luki2.blog.hr

četvrtak, 30.05.2024.

Sretan Dan državnosti

- 22:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 29.05.2024.

Jučer ludilo...

Jučer sam bila u pogonu cijeli dan; što sam sve stigla obaviti - ma, ni sama ne mogu vjerovati. Črnomerec - predizanje dokumenata - policijska postaja Črnomerec. Nakon predizanja dokumenata, javni bilježnik, jer trebam poslati izjavu ovjerenu bilježnikom da prihvaćam nasljedstvo pokojnog strica. Istog trenutka otišlo poštom... Krenula prema Konzumu - nula stvari u hladnjaku, treba nešto kupiti...No, na samom ulazu u Konzum sretnem prijateljicu koju dugo nisam vidjela. Pijemo kavu na licu mjesta, u vanjskom kafiću. Baš mi godi popričati s njom, jer se nismo vidjele barem dvije godine. Nakon kave - nabavka. Sve što mi je trebalo - pronašla. Odnijela kući.Jurila u grad - dogovor za prijevod. Nakon toga na Festival pizze na Strossu. Popodne, predveče (17 sati, pa kako vam drago) već sam u Ogrizoviću i slušam promociju knjige Vesne Stanić - "Kameni otok". Radi se o Golom otoku, gdje je između ostalih, na žalost stradao i autoričin otac... Još nekoliko fotografija: Osim autorice (drži mikrofon), knjigu su promovirali: Sanja Roić, Šura Dumanić i Nikola Gamilec. Istim redosljedom se nalaze na mojoj fotografiji. Uživala sam u trešnjama: Dobila ovaj divan buket.... I na kraju uživala u kavi s Anom Narandžic.Divan završetak jednog užurbanog dana. Navečer sam zaspala - nisam ni došla do bloga:)))) kako treba...Zato sam danas sve nadoknadila. Komentirala sam i unatrag...:))) Ljubim!

- 22:26 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 28.05.2024.

Stigla

- 00:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.05.2024.

Još malo pa gotovo...

- 23:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 24.05.2024.

Uživanje - Mia

Dvije prijateljice na kavi i jedan cocker i jedna cockerica;)))) Ljubim!

- 23:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.05.2024.

