luki2.blog.hr
četvrtak, 29.02.2024.
Udruga Pobjede i moji
|
Možda ću jednom i napisati memoare. kad bude više onih koji mi fale nego onih koji čine stvarnost pa ću morat stvorit prostor di ću se opet družit s njima. Mislim, točno kužim taj đir, razumijem tu potrebu, što sam starija sve više mi u snove dolaze, neki me iznenade, nekih se baš dugo na javi nisam sjetila, nije me neki kamenčić u cipeli sjetio baš njih, a neke tolko željno iščekujem, kad jutrom, dok na prozore još dan nije navalio pa mi dođu a ja onda još žmirim čvrsto, razvlačim taj san, ne da mi se izać iz njega, presvuć se u neko drugo vrijeme, neki drugi prostor...pa me često stisne više nego što bi smjelo (čini mi se po tome kolko se srce pobuni u neki može bit predinfarkt) pa bih ostala tako, takva sklupčana i bar na moment i bar opet njihova. A boli, da. Nisam nikada ni mislila da neće. Sve to što sam u sebi za njih nikad i nimalo čuvala nego sve odmah i sad davala, razbacivala se srcem ko pijanac parama i šta, ko kaže da sam ikad požalila? Jedino za čime žalim jest što sam nekim ljudima vjerovala a sve što sam dala mojim kerovcima, žao mi što nisam i više imala. Pa nek boli, ko ga jebe, isplatilo se jer smo bili i sretni. Pa kad šećem azilskom šetnicom, tamo di je osim mojih drugara, duh i šuma kojom smo se sladili ko slobodom, pa kad na prvom zavoju dočekaju Seka, Gazda, Antiša i Divljo i trče tik uz Ksembina kolica pa cijeli svijet misli da nas je samo četvero u tim šetnjama a nas tolko da bismo i Priovićku zajebali da poželimo u gradski vrt i taj pijesak koji uvijek nađe načina da se u patikama preveze i kuć, pa ko čarobni prah putuje svijetom i bez mene, pa igra i pod nekim drugim šapicama, nečim tuđim patikama, živi onkraj nas zaražen radošću jednom davno pa mu se dopalo da i dalje mađija. To neko zrno pijeska iz kojeg je nastao najljepši Azil na svijetu, svi vi, svi mi koji bismo mogli dno nekog mora odglumiti kolko nas je! I to je sloboda, sestro, to je sloboda! Pustiti srce ko kera bez povodca pa nek ide i nek uživa, šta i ako negdje padne, obrišeš blato s koljena i ideš dalje! "Živeti slobodno... svetom se oriti... okićen perom sokola... za urok protiv okova..." A ja dodajem još riječi našega Djoleta: " Živeti slobodno, pesmom pokoriti Tvoj steg na svakom gradu je gde ti se neko raduje..." Kako sam plakala na ovaj divan tekst Ivane Crnoje, voditeljice Azila Osijek - odnosno Udruge "Pobjede".... Mama je danas bila na kontroli - i idemo dalje s terapijom....To me iskreno raduje, jer kad bi joj rekli da terapija ne ide dalje - to znači da nema pozitivnog pomaka i da nema smisla davati skupi lijek, ako ne pomaže. No, idemo dalje!!!!! Ante otišao na brod, sestra ostaje sama...Divim se! Ujutro odvela mamu na kontroku, brzo jurila doma kuhati ručak. Došla po mamu s gotovim ručkom, nakon što je u medjuvremenu odvela Antu na brod....Dakle, ne mogu se mjeriti s njom. Mogu se samo pokloniti. Mama pojela ručak, zvala mene i zaspala, iscrpljena. Meni loše samo kad sam čula koje je sve preglede prošla. A sestra sve obavlja s malenim u autu....:(((( Lukas u školi.... Ljubim! |
- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #
srijeda, 28.02.2024.
Put svile
|
Posljednji poziv putnicima za promociju knjige Jasena Boke NA PUTU SVILE – KAKO NAM JE LAGAO MARKO POLO. Jasen Boko piše odlične putopise i po njima ga poznaje najšira publika. Neki ga također poznaju kao dramaturga, novinara, kazališnog i književnog kritičara. Za sebe on će reći da je prije svega putnik-nomad. Krešimir Sučević Međeral najpoznatiji je kao Lovac u kvizu "Potjera". Neki ga se lagano boje jer, kažu, on sve zna, a ono što mu je zajedničko s Jasenom Bokom ljubav je prema putovanjima i putopisima. Ivana Žderić je urednica knjige, i ona je moderirala promociju. Izdavač je "Profil". Sve se dogadjalo danas, u "Hocu knjigu" . Duhoviti, zanimljivi bili su baš svi sudionicu, pa znam da je i ova knjiga vrijedna čitanja. Od opisa amog puovanja, ljudi, hrane....Jasen i Krešimir, iako nisu putovali istovremeno i zajeno, upoznali su neke iste ljude tijekom svojih putovanja...Razbijene su i predrasude o prljavoj hrani u Indiji, a također sam doznala da je puno opanija i kontaminitanija voda, nego hrana...   S lijeva na desno: Ivana Žderić, Jasen Boko i Krešimir Sučević Međeral.  Ljubim! |
- 22:07 - Komentari (20) - Isprintaj - #
Što je danas blog ili kako se osjećate
|
