luki2.blog.hr

nedjelja, 29.06.2025.

Novi krevetić

Mia na svom novom krevetiću.....proučava odgovara li joj.:))))) 1270. post. Ljub!

- 01:47 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 27.06.2025.

Hrvatski prirodoslovni muzej

Ovo je bila najava za današnje događanje: "Zašto se Suncu najbliži planet zove Merkur, a najveći Jupiter? Tko je Ganimed, a što je Europa ? Tko je Veneru proglasio najljepšom, zašto je Kerber napustio radno mjesto, kako je jedan delfin pomogao Neptunu, a tko je drznik koji se odvažio ukrasti Apolonove krave? U humanističkom predavanju kustosa Ozrena Domitera iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, otkrivamo kako su rimski bogovi dospjeli u orbite planeta – bez astronomije, ali s puno mitologije, povijesti i fascinantnih priča. Povezujući priče iz klasične mitologije sa značajkama tijela Sunčeva sustava, ovo se humanističko predavanje dotiče i povijesne zbilje Rimskog Carstva kroz osvrt na muzejske predmete koje čuva Arheološki muzej u Zagrebu. Odabrani predmeti materijalne kulture Rimskog Carstva poput figurina, kipova, počasnih natpisa ili kovanica, zorno ukazuju na mitološke sekvence, karakterne odlike, mane, sasvim natprirodne ili potpuno ljudske osobine božanstava čijim imenima i danas nazivamo planete Sunčeva sustava." Savršeno predavanje! Venera - jedan pastir je umjesto bogova izabrao Veneru kao najljepšu. Jer su se bogovi bojali izjasniti:)))) Jučer: Sinoć na Iblerovom trgu Knjižni klub. Dobili knjige i zadatke za čitanje. Veselim se. Ljub!

- 23:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.06.2025.

Kapa

Danas u busu: Đoletova kapa glavu čuva. Kad odjednom, jedan gospodin nasuprot mene, sjedi, kao i ja - a gle, Đole. I počne recitirati neke Đoletove stihove. Pridružila sam mu se i ja.:)))) No, na kraju nisam mogla izdržati i rasplakala sam se. Suza suzu stiže....Obično je recitiram Đoletove stihove drugima...Baš sam bila počašćena. Ljub!

- 00:07 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.06.2025.

Što radim?

Po ovim vrućinama najbolje je - čitati dobro štivo. Bliži se kraj mjeseca, pa tako i susret u Svijetu knjige, s novom lektirom. Onaj drugi klub sa hranom je gotov do jeseni.:))) I da, pronašla sam Colu s Mijinim imenom. Moga nema, sestrinog ni imena nećaka - nema. Nije baš uobičajeno.:(((( Mamino ime postoji, ali u drugačijoj varijanti..... Ali, Mia (Mamma Mia:))) je tu! Uživajte ako ste krenuli na godišnji. Ja tek u kolovozu, jer se tada sastajemo - ekipa iz osnovne....Legende moje....Ali, u prvom redu idem uživati sa svojima. Ljub!

- 22:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 18.06.2025.

Bitan je muving:))))

Zadnja epizoda 12.sezone talk showa Ženska priča za Europa Donna Hrvatska na temu BITAN JE MUVING!, u gostima: Stipe Božić, snimatelj, planinar, piše knjigu o svojim usponima... Karmela Vukov Colić - bivša televizijska voditeljica, sada predsjednica Turističke zajednice Dugo Selo, ljubiteljica putovanja, turistički vodič Ana Brdarić Boljat - tv voditeljica Domagoj Jakopović Ribafish - jedan i jedini. Bivši admin bloga.hr, autor Rok otoka,gastro bloger - you name it.... Klub hrvatskih glazbenika Sax, dogodilo se sinoć.... Odlični govornici, priče sa putovanja i penjanje, gdje je bilo najljepše, a gdje se nikada ne bi vratili.....i još mnogo toga.... Jedva sam upala, jer Ženska priča rasproda karte u roku - odmah. Meni je osobno važna priča, jer je Europa Donna Hrvatska forum posvećen podršci ženama koje, poput moje mame na žalost, boluju od raka dojke. Zato se uvijek trudim pojaviti u krasnim i korisnim pričama. Cijenu karte uvijek povećam (zaokružim). Domagoj je, uz Kasandrinu podršku iz publike, još jednom briljirao. Duhovit, pametan, mudar, pismen.....Ma sve! Fotkice: S lijeva je Marijana Perinić, voditeljica talk showa. Ostale, valjda, ne moram potpisivati - prepoznajete.... No, zbog Teatralnog ipak potpisujem: s lijeva na desno: Marijana Perinić, Stipe Božić, Karmela Vukov Colić, Domagoj Jakopović Ribafish, Ana Brdarić Boljat.... Evo ekipe još jednom.... I Riba i moja malenkost....:))) Ne mogu uz Ribu ostati ozbiljna, koliko god da se trudila:)))) Ljub!