Mendula

Journal - prenosim njihov članak GASTRO U Splitu je otvorena Mendula, restoran s primamljivim brunch jelima i odličnom kavom SRIJEDA, 22. SVIBNJA 2024. Mendula, štorija o spizi, restoran je zdrave hrane koji je ovih dana otovorio svoja vrata u Splitu. Na adresi Put Plokita 51, smjestio se predivno uređen lokal čiji ambijent već na samom ulazu odiše minimalizmom i jednostavnošću, a prirodni materijali i zemljani tonovi daju naslutiti i kakva se jela ovdje nude. Uoči otvorenja kratko smo porazgovarali s vlasnicom Anom Bošnjak koja nam je otkrila nešto više o njihovoj štoriji. Mendula, štorija o spizi Obiteljska priča počela je već prije 8 godina kad su otvorili Centar za mršavljenje Royal Gym. Kroz razgovore s klijentima i osobno iskustvo, shvatili su da je teško pronaći restoran koji jela priprema bez suncokretovog rafiniranog ulja, palminog ulja, bez prženja, bez brašna ili Vegete. Željeli smo stvoriti mjesto gdje se svakodnevno može uživati u ukusnoj i nutritivno bogatoj hrani bez grižnje savjesti. I evo nas, nakon 8 godina rada s hranom, okusima, problematikom hrane i debljine – upustili smo se u avanturu zvanu: I zdrava hrana može biti ukusna. Naša štorija govori upravo o tome. Kroz naše obroke pričat ćemo štorije o nutritivno bogatoj hrani, s naglaskom na svježe, domaće, zdravo. Ponuda U Menduli nude doručak, brunch i ručak, pa tako možete kušati jela poput tortilja, sendviča, avokado tosta s poširanim jajima i lososom, salata, quicheva i voćnih zdjela. Od slastica su u ponudi cheesecake bez laktoze, energetske pločice i muffini, a imaju i kreativna dnevna jela. Danas su primjerice na meniju njoke od mrkve s tikvicama i svježim sirom u umaku od vrhnja i kadulje. Obožavatelji kave mogu uživati u Hug & Punch kavi. Uz sva jela možete tražiti i kruh bez glutena, a neka jela dolaze i u verziji bez laktoze, samo je potrebno upitati osoblje. Ponosni smo na to da su u našem restoranu jela koja ne sadrže rafinirane šećere i palmino ulje, a sva su pripremljena bez prženja i korištenja friteze. Iz ponude ističemo vegetarijansku salatu od domaćeg grilanog kravljeg sira, quinoe, sezonske salate i umaka od pečenih crvenih paprika. Uređenje interijera Vlasnici Mendule, Toni, Ivan i Ana Bošnjak, sami su zaslužni za sve radove na Menduli. Kako su kod kreiranja jela pazili na svaki detalj, tako su se detaljno posvetili i uređenju prostora. Tako je Ana dizajnirala cijeli restoran, Toni je izvodio radove, a Ivan je bio zadužen za administrativne radove. Svatko je imao svoj zadatak i tome se maksimalno posvetio. Da bi nam hrana bila ukusna, jako je važno da interijer oko nas bude smiren i oku ugodan. Dizajn i interijer restorana sami smo radili – radili smo po našem guštu, baš onako kako se nama sviđa i kako je nama ugodno, a vjerujem da će se svidjeti i drugima. Sunčane i tople dane, osim u ugodnom interijeru, možete provoditi i na njihovoj ugodnoj terasi. Mendula je otvorena od ponedjeljka do petka od 7 do 16, te subotom od 8 do 12. Za više informacija pratite njihov Instagram profil. PIŠE: LUCIJA ZIDIĆ Zašto vam prenosim štoriju o "Menduli"? Jer su taj restoran otvorila djeca moje kolegice i prijateljice iz osnovne škole Julije. Divna mama nam je poslala informaciju i članak, i nakon što sam dala jesti mami (danas su bile punjene paprike), ne budi lijena - pronadjoh "Mendulu". Odlično jela i pila. Ljudi, samo da se ne pokvare! Evo što sam izabrala: Ovo savršenstvo se sastojalo od mekane piletine i puno povrca...To treba probati, zaista je jako teško opisati - osim: uživanje, onako hedonistički u hrani.... Kava isto odlična, moram upitati koju koriste ..Nenaporna. osvježavajuca, ugodnog okusa....Sokica, limunica profesorčici....:))) Svjeze cijedjeni sok - jabuka, kruška i naranča. Interijer savršen. Iako sam ja izabrala sjediti vani. Fotke: moje. Nadam se da sam bar malo podržala novi, fantastičan projekt....Sve zdravo i domace.... Ljubim!

- 22:41 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 21.05.2024.

