Linkovi
Mail
luki69@net.hr

luki2.blog.hr

utorak, 31.01.2023.

Pedagoška uloga knjige - Bez cenzure

Danas sam bila na prvoj tribini u ovoj godinin "Bez cenzure". Književna se polemika održala na temu "Pedagoška uloga knjiga za djecu i mladež nekad i danas". Mjesto radnje: Klub hrvatskih književnika.
Sudjelovali su: Dubravka Težak, Hrvoje Kovačević i Branka Primorac. Voditeljica: Lada Žigo Španić.
Danas ima puno više tehničkih mogućnosti kako bi se došlo do dobre priče (film, radio, računalo, čitanje na laptopu...) i nije realno očekivati da će pedagoška uloga knjige biti ista kao što je bila u prošlosti. Danas se sve moderniziralo, ubrzalo, nema se vremena (sic!) - pa je sve instant, odmah, sada...To nije dobro.
Prije se daleko više i imam osjećaj i bolje čitalo. Ma, danas se čita - ali drugačije....
Reći ću na svome primjeru: odrasla sam uz narodne slovačke bajke (Pavol Dobšinsky: "Prostonarodne slovenske povesti") i ruske bajke. Najprije sam morala bajku pročitati, a tek nakon toga tražiti da istu tu bajku gledam u kinu. I tako radim do današnjih dana. Najprije knjiga, zatim film.
S druge strane, danas se progovara i o "teškim" ili tzv. tabu temama, o kojima do tada nije bilo riječi. Razaranje obitelji, droge, samoubojstva i sl.
Danas ima jako puno divnih pisaca za djecu i mlade, npr. Silvija Šesto, Sanja Pilić, Pavao Pavličić ("Trojica u Trnju"), Kušan, Krilić, Balog....I sigurno sam puno njih i zaboravila spomenuti....Uglavnom, izbor je odličan. Samo treba izgraditi čitatelja. Hrvoje Kovačević, također jedan autor koji piše za mlade, ustvrdio je da zapravo djeca puno čitaju, ali nekako to "zaborave" u starijoj dobi. Bitno je maloga čitatelja zainteresirati za čitanje i dobili ste vjernog čitatelja i kasnije. Samo treba izabrati način na koji ćete ih zainteresirati. Naravno, tu je i famozni Harry Potter, pa vještičji serijali.....Znanstveno-fantastične priče, veliki junaci....
Inače, prvi hrvatski dječji roman je: "Čudnovate zgode šegrta Hlapića". Svake godine se dodjeljuje i nagrada "Grigor Vtez" (sjećate se, "Kako živi Antuntun") za najbolju dječju knjigu. Grigor Vitez smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu.
Zvonimir Balog, pak, bio je utemeljitelj hrvatske dječje poezije i najnagrađivaniji hrvatski dječji pisac.
Fotka s tribine: . Kad sam stigla kući, s Mijom van i kuhanje čaja....Volim posebno čaj od šipka, ali trenutno mi godi i čaj od limuna, i obavezno med. .
Obukla se u svježe oprenu trenirku - kako lijepo miriše, pronašla sam očito odličan omekšivač....Divno! I uživam, dok vam prenosim današnje utiske.....Čitate li vi knjige za djecu?! Ljubim!

- 23:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.01.2023.

Radionica kreativnog pisanja

Ljjudi dragi, sinoć sam zaspala - doslovno s glavom na laptopu! :)))) No, zato sam danas sve odgovorila, iskometirala....U nedjelju (jučer) je bila radionica kreativnog pisanja. Radovala sam se, i to jako. S pravom! Presretna sam. Malo umorna, ali radionica je trajala pet sati!!!I non - stop smo dobijali zadatke. Pisane. Uživo je bio jedan simpatičan veterinar i ja, a na Zoom-u još četvoro ljudi.
Pa da vam približim kakve su bile teme. Prvo smo "izvlačili" jednu emociju, o kojoj smo pisali. Ja sam izvukla ljubav. Divna tema, napisano bez problema. Zatim čitanje pred svima! Dobri komentari! Juhuuu!
Druga tema: Beba koja se rađa. Treća tema. I bebe umiru. Na kraju: govor glavnog lika (monolog ili zahvala).
Nimalo jednostavno; baš mi je trebalo puno koncentracije, biranja riječi, razmišljanja kako sve to zvuči....
Emociju je, recimo, trebalo opisati - a da nigdje eksplicitno spomenuta. Emociju treba opisati, da se shvati da je to baš ta emocija.
Čudo jedno koliko smo vježbi odradili! I moram reći: jako se veselim idućem susretu i idućoj nedjelji; novim temama.
Ljubim!



Danas istrimavanje (iščetkavanje; uklanjanje nepotrebnih, mrtvih dlaka; kupila ja poseban češalj, koji koriste trimeri!:))) Mie; šetnja. Navečer divan seminar, online....Sve u svemu - još jedan prekrasan dan!!!!!!
Volim vas! Ljub!

- 23:14 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.01.2023.

Jutro poezije: "Botanika i tropjesma"

Danas sam bila na dva divna događanja. Prvo događanje: Jutro poezije. "Botanika i tropjesma" Mirjane Mrkele izuzetno je zanimljiva zbirka pjesama. Najprije se predstavlja po jedna biljka, a onda slijede stihovi posvećeni baš toj biljci.
Izabrala sam ružu za vas...
Mirjana Mrkela: Ruža

"Izvoli u moj ružičnjak
on mi progovori
a vrata su bila u stezi bršljana
ali ga je on posjekao
i lovor je usadio
da se vije uz dovratke
zatim mi je bio putovođa
kao da ispunjava obećanje
iako ga nije dao
i ruže mi je pokazao
kao da su rajskovrtne
a ja rekoh
budi spokojan
znam da su pune trnja."

A na "Jutru" neki divni ljudi.... Jelena Stanojčić i moja malenkost. Knjiga je prekrasno ukoričena.... Zorka Jekić je objavila ovu divnu zbirku. Direktorica "Biakove", nakladnika. Kompletić kava i pelin. . Ivanka Blažević Kiš, kostimografkinnja Katarina Radošević i u sredini - moja malenkost. Autorica zbirke je od kostimografkinje Katarine Radošević dobila na poklon dvije predivne slike, inspirirane njenom poezijom. Divota!!!!
Drugo događanje: Ally McBee.A u njemu NNK. Neki novi klinci. I mi, Đoletovci. Prepun prostor, po meni premali za ovakvo događanje. . Sve dupkom puno bilo, iako je rezervacija stola koštala 50 eura. Bilo nas je iz Karlovca, Daruvara, Zagreba, Osijeka.... Dok je nama nas...:)))) Ljubim!

- 02:45 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 28.01.2023.

Terca na tišinu

Danas sam, zahvaljujući divnoj Julijani Matanović, bila na promociji knjige "Terca na tišinu" Sanina Karamehmedovića. Da, osnivač i autor u glazbenom sastavu "Silente". Izdavač: Rockmark.
Što kaže Sanin sam o sebi, na početku knjige, pod poglevljem "Autobiografija"?! Nešto što, kao i ja, niste vjerojatno znali. Sanin Karamehmedović rođen je 1987. godine u Dubrovniku.
"Dolazim iz doktorske familije. Otac i stariji brat su mi liječnici. Spašavaju od smrti. Mlađi brat i ja, nešto malo, od života. (Mlađi brat je također u "Silenteu", i piše divnu glazbu.) Nakon osnovne školeupisao sam srednju turističku školu. Ne zbog turizma nego zbog toga što nisam imao dovoljno bodova za gimnaziju. Na kraju je ispalo bolje. Nakon srednje škole upisao sam kroatistiku na Filozofskom u Zagrebu jer nisam imao dovoljno bodova za komparativnu. Na kraju je ispalo bolje."
Knjiga je podijeljena u tri dijela. Prvi dio: Za kasne noćne ure. 2. Za hulje i lopove. 3. Za njene oči samo.
Nikša Bratoš je na promociji usporedio "Silente" sa ABB-om, Balaševićevska violina čuje se kroz njihove pjesme....
Razvila se rasprava da li je knjiga zapravo ukoričena poezija ili pjesme koje su postali hitovi?! Zaključak: poezija.