- 19:49 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.06.2025.

Otvara li Zagreb vrata piscima iz drugih sredina?

Tribina "Bez cenzure" Društva hrvatskih književnika, bila sam jedna od od pozvanih da govorim o temi : Otvara li Zagreb vrata piscima iz drugih sredina? Naravno, ja ne bih bila ja da nisam počela Balaševićevim citatom. Pjesma se zove "Provincijalka": "Rekli su mi da je došla iz provincije, strpavsi u kofer snove i ambicije. Drug je studirao sa njom, pa smo se najzad sreli ona i ja. Shvatih, Bože, ovo je sazvežđe za nju provincija." Složili smo se svi da Zagreb pruža šanse, veće od onih koje bi ste imali u manjim sredinama - ali, ne bi vrijedilo u slučaju da niste talentirani i imate što za reći. Irena Matijašević, i sama spisateljica, radi razgovore s piscima iz različitih sredina - i kaže da nikada ne pravi razliku odakle je tko - nego piše li dobro ili ne. To bi i trebao biti jedan od najvažnijih kriterija. Teško se snaći u današnjoj hiperprodukciji , ali ipak - oni bolji isplivaju i nastavljaju raditi.. Naravno, kao u svakoj profesiji - i tu ima klanova, koji se međusobno podržavaju i druguju, a ima i onih koji se ipak bore sami...Politika je također u igri- pa je tako npr. Fraktura prestižna adresa za objavljivanje - a na otvorenju Frakturine knjižare kod stare Džamije bio je osobno - gospodin Plenković. Koliko je važan izdavač? Jako je važan, jer bi trebao ulagati u promociju svojih knjiga i autora. Mnogi to ne čine, nego im je samo važno dobiti potpore iz Ministarstva kulture. Također, govorilo se i o tehnologiji, koja omogućava da ni ne izađeš iz svoje sobe, a sve pratiš online... Moje osobno iskustvo: kad sam došla u Zagreb, nisam poznavala baš nikoga. Split i Bratislava bili su moji. Mamini poznanici i prijatelji ostali su u Bratislavi - nije baka uzalud zvala da studiram u Bratislavi....No, kako god - počela sam od nule, a ostvarila - sve. Gradila polako svoj krug ljudi, svoje ime i radila... čitala nevjerojatnu količinu knjiga u Sveučilišnoj. I neizmjerno uživala! Tako da - Zagreb pruža šansu - ako je znaš iskoristiti. I nije samo doći u Zagreb i uspjeti....To bi pak bilo prejednostavno. Mora postojati ono malo volje i talenta... Jedna pametnjakovićka mi je rekla da ne bih uspjela da nisam otišla u Zagreb. Uspjela bih ja da krenem na Grenland, bez brige. Jer želim i jer volim ono što radim i što živim. S lijeva na desno: Irena Matijašević, moja malenkost, Petar Babić, Davor Grgurić i voditeljica Lada Žigo Španić. Ljub! Oznake: tribina

- 23:02 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 13.06.2025.