O Tijardovicu, simbolu Splita

Organizatori događaja su: Hrvatski dom Split i Gradska knjižnica Marka Marulića Split S osobitim zadovoljstvom sam se odazvala pozivu na predstavljanje novog naslova Bibliothece Spalatine GKMM-a »Ivo Tijardović, život i vrijeme – Memoari slavnog Splićanina«, knjige koju je, na osnovu rukopisa pronađenih nakon pedeset godina, priredio Marin Kuzmić. Knjigu su predstavili prof. dr. sc. Mirjana Siriščević, muzikologinja, mr. Petar Krolo, povjesničar, urednik izdanja Marin Kuzmić i redatelj Željko Rogošić. Predstavljanje se održalo u utorak 21. svibnja 2024. u 18h, u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma Split, Tončićeva 1. U popratnom glazbenom programu s prigodnim izborom iz Tijardovićevog stvaralačkog opusa, sudjelovali su; - Giorgio Surian, bas bariton: Arija Dioklecijana, iz opere »Dioklecijan« - Tina Matković, sopranistica: Arija Floramye, iz operete »Mala Floramye« - Zorana Kačić Čatipović i Pere Eranović, glumci: isječak iz operete »Spli’ski akvarel« - Izvođači su nastupili uz pratnju Komornog orkestra Tijardović Split, pod ravnanjem Harija Zlodre i uz klavirsku pratnju Zorana Velića. - Insert iz igranog filma »Ciguli Miguli«, ilustracija Tijardovićeve filmske glazbe (dokumentarno-igrani televizijski serijal »Tijardović«) - Ulomke iz Tijardovićevih memoara čitao je glumac Trpimir Jurkić. Tijardovićevi memoari pronađeni su nakon 50-godišnje potrage za rukopisom koji se nalazio u inozemstvu. Tijardović je zapisao svoja sjećanja početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nekoliko godina prije smrti. Rukopis je organiziran u tri tematske cjeline: splitsko djetinjstvo i mladost te Prvi svjetski rat, međuratni period – vrijeme skladateljevog najaktivnijeg stvaralačkog rada i popularnosti (ovo poglavlje daje i sliku tadašnje Europe, od Pariza i Berlina i od Praga i srednje Europe do Jadrana) i period od 1941. do autorove smrti 1976. U ovom dijelu rukopisa vrijedna su svjedočanstva iz 2. svjetskog rata. Konačno, u četvrtom dijelu knjige uvršteni su izvori o Tijardovićevoj intendanturi u HNK-u u Zagrebu, ravnateljstvu Zagrebačkom filharmonijom, predsjedanju Društvu hrvatskih skladatelja i čelniku Hrvatskog glazbenog zavoda, prikazi njegovih opera, kazališnih adaptacija, filmske glazbe i dr. te razna svjedočanstva i osvrti o Ivi Tijardoviću koje su dali oni koji su ga osobno poznavali ili donosili mediji, kritika i kulturna javnost. Memoari Ive Tijardovića govore o njemu kao hrvatskom domoljubu, antifašisti i političkom liberalu naglašene socijalne osjetljivosti. *** „Smatram da je rukopis za knjigu „Ivo Tijardović, život i vrijeme / Memoari slavnog Splićanina“ koji je priredio Marin Kuzmić, a objavljuje je nakladnik Gradska knjižnica Marko Marulić Split, izuzetno vrijedno, aktualno i značajno djelo hrvatske publicistike i memoarske literature. Priredio ga je urednik Kuzmić na vrlo studiozan i skrupulozan način, sukladno metodološkim obrascima suvremene memoarske literature vodeći računa i o pristupačnosti široj publici i puku, kao da ga je u tome vodio duh Tijardovićevih popularnih djela. Također je ovaj rukopis vrijedan prilog suvremenoj hrvatskoj historiografiji.“ Iz recenzije red. prof. dr. sc. Vjekoslava Perice „Iz muzikološke perspektive rukopis pod naslovom Ivo Tijardović, život i vrijeme / Memoari slavnog Splićanina urednika i priređivača Marina Kuzmića od iznimne je važnosti za daljnje proučavanje kulturnog (glazbenog) života Splita i povijesti splitskog kazališta u prvoj polovici 20. stoljeća te recepcije umjetničkog rada jednog hrvatskog skladatelja i likovnjaka izvan granica domovine. Ova je knjiga poticaj i daljnjem istraživanju Tijardovićevih veza s ondašnjim uglednim imenima zapadnoeuropske (glazbene) kulture, prije svega u Beču, Berlinu i Parizu. Cjelovito razumijevanje identiteta jednog umjetnika neodvojivo je od aktualnih društveno-političkih prilika. Tijardović u svojim zapisima stavlja naglasak na epizode koje danas svjedoče i o osobnosti jednog umjetnika koji svladava prepreke nametnute društvenim okolnostima i političkim režimom. Intimnija osobna promišljanja, sjećanja članova njegove obitelji i suradnika dragocjeno upotpunjuju crtice iz života svestranog dionika hrvatske glazbene povijesti 20. stoljeća i omogućuju čitatelju stvaranje šire slike o njegovu liku i djelu, kao i vremenu u kojem je živio i radio.“ Iz recenzije dr. sc. Jelice Valjalo Kaporelo Marin Kuzmić (Split, 1940), koji je uredio i priredio za objavljivanje rukopis „Ivo Tijardović, život i vrijeme/ Memoari slavnog Splićanina“, ima bogato iskustvo na vodećim dužnostima u kulturi. Bio je, između ostaloga, dointendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, glavni urednik vodećih medijskih kuća i urednik knjiga kao na primjer Povijest hrvatske književnosti Slobodana Prosperova Novaka, Egzil, memoari dalmatinskog pisca talijanskog jezika Enza Bettize, antologiju enciklopedijskog formata Antifašistički Split, ratna kronika 1941-1945, koja je također i referentno historiografsko djelo i još jedan, također vrijedan prilog kulturnoj povijesti Hrvatske, zbornik Dalmacija – hrvatska ruža svjetova. Teško bi za temu poput memoara skladatelja Ive Tijardovića bilo danas u Hrvatskoj naći pogodnijeg urednika od Marina Kuzmića koji je s motivacijom, strpljenjem i dugogodišnjim naporom prikupio izvore, rukopise, zabilješke i drugu građu za ove memoare, iščitao, dekodirao, povezao i organizirao i doveo do razine njegovih prethodnih uredničkih ostvarenja. Radi se o važnoj publikaciji od strane jednog od danas najuglednijih književnih urednika u Hrvatskoj koji daje izuzetno vrijedne i trajne prinose hrvatskoj kulturi. Politički se Tijardovic izjašnjavao kao Radicevac i komunist. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, s partizanima. Slična predivna promocija očekuje se u Zagrebu, u kojem je Tijardovic bio intendant HNK u Zagrebu. I na kraju, promocija se očekuje i u Parizu, gdje je takodjer živio i stvarao, i gdje do današnjih dana živi njegova rodbina. Promocija koja je spojila glazbu, pjevanje, čitanje ulomaka iz memoara, izvodjenje filmske glazbe i dijelova iz opereta. "Mala Floramye" - gledala na pozornici i slušala u nekoliko navrata. Tijardovic je radio u Zagrebu. Ali njegov duh i stvaranje bili su dalmatinski. Nekoliko fotografija: Fotografija Ive Tijardovica - iz knjige. Ljubim!