Komentirala sam svima kojima sam namjeravala, ali od šoka nisam bila u stanju pisati. Baš sam uznemirena. Odrasli, ozbiljni ljudi - a jedni druge vrijeđaju, psuju.....:(((( Želim da mi se vrati onaj moj blog, kakvog sam poznavala, s divnim ljudima i odličnim piscima, zapisivačima zbilje, s kojima se moglo argumenitirano raspravljati - ali nikada svađati se. Jako sam razočarana, i pitam se kako se to i kada spalo na tako niske grane..... Toliko zla, toliko ogavnih vijeđanja, priglupih opravdanja, ogovaranja....I ponosna sam na sebe da ne pripadam toj i takvoj ekipi. Ostala sam svoja, dosljedna i normalna u svijetu nenormalnosti... Iako, nikad ispunjenija događanjima. Predivnim događanjima i ljudima. Da nema maninih zdravstvenih poblema, bilo bi mi ovo valjda najlljepše živono razdoblje. Dovoljan je samo ovaj vrlo znakovit komentar (kod Annaboni) - gdje se u postu pronalazi netko, koga ni u ludilu nije mislila prozivati, ali eto - drugi ljudi vrlo precizno ponalaze,detektiraju kome bi zapravo post trebao biti namijenjen.Pomislila sam isto. Bravo Mariano! Mariano Aureliano, 27.02.2024. 19:23 Interesantno je kako se uvijek ponavlja isti obrazac - čovjek ne vidi da radi ono isto što ne voli kod drugog. Ili nešto slično, srodno. I onda se međusobno vrijeđamo i stalno smo uvrijeđeni, svatko sa svakim, pravi kupleraj. ;))) Npr. Flekserica se uvrijedi kad joj ja oštro odgovorim na njezin komentar kod mene, a ne vidi da je prije toga ona svojim komentarom trolala moj post. Tih trolera ovdje na blog.hr-u ima podosta. Najgori su, svakako, Vilimstvor, Političke analize i Airsoft pokret Plaćenici, no znao je mene nejedanput i J. trolati, onako fino, između redaka, a i ja njega kojiput. :)) Jelen je troler posebne vrste, no njegovo trolanje mi je ipak uglavnom zabavno. :)) I Stara teta zna trolati, onako intelektualno, kao da se javlja iz HAZU-a. ;)) Ja sam znao biti neugodan često, npr. kod Galaksije i Luki2, pa me kasnije peče savjest, i gledam ako je moguće da se ispričam i pospem pepelom. Sad sam s obje u dobrim odnosima, nadam se da će tako i ostati, tj. da neću opet u sitnim noćnim satima nekaj zabrljati. :)) Znao sam i prema tebi, AnnaBonni, biti malčice bezobrazan tu i tamo, zar ne? No ti imaš nevjerojatnu sposobnost da se ne naljutiš na mene, nikad se ne znaš naljutiti na mene, stvarno si totalni antitalent za to. :))) I onda meni ne preostaje ništa drugo nego da se pretvorim u malog zečića i udobno smjestim u tvojim rukama. :)) Druge ćeš možda gadno beštimat', no mene gotiviš. :)) Hejteri su pak skroz druga priča. Školski su primjeri Supatnik i Tignarius. Supatnik odlično piše, da je htio mogao je postati piscem ili vrsnim novinarom, no neprestano vrijeđanje drugih po raznim kategorijama, i to vrlo često zaista zbog nedovoljne informiranosti i silno površnog pristupa, s vremenom postaje mučno i jako odbojno. Naročito je jezivo vrijeđanje u kontekstu nečije nacionalne pripadnosti, svjetonazora ili seksualnog opredjeljenja, paušalno, jednoaršinski, doslovno mrzilački. To tada nije inteligentna kritika, ni ironija ni sarkazam pa čak ni cinizam, to je baš samo mržnja. I onda mi bude frustrirajuće kad ispod jednog takvog mrzilačkog posta vidim tebe (AnnaBonni), Sarah, Galaksiju i Ypsilonku, dakle sve žene koje volim čitati i s kojima se lijepo blogerski družim, kako veselo i nevino ostavljate komentare. Tada ne mogu zaključiti drugo nego da se slažete s njihovim hejtanjima. A što drugo da zaključim? Nejedanput sam ugasio blog jer mi se zbog svih tih neprincipijelnosti sve zgadilo, no ja prespavam pa sutra ujutro više nemam pojma što me je to ljutilo, s kim sam se to posvađao i zbog čega. :)) Što se mene tiče, gornji post kao da si pisala obraćajući se Supatniku, iako vjerujem da nisi, da je to samo moja projekcija. :) Evo i u gornjem komentaru Supatnik nije mogao a da ne bude hejter, to je očito jače od njega. Ja sam se nedavno posvađao s Gospon profesorom oko toga trebamo li pustiti da nas agresor zgazi ili se trebamo braniti. U najmanje dva momenta sam pretjerao (pa me čovjek sasvim opravdano blokirao, he he): nazvao sam ga manipulatorom i u jednom komentaru sam rekao kako bih ga nakon sedam, osam pivica uspio dobiti da prizna kako zapravo misli da je Putin bio prisiljen napasti Ukrajinu, iako se prikazuje kao ultimativni pacifist. Moguće je da sam bio u pravu, jer moja intuicija veoma dobro funkcionira, pa ipak sam pretjerao, priznajem. :) Dakle, nemam ja što prigovarati drugima kad ni ja nisam ništa bolji. :)) Oni fajtovi iz vremena pandemije, na relaciji Fleksa - Ypsilonka pa onda Mi. Ljudi s rupama i Supatnik protiv Flekse i Lilianke, pa kasnije Ypsi protiv Lili itd., a takvih je fajtova mjesecima bilo u enormnim količinama...." Ljubim! |
- 00:16 - Komentari (19) - Isprintaj - #
petak, 23.02.2024.
Artist talk
|
Nakon prošlotjednog otvorenja prodajne izložbe „Aktovi“ fotografa Stanka Abadžića u Laubi – Kući za ljude i umjetnost, u petak 23. veljače 2024. godine, u 18 sati, održao se razgovor s umjetnikom. Stanko Abadžić, osim što je neosporno odličan fotograf, odličan je i pripovjedač. Osoba je koja zrači pozitivnom energijom, a njegove priče o stvaralačkom procesu zaista su posebne. Ljepota življenja koju prenosi svojim fotografijama, može se naći u svakom odgovoru koji gotovo nepogrešivo prijeđe u toplu anegdotu iz vlastitog života. U razgovoru je otkro kakvi su bili njegovi počeci, zašto stvara isključivo crno-bijele fotografije, kako je otkrio akt, nalazi li lokacije i modele ili oni nađu njega te mnogo više. Osim na pitanja kustosice izložbe, Marine Šafarić, odgovarao je i na pitanja publike koja je pozvana otkriti što zaista stoji iza fotografija koje, kako on govori, nemaju posebnu poruku. Govore samim svojim postojanjem. Mene osobno fascinirao je svojom životnom pričom. Najprije se uputio s obitelji u Njemačku, koja njegovoj umjetničkoj duši nije odgovarala. Zatim je sa tadašnjom suprugom otišao u Prag, koji mu je senzibilitetom bio puno bliži. Počeo je raditi u školi kao predavač, no jedan dan je bio presudan - kada je kroz prozor svoje učionice ugledao jedan par kako se ljubi. To je bilo dovoljno. Nakon toga sata dao je otkaz u školi i počeo uživati u svome istinskom pozivu - fotografiji. Tim povodom, izašla je i knjiga fotografija "Prag", jer je Stanko svakodnevno fotografirao. Svaki dan, ssvih sedam godina koliko je proveo u Pragu. Divne riječi je izrekao za ljude i za Prag. Rasla sam od ponosa! Ipak, da ne bude sve idealno - zbog ljubomore na praške modele, njegova supruga mu je uništila jako puno fotografija (aktova) - preko čega nije mogao prijeći, pa su se razveli. Umjetnik je priznao da voli žene, ali da ni jednom nije prevario. U Pragu se povezao s ljudima, koji su omogućili kasnije prodaju i izložbe fotografija u Americi....To autoru omogućava da putuje po svijetu, drži predavanja o fotografiji i uživa u pogledu iz svog fotoaparata. Treba naglasiti da Abadžić fotografira u crno-bijeloj tehnici.   Na fotkama: Stanko Abadžić - fotograf i Marina Šafarić, kustosica. Mjesto radnje: Lauba. Moje fotografije. Ljubim! |
- 22:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #
četvrtak, 22.02.2024.
Danas pi.kim žuto- zeleno :)))
|
Što sam sve danas uspjela obaviti! Ujutro sam išla na Sveti Duh, konačno, jer su me nakon pola godine obavijestili da sam došla na red za pretragu: kontrast oka, gdje se gleda očna pozadina (stručan naziv bi valjda bio flouresceinska angiografija). Doktorica me poslala zbog šećera, da vidi kako on utječe na moj vid. Dakle, uđeš unutra, jedan mladi tehničar Ti obeća da neće ništa boljeti - lijepo Ti "prišije" jednu malu iglicu s tim kontrastom u venu (naravno, prije toga moraš potpisati da nisi alergična i da pristaješ na pregled). Čekala sam od osam ujutro, kad sam bila naručena, do podneva. :((( No, na kaju je bitno da je sve bilo u redu, nisu pronašli ništa ružno. Popila brzu kavu nakon pregleda s mojom F., koja radi na Svetom Duhu, a išle smo zajedno u osnovnu. U 13. sati pred zgradom me čekao majstor. Bojler. Počeo curiti. Hitno zvala i čovjek je došao odmah danas, naručen dan prije. Tri stvari je morao zamijeniti, ali sada je sve u redu i funkcionira kako treba. Čak mi je objašnjvao što sve radi, ali ja sam takvu vrstu tehnike potpuno needucirana. Ali, u svakom slučju je bilo zanimljivo slušati i gledati kako čovjek zna svoj posao. I voli ga!!! I dosta i previše šokova za danas! Ljubim! |
- 18:56 - Komentari (21) - Isprintaj - #
utorak, 20.02.2024.
Split poslije Splita
 S rodjendana, mama i ja..  S koncerta.....  Matija Cvek na Gripama... Izvor fotografija: sestrin mobitel. Moram vam ispričati: iznad maminog stana stanuju roditelji A.M.R - poznate kao osoba, koja je potpisala Rimčevoj kvadrate, koje joj zakonski ne pripadaju...I tako, meni sestra pokazuje svog vremena renoviran stan, i izlazi dotična...Goldie još živa....I s nama u pohodima...Obraća se meni, je je na žalost išla sa mnom u razred (osnovna škola): "A šta će ti ta živina?" Ej...Što bi Đole rekao: ejjjjj...:(((( Kad, sestra stane između nje i mene i kaže njoj: odmah se makni!:)))) Uvrijeđeno je otišla i više je od tada nisam vidjela. I bolje... Ljubim! |
- 22:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.02.2024.
Posljednji pozdrav Danijelu Dragojeviću
|
Sloboda Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu kao na ulici i trgu nekog stranog grada. Vjerojatno zato što grad od vas ništa ne traži, ništa mu niste obećali, tamo niste ni dijete ni odrasli, bez dobi i obveza zaboravljeni ste i nepoznati, udaljeni od vlastita jezika i događaja. Sada je kolovoz, kraj kolovoza, i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati, možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu, za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode. Danijel Dragojević (1934.-2024.) Jedan od ponajboljih hrvatskih pjesnika. Počivao u miru! :(((( Danas je inače neki tužan dan. U njemu smo izgubili još jednog pjesnika, kantautora, pjevača i prvenstveno čovjeka - Đorđa Balaševića, točno prije tri godine. Samo jedan stih, inspiriran Lastavicom, a radi se o Novom Sadu..... "Bio sam, kud sve nisam, više ni ne znam 'di sam vid'o sam sve koješta, bedu i sjaj Varoši ima, sto da grešim dušu, boljih i lepših al' samo jedna je, shvac'aš, varoš u koju se vracaš." Koliko je još pjesama moglo izaći iz njegovog pera....Kako bi komentirao sva događanja :(((( Neizmjerno fali.... Još uvijek rzmišljam o Splitu, sestra je poslala fotografije s rođendana i koncerta, pa možda sutra podijelim s vama. Samo da prođe ovaj dan...:(((( Ljubim! |
- 22:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.02.2024.
Ludi dan....
|
Što sam sve stigla danas...Ne vjerujem ni sama da sam sve uspjela....Najprije, jučer (prošla je ponoć) je bio Dan mačaka. A mene je oduševio poklon moje prijateljice, koja je napravila predivne male štamprle i oslikala ih macama (može napraviti po želji i nešto drugo)....Prelijepoo!  Mačje Valentinovo I dlakavice imaju svoj dan, 17. veljače Dan je mačaka. Dan mačaka počeo se obilježavati 1990. godine kada su organizirani i prvi prosvjedi zbog nebrige o mačkama i zbog njihove eutanazije. Jeste li znali da osim Dana zaljubljenih, Dana očeva, dana ovog i onog, postoji i Dan mačaka?!:))) Štoviše, ovaj se dan, 17. veljače, obilježava diljem svijeta. Numerolozi su rekli da je 17. idealan dan jer sadrži brojke 1 i 7, što asocira na sedam mačjih života (još dva im ostaju!), a veljača je izabrana jer je tradicionalno mačji mjesec ljubavi. Vlasnici i ljubitelji mačaka diljem svijeta proslavljaju ovaj događaj na najčudnije načine, a udruge za zaštitu životinja organiziraju tematske događaje. Naravno, posla ima i za industriju koja izbacuje sve u obliku mačaka. Dan mačaka počeo se obilježavati 1990. godine kada su organizirani i prvi prosvjedi zbog nebrige o mačkama i zbog njhovog tužnog i kratkog života na ulici. Mačka je uvijek bila smatrana božanskom životinjom i bila je posebna za mnoge drevne civilizacije, osobito Egipćane. Tako su i mnogi pisci i umjetnici ove životinje koristili kao motive svojih djela, ali su im bile i dragi ljubimci. U Milanu će se uz Svjetski dana mačaka održati izložba ‘'Svi su ludi za mačkama - Felina'’ , a posvećena je ‘'zajednici'’ mačke i knjige. Organizira je knjižara i knjižnica Murcia. Toliko o macama.... Mia je stigla sa čuvanja rano ujutro, a ja sinoć (petak) iz Splita. Otišla sam u stan, ostavila stvari, stavila u hladnjak ono što je trebalo i otišla na Malešnicu, gdje sam se našla s mojom Ivankom, prijateljicom s fakulteta, iz Đakova. Šahistkinja, bila Bandičeva veeelika miljenica....Uglavnom, sina je poslala na semestar na razmjenu studenata u Švedsku. Pa ga sada proganja skypeom. :)))) Dečko odlikaš. Rekla sam joj da malo ohladi i da nema razloga za brigu... Došla kuci preumorna, istuširala se i u trenu zaspala. Ujutro stiže Mia, doveli su mi je u 9.30. Brza šetnja - i jurim prema Trgu....  Sa Trga prema Markovom trgu...Prosvjed... Prije prosvjeda, u Knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizovič" održala se promocija knjige.  S lijeva na desno: Ivanka Blaževic Kiš, autorica Melita Rundek i urednica "Beletre" Sandra Pocrnic Mlakar. Ljubavni roman Melite Rundek, omiljene književnice za djecu. Uzbune i početak rata u Zagrebu. Među susjedima koji zbog uzbune silaze u podrum zgrade na Peščenici su dječak, trudnica, srčani bolesnik, te knjižničarka Nina, koja živi sama i inženjer Željko, koji iz hobija gradi makete brodova. Svatko na svoj način nastoji olakšati situaciju susjedima s kojima se nalazi u podrumu. Opasnost i strah zbližavaju susjede i između Nine i Željka razvija se ljubav, unatoč ratnoj neiozvjesnosti koja ne priznaje individualne nade i želje. Melita Rundek opisuje rat iz ženskog ugla i podsjeća na početak devedesetih, bombardiranja, uzbune, skloništa i strah s početka devedesetih te odlazak JNA iz Hrvatske. Romanom dominira katarzičan osjećaj tuge zbog zaustavljenih života i izgubljenih ljubavi koje nosi rat. Uz autoricu Melitu Rundek, o romanu su govorili književnik Bruno Šantek i urednica Sandra Pocrnić Mlakar, a glazbenu pratnju maestralno je odradio Milko Kiš. U gradu, nakon prosvjeda, predižem još neke stvari i jurim u Pet centar kupiti hranu i poslastice za Miu (u nedjelju ne rade). Ručak za Miu, ručak za mene... I na kraju, Lauba. Izložba. Slavko Abadžic: "Aktovi". Kuća za ljude i umjetnost, Lauba, i ove je godine pripremila izložbu međunarodno priznatog fotografa Stanka Abadžića. Četrdeset izvanrednih aktova bit će izloženo u Laubinoj velikoj dvorani od 17. do 25. veljače 2024. godine. Izložba je prodajna! Pa kaže: Da se riječ svjetlopis, kao hrvatska inačica riječi fotografija, ukorijenila, njena bi tvorbena analiza savršeno opisivala fotografski rukopis Stanka Abadžića. Majstorsko umijeće pisanja svjetlom dominantni je sloj čitanja magnetski privlačnih Abadžićevih fotografija – fotografa koji za sebe govori da nema poruku, ne propitkuje ništa, već samo fotografira. Uz istančano doziranje svjetla i tame, Abadžića definira i vječna radoznalost te izuzetan senzibilitet u traženju kadra. Njegov proces fotografiranja uvelike se sastoji od igre onime što je već tu, na što je na lokaciji naišao, uklapanja modela u kadar te povremene uporabe rekvizita. Vizualno su to pametni i visoko-estetski kadrovi, dosjetljivi, s često prisutnom dozom humora koja se čita iz izbora rekvizita naspram lokacije ili pak poze modela u zatečenoj okolini. Očišćenost kadra i forme, osamljene lokacije, opreka svjetlost-tama te neinvazivnost u prirodnosti pokreta modela doprinose gotovo nadrealnim kompozicijama. Moć opažanja koju Abadžić posjeduje očituje se kroz ritam prirodnih sjena, preklapanja oblika dijelova tijela s prostornim oblicima te ornamentalnosti koju izvlači, kako iz prirodnih sjena, tako i kroz sjene nastale korištenjem rekvizita. Izbor fotografskih aktova Stanka Abadžića, koji se ovom izložbom donosi, najbolje je od suvremene hrvatske fotografske produkcije. Njegove umjetničke, crno-bijele fotografije podsjećaju na pionirske fotografske tehnike poput platinotipije i mokrog kolodija. Decentnim, studioznim aktovima Abadžić veliča ljepotu ženskog tijela, ljepotu života. Proces prilagođavanja modela kadru te igra svjetlom i sjenom osnažuje ljepotu ženskog tijela. Takav koncept postiže upravo time što mu glavni sadržaj fotografije nije isključivo subjekt kojeg prikazuje, već su to i emocije te atmosfera koju prizor evocira. Njegove fotografije nadilaze prividno, ali nisu simbolične ili reprezentativne – on druge poruke osim ljepote življenja nema. Abadžić spretno čuva anonimnost modela, no zbog intimne atmosfere imamo osjećaj kao da je poznajemo. Ona kao da je postala arhetip poštivanja žena. Ponekad je ona u prvome planu, katkad je prekrivena velom, a kad nije odmah tu, kroz rapsodiju svjetlosti i sjene tražimo je.  Stanko Abadžić Nekoliko fotografija s izložbe:     Ni to nije sve!:)))) Nakon "Laube", otišla sam u bar "808" - cijelu večer sviraju Balaševića.... I to je napokon kraj dana.:))) Sve fotografije su moje. Ljubim! |
- 00:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #
petak, 16.02.2024.
Smoje. Miljenko Smoje.
 Kava broj jedan Ana Veterinarka i ja...  Kavana Bajamonti i dio Osmog d.....:)))  Darko, blaženi medju ženama:)))) U godini nakon što se navršila 100. obljetnica rođenja Miljenka Smoje, i dan nakon njegovog 101. rođendana, 15. veljače 2024., u kavani "Luxor" s početkom u 19h održala se prigodna književna večer njemu u čast. Naglasak je bio na Smoji kao proznom piscu i autoru kazališnih predstava na sceni HNK Split, o čemu je dosad najmanje bilo riječi. Mimo romana "Kronika o našem malom mistu" i "Velo misto", bilo je govora i o feljtonistici u knjigama "Dalmatinska pisma" i "Dnevnik jednog penzionera", kao i kazališnim predstavama "Ča je pusta Londra", "Roko i Cicibela"... Na manifestaciji je govorila profesorica hrvatskog jezika i književnosti Suzana Piacun i književni i kazališni kritičar Siniša Vukovic. Prikazan je i dio iz dokumentarnog programa o Miljenku Smoji, gdje on sam odgovora na pitanja novinarke i čita djelove iz svojih knjiga, a ima bogat opus.  Siniša Vukovic i Suzana Piacun   Još jednom dvoje divnih ljudi...Na stolu pored njih dvije lijepe statue Miljenka Smoje... Sve fotografije i sva zadovoljstva na kavama i dogadjanju - moje!:)))) Ljubim! |
- 00:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 15.02.2024.
Mamin 80-i
- 01:31 - Komentari (24) - Isprintaj - #
subota, 10.02.2024.
Jutro poezije
- 22:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.02.2024.
Oliver Linzbauer - neakademski slikar
|
Divna najava izložbe: RADIONICA 32 Spotlight Oliver Linzbauer: Neakademski slikar 8.2.2024. 19:00h Radionica 32, ul. Antuna Mihanovića 32, Zagreb Radionica 32 s ponosom najavljuje prvu izložbu u 2024. godini pod nazivom "Spotlight", koja će predstaviti djela Olivera Linzbauera. Oliver Linzbauer razvija svoj jedinstveni izraz koristeći svaki slobodan trenutak za crtanje u tramvajima, čekaonicama i drugim javnim prostorima. Obitava i stvara u Zagrebu a njegova jedinstvena perspektiva, prožeta tehničkim znanjem, rezultira djelima koja istražuju identitet, prostor i vrijeme. Njegov pristup djelima obilježen je brzim, spontanim potezima i eksperimentiranjem s različitim tehnikama. Najviše radosti nalazi u jednostavnim potezima crne tinte po bijelom papiru - bilo da se radi o klasičnom peru i bočici tinte, modernijim nalivperima, rapidografima ili tankim linerima, odnos crne linije i bijelog papira je uvijek najdraži stil. Oli je rođen 1980. godine u Zagrebu, nije stekao formalno obrazovanje u likovnoj umjetnosti, ali je svoj um kultivirao kroz završetak Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Izložba se sastoji od dva ključna područja: Serija portreta, koja se sastoji od crteža izrađenih tintom u jednom potezu, prekrivenih akvarelom, te praćenih mislima i pošalicama iz Linzbauerovog svakodnevnog života. I drugo, radovi bazirani na šipku kao glavnom motivu, većinom u tehnici tinte na papiru, raznih formata, koji će dati uvid i u studijsku razradu motiva. Veseli nas najaviti da će izložba biti prodajnog karaktera. To znači da će svi zaljubljenici u umjetnost imati priliku ponijeti sa sobom dio ove jedinstvene umjetničke priče kroz ograničeni broj unikatnih razglednica i naljepnica. ** Radionica 32 predstavlja seriju pop up izložbi pod nazivom 'Spotlight', koja će ugostiti različite autore i umjetnike iz svih područja. Ova serija će predstaviti širok spektar kreativnih izričaja, uključujući izložbe fotografija, ilustracija i ulične umjetnosti. 'Spotlight' će biti platforma na kojoj će se umjetnici izražavati, dijeliti svoje vizije i inspirirati posjetitelje. ** Fotografije:        Ovo kao da je mene naslikao ...:)))) Još i riječi pogođene..:))))) Šutim ja. Ali kad progovorim:)))) Evo što povjesničarka umjetnosti Gaella Gotwald kaže: "...Njegovi portreti su još jedna dimenzija. Uzima slike nasumičnih, njemu nepoznatih ljudi iz časopisa ili s interneta i crta ih jednom nepekidnom linijom na papiru. Crteži su mu intuitivni, kao da detektira emocije, ne samo oblike. Nastavlja proces dodavanjem slojeva vodenih boja, potezi daju dubinu nijansi...Zatim dodaje riječi kao posljednju komponentu svog slojevitog rada." Sve fotografije u postu su moje i možete samo mene kriviti kako su ispale.... I još samo:  S Facebook profila "Jutra poezije"...... Ljubim! |
- 22:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #
srijeda, 07.02.2024.