Matoš i Godine

Danas je bio petak trinaesti. Meni sretan!:)))) Prvo u Salon kod Milane Vuković Runjić. Slavili smo Matošev rođendan.Milana je nenametljivo, ali pripremljeno i lijepo govorila o Matošu. Posebno mi se svidio dio u kojem je govorila o Matoševom boravku u Parizu. Matoš je bio oduševljen Parizom i uživao je, iako novaca nije imao. Dapače, za njegov boravak su se skupljali novci u Zagrebu:))) U to vrijeme je svoju "U potrazi za izgubljenim vremenom" pisao i Proust. Marsel je bio zaštićen, iz bogate obitelji - nikada nije radio. Matoš također nije radio, ali je za razliku od Prousta Matoš bio siromašan i imao običaj potrošiti sav novac na užitke, pa nikada nije trajao dovoljno dugo.... No dobro. Iz Matoševe nedovršene autobiografije doznajemo da je volio Zagreb, uvijek mu se vraćao - bilo iz Pariza, bilo iz Beograda - gdje su mu objavili nekoliko knjiga i gdje je bio uporan da mu isplate honorare.... Pa onda Matoševe ljubavi - spominje lijepu Helenu.... Torta za Matoša...Savršena! Milana čita iz Matoševe autobiogragije..... Kad sam krenula prema kazalištu, gdje su me već čekali prijatelji, rekla sam da moram krenuti jer gledam "Godine" Anne Ernaux, Milana mi je odmah darovala "Devojačke uspomene" nobelovke Anne Ernaux. Po dijelovima iz te knjige nastale su "Godine". Zašto "Godine"? Zato jer se baš prikazuje protok vremena i života same autorice. Sjajna Ksenija Marinković je naratorica, iliti sveznajući pripovjedač u književnosti. Vodi nas kroz radnju svoga života, od školskih dana do sadašnjih vremena. Posebno dirljivi su dijelovi s majkom kao centralnom figurom Anninog života. Ali - privatno se isprepleće sa političkim. Pa tako od početka četrdesetih godina prošlog stoljeća dolazimo do "revolucije" šezdesetih i sedamdesetih. I stalno se provlači teza: zbilja, da li je to ta prava, the revolucija? Kroz radnju zapravo dobijemo odgovor da se očekuje i iščekuje još nešto, da takva "revolucija" nije dovoljna.... Feministička potka provlači se kroz predstavu, ali za divno čudo sve je na svom mjestu i nije naporno. Scene abortusa su strašne, ali meni je još strašnije mamino propadanje....:(((( Ti su dijelovi baš teški....Taj je dio odlično "odradila" Iva Mihalić, koja glumi kao da je prošla neko takvo prestrašno iskustvo. Spominje su kondomi, spominje se Simone de Beauvoir (Čitala sam "Drugi spol"), i stvari i izumi koji nam danas koriste u životu, no danas ih uzimamo zdravo za gotovo. Ja sam dijete početka sedamdesetih. Koliko se toga promijenilo, razvilo, otkrilo.... Za naježiti se kad se počne o tome razmišljati..... Kao da živimo u nekom potpuno drugačijem svijetu. Osobno, nije me smetalo što imamo glavnu pripovjedačicu - dapače, sve objašnjava i vodi kroz radnju. Mlade glumice su na visini zadatka i svaka odlično vode svoje dionice. Ne skače se iz vremena u vrijeme - nego se ide kronološki. To volim. Velika preporuka - ako ne lovite predstavu do kraja ovoga mjeseca, svakako nastojte pogledati u rujnu. Ljub!

- 23:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.06.2025.

Marija Jurić Zagorka

Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke - u njemu se danas održalo predavanje Sanje Kovačević „Zagorkin život kao TV serija?“. O ekranizacijama Zagorkinih romana govorilo se puno. Međutim, što je sa životom autorice - bi li se on mogao adaptirati u jednu TV seriju? Ta su pitanja potaknula scenaristicu, kreativnu konzultanticu za TV serije i edukatoricu Sanju Kovačević, da napiše scenarij za TV seriju upravo o životu naše prve novinarke. Koji su izazovi pri pisanju i vizualnom kreiranju biografske serije? Što utječe odstupanje od stvarnih događaja? Kako uopće prikazati bogat Zagorkin život? Zašto je ekranizacija Zagorkine biografije važna za hrvatsku kulturu? Ovo su samo neke teme o kojima je Sanja Kovačević govorila na ovom predavanju, koje je uključilo i čitanje dijelova scenarija, ali i ono najbitnije – iskazivanje mišljenja samih Zagorkinih obožavatelja jer, na kraju krajeva, serija se treba svidjeti prvenstveno njima. Ciklus predavanja o Zagorki financijski podupire Grad Zagreb. Čitanje scenarija malo se odužilo, ali dobro sad....:)))) Na predavanje je došla i Zlica- naravno, kad duše žude za istim, moraju im se putevi sresti. Dakle, jako mi se svidjelo kad je gospođa Sanja govorila o Zagorkinom erotskom umu, erosu u smislu strasti koju je Zagorka gajila prema svom poslu. Njen ljubavni život je bio buran i napet - najprije se udala za jednoga Mađara, međutim - nije se moglo prijeći preko političkih i životnih ciljeva, koji su bili različiti. Zagorka nikada nije prihvatila Mađare kao iskupitelje i dobre za Hrvatsku.... Drugi suprug je dugo oblijetao oko nje, dok nisu ozakonili svoju vezu. Slavko Vodvarka po prezimenu se čini češkog podrijetla.... Serija o Zagorki će biti pun pogodak. Unaprijed se veselim. Gospođa Sanja Kovačević.... Ljub!