Izdvojila sam jednu pjesmu:

"Prije ili kasnije"

Nadam se da ove riječi
nećeš shvatiti kao napad
i tretirati kao zloću
ali ti si prepametna za ljubav
a preglupa za samoću

nadam se da ti to
što ti navraćam u snove
ne predstavlja poteškoću
jer ti si prepametna za ljubav
i preglupa za samoću

nadam se da je ono
što je bilo mutno
sada malo jasnije
falit će ti ovaj đavo
prije ili kasnije.

Sada se pitate što Julijana ima s tim?! Sanin je njen bivši student. Julijana Matanović, naša vrsna spisateljica i nekadašnja profesorica ispisala je prekrasnu recenziju prve zbirke poezije “Silenteovog” stihotvorca i pjesnika Sanina Karamehmedovića. Biranim riječima me potaknula da se pojavim na promociji. Pa što je to rekla Julijana?! Puno ljepše nego što to ja znam i umijem.

"Ovo je jedna divna knjiga.

Koliko vjerujem u Sanina, njegov talent ali i njegovu dobrotu, može potvrditi i podatak da sam ja do sada, a na književnoj sam sceni više od četiri desetljeća, o knjigama poezije govorila jako, jako rijeko. Može stati na prste samo jedne ruke. O jednoj knjizi u jedno desetljeće.

A ova je poezija doista poezija, u istinskom značenju te riječi. Pjesme uglazbljene i one koje to nisu. Među onima koje to nisu, možda su i one koje to nikada neće biti, ali i one koje čekaju svoje note.

100 pjesama u tri cjeline; Za kasne noćne ure, Za hulje i lopove, Za njene oči samo… otvaraju se “Tercom”, a završavaju s “Molim te, izbriši”, naslovom koji komunicira s naslovom uglazbljene, ali ovdje neuvrštene, pjesme “Molim te, zapiši.”

Cijela je zbirka povezana finim, gotovo nevidljivim, nitima koje se često referiraju na stih iz vlastita poetičkog vrta. Na samom početku je Autobiografija, izvrsno napisan tekst u prvom licu jednine, zapis koji, uobičajeno, pod hladnim naslovom “Bilješka o autoru”, dolazi na kraju knjige. Iz te kartice teksta jasno je da je Sanin ne samo pjesnik, nego i vrsni pripovjedač. A na kraju knjige čitamo ono što, gotovo uvijek, dolazi na samom početku. Riječ je o posveti, posveti njegovoj Romani. Radi se o jednoj od najljepših posveta koje sam ikada pročitala, a posvetama sam se – kao sastavnim dijelom cjelokupnog teksta – vjerujte mi, dosta bavila.

I tako se na tom ušću svi stihovi slijevaju u ljubav i zahvalu Ženi, u priznanje koje mogu ispovijediti samo najveći. Cijela zbirka “titra” istim emocionalnim nabojem, ali to nipošto ne znači “da su sve pjesme iste”. Svaki se dio otvara autopoetičkim, ali autoironičnim, ulomkom iz intervjua (kako nastaju pjesme, osjeća li se uopće pjesnikom, za čim traga Lovac).

Sanin u sebi pomiruje ono što rijetki pjesnici koji pišu za uzglabljivanje, uspijevaju učiniti. Ostaje pjesnik Sanin i ostaje autor stihova za svoj band. I jednako dobro, jednako predano i uspješno, a ipak nekako skromno, funkcionira u obje te uloge. U vrijeme dok sam još bila Saninova profesorica vodila se rasprava na temu nove školske lektire.

Jedna je tribina čak glasila: “Štulić ili Marulić?’ Kad je preminuo Oliver, u uvodniku ozbiljnih dnevnih novina pojavio se imperativni naslov: “Olivera u čitanke!” Koliko znam, u čitanke se još uvijek uključuju tekstovi, a ne biografije njihovih izvođača. Kolikogod ti izvođači bili neponovljivi i najbolji! Naša se javnost ne zamara pitanjem autorstva. E, kad bih se samo još jednom našla u predavaonici i kad bih mladim ljudima trebala za interpretaciju predložiti suvremenu pjesničku zbirku, ja bih predložila Saninovu knjigu “Terca na tišinu”.

A da sam srednjoškolska profesorica hrvatskog jezika, stavila bih je na popis izborne lektire. Jer, ti su stihovi pisani u ime nekoga. I zbog toga nude prepoznavanje. Ono najvažnije što nam poezija daje.

Da, “ne lažu vas vaše uši”. Učinila bih to. Čitajte Sanina… Kad naiđete na uglazbljene stihove, počet ćete pjevušiti. Ja sam sretna što sam prije desetak godina prekršila bolonjske propise i što sam na svoj kolegij upisala Sanina koji je “ispadao” iz dopuštene kvote. Da nije bilo tako, sigurna sam da bih na Silente i sama naišla, ali ovako, kad o talentu, skromnosti i odgovornosti možeš iz bliza svjedočiti, ljepše je. I vjerodostojnije.

Da, ja sam mu nekada bila profesorica, a sada je on moj bivši student. “Svatko mora biti nečiji”. " Toliko Julijana.

I nakon svega, predivna torta, s kojom su iznenadili Sanina.







Drugo događanje, na suprotnom kraju grada. "Booksa". "Pjesnikinje petkom: refleksije i tišine." Gošće su bile pjesnikinje Andrijana Kos Lajtman i Lana Derkać.Moderatorica: Monika Herceg. Obje pjesnikinje odlikuju se nevjerojatnim senzibilitetom zapažanja kroz poeziju, ali ponajviše onih trenutaka i detalja koji promiču običnim promatračima. Njihova poezija odlikuje se i stalnom refleksijom i svijesti o tom svijetu. Toliko je godilo slušati dvije prekrasne pjesnikinje, koje su s toliko emocija govorile i živjele svoju poeziju, da je čudno zamisliti da poezija može biti toliko suptilna, lijepa i emocionalna....Iako u svemu i kritična, kada se bavi samorefleksijom ili kada postaje socijalno angažirana....Mogla sam ih slušati više od sat i pol vremena, koliko je razgovor trajao.
Fotka:

.

Evo, konačno odvoze smeće...Čujem ih....Napokon!

U nedjelju prva radionica pisanja! Hurrra! Nevjerojatno se veselim, pogotovo nakon ovakvog divnog dana.
Ljubim!

- 01:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 25.01.2023.