- 22:40 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.05.2024.

Nedjeljom u 2 - povodom tisucite emisije

- 22:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 18.05.2024.

Zvončac

Ujutro sa sestrom i Noom na Zvončacu, uz more - pa na kavu.... Popodne skoro umrla. Stavljam ja prati, kad - nema jedne čarape....:(((( Mia! Gdje je čarapa? Bljedo me gleda. Kao što se dereš, nemam pojma....Vec me panika hvata- da nije raščerupala i pojela čarapu:(((( Zovem Anu...Ne javlja se. Još jednom pretražujem spavacu sobu. Iza kreveta - evo čarapa. Zove Ana. Rekoh - zaboravi, sve u redu...Samo sam nešto tražila po kuci - kažem. :))) Evo jedna fotkica: Ljubim!

- 22:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 17.05.2024.

Iz Rusije, s ljubavlju

Danas se dogodio onaj planirani susret s razrednicom iz osnovne. Bilo je predivno. Našle smo se na Rivi, gdje stvarno možeš birati u koji ces kafic sjesti. Split vec živi turistički, i kruzeri i ini brodovi iskrcali su jako puno turista - koji po danu obilaze gradove i mjesta, a nocu plove vec prema novom cilju. Pronašle smo lijepo mjesto za sjesti i pričati, dok su u neposrednoj blozini dva mlada Engleza konzumirala svoj ručak - burger i krumpirice. Po brzini kojom su jeli - zaključujem da im je prijalo.:))) Dakle, moja razrednica se pohvalila purovanjem u Moskvu, gdje s obitelji živi i radi njezin sin. Pokazuje mi fotografije muzeja i galerija koje je posjetila. Kaže da se živi odlično, nema oskudice. Unuk joj ide u umjetničku školu. Kao iz bajke. Kada se vracala u Hrvatsku, padao je snijeg. A to je bilo prije nekoliko dana. Pričamo, a glavom mi prolaze prizori iz "Doktora Živaga", i Larina pjesma.... Priča mi o ruskim prostranstvima, bogatoj tržnici koja je velika kao pet naših.... Još sam i poklon dobila - rusku čokoladu i magnetic iz Moskve. Evo i mojih fotografija: Nas dvije... Moji pokloni.... I ja, kao pravi turist - slikala me mojim mobitelom moja razrednica...S prvim slovom moga imena. Ljubim!