- 23:15 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Crni mačak

Miss Gastro - preuzeto (24. sata.hr) Nastavno na moj prošli post sa Mijom u glavnoj ulozi.... "U Barceloni psi više ne moraju biti osuđeni na dosadnu suhu hranu ili ostatke bruncha svojih vlasnika. Sada mogu uživati u dogguccinu s pjenom od vrhnja bez laktoze ili nazdraviti uz čašu Champ&Pet-a. Ovaj kafić, odnosno pseći brunch place zove se Voilŕ Concept Store, i riječ je o najmodernijem psećem kafiću u gradu. Iza ovog jedinstvenog projekta stoji Milly Yang, poduzetnica iz Šangaja koja je modne piste Diora i Louisa Vuittona u Parizu zamijenila logomanijakalnom estetikom svog buldoga Boa." Barcelona, evo Mije i mene... Danas sam bila na jednom kinky predavanju, u glavnoj ulozi Milana Vuković Runjić. Počelo je u 19 sati, a završilo se skoro u devet navečer. O čemu se radilo? O jednom neobičnom predavanju - od antike do današnjih dana, o "pomaknutim" knjigama, koje istražuju seks i seksualnost, o markizu De Sadeu, o Pedeset nijansi sive (kako je Milana maestralno popljuvala i film i knjigu!)......Uglavnom, vrlo zanimljivo, čak na trenutke smiješno i zabavno.... Milana......kakvu ne poznajem. Bravo! Snađe se u svakoj temi.... Publika.... Nakon predavanja, otišla sam za svoje zadovoljstvo u kupnju. Kupila čaše za gin tonik. Pila sam odličan gin tonik kod Čavleka u Varaždinu, ali ni ovaj koji sam složila nije bilo nimalo loš - dapače! Nove čaše.... I moj gin tonic....Genijalno mi je uspio! Kristal je bakin poklon meni. Čuvam ga i pazim. Ljub!

- 00:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.06.2025.

Makeover

Mia na kupanju i šišanju: Prije..... Prije... Poslije.... Poslije....jede pasji sladoled.:))) Ljub!

- 21:34 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.06.2025.

Dvotočka - drugi dan

S lijeva na desno: Rosie Kugli, Lada Žigo Španić, Saša Jakšić i voditeljica Sanja Tatalović. O ljubavi, ljubićima u eri tehnologije, O mladima, koji žive virtualni život, jer za pravi nemaju vremena.... Petar Pismestrović i njegova nova knjiga "Sve zbog jedne karikature"....Nakon "Lukinih žena" jedva sam dočekala Petrovu novu knjigu.....O svijetu karikature i politike, napeta poput krimića.... Krimići: S lijeva na desno: Danijel Špelić, Jagoda Štimac Despotović te Anđelka Kliment. Obožavam Anđelku! Ima 75 godina i još uvijek vrijedno i lijepo piše....Moderatorica: Olga Vujović, na samom početku, u žutoj majici.... Matija, počivaj u miru! :((( Najteže je ipak Gabici....Tuga....:(((( Grlim!

- 22:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 07.06.2025.

Jutro, Dvotočka, Beer fest....

PRIMI LI ITKO DIJETE U GOSTE - Sonja Manojlović Vješto bi kliznulo pod stolnjak, gore se vode obzirni razgovori A dolje su mačke poput snježnih kraljica, crno - bijele! Dodirnulo baršun, oslušnulo njegovo mrko tapkanje u mjestu Opisalo bi im glave, ne bi se igralo pridjevima, s radoznalim su povjerenjem uzdigle lišca Ima i crnih, nervoznih sjena u bijegu, ima i stisnutih očiju, ušiljenih, u stranu zaokrenutih ušiju Mreškaju se mišići, njihovo disanje, ravnomjerno puhanje u prazan lonac! Savršenstvo u svome tlocrtu, tu se zbraja i dijeli bez ostatka! Redom se gore čuju te zamjene, a obećanje po obećanje ispod stola („Daj naslov“, 2013.) Danas na "Jutru poezije" gošća je bila Sonja Manojlović. Predivno čitavsvoju poeziju, koja je zaista posebna. Odlična. Sonja. Hrvatsku je predstavljala na mnogim međunarodnim festivalima poezije...prepoznata ne samo kod nas. Sonja i Željko Buklijaš, voditelj "Jutra".... Nakon "Jutra", trk na Ilicu 43, na Festival žanrova "Dvotočka".....Sandra Pocrnić Mlakar.... S lijeva na desno:Branko Marijanović, Sanja Tatalović, Sandra Pocrnić Mlakar Dakle, kakvo je predavanje - predstavljanje bilo.....Sjajan profesor hrvatskoga, doc.dr. Branko Marijanović napisao je knjigu "Knjige koje (nam) mijenjaju život". Da vidimo koja su djela uključena. "Ilijada"- Homer, "Eneida" - Vrrgilije, "Pakao" - Dante ( dakle, ne cijela "Božanstvena komedija"!), "Hamlet" - Shakespeare. "Don Quijote" - Cervantes, "Ponos i predrasude" - Austen, "Božićna priča" - Dickens, "Zločin i kazna" - Dostojevski, "Ana Karenjina: - L.N. Tolstoj, "Na zapadu ništa novo" - Remarque. Kako taj čovjek priča - piše o izabranim djelima! Vratila bih se odmah ponovo studirati, samo da čujem njegovu interpretaciju.... Drugo predavanje - promociju poslušala sam Tanju Puretu, koja je napisala knjigu:"Zaštitni faktor 50 za sprečavanje sagorijevanja". I navečