunjski, danski i francuski jezik. Za knjigu Rijeka sigurno voli poplavu dobila je nagradu “Kiklop” 2007. Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za pjesme u prozi “Tea Benčić Rimay”. Također, autorica je knjige "U potrazi za Ivanom", koja je pretvorena i u predstavu o Ivani Brlić Mažuranić. Za ovu je knjigu kolegica- prevoditeljica 2007. godine dobila nagradu "Gjalski"..... Evo malo fotki s promocije: S lijeva na desno: Andrijana Kos Lajtman, Sanja Lovrenčić (inače vlasnica "Malih zvona", književni je nakladnik) u sredini u bijelom i na kraju urednik knjige, Ivan Herceg. Izdavač: Hdp. Andrijanu obožavam, razmjenjujemo informacije o svojim ljubimcima....Prekrasna je i erudita. Ivan Herceg, očito, dobro radi svoj posao. Moj potpisan primjerak.....Predivna naslovnica....Tako mi je drago da su autori konačno počeli obraćati pažnju i na samu estetiku na koricama. Vrlo brzo sam se prebacila u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", jer se tamo održala promocija knjige Nebojše Lujanovića "Dnevnik prakse". Roman koji otvara pitanja o vrijednosti truda, solidarnosti i građanskog otpora, a pritom ne zaboravlja nježnost i humor medietranske svakodnevice. O knjizi su govorili: Anita Peti Stančić, Nebojša Lujanović - autor i Nives Tomašić. Malo opuštenija promocija nego prethodna; iako se čini na prvi pogled da je humoristična - postavlja ozbiljna pitanja o radu, životu i otporu. Fotke: Redoslijed s lijeva na desno je kako sam gore napisala: Anita Peti Stančić, Nebojša Lujanović i Nives Tomašić. I autor i moja malenkost..... Knjiga br.2 za večeras- i opet raduje potpis autora..... Ljubim!

- 00:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 23.01.2026.

Žene koje mašu rukama

Danas je u "Novinarskom domu" održana promocija treće knjige Jadranke Kosor, pod nazivom "Žene koje mašu rukama". Za razliku od prve dvije knjige, u kojima govori o političkom dijelu svoga života, u trećoj knjizi se predstavlja samo kao źena, Jadranka. Govori o operaciji obaju koljena, o teškom oporavku....Naravno, ne može daleko od politike - pa komentira događanja u Hrvatskoj i svijetu. Konačno, prošlo ljeto se oslobodila štaka i mogla ponovno raširiti ruke - spremne za let. Obitelj kao podrška- Lovro sa obitelji je bio podrška u prvom redu, unuk ima već deset godina i on je došao podržati baku.... Bilo mi je drago vidjeti da su kao podrška došli i neki bivši suradnici i kolege. Meni je ovo treća knjiga i time i treća promocija Jadrankinih knjiga. Logično - žena dobro piše, bila je novinarka.... Malo fotkica: Seid Serdarević u ime izdavača "Frakture" - postavljao je pitanja, Jadranka Kosor i Velimir Visković - koji je bio savjetnik oko knjige i pametni čitač. Dijelove iz knjige čitala je autorica knjige, jer glumica koja je trebala čitati - razboljela se. Ekipa podrške i (su)borci....G. Josipović i gđa. Pusić.....To je bila ekipa iz nekih boljih vremena....Koji su znali što znači biti politički čovjek. Držali su se zajedno.Pamte Račana, koji ih je znao održati na okupu.... Potpisivanje moga primjerka knjige..... Evo moga favorita! G. Josipović.....Njemu sam prevodila. Kao i Mesiću, koji je beskrajno duhovit.....Prevodila sam i g. Tuđmanu, ali on je uvijek bio jako suzdržan, bez reakcije, bez osmijeha..... Zato gornja ekipa - palac gore! Ljubim!

- 00:17 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 21.01.2026.

Moja Milena....

- 21:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Tko se boji lika još.....tri za groš, tri za groš....

Danas sam konačno uspjela. Otišla sam u Scenoteku, pogledati predstavu po motivima knjige Julijane Matanović "Tko se boji lika još". Bolju predstavu odavno nisam pogledala. I to ne samo u zadnje vrijeme. Julijana se osudila napisati nešto, što potpuno izlazi iz profesorskog diskursa. I gle čuda, osudila se dati priču svakom svom liku kojega je izabrala - iz povijesti hrvatske književnosti. Likovi su se, izgleda, oteli kontroli i počeli se sami predstavljati i objašnjavati tko su. I zašto su baš takvi. Tako i u predstavi, a i prikladno ukomponirani u reality show "Tvoj lik zvuči poznato", petero ljudi dobije od kola sreće zadatak i svatko treba obraditi po jedan lik iz književnosti koje mu dodijeli kolo sreće. Divni likovi (recimo Alkar) i još bolje interpretacije. Predstava je napravljena sa glumcima i glumicama iz Novog života, u kojem su okupljene slijepe i slabovidne osobe. Mario Kovač, redatelj, je točno u srž pogodio način na koji treba prezentirati Julijaninu knjigu, ali je ujedno uzeo i slobodu osmišljavanja likova uz pomoć glumaca, koji su pravo otkriće. Profesionalni i marljivi. Talentirani. Pametni. Ponekad instinktivni. Puni ljubavi za ono što rade. I najvažnije- ne boje se ničega. Pogotovo ne izazova. I "reklame" koje se pojavljuju na platnu nakon svakog glumca/lika, savršeno su osmišljene... Bravo Julijana, bravo Mario i Ana Prolić (adaptacija, dramaturgija i rezija). Bravo za sve glumce. Mario Kovač je u ovom slučaju u dvostrukoj ulozi i glumac, voditelj reality showa. Ovakve predstave bih mogla gledati svakodnevno. Još sam srela i prijateljicu iz knjižnog kluba! Ovu bi predstavu vrijedilo "vidjeti" i na filmskom platnu. Da bar nabrojim divne glumce: Ružica Domić Lalović, Kristina Krsnik, Danijela Vidas, Igor Kučević, Vojin Perić, Mario Kovač. Moje fotke... Ljubim vas!

- 01:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.01.2026.

Miki

- 22:41 - Komentari (30) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.