Prevođenje iznutra i izvana

Večeras (odnosno sinoć) prisustvovala sam prvom javnom događaju iz serije „Prevođenje iznutra i izvana“ izdavača Hena com, gdje će se predstavljati uvijek cijenjeni suradnici – prevoditelji. Događanje se organiziralo u "Booksi".
U prvome razgovoru u fokusu su iskustva književnog prevođenja s nordijskih jezika – švedskog, norveškog i danskog. Sudjelovalo troje genijalaca, predstavnika „mlađe generacije“ koji, unatoč nježnim godinama, u nogama nose zavidan broj prevoditeljskih utakmica.
Oni su:
Sandra Ljubas (Pforzheim, 1992.) diplomirala je njemački jezik i književnost te švedski jezik i kulturu (prevoditeljske smjerove) 2017. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studira na poslijediplomskom doktorskom studiju Humanističkih znanosti na Sveučilištu u Zadru. Autorica je nekoliko znanstvenih radova iz područja lingvistike i traduktologije te suautorica „Švedsko-hrvatskog rječnika leksičkih inovacija“. Radi u Zagrebu kao slobodna prevoditeljica, od čega se izdvaja njezin angažman na „Hrvatsko-švedskom razgovornom priručniku“. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca, sudjelovala je na brojnim jezičnim seminarima i radionicama književnog prevođenja u Švedskoj, Njemačkoj, Danskoj i Austriji. U okviru programa AIR Litteratur Västra Götaland provela je mjesec dana u istraživačko-prevoditeljskoj rezidenciji u Švedskoj, te mjesec dana u rezidenciji za pisce i prevoditelje Baltic Centre for Writers and Translators na otoku Gotlandu. Prevodi sa švedskog, norveškog, danskog i njemačkog jezika.
***
Mišo Grundler (Slatina, 1988.) magistrirao je švedski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prevodi sa švedskog, danskog, norveškog i engleskog jezika. Od 2011. godine radi kao prevoditelj na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje prevodi serije i filmove. Od 2015. godine predaje na književnim kolegijima kao vanjski suradnik na Katedri za skandinavistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2021. asistent je na istoj katedri. Dosad mu je objavljeno tridesetak književnih prijevoda, uključujući romane, zbirke poezije, publicističku literaturu te kazališne predstave. Među prijevodima ističu se djela Henrika Ibsena, Augusta Strindberga, Kima Leinea, Toma Malmquista, Larsa Svendsena, Inger Christensen, Tove Ditlevsen i dr. Član je strukovno-umjetničkih udruga Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Društva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja te Hrvatskog društva pisaca. Mišo je poseban!!!!
***
Edin Badić (Zagreb, 1992.) diplomirao je 2017. anglistiku (prevoditeljski smjer) te švedski jezik i kulturu (prevoditeljski smjer) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija proširio je znanja o skandinavskim jezicima polazeći nastavu suvremenog danskog i norveškog jezika. Stažirao je u Odjelu za hrvatski jezik Glavne uprave za pismeno prevođenje Predstavništva Europske komisije u Zagrebu (2017.) i Europskog parlamenta u Luksemburgu (2018.). Apsolvent je Poslijediplomskog doktorskog studija Humanističkih znanosti na Sveučilištu u Zadru te dovršava disertaciju iz područja znanosti o prevođenju. Bio je vanjski suradnik na istraživačkom projektu Hrvatske zaklade za znanost „Uspostavljanje međukulturnih poveznica kroz prijevode dječje književnosti: tekst, kontekst, strategije“, gdje je proučavao prijevode nordijske dječje književnosti na hrvatski. Suautor je prijevoda „Hrvatsko-švedskog razgovornog priručnika“ (2018.) i dvaju izdanja „Švedsko-hrvatskog rječnika leksičkih inovacija“ (2018., 2019.) te autor više recentnih znanstvenih radova iz područja lingvistike i znanosti o prevođenju. Usavršavao se pohađajući stipendirane jezično-kulturne radionice i seminare u Švedskoj (Uppsala, 2016.) i Danskoj (Kopenhagen, 2019.). Kao stipendist programa „AIR Litteratur Västra Götaland“ proveo je jedan mjesec u istraživačko-prevoditeljskoj rezidenciji u Švedskoj (Jonsered, 2020.). Prosinac 2021. i siječanj 2022. proveo je u rezidenciji za pisce i prevoditelje Baltic Centre for Writers and Translators na švedskom otoku Gotlandu. Stalni je član Europskog društva za prevoditeljstvo (EST), udruge istraživača i znanstvenika History and Translation Network i Društva hrvatskih književnih prevodilaca te živi i radi u Zagrebu kao slobodni prevoditelj s engleskog, švedskog, danskog i norveškog jezika.
Da se ne izleti s razgovornih tračnica u mnogim digresijskim zavojima, centralna točka razgovora bila su tri romana koje su prevoditelji recentno prenijeli na hrvatski, a koja su objavljena u Heninoj nakladi prošle godine – „Oporuka“ švedske autorice Nine Wähä, „Leksikon svjetla i tame“ norveškog autora Simona Strangera i „Pjesma nad pjesmama iz Ulice Palermo“ danske autorice Annette Bjergfeldt.
Događaj je organiziran u sklopu projekta „Europa iznutra i izvana 2022.–2023“. i sufinanciraju ga Europska unija i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
Meni je najzanimljivije bilo kada su prevoditelji počeli pričati o svojim iskustvima prevođenja, o tome kako više vole prevoditi recentnu književnost - jer mogu eventualno kontaktirati sa živućim autorom, da im pojasni ako nešto treba, pa makar i opisno. Zanimljivo je također da ova tri prevoditelja ne vole raditi prijevode preko trećeg jezika - tzv. posredničkog jezika, npr. danski preko engleskog i sl., nego rješenja traže direktno u jeziku na kojeg prevode. Danski i švedski se nekad zajedno učio na Filozofskom, ali sada ne postoji ta mogućnost. Sličnost jezika postoji, ali - kao što sam više puta isticala - upravo navodne sličnosti riječi ili izraza treba posebno provjeravati - jer mogu biti varljiva, i značiti nešto drugo....
U svakom slučaju, prevoditeljski poseo je zaista jako težak i treba biti neizmjerno pažljiv i nježan s riječima....
Volim Henu, jer pažljivo biraju autore, ali i književne prevoditelje, prepoznajući njihovu važnost.



Edin, Sandra i Mišo (s lojeva na desno)...Moderator naviruje..:)))) Ljubim!

- 02:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.01.2023.

Dobra večer! :)))

Teatralni, evo! :)))) Vezano za komentar iz prošlog posta kod mene. I nekako, s obzirom na sva događanja na blogu tijekom današnjeg dana - toliko paše! Baš! ps: Vlastimir Đuza Stoiljković, koji je glumio glavnog lika Rodoljuba ili Rođu, preminuo je 2015. Imala sam zadovoljstvo gledati ga i u kazališnim predstavama.

Danas za večeru- Brašno, voda, sol. Brašno - 300 g, 200 ml vrele vode; prstohvat soli. Tava: ulja, toliko da ove slane poslastice budu "utopljene" u ulju. Pržiti s jedne i druge strane; vidjet ćete kad dobiju lijepu boju. Uz te male "kruhiće" prilozi po želji: sir ili vrhnje ili ajvar u slanoj varijanti...Fenomenalno ide i mali režanj češnjaka uz ove pogačice.... Imala sam još malo brašna, koje je trebalo iskoristiti do kraja ovoga mjeseca. Iskoristilo se! Uživajte!




Jedva sam uspjela bar ovaj komad fotkati; ostalo sve - do tada pojela! :)))

Ljubim!

- 23:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.01.2023.

Volim....

Volim prvi gutljaj i miris kave ujutro....
Volim miris palačinki....
Volim pročitati nečije riječi i povezati se s njima; naježiti se od njih....
Volim onaj treperavi osjećaj u trbuhu kad čujem dobru pjesmu...
Volim šetnje u prirodi.
Volim smijeh s bliskim ljudima.
Volim čitati.
Volim plivati.
Volim druženje.
Volim vas.
Volim životinje....
I još puno toga.....


Ljubim!

- 23:43 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2023.

Sklonište

Sanjala sam pasje sklonište. Kaže sanjarica da je to dolazak prijatelja. Da je to radost. Mie nije bilo. I ne treba. Nju sam ja spasila, a i ona mene. Da ne tugujem za Goldie. Evo - Mia s Goldicinom pletenim kapicom. Prijavila sam nas na izložbu u Danskoj, u ožujku. Čekam potvrdu, a sve potrebno poslala sam mailom. Ljubim!

- 21:30 - Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.01.2023.