Metamorfoze Ruskog Carstva 1721.-1921.
|
Promocija knjige profesora Jagelonskog sveučilišta u Krakovu i Poljske akademije znanosti Andrzej Nowak „Metamorfoze Ruskog Carstva 1721.-1921.“, prijevod Slaven Kale, Fortuna d.o.o. Iz čega je nastao i kako se kroz stoljeća mijenjao ruski imperij? Odakle potječe njegova iznimna želja za moći i sukobom sa svijetom? Kakve su bile njegove metode djelovanja i kako je obrazložio svoju povijesnu ulogu? Iz tekstova koji su plod višegodišnjeg rada profesora Jagelonskog sveučilišta u Krakovu i Poljske akademije znanosti Andrzeja Nowaka – jednog od najpopularnijih poljskih povjesničara i najboljih svjetskih poznavatelja ruske povijesti – sastavljen je fascinantan mozaik znamenitih osoba, ideja i događaja od ranih godina moskovske sile do pada carstva Romanovih. Metamorfoze Ruskog Carstva priča su o evoluciji ruske vizije djelovanja – o idejama vodiljama imperija, geopolitičkim konceptima, ali i praktičnim metodama carskih časnika i službenika, o političkom duhu djela Aleksandra Puškina i drugih pjesnika koji su davali smisao ruskoj ekspanziji, o ruskom prosvjetiteljstvu, panslavizmu, nacionalizmu i do danas aktualnom euroazijanizmu, o progonstvima u Sibir, ustancima i borbi imperija protiv Poljske, islama, jakobinizma i vlastitih slabosti. ANDRZEJ NOWAK (rod. 1960.) – redoviti profesor Instituta za povijest Poljske akademije znanosti, profesor i voditelj Zavoda za povijest Istočne Europe pri Institutu za povijest Jagelonskog sveučilišta u Krakovu; utemeljitelj i glavni urednik dvomjesečnika „Arcana“ do 2012. godine. Specijalizirao se za političku i intelektualnu povijest Istočne Europe, poljsko-ruske odnose i komparativna istraživanja imperija 19-20. stoljeća. Predavao je poljsku i rusku povijest, među ostalim, na sveučilištima Cambridge, Columbia, Harvard i Virginia. Autor je više od dvadeset knjiga o povijesti Poljske i Istočne Europe, među kojima su Između cara i revolucije. Rusija u političkoj imaginaciji Velike emigracije (1994.), Poljska i tri Rusije. Istočna politika Piłsudskog do travnja 1920. (2001.), Povijest Poljske, sv. 1-3 (2014.-2017.), Prva izdaja Zapada. 1920. – zaboravljeni appeasement (2015.), Tko je rekao da su Moskali braća nas, Lehita... (2016.) i Stupovi nezavisnosti (2018.). Pedstavljanje knjige Andrzeja Nowaka "Metamorfoze Ruskog Carstva 1721. - 1921." održalo se u prostoru Poljske kulturne udruge "Mikolaj Kopenik". Antikvarijat Biblos je napravio ovaj izdavački pothvat. U presdtavljanju su sudjelovali: prof.dr, sc. Magdalena Najbar Agičić, dr. sc. Josip Jagodar, dr. sc. Slaven Kale, i izdavač i vlasnik Biblosa, Daniel Glavan. Fotografije s promocije:  S lijeva na desno: Danijel Glavan, Magdalena Najbar Agičic, Josip Jagodar i prevoditelj Slaven Kale.  Isti sastav ljudi kao u prethodnoj fotografiji....  Predivna naslovnica! Izdavači se zaista trude, i rezultat je savršen!!! Profesorica Magdalena Najbar Agičic govorila je o odnosima Rusije i Poljske, odnosno prijašnjeg SSSR-a ranije....Odnosi su puni nepovjerenja i opreza, a Poljaci uvjereni da se Rusija neće zaustaviti na Ukrajini, boje se ruskih pretenzija prema Poljskoj i pitaju se - nakon Ukrajine, jesu li su oni na redu?! Poljaci snažno podupiru Ukrajinu i između ostalih, i sami pomažu Ukrajini. Ne smijemo zaboraviti da Rusija nije bezazlen protivnik, bez obzira tko bio na vlasti u tom trenutku...Ako zbog ničeg drugog, onda i zbog svoje veličine...Poljska se, dakle, u potpunosti priklonila Zapadu i djelovanju Zapada prema Rusiji - dakle, shvaćaju je kao protivnika. Sjetila sam se tada i vlastitog života - u bivšoj Čehoslovačkoj se Rusija morala spominjati samo u pozitovnom kontekstu. U Hrvatskoj, odnosno bivšoj Jugoslaviji, ipak je situacija bila malo drugačija - nije vladao strah od Rusije. Jer - kao navodno, daleko je od Hrvatske i ne može nam ništa. Znamo danas da nije tako. U današnje vrijeme "daleko" u minuti može postati jako blizu.... Dr.sc. Jagodar predstavio je samu knjigu. Knjiga ima dva dijela. Prvi dio sastoji se od sedam cjelina. Zanimljiva će biti poglavlja o poljskom problemu Ruskog Carstva... Drugi dio je podijeljen u četiri poglavlja, a izdvojila bih poglavlje Rusko Carstvo izmedju Europe i Azije. Prevoditelj i dr.sc. Slaven Kale govorio je o procesu prevođenja, i koliko je taj zadatak bio zahtijevan. Ipak, odlično ga je odradio. Tako je još jedna predivna i izuzetno važna knjiga ugledala svjetlo dana. Topla preporuka za čitanje! Svi ce u knjizi pronaći nešto za sebe: netko povijesni dio, netko umjetnost, netko književnost, netko politološki dio - već prema preferencijama.. Ljubim! |
- 23:18 - Komentari (16) - Isprintaj - #
utorak, 06.02.2024.