- 22:44 - Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 15.05.2024.

Robert Fico, slovački premijer danas upucan....

- 23:05 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 14.05.2024.

Nova frizura

Lijepo mi je u Splitu. Uživam uz sve moje. I najveci heroji, poput moje sestre, se umore. Osjetila sam da trebam doci, i nisam pogriješila. Kuham, gledam s mamom televiziju, puno se smijemo; sestra me vodi na kavu i druženje s necacima....Mama u priči i šali pojede vise nego inače. I Mia je ljubaznija i mirnija. Ne živčani, a mamu obožava! Danas sam bila kod sestrine frizerke, i dobila divnu novu frizuru. Prije... Poslije.... Sutra cu se naci s mojom osnovnoškolskom razrednicom, koja nam je predavala hrvatski i engleski...i jako vjerovala u mene. Kaže da je nikada nisam razočarala. A ona je u mene usadila ljubav prema pisanju i prema engleskom. Nekako slutim da cu se po dobrome sjecati ovuh trenutaka u Splitu.... Ljubim!

- 22:49 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.05.2024.

Eurovizija - finale

- 08:35 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.05.2024.

Split 1

- 22:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 08.05.2024.

Eurosong

- 00:47 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.05.2024.

Anna Maria Radić

- 20:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.05.2024.

Čestitka - pravoslavni Uskrs

Svima koji danas slave Uskrs - puno druženja, bogat stol i prije svega puno zdravlja želim. Hristos vaskrse!

- 20:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 04.05.2024.

Put putujem...

- 21:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Rođendan

Mia slavi:)))) Vau torte - predivni su. Uvijek se potrude i rezultat je sjsjan! Mia se oblizuje....Nemoguće ju je uhvatiti u brzini kojom tamani tortu:)))) Pokušat ću sutra...:)))) Ostalo je još malo torte:)))) Ošišana, okupana, noktići podrezani...:)))) Kupljen Frontline Combo, protiv nametnika - ali, on se stavlja dva dana nakon kupanja. Ljubim!

- 00:38 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 01.05.2024.

Svibanj

"Otkad ga znam, maj je započinjao Prvim Majem… Ćale nam je davao uzbunu oko sedam, već obrijan i spreman, u izviksanim sandal-cipelama, sa zlatnom „doxom“ na ruci i sa upasanom buškastom atletskom majicom. Košulju, belu ili u najgorem slučaju svetlo plavu, oblačio je tek pred polazak, ne rizikujući da je zaprlja u samom ćošku podruma, gde se zavlačio da natoči balon iz onog poslednjeg, naročitog bureta, iz kog se točilo samo za svečare i dečije rođendane, i tako, na neki od krupnijih Državnih Svetaca… - Ako uhvatimo autobus u pola osam, stižemo na početak Parade… Ne, nismo imali ni automobil ni televizor. Moj stari je svoju treću, najbolju deceniju života, ispucao na najgore moguće godine, na „one“ između hiljadu devetsto četrdesete i hiljadu devetsto pedesete, i dosledno je sprovodio svoju teoriju da „nikom ne treba baš suviše upadati u oči“… -Skloni se od vrata. Drži se za štanglu. Ne turaj ruku kroz prozor… Istrčavali smo iz busa na uglu Rusinske, i finiširali zapuštenom Turgenjevom ulicom, i mama je čuvajući štikle skakutala sa cigle na ciglu, ali je i kroz tu igru školice, balansirajući cegerom sa kiflicama, uspevala da mi još jednom ispriča priču o tipu sa bradicom i okruglim cvikerima, koji je slažući na hartiju tepajuće slovenske reči, lepljive kao gutljaji slatkog vina, zaradio da se i jedna uličica pod kestenima u tamo nekom dalekom Novom Sadu, na Dunavu, nazove njegovim prezimenom… Pa dobro, gde ste vi? Tito, Kardelj i Ranković su izgleda znali neku prečicu, jer su na Paradu uvek stizali pre nas. Čika-Laza bi prihvatao balon od ćaleta, tetka-Hajnalka se cmakala sa mojom majkom, a ja sam opčinjeno gledao u televizor „Tesla“, (koji se otvarao kao ormarić), i u pitomce vojne akademije od čijeg se odlučnog strojevog koraka drmala vaza sa đurđevkom na pomenutom TV prijemniku domaće proizvodnje… Ali… Ne kukam to ja za Praznikom Rada. A nemam ni pravo. Nisam se baš naradio u svom veku, a sem toga, čitav život sam organizovao po principu jednog velikog Praznika. Ma ne, stvarno nije to u pitanju… Ja jednostavno žalim za Majevima. Za muzikom. I za bojama… Žalim za okrpljenom šarom cirkusa „Adrija“ preko puta Poljoprivrednog Sajma, i za paviljonom broj dvadeset i tri u kom su se folirale prepotentne holandske krave, šarene i čiste kao na omotima mlečnih čokolada. Žalim za belim lađama sa kojih su mahali neki, žalim za prebukiranim „korzom“ posle šestog časa, za grožđicom u sladoledu od vanile, i za jednim crveno-crnim plovkom koji se ljuljuškao kao lokvanj na žućkastoj površini kanala… Dobro, predajem se… Jasno mi je da ne možemo nazad u svoje Majeve… Ali nije mi jasno zašto naši klinci ne mogu napred, u neke svoje…" " I život ide dalje (sve dalje odavde)" - Đ. Balašević Fotka: današnja, moja, Maksimir. Htjela sam napisati o Prvom maju, prazniku rada - a onda sam shvatila da je to umjesto mene vec učinio jedan genijalac i pjesnik. Daleko ljepše i daleko umjetničkije....;)))) Ljubim!