Doba književnosti

Danas se održalo predstavljanje zbornika "Doba književnosti", u povodu 75. rođendana akademika Pavla Pavličića u Maloj dvorani Matice hrvatske.
O knjizi iz biblioteke Komparativna povijest hrvatske književnosti govorile su: Lahorka Pleić Poje, Suzana Coha, Cvijeta Pavlović i Pavao Pavličić.
Naravno, osim jako puno ljudi s komparativne i ljudi, koji su surađivali s akademikom Pavličićem, tu su kao ogromna podrška bile i Julijana Matanović i njena kćerka Magdalena.
U zborniku su objavljeni radovi o Pavličićevom opusu, o njegovom književnom i stručnom radu; posebno se istaknuo rad prof. Senkera, Pavličevog kolege s komparativne književnosti. Jako lijepo je dobiti takvo priznanje, a Pavličić ga je zaslužio. Napisanih preko sto knjiga; njegovo djelovanje i pisanje u dječjoj književnosti, stručni radovi....
Pavličić je, obračajući se kolegama i poštovaocima, rekao da je najprije bio začuđen kad su ga obavijestili da se priprema zbornik njemu (njegovom radu) u čast, pa onda zahvalan (na tome što je baš on izabran i na podršci koju je dobio; i na tome da je prepoznat i na ljudima, s kojima je dijelio književnost), a zatim prestrašen (može li se dalje; kako dalje i na koji način).
Nekako se ne bojim kako dalje - znam da će Pavao Pavličić vrlo brzo obradovati svoje čitatelje nekim novim romanom ili osvrtom.
Ugodna i lijepa atmosfera, a ja sam bila neizmjerno ponosna što sam imala zadovoljstvo ne samo čitati Pavličićeva djela, nego doživjeti da mi bude profesor i da još više rasplamsa moju ljubav prema književnosti.
Položila sam ispit "Uvoda u književnost" bez iakkvih problema, iako je bio jedan od najtežih na prvoj godini. Sve - od antike do današnjih dana. Zvala sam mamu i žalila se na literaturu. "Zamisli, dobili smo 35 knjiga za čitanje!" A čuješ mamu: "Ma nemoj! I ti stvarno misliš da treba pročitati svih 35?!" Odmah mi je bilo lakše! :))))) Na kraju se dogodilo da sam zaista pročitala skoro sve - s time da smo trebali pokazati i bilješke koje smo spremali za ispit. Kad sam došla odgovarati, čuješ profesora: "Kolegice, imate li kakve bilješke?!" Da imam! :)))) Počnem vaditi jednu bilježnicu, pa drugu, pa treću....Pavličić se već smješka naveliko...."Kolegice, dajte index!" :)))) Shvatio je da ima posla s knjigomanijakom! :)))))
Zaista sam imala sreću da su mi predavali najbolji od najboljih. Kravar, Senker, Pavličić, Peterlić, Maja Hribar Ožegović.....Ne znaš koji je bio bolji od boljeg.....Nama na znanje i ogromnu zahvalu. Svima njima. Julijana i Magdalena
Zbornik, već drugi po redu, posvećen Pavličićevu radu.
Laureat okružen ženama, koje su dale poticaj i uobličile Zbornik...
Ljubim!



Jučer je bilo Bogojavljanje (18.01), kada je Đole znao organizirati najljepše koncerte.....:(((( Sretno tko je slavio! Ljub!

- 21:20 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 18.01.2023.

Užas kakvih sve ljudi ima!

Danas sam bila na jednom predstavljanju knjige u knjižnici "Dubrava". Ma, genijalno! Jedan vrlo zanimljiv bloger promovirao je svoju knjigu "Užas kakvih sve ljudi ima!"...Prije nego što se počnete zgražavati, reći ću da su to priče i zapisi autora bloga Pseudohumor. Dakle, pravim imenom Leon Zrile odlučio je napraviti nešto najljepše u ovo prilično zahtijevno vrijeme - odlučio je nasmijati nas. I u potpunosti uspio, jer za vrijeme čitanja njegovih kratkih, humorističnih priča ne možeš se prestati smijati. Nakladnik je Innamorata, Iliti autorica i nakladnica Inna Moore. Ne samo što odlično piše - nego Inna očito pažljivo i smišljeno bira i autore koje će objavljivati u svojoj nakladi.
Dakle, tih sat vremena - koliko je trajalo predstavljanje - opustila sam se i nasmijala, i sretna i zadovoljna krenula s knjigom kući. Moj dan je odmah bio uljepšan! Neću citirati ništa iz knjige - da ne otkrivam, lijepo je se sami dokopajte u knjižarama - i uživajte u smijehu. Kako ono ide - ako Ti život da limun, Ti napravi limunadu! Baš je tako s ovom knjigom. Autor je napravio jednu opuštajuću i lijepu knjigu, koja nas treba ugrijati i opustiti - baš u ovim zimskim, kišnim i prohladnim danima.
Evo što o knjizi kaže Martina Frka Milotić, autorica i blogerica "Mala Kme osvaja svijet": "Bogovi sarkazma srećom su milostivi, pa su na portu jedne zagrebačke bolnice smjestili jednog vatrogasca s talentom za burek i pisanje. Zahvaljujući njemu, rođen je Pseudohumor, na koji svakodnevno hodočaste tisuće čitatelja u potrazi za istinom, onakvom kakvu nećete naći u svetim knjigama i dubokumnim citatima mrtvih mudraca. Leonova istina je istina kakvu piše život....Flaster za živce....Vatrogasni aparat za požare uma."
Fotografije: Leon razgovara s voditeljicom promocije, odgovara na njena znatiželjna pitanja.....
Ljubim!

- 23:19 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Schmarrn

Dakle, jučer sam obećala da ću napisati o promociji jedne divne knjige autorice Laure Marchig: "Schmarrn". Na predstavljanju u knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović" bila je sjajna: autorica Laura Marchig (Rijeka, 1962), nadahnuta Darija Žilić prekrasno je govorila o knjizi, i profesorica Sanja Roić, te Tomislav Bajsić u ime PEN-a. Knjiga je napisana na talijanskom i hrvatskom jeziku (hrvatski prijevod napravila je Lorena Monica Kmet, vrsna poznavateljica kulture i običaja istarskog područja) a govori o potrazi za identitetom, o obitelji, pronalaženju i nekim finim receptima.
Podnaslov knjige "Obiteljska kuharica" sve govori, ali kroz recepte se govori i o odnosima unutar obitelji, tradiciji i odličnoj hrani. Autorica knjige Laura Marchig je dramaturginja, dugogodišnja ravnateljica kazališta na talijanskom jeziku, jedinom takvom izvan Italije, spisateljica i znatiželjnica, koja voli postavljati pitanja. Laura je još kao mala odlučila o svom identitetu, odlučila se za talijanski, te je to potaklo da studira u Italji, točnije na Filozofskom fakultetu u Firenci. Međutim, nije tamo ostala nakon završenih studija - nego se vratila u Hrvatsku.
Laurina me priča podsjetila i na moj vlastiti dvostruki identitet, hrvatsko-slovački.....
Što je to Schmarrn, zapravo?! autorica kaže: "Schmarrn se pravio po principu kako je i rođen. kad bi se pokidalo tijesto od palačinki....Poderana palačinka, jer se ulje nije dovoljno ugrijalo u tavi, još se više poderala žlicom.. Nakon prženja u tavi, prebacila bi se na tanjur i začinila s malo šećera i sirupom od malina...." Drobljenac, rekli bi. Mljac! Palačinke obožavam u svim varijantama i oblicima, pa tako i u ovom obliku. Mljac!
Inače, kad pečem palačinke, događa mi se upravo to - prvu palačinku (tijesto) obično ne napravim dobro, jer tava još nije zagrijana, a ja nestrpljiva :)))) Obično sam takav neuspjeli pokušaj bacala, ali od sada - neću više. Lijepo ću napraviti Schmarrn!
Ogladnih, ali u ovaj sat sigurno neću ići raditi palačinke....
A dok ne napravim Schmarrn, jedu se krpice sa zeljem:
Ljubim!

- 01:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2023.

Mečiar



Ova aureola (oreol) iznad glave i križ nacrtan je na plakatu za film, jer su mnogi znali odlaziti u crkvu s Mečiarovom slikom i moliti se za njega.

Danas sam nakon dugog vremena bila na Filozofskom fakultetu, na odsjeku za slovakistiku. Bila sam na događanju, koje organizira Lektorat slovačkoga jezika u Zagrebu, a radi se o Mečiaru. U tramvaju sam razmišljala kako ga je moja baka zaista voljela, i čak se potukla sa susjedom zbog toga što ova nije podržavala Mečiara. "Moj Mečiarko" - izjavljivala bi često... Eh, uspomene...:((((
Naime, u listopadu prošle godine Slovaci su imali prigodu pogledati dokumentarni film o Vladimiru Mečiaru, prvom slovačkom premijeru.
Dokumentarni film "Mečiar" je ispovijed mlade režiserke Tereze Nvotove o kontraverznom čovjeku slovačke povijesti - prvom slovačkom premijeru Vladimiru Mečiaru., o njegovom utjecaju koji je ovaj političar imao na slovačko društvo u cjelini, i na život same Tereze. Film je napravljen kao dokumentarac, gdje ljudi iz toga vremena komentiraju događanja, a pojavljuje se i sam Mećiar - koji je nakon gubitka vlasti odlučio ne komunicirati više s medijima. Isječci su napravljeni iz njegovih prošlih govora, istupa, komentara, emisija u kojima je gostovao....
Kada je 1989. godine u Čehoslovačkoj pao komunistički režim, Tereza je imala godinu dana. Lideri baršunaste revolucije odlučili su raspisali natječaj na poziciju, ni više ni manje, ministra unutarnjih poslova. Na natječaj se javio Mečiar, u to vrijeme nepoznati pravnik iz poduzeća, koje se nalazilo na slovačkom selu. Mečiar se, nakon što je uspješno prošao natječaj (dakle, preko natječaja su tražili ministra! :)))) vinuo u sam politički vrh odakle vlada vrlo diskutabilnim načinom. Ubrzo nakon toga događa se raspad Čehoslovačke, otmica sina slovačkog predsjednika Michala Kovača.....
Odličan je bio komentar jednog slovačkog novinara, koji se prisjeća kako su raspisivali natječaj za ministra....Kaže: koliko smo samo naivni bili! :)))) Smije se tome vremenu. I još nešto, vrlo indikativno: Mečiar je sve oduševio. Predstavio se kao čovjek koji zna sve. A nitko se nije zapitao: odakle mu određena saznanja?! I može li netko znati baš sve?! :))))
Uglavnom, Mečiar je svoju karijeru u politici počeo na poziciji ministra, a kasnije osnovao svoju stranku VPN (Javnost protiv nasilja). U početku je zagovarao opstanak Čehoslovačke, pa riješio okriviti Čehe da oni navodno nisu željeli dogovor. I ona "slavna" emisija, u kojoj je gostovao zajedno s češkim predstavnikom, koji je objašnjavao koliko Česi ulažu u Čehoslovačku (pa tako i u Slovačku). Izuzetno uvredljiv i nagao, izjurio je iz emisije, vičući: od sutra svatko za svoje (novce)....Bivši boksač, kratak emotivni fitilj....A politika jest emocija, a politika jest strast...I teško onome, koga preuzme.
Nakon što su ga visoko uzdigli, Mečiar je počeo igrati na kartu istoka (posjete Rusiji su zaredale i potpisivanje nekoliko važnih ekonomskih ugovora, samo da nervira Zapad9....Zapad je na kraju rekao: u redu, dok je Mečiar na vlasti, nema ulaska u EU. I na kraju Mečiar postaje veliki zagovornik samostalne Slovačke, odlučivši igrati na nacionalnu kartu. Glasači mu još jednom daju povjerenje, jer je ponovo igrao na kartu emocija.....Osniva HZDS (Pokret za demokratsku Slovačku). Međutim, sukobljava se sa predsjednikom Slovačke, Michalom Kovačom. Tajna služba otima Kovačevog sina. Koji ima puno neplaćenih dugovanja, ali Tajna služba nije računala da će Austrijanci, kojima su ga zbog pronevjere izručili (nečasno je tamo trgovao) - nisu reagirali konfliktno i nisu se željeli miješati - jednostavno, vratili su čovjeka natrag u Slovačku nekažnjeno. Osim toga, događala se i privatizacija za jednu krunu (kao kod nas za jednu kunu) ili pranje novca (tzv. tuneliranje)....Sve to uzrokuje da se Mečiar miče s vlasti, i Slovačka, kao u nekom trileru, ipak ulazi u EU, 2004. godine. U svemu tome, Mečiar je imao tu "nesreću" da je vladao u vrijeme, kada je Češkoj vladao karizmatični (još više nego Mečiar!) Vaclav Havel, pa su se među njima mogle raditi usporedbe, koje baš nisu išle u korist Mečiara....Mečiar je rođen 1942. godine, i živi na svom imanju u Slovačkoj - ne komunicirajući s novinarima. Što je zapravo odlična ideja - zaštitio je time sebe i obitelj....
Uh, ovo je moja tema i mogla bih satima ovako...:))))) U svakom slučaju, izuzetno mi je drago da sam pogledala ovaj dokumentarac, i to nekoliko mjeseci nakon što se gledao u Slovačkoj....Doista se zbog toga osjećam građankom svijeta. Također, prisjetila sam se djetinstva, bake, i političke situacije u Slovačkoj u to vrijeme.
Nakon toga sam bila na promociji jedne krasne knjige u "Bogdanu Ogrizoviću", ali - o tome sutra. Ne želim"kvariti" Mečiara. Poseban, kao i svi Vladeki i Vladimiri...:)))) Zaslužio je da ima post samo za sebe! :))))) Ljubim!


- 01:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.01.2023.

Djevojčica u vlaku

Bilo je to davno. U neka lijepa i vesela vremena. Bila sam tada u osnovnoj školi. Voljela sam se družiti i pričati, baš kao i danas. Putujem s bakom vlakom iz Bratislave za Split, uz presjedanje u Mađarskoj. I baš sam nekako sretna. Idem mami, a baka sa mnom! Škola uskoro počinje....Ma, sve posloženo da ne može bolje....
I uzmemo baka i ja spavaća kola iz Budimpešte do Splita. Pričamo, smijemo se.....Prije toga nas kontrolor poziva na nekakav ručak, večeru - što li. Baka mudro odbija, a ja mala, šašava vjerovala sam svima na ovome svijetu. Ne znajuči za zlo i opasnost.
Odjednom sam osjetila nevjerojatan umor. Oči su se odmah zaklopile.
Za to vrijeme, dok smo baka i ja spavale, netko nas je pokrao. Meta su bile putovnice, odnosno tada pasoši. Odnijeli su sve dokumente, zlatni prsten skinuli mi s prsta.....Tek kasnije, puno kasnije osvijestila sam da je to netko mogao samo uz pomoć konduktera, jer samo on ima duple ključeve od kabina. Omamili su baku i mene plinom, a kasnije smo saznale da nismo jedine. Opljačkano je bilo još dvoje Poljaka.
Našli se svi na policiji! Uglavnom, počinitelje nikada nisu našli.A ja sam naučila da obično kad Ti je najljepše - uvijek će se dogoditi nešto, što će se truditi pokvariti Ti raspoloženje. Ali, kvaka 505 je u tome - da to ne dozvolimo. Kada Ti život pokaže zube - uzvrati mu na isti način. I viči na sav glas, da Te svi čuju......Možda netko čuje i priskoči u pomoć. I svijet odmah dobije lijepe boje.

Ili - naprosto sam sebe oraspoložiš i nađeš neko lijepo događanje, koje će izmamiti osmijeh. Ljubim!


- 00:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 14.01.2023.

Ladica-izdajica

Ostajala je poluotvorena , manje od centimetra, rugajući se njenom uvjerenju da je nije zaboravila pogurati do kraja, da ju je poslala u gol kao da puca jedanaesterac.
Nije!
U njegovoj kući, kao i u njegovoj glavi, sve je, baš sve trebalo biti onako kako on vidi, doživljava, ne dopuštajući ni najmanji odmak u slobodu i kretaivnost trenutka. U duhovnost - u slobodu rascvjetane livade, u mladu razlistanu šumu, , u bistar potok.
Važna je bila ona - ladica.
Vjerovala je da je to šala, nadala se tome, ali onda je otkrila kako se vara. Bila je tužna, jer joj ladica - izdajica, kako ju je nazvala , nije baš ništa predstavljala. A njemu sve. Od nepoštivanja njegovog doma, do napada na njegovu osobnost.
Uh!
Pitala se u tišini kako je to moguće. Kako je moguće da se jedna obična ladica ispriječi između kreativnosti i stvaranja, između ljudi koji se trude poboljšati i oplemeniti sve što su zajedno prošli. Zato ju je nazvala izdajicom, a njega picajzlom. Izdavala ju je u trenucima u kojima je vjerovala da je savladala tu običnu, najobičniju radnju kojom je rušila njegovo samopouzdanje, a da joj to nije bilo ni na kraj pameti. Mislio je i čak to izgovorio, kako mu to namjerno radi. Kako time osporava njegovu potrebu da sve bude na svom mjestu. Da je bar bilo tako. Mnoge stvari nisu bile na svom mjestu, pa se pitala kako se zbog njih ne uzrujava.
Mučila se da ladicu-izdajicu ne zaboravi pogurnuti do kraja i oduzimala si djelić zalaska sunca i maštarije da će ju pohvaliti što je eto zatvorila ladicu. Nije to učinilo, kao što je vikao svaki put kad ladica-izdajica ne bi bila na svom mjestu. Koji put bi zatomila vrisak i poželjela otrčati u svestraniji i smisleniji svijet. Nametalo se pitanje: čemu to nepotrebno bježanje, koje ubija ljepotu druženja i razumijevanja. Njih....
Onda je s nevjericom u očima gledala kako bijesan izvlači ladicu i nosi je u garažu, samo zato što ladica - izdajica nije uglavljena do kraja, već viri puni centimetar ispod radne ploče. Dobila je izgon iz kuhinje.
Smiješila se, jer joj je samo to preostalo - pitajući se tko je tu lud.
Jasno mu je dala do znanja da joj ne smeta ta njegova sila. Samo neka se sili, dok još misli da može. Misleći kako je još uvijek mlad i kako mu je zbog toga dopuštena svaka ludorija, zaboravljao je na činjenicu da su sijede kose tu i da mora ostaviti malo prostora mudrosti. Jer samo mudar čovjek zna odvagnuti prioritete. Razlikovati prave probleme od nekih nebitnih stvari. Sitnica, na koje se ne treba hvatati. Zašto on to nije znao, pitala se puno puta. Onda joj je jedna prijatelj rekao da joj nije mogao naći neku ozbiljniju zamjerku, pa se hvatao za nebitnu.
Nekoliko tjedana kasnije priznao je da se sam razljutio na svoje teške misli i konstrukcije, optužbe - što je tko mislio ili kakav je izraz lica pri tome imao.
Možemo mijenjati samo sebe, ane druge, ma koliko se trudili! Promjenom sebe mijenjamo kut gledanja i často se pitamo kako to da na istu situaciju reagiramo mirnije, opuštenije i staloženije. Onda ugledamo sunčanu zraku, koja se proteže do ladice - izdajice i vidimo kako se odbija od mesinganih ručki i cilja u zjenicu oka, u sam centar novih spoznaja. U dublji dio nas samih, u dušu. Učimo da su se pojavili detalji koji nas zavode i odvode u druge smjerove, u nevidljive dubine. Novi putokazi koji će oblikovati naše nove putove, za koje nećemo biti sigurni jesu li ispravni ili isprazni. Za to će nam poslužiti budućnost i mudrost koju smo s veseljem zataknuli za šešir, da nas poput antene usmjerava. Da ne ponavljamo greške iz prošlosti.
Ljubim! 666 post od povratka na blog.

- 22:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 13.01.2023.

Mirela i Romul

Jutros otišle Mia i ja po kalendar Udruge "Pobjede" - Azil Osijek. Kupimo mi kalndar, i s prvom siječanjskom pričom vas svakako moramo upoznati, ali prije toga da ispričam što nam se dogodilo pri povratku kući. Nosimo nas dvije tako taj kalendar, Mia u odjelu Bake Mraz.....Odjednom se nađemo u okruženju bar desetak ljudi..."Kako lijep pas; vidi ga; slatkiš; kakvo odijelo, ma gledaj..." A jedna gospođa rastjera sve oko nas - "Ne bučite, pogledajte pogledajte psa - boji se." Istina. Mia se malo prepala....Onako, dva koraka iza mene se sakrila....No, njezina "spasiteljica" dodaje: molim vas, uzmite ovih skromin 20 eura - od srca - za hranu....Kažem: hvala Vam. Ako je za nju i hranu - hoću! Ode žena dalje svojim putem, a ja razmišljam što se to upravo dogodilo....
No, dobro. Želim vam ispričati jednu pasju ljubavnu priču s kalendara udruge "Pobjede".
Najljepšu pasju ljubavnu priču. Pa kaže draga šefica Azila Ivana Crnoja: " A što ja znam, uvijek sam gledala da iako su vezani da bar jedno spasimo, da se bar jedno udomi. Sofijin izbor, pravi dodatak koktelu za nesanicu sve do trena dok sam njih dvoje srela.
Romula (bijeli pas na slici ispod!) sam upoznala na dan kad mu je zakazana eutanazija. Izašao je iz šinteraja, a vani je svijet disao, radio, volio, sanjao, gradio i nije ni okom trepnuo na nas.
Bila je 2012. s vjetrenjačama se tada nismo samo borili, tukli smo se i bilo je krvavo!
Nakon što se Romul udomio iz našega Azila, navodno pobjegao - tri godine o njemu nije bilo ni traga ni glasa i onda opet, potpuno šokantno, osvanuo na ulicama jednog prigradskog naselja, , na intervenciji ("Dođite, i pokupite ga, jer ću ga ja puškom.").
Pored njega ljubav njegovog života.
Ako nikada niste za nekoga disali onda vam ne mogu ovim škrtim rječnikom opisati koliko je u ta četiri oka, sasvom sinkronizirano stajala riječ "dvojina" nešto što su stari Slaveni imali u rječniku a njih dvoje u svakom koraku.
Romul ima sve što ljudi vole da jedna pas ima. Mirela je točno znala što radi! :)))
Lutali su skoro godinu dana skupa. Poslije smo saznali za svakakve peripetije koje ni Mark Twain ne bi znao izmisliti, ali naš par je sve uspio preživjeti. Najbolji su kad su skupa! I oni to znaju...
Mirela ima valjd 5 kila, ako i toliko, čim je upoznaš točno ti je jasno u šta se Romul zaljubio, ni ne skužiš, a ova ti je već pod kožom, gospoja sam što je stigla u Azil već je svoj funklub otvorila. Nema dana da neko ne dođe pa da za nju ne pita. Romul više ko privjesak neko ko tražen. A ljudi pojma nemaju...
Kad jedu oni prvo jedu s njegove (velike) pa onda s njene (male) zdjelice, on je jedan od najnježnijih kerovaca koje sam u životu upoznala.
I onda ljudi kažu da bi udomili Mirelu, jer je malecka kao, i još kažu da za dva psa nemaju mjesta kad im kažemo da bi oni umrli da ih se razdvoji. A Mirela nikad, al nikad ne bi otišla bez svog Romula, onog koji je u zimu 2019. jednu cijelu noć kad je sjever poslao vjetrove, a oni sa sobom hrpu snijega poveli, svojim tijelom bio brana i utočište , da se ona takva mala ne bi smrzla. I je, drhtao je, al se cijelu noć pomako nije." Naslovnica: I junaci priče, mala Mirela i njen Romul.
Ljubim!

- 00:20 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2023.

Sve što zamislim....