Babettina gozba
|
Danas sam prvi put otišla na onu čitalačku grupu koja spaja čitanje i hranu. Ljudi, kako je to dobro! Knjigu "Babettina gozba" sam pročitala, i napravila bilješke. Napisala ju je autorica Karen Blixen- Netko je možda gledao film ili čitao "Moja Afrika", od iste autorice...i "Babettina gozba" je ekranizirana. "Gozba" je podijeljena u dvanaest cjelina, stil takav da ne možete jednostavno pronaći ni riječ viška, ni riječ manjka. Meni osobno nedostaju - emocije. Opisi, kao kod Prousta. Radi se o dvije sestre, Martini i Philippi (radnja je smještena u mali norveški gradić), koje imaju služavku, francusku sobaricu Babette. Hrana u Babettinim rukama dobija nadnaravnu moć. Kako su Martina i Philippa pastorove kćeri, a luteranski pastor, njihov otac, je umro - Babette, koja odjednom dobija veliki dobitak na lutriji - odluči napraviti gozbu povodom stogodišnjice pastorovog rođenja... I sve bi bilo odlično, da su ljudi naučeni uživati u bilo čemu...Teško pokazuju i izražavaju emocije. No, Babettina gozba ih natjera da zaborave sve ružno - i počnu živjeti u trenutku... Karen Blixen je nekoliko puta bila nominirana za Nobelovu nagadu za književnost - no, nikada je nije dobila. Iako, ako kažem da joj je jednom prilikom "protivnik" bio Boris Pasternak i njegov "Doktor Živago" - sve je jasno... Babettina gozba se sastojala od: juhe od kornjače, Blinis Demidoff (blini su iz Rusije srigle u Francusku i postali jako popularni; zapravo je to vid malih ruskih palačinki), cailles en sarechophage, pilo se: vino Cliquot1860. Za kraj je bilo posluženo grožđe, breskve i svježe smokve. Evo kako je to izgledalo kod nas:  Blini s umakom od slatkog vrhnja i mlaćenice, losos u ovom slučaju, u oruginalu kavijar, i krastavci narezani na manje komadiće  Ovo su predivni, mali kolačići natopljeni u rumu, koji se takodjer spominju u knjizi....Savršenstvo! Gozba za nepce...  Rose uz finu hranu.  Čak i grožđe je bilo tu, prekrasno aranžirano. Provela se savršeno! U svim aspektima. Ljubim! |
- 23:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #
nedjelja, 04.02.2024.
Tjestenina s tartufima
- 23:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #
subota, 03.02.2024.
"Jutro poezije"
- 23:58 - Komentari (16) - Isprintaj - #
petak, 02.02.2024.
U zalasku svitanja
|
Svoj treći roman "U zalasku svitanje" Nataša Turkalj predstavila je u petak, 2. veljače u knjižari "Hoću knjigu" Megastore, s početkom u 18 sati. Glavna junakinja je 30-godišnja modna kreatorica Nina koja je na vrhuncu karijere svjesna da mora nešto promijeniti. Svijet mode je i neuredan život je iscrpljuju, a nije zadovoljna ni vezom s obijesnim vlasnikom tvrtke za koju radi. Nina trijumfira na modnoj reviji svojim proljetnim modelima, ali na razuzdanom afterpartyju siluju je dva mladića. Trauma je teška i Nina se povlači u samoću kuće na obali, da bi je igra sudbine i ljubav novog muškarca u njezinu životu ponovno vratile na vrh. Romani Nataše Turkalj bave se sudbinama dinamičnih mladih žena odanih svojim ljubavima i obiteljskim vrijednostima. O romanu "U zalasku svitanje" govorile su autorica Nataša Turkalj i urednica Sandra Pocrnić Mlakar, a odlomke je čitala Ksenija Hundrić. Ljubavni roman ili drama? I jedno i drugo. Kad roman pročitate, sami odlučite.... Jučer sam zaspala ranije, isprike - no, sve sam večeras nadoknadila. Komentirala sam i jučerašnje postove i nove, današnje. Hvala na razumijevanju. Evo fotkica s promocije knjige:  S lijeva na desno: Ksenija Hundrić, Sandra Pocrnić Mlakar, Nataša Turkalj - autorica i Sanja Tatalović - moderatorica.  Još jedna fotografija s promocije..... Događanje broj dva: U Domu hrvatskih likovnih umjetnika – Meštrovićevom paviljonu, 2. veljače 2024. u 19 sati otvorila se izložba: ROBERT TORRE: MJESTO OKUPLJANJA prema koncepciji Roberta Torrea i Saše Runjića. Zvao se Robert Torre. Bio je psihijatar, znanstvenik, književnik, filozof, britki analitičar i kritičar društvene zbilje koji se s lakoćom kretao kroz najrazličitija polja ljudskog ‘mišljenja i pjevanja’ i na svakom ostavio jednako blistav trag. Autor vrlo zapaženih stručnih knjiga o problemima psihijatrije i liječenja ovisnosti, ali i široko prihvaćene i citirane knjige „Ima li života prije smrti“ – briljantnog antipoda prevladajuće bujice priručnika o tzv. „samopomoći“ – Torre je, po unutarnjem pozivu, bio i slikar. I to u jednakoj mjeri u kojoj je bio psihijatar ili pisac. Slikao je oduvijek, a činjenica da nije bio likovno školovan nimalo ne umanjuje značaj njegovih radova. Jer ovdje je riječ o zrelom opusu jednog vrlo upućenog i osviještenog amaterskog umjetnika koji se suvereno kreće uskim, ali dobro utabanim stazama oskudnog zanatskog umijeća s jedne i golemog teorijskog poznavanja umjetnosti s druge strane, pronalazeći jedinstven likovni jezik kojim je u stanju izraziti svoj složeni opori odnos prema svijetu i životu. Iako je ovo temeljno retrospektiva njegove likovne ostavštine, namjera izložbe je predstaviti Robertov život i rad u cjelini. Jer svaki njegov iskaz, bez obzira na to je li riječ o tekstu, slici ili javno izgovorenoj riječi (u kojoj su gesta i mimika također bile značajno stilsko sredstvo) dio je jedne jedinstvene zaokružene cjeline; on je po sebi i u sebi bio jedan hodajući Gesamtkunstwerk – Total design i zato smo ga takvog – u cjelini njegova djela – i izložili. Ovdje zato svjedočite jednom zabavnom, šarenom, veselom, provokativnom, skarednom vatrometu i kaosu u čijoj pozadini zlokobno odjekuje mračni, ozbiljni egzistencijalističko-stoički Weltanschauung – „Umrijet ćeš a da živio nisi!“. Jer tek iz te opreke, pomaljaju se u konačnici puni obrisi Torreovog, po svemu, jedinstvenog lika. Nadamo se na istodobnu radost, veselje i zgražanje svekolikog općinstva… Saša Runjić Prepun Meštrovićev paviljon, nikome ne smetaju stajaća mjesta....Odavno nisam vidjela ništa ljepše i posebnije....Najprije glazba...  Nakon fenomenalne glazbe, kratki film - ježila sam se....To je ta nova tehnologija. Mrtav čovjek obraća vam se sa ekrana, zahvaljuje što smo došli na izložbu i objašnjava koliko njemu znači slikarstvo i koliko ga umiruje. To je bila njegova kontemplacija, njegov odmor i donosila mu je mir u duši.  Ovako Torre zamišlja događanja iz svoga života na slici....        image hosting   Ova je sliku nazvao tako lijepo, a toliko je "teška" - ljudi....  A ovo je predivna knjižica sa izložbe, gdje je "objašnjena" svaka pojedinačna slika. Eto, dragi moji....Još sam pod jakim utiskom. Pozdrav Zlici, koju sam srela večeras na izložbi! Sve fotografije u ovom postu su moje. A slike u knjižici zauvijek će me podsjećati na predivan doživljaj. Ljubim! |
- 23:26 - Komentari (16) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.02.2024.