- 21:04 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Osobna

Što sam danas stigla obaviti - nadmašila sam samu sebe!:)))) Ujutro otišla u banku, platila zadnja dva računa za ovaj mjesec; slikala se za osobnu i putovnicu, predala dokumente - dobila kartončić koji će služiti dok dokumenti ne budu gotovi. Sve je išlo brzo, i svidjelo mi se da ne moram u Petrinjsku - nego sam sve mogla obaviti na Črnomecu. Javit će sms-om kad dokumenti budu gotovi. Mia je imala svoj dan - otišla sam joj kupiti hranicu i poslastice, naručila online tortu za petak. Prekrasna je, znam da će uživati Kaže meso: junetina ili piletina. Piletina, napisah. Čini se bolja varijanta. I na kraju - da i sebi nešto kupim...No, tu me sačekao šou program, kako bi komentirala moja draga mama. )))) Za ručak napravila rižoto sa šparogama. Prefino, ljudi moji. Malo mojih fotkica: Za razliku od mene, Mia obožava janjetinu. ;))) Rižoto sa šparogama. Evo i recepta: Šparoge (jednu vezicu ili 500 grama) očistiti. Kuhati vrlo kratko (nekoliko minuta). Posebno sam skuhala rižu. Nasjeckala luk, stavila na tavu malo maslinovog ulja i sačekala dok luk ne postane staklast. Uzela wok tavu, u nju stavila rižu i šparoge, te luk. Dodala deci bijelog vina, i malo temeljca. Kuhala sve zajedno dok se ne sljubi. Na kraju kuhanja dodala malo parmezana i mrvicu masla. I - dobar tek! Sastojke (koliko čega) planirate prema broju ukućana, naravno. Ova se zadnja fotkica odnosi na slučaj Konzum;))) Na dijelu sa sirevima. Otvaram hladnjak i uzimam ovaj abc sa kulenom...Kad odjednom, neka baba grabi preko moje glave koja viri iz hladnjaka abc sa tunom (nešto novo), uz komentar: ja ću ovaj s tunom. Ionako je puno zdraviji od nekih sa raznim salamama....;(((((. Dakle, nisu sve babe na blogu.:))) Ima ih i u stvarnom životu. Ali, da me šokiralo - šokiralo me....Tako da sam samo gledala bez riječi kako luda odlazi, da bi me prije toga prezirno pogledala...I sjetila sam se pjesme Miroslava Rusa: što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote.... Ljubim!

- 00:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.