Možeš Ti to. Zaboravila si - treba Te podsjetiti. Vratiti na ono što Ti je bilo najvažnije. Radila si, bila vrijedna, koristila svaku priliku za usavršavanje i za učenje; za pomaganje i drugima, uživala u onome čemu si se trenutno posvetila.....
No, uvijek si željela da Ti život odškine neka mala vrata, kroz koja ćeš se vratiti sebi, i onome što Ti je najdraže - pisanju....Znala si da će se to kad - tad dogoditi. I da ćeš objeručke iskoristiti taj mali prolaz, pa makar Ti se ostala vrata zatvarala pred nosom....
Osjećaš u čemu si odlična, a u svemu drugome - sve odradiš, sve naučiš - ali, nema one tajne iskrice koja će zapaliti onaj pozitivni požar, onu ljepotu koja tjera naprijed.
Najbliže tome si bila kada je otišla Tvoja baka, Tvoj stožer i zaštitinica, netko s kime si se telepatski razumjela.
I da - zato sada koristi svaku sekundu, svaki dan svoga života kako bi se posvetila onome, što najviše voliš. Pisanju. Ma, možeš Ti to!
Tekstove sakriji najpije u ladice, samo da bi ih izvukla na svjetlo dana i potpuno, do neprepoznatljivosti izmijenila. Ili bolje rečeno - ponovo napisala. To me tijekom studija najviše živciralo - prerađivanje seminara. Jednom mi je išlo toliko na živce, posebno kod jedne picajzla profesorice, da sam rad - jednostavno napisala ponovo. "Kolegice, kako Vam se dalo?!" Pa dalo mi je, kad si toliko podcrtavala i mijenjala i okretala da to više nije bio moj rad. Zato mi se dalo. I na kraju: "Da, sada je puno bolje". Imala je na drugu verziju samo nekoliko nebitnih primjedbi - više na poredak koji sam oblikovala, nego na bilo što drugo. Ali, suglasile smo se. Obje sretne. Ona, jer je mislila da me naučila pameti, a ja jer sam ipak zadržala svoje teze, samo ih drugačije okrenula i argumentirala - ali, tu su! Njih mi nije dirala.
Što se tiče tema, uvijek treba dosljedno pratiti ono što nas okupira, bilo da su to svakodnevna događanja (jer iz svakodnevice i nastaju pitanja važna za život) ili neke filozofske teme, oko kojih se može lijepo raspravljati. Posebno volim pisati o proživljenom i doživljenom, jer sam tu najuvjerljivija i mogu sve obrazložiti baš onako, kako volim.
I zbog svega toga, jako mi puno znači da sam na temelju jednoga teksta, koji sam poslala na ogled, dobila radionicu kreativnog pisanja - misija roman. Jedva čekam da počnemo - krajem siječnja počinjem!
Valjda sam nečim zaslužila da ono što pomislim da bih voljela - na kraju nekako životnim putem hodajući - i ostvari. Bez nekog moga grčenja i zamaranja....Jednostavno - kockice se poslože.
Jako dobre vijesti i od mame - bila je na mjesečnoj kontroli - i idemo dalje!!!!
Srela sam jednu moju poznanicu, a prijateljicu moje prijateljice. Kaže da je ta naša prijateljica pronašla svoju srodnu dušu, jednog gospodina iz Azije. Otvaraju restoran. Rekoh: odlično! Bravo! "Da, bar više nije sama." - čujem odgovor. "Pa znaš, mene su učili da je bolje biti sam, nego u nevaljanom društvu." Naime, ta je moja prijateljica imala veze i vezice, a jedno je bilo zajedničko: nasilje. Bilo emotivno, financijsko, pa čak i fizičko....Zato sam oprezno rekla da se nadam da je to sada to i da će konačno sve biti u redu. Logično je da je našla nekoga iz Azije, jer voli tu kulturu, proučava je, a bogme i njen brat je oženio Azijatkinju - iako su i ta prijateljica i njen brat rođeni u Francuskoj. Deklariraju se kao Europljani. Eto, život piše najljepše priče....
Neću više za danas, treba nešto ostaviti i za sutra...Ionako je previše tema....:)))) Ljubim!


- 20:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

"Štefica Cvek u dijalogu sa prevodiocima/prevoditeljkama" - Booksa

Drugi u nizu događanja u sklopu projekta "Štefica Cvek u dijalogu sa prevodiocima/prevoditeljkama" održao se 10.01. 2023. u "Booksi" u Zagrebu. Na prvom događanju nisam uspjela biti, ali zato je ovo drugo događanje bilo pun pogodak. Mia je bila sa mnom; glasa pustila nije.:))))
Sugovornice na ovom događaju bile su: Sonja Ražnatovićiz Crne Gore, jedna od dobitnica nagrade "Štefica Cvek", kao i prevoditeljica i komparatistkinja Aida Vladušić iz Bosne i Hercegovine. Moderatorica razgovora je bila Ivana Dražić, urednica portala Booksa.hr.

Sonja Ražnatović rođena je 03. 10. 1969. u Titogradu. (moja baš, baš vršnjakinja, po godini i mjesecu rođenja!). Magistrirala je u Podgorici na Ekonomskom fakultetu (gle čuda, književnost i ekonomija se slažu!). Autorica je romana "Jana, samo privremeno u Bloku 9" objavljanog u studenom 2016. u izdanju cetinskog Otvorenog kulturnog foruma. Roman "Exit-Restart" objavljen je 2021. godine za izdavačku kuću "Rende" iz Beograda, i za njega je dobila regionalnu nagradu "Štefica Cvek". Za roman "Morbus Mundi" Sonja je dobila nagradu "Miroslav Dereta" za najbolji neobjavljeni roman u 2022. godini.


Aida Vladušić rođena je 07. 1994. u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu je, a nakon završene Treće Gimnazije, diplomirala anglistiku i komparativnu književnost. Magistrirala je na Prevoditeljskom smjeru odsjeka za anglistiku. Kao freelancer iliti slobodnjak bavi se prevođenjem, ali obožava i digitalni marketing.


Regionalni feministički kolektiv književnih kritičarki "Pobunjene čitateljke", osnovao je 2021. prvu regionalnu feminističku nagradu "Štefica Cvek", koja je početkom 2022. bila dodijeljena devetoro autora (osam autorica i jedan autor). Usprkos višegodišnjim nastojanjima da se književna scena u regiji bolje poveže - ona je i dalje fragmentarna. "Štefica Cvek u dijalogu...."nastaje uz financijsku podršku europske mreže za književnost i knjige.

Sonja Ražnatović govorila je o teškoj situaciji u nakladništvu u Crnoj Gori, i o teškoćama autora da pronađu svoga izdavača, koji će biti podrška i odraditi dobar PR. Oduševio me ulomak koji je Sonja čitala iz svog romana "Exit-Restart". Uvlači odmah u razmišljanje i odmah komunicira sa čitateljem, prisiljavajući ga da se jednostavno - pokrene....Najprije u razmišljanju, a zatim i konkretno, u životu - poduzimajući sve potrebno da sačuva sebe i svoj rad. Život. Odnose. Aida Vladušić govorila je o tome kako je biti prevoditelj trenutno u Bosni i Hercegovini, tužeći se na financijske uvjete rada i na način na koji se vrednuju prevoditelji.
Sve u svemu, situacija je daleko od ružičaste, ali kao što reće Sonja - treba pisati i ustrajati. Nuditi svoj rad, putovati, upoznavati i sebe i druge.

Ispunjena i ugodna večer.


S mikrofonom u ruci moderatorica, a na kauču sjede Sonja i Aida.

Ljubim!

- 02:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2023.

Nevolja

Danas su u McDonaldsu zaključili da sam popila dovoljno kava kod njih, te da sam zaslužila jednu keramičku šalicu s njihovim logom. Ajde! :))))) Baš su me obradovali.




Ljubim!

- 20:42 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Sretan Božić

Sretan Božić svima koji slave po julijanskom kalendaru; svim mojim dragim prijateljima na blogu i izvan njega.....Da mi djed nije ubijen od strane Nijemaca u Drugom svjetskom ratu, vjerojatno bih i ja slavila ovaj Božić, jer je moj djed bio pravoslavac, Rus. No, baka je, kada je doznala da su ga ubili, dala krstitit moju majku u svojoj, katoličkoj vjeri. Eto! Niti sam pitana, niti su se sa mnom savjetovali .....:))))) Niti sam bila u ideji....
Svje najljepše, neka vam Božić donese zdravlje u prvom redu, sreću (bez sreće ništa!) i radost (da uvijek pozitivnim stavom gledate na život i da volite sebe u prvom redu - a onda sve druge. Jer bez vas - nema ljubavi prema drugima. Ne možete im pomoći.)
Ljubim vas!

- 08:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 06.01.2023.

Tri kralja i Badnjak - slavi se

Na dobro vam došla Sveta tri kralja po gregorijanskom, i Badnje veče po julijanskom kalendaru. Lijepo i veselo, u zdravlju proslavite svi koji slavite - i neka bude lijep sutrašnji dan- Božić! Svima na blogu i svim mojim prijateljima izvan bloga! Sve najljepše!!!

Plenković je u česnici pronašao zlatnik. To znači da će mu biti dobra ova godina, a samim time - da će i na nas prijeći malo te sreće! :))))

"Ne, nije svako veče Badnje,
al ovo danas sasvim slučajno -
Badnje je,"
Đ. Balašević

Ljubim! Uživajte!

- 17:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.01.2023.

Szekely gulaš



Svinjetina, jedan luk, crvena paprika, sol, papar, kupus, lovorov list, podliti vinom - i super ručak gotov.

Mia i ja danas kod vetića - dobila Nexgard. Još uvijek nisam uvjerena da je to najbolje što veterina trenutno ima - no.......Čista kemija!:(((

Ljubim!

- 23:22 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 04.01.2023.

Euro

Da prokomentiram i novu valutu za nas - euro. Nekada je marka bila ta s kojom smo sve uspoređivali. Danas je to euro. Željeli smo u Europu; mislili da će nam odmah biti ljepše i bolje....Kako ne! Mjesto na europskom nebu se gradi, postepeno, radom i trudom....Osobno, smatram da se moglo još malo pričekati - ali, nestrpljivost....:)))))
Najluđi su Englezi - oni malo bi, malo ne bi....:)))) Njihov Brexit ih je koštao i još će ih koštati....Nije lako skakati iz valute u valutu. Naravno, moguće je - ali, ima svoju ekonomsku cijenu. Netko to mora platiti - atko će, nego - građani....
Dobro, dakle - ušli smo u euro zonu, dio smo toga sada i mi....Na početku će biti teško - ali, vjerujem da će na kraju benefiti biti veći od onoga lošeg.....Jer - ulazak u ekonomsku euro zonu je bilo obavezno - kad tad - tako smo potpisali kad smo aplicirali....Znali smo sve. I obaveze i dobro i loše....Rekli smo da...Ne može to kao u nekoj trgovini - ne sviđa mi se ovo, pa neću kupiti...Treba shvatiti da je to cijeli paket, koji treba poštivati. Također, znali smo da tada gubimo svoju valutu i da da više neće biti moguće u nekom sektoru "dodati", "doštampati" novčeke - jer dobiješ određenu količinu eura i to je to. Nema doštampavanja, dodavanja....Razvuci kako znaš! :)))) Ali - tako je to. Nešto dobiješ, nešto drugo izgubiš. Život!
Za turizam i trgovinu - jako dobro i pozitivno, nema više mijenjanja valuta i sl. Trgovina - također će biti lakše, jer ne moraš uračunati konverziju valute, koja je u europskom prostoru ista - a zove se euro....
Sačuvala sam za prvu ruku nešto kuna za kavu i sitnarije, a za sve ostalo - tu je kartica. Nema greške! Tete u dućanu me gledaju s obožavanjem kad izvučem karticu - jer znaju da neće biti problema oko uzvraćanja novca. Za sada - sve pet...Trgovci su se malo zaletjeli, neki, misleći da je moguće na brzinu neprimjetno podignuti cijene. E, pa nije. Ni brzo, ni neprimjetno....Mislim da će vrlo brzo morati vraćati na staro - bez podizanja cijena i bez zaokruživanja....Što je potpuno u redu.
Eto! Sretno nam s eurom.
Ljubim!

- 22:57 - Komentari (12) - Isprintaj - #

O narodnjaci, sve vam je u šaci...:))))

Nije tajna, ja sam čudan spoj trdoglave Dalmatinke i Slovakinje, duhovne plemkinje...U ekstazu me jednako baci Šaban Šaulić, Hanka Paldum,Lepa Brena (posebno Brena, jer - prijateljica je prijateljica!), kao i Đole, Kemo i Arsen .....Mozart i List....Bach mi baš nije omiljen :)))) Naravno, prvo je vezano za - pazi sad - jugoslavensko djetinstvo (da, jer se zemlja u kojoj sam 1969. ugledala svijet zvala Jugoslavija), ma čisti vitalizam misli - a drugi dio je naslijeđen od mame, koja je svirala klavir sve do početka studija medicine....I čežnja za bezvremenskom, vječnom ljepotom, svetom geometrijom i ljepotom glazbe.
Nije tajna. Topli, ponekad smiješni, dirljivi narodnjaci (sve vam je u šaci!) podsjećaju na istinu da je tragedija - zapravo skrivena komedija.
I zato - volem sve osim domoljuba, koji zarađuju na svome domoljublju (Thompson) i zavijače (ljudi, koji zavijaju), koji više ne mogu glasa pustiti (Mate Mišo Kovač, ajmeee! :(((()....

"Narodnjaci su preuzeli stvar
Znaju sistem i stvaraju dar-mar
Rasturaju po pitanju tiraža....":)))) - Đorđe Balašević

A Breni odavno nitko ne može ni blizu. Kao što je sama jednom rekla: "To što sam u životu doživjela, proživjela, i ljude koje sam upoznala - nitko mi ne može oduzeti." Tako je...Soli na rep :))))) Uživaj, lutko!

A što vi volite slušati?!

Ljubim!

- 01:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.01.2023.

Frajle, Frajle, Frajlice....:)))

Sinoć sam došla dosta kasno s koncerta, pa nisam bila u stanju pisati Iako, uvijek volim podijeliti iskustva dok su sveža, dok su utisci još "vrući":)))). No, koncert je bio odličan. Puno ljudi, divna atmosfera - ne može bolje! Druženje - zaslužila sam :))))
Evo malo fotografija: . Moje društvo stiglo! Jedna Novosađanka na privremenom radu u Zagrebu. Ima netko još luđi od mene :)))) - žena je bila i na koncertu istom dan prije!:))) I pjevala kao da ih prvi put vidi!:)))) Ove šljokice su padale po nama za vrijeme nekih divnih pjesama....Pjevale su, osim svojih pjesama, i Oliverove pjesme, pjesme Zorice Kondže, Bajagine pjesme....Donijele su sa sobom miris Novoga Sada, sjećanje na Panonskog mornara u pjesmi....Savršena večer!
Početak:

Tužna vijest: dva psa su uginula, kao posljedica nevjerojatne buke i ispaljivanja pirotehničkih sredstava....:(((( Strašno! Kod oba psa, vlasnička, koja su u tome trenutku bila u krilu i maženi od strane vlasnika u pokušaju da ih umire - došlo je od straha do zastoja srca.....Koje li ironije, jedan od njih se zvao Zen!:((((

Ljubim vas!

- 09:38 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2023 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2024 (13)
Siječanj 2024 (20)
Prosinac 2023 (25)
Studeni 2023 (26)
Listopad 2023 (28)
Rujan 2023 (16)
Kolovoz 2023 (18)
Srpanj 2023 (22)
Lipanj 2023 (30)
Svibanj 2023 (27)
Travanj 2023 (28)
Ožujak 2023 (26)
Veljača 2023 (23)
Siječanj 2023 (24)
Prosinac 2022 (25)
Studeni 2022 (26)
Listopad 2022 (29)
Rujan 2022 (25)
Kolovoz 2022 (22)
Srpanj 2022 (22)
Lipanj 2022 (21)
Svibanj 2022 (28)
Travanj 2022 (29)
Ožujak 2022 (25)
Veljača 2022 (24)
Siječanj 2022 (25)
Prosinac 2021 (23)
Studeni 2021 (24)
Listopad 2021 (28)
Rujan 2021 (26)
Kolovoz 2021 (29)
Srpanj 2021 (31)
Lipanj 2021 (22)
Svibanj 2021 (28)
Travanj 2021 (28)
Ožujak 2021 (22)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (27)
Studeni 2020 (23)
Lipanj 2018 (1)
Opis bloga