Bez cenzure
|
Srijeda, 31. siječnja 2024., u Društvu hrvatskih književnika, održala se knjižavna polemika "Bez cenzure" na temu: "Tko danas ocjenjuje knjige - kritičari ili PR menadžeri (i drugi lobiji)? Sudjelovali su: Bogdan Arnautović, Dražen Katunarić i Boris Beck. Moderatorica: Lada Žigo Španić. Odlična i vrlo aktualna tema. Književna kritika je zamrla, nema je toliko ni u medijima (bar ne one relevantne). Nedostaje i to osjetno Igor Mandić npr., a daleko smo od Krležinih polemika - sve u korist književnosti. Danas igru vode izdavači, koji direktno dobivaju novce za izdane knjige (autore). Financije su, naravno, važne - ali ne bi smjele biti presudne i važnije od kvalitetne knjige. Želim reći da postaje presudno koliko određena knjiga ima potencijal za prodaju. Na žalost, i u izdavaštvu postoje: "klanovi, ždanovi - magla i mečava" (naravno, Đole:)))). Vidljivo je to i u izmjenjivanju jednih te istih autora u smislu nagrada - stalno jedni te isti. Jako teško će Ministarstvo dati potporu nekom početniku, odnosno nekome, tko još nema izgrađeno ime. Također, baš kao i na blogu, netko zaista piše, drugome je važno samo pripadanje, pa će se rado družiti s istomišljenicima, treći isključivo pišu o svojim političkim stavovima, želeći sve preobratiti...Autori, koji pripadaju određenom izdavaču zdušno se podržavaju, jer su u istom "jatu".... Danas, od kada je pisanje toliko dostupno, svatko misli da je u najmanju ruku Proust, i najbolji od najboljih. Prije su se znali kriteriji, i znalo se tko je pisac, kao što se znalo npr. tko je dobar pjevač. Od autotunea - svi pjevaju. Svi mogu snimiti svoj album - samo plati...Kriteriji nikada niži...:(((( Autori, čak i oni kvalitetni, moraju se doslovno nuditi publici i vikati "Hej, vidite - imam novu knjigu" - ukoliko žele opstati....Pisac bi trebao biti erudita, i njegovi čiatelji bi trebali biti jednako informirani - da bi mogli iščitati značenje. Poseban dio čini poezija - vrlo rijeki čitaju, a poezija - tu se prvenstveno radi o nečem jako osjetljivom kao što je emocija. Krhka, kao leptirova krila. Ranije se nije događalo da pisac sam piše priopćenje za štampu (za medije općenito). O knjizi su pisali književni kritičari, koji su se pisanjem i vremenom gradili....I naravno, razumjeli i književnost i vrijeme (zeitgeist) u kojem nastaje...Duh vremena..... Na žalost, zaključak nije baš optimističan - ali "bez crne bela ne bi vredela."  S lijeva na desno: Bogdan Arnautović, Dražen Katunarić, Lada Žigo Španić i Boris Beck. Utopljena razgovorom i pečenim kestenima, koje sam po izlasku kupila, jurim dalje....City Centre One East. "Nedelja". Ne, ne - nisam poludjela. :))) Znam da danas nije nedjelja....Tako se zove film, koji govori o životu pjevača Džeja Ramadanovskog, koji je preminuo prerano od problema sa srcem. Došla je ekipa filma, poklonila se zagrebačkoj publici. Očekivala sam tešku priču, jer je Džej imao težak život, odrastao u domu, brata su mu ubili i na kaju zabetonirali u temelje jedne zgrade - no, glazba iz filma je odlična i na kraju nitko nije izašao tužan ili depresivan....  Glavni glumac, koji igra Džeja - Husein Alijević, također Rom kao i Džej, rođen na Dorćolu kao i Džej, te moja malenkost. Slikala me mojim mobitelom prijateljica Tina. Hvala na lijepoj uspomeni. Jedino što mi se nije svidjelo u filmu je uloga Rake Đokića, pokojnog Breninog managera. Nije prikazan uvjerljivo. Mislim, poznavala sam ga osobno - ni blizu onome, kako su ga prikazali.:((( Marinu Tucaković, koja je za Džeja pisala pjesme isto su mogli mrvicu pozitivnije oslikati....No, sve pet. Kako su željeli, tako su napravili. Zbog Rake - vrlo dobar. Inače, Džej je imao malu ulogu inu jednom od Breninih filmova....  >Dio ekipe iz filma pred publikom.... Sve ostale fotke sam snimila ja, osim fotke na kojoj sam - ali, snimljena mojim fotkačem. Divan dan! Ljubim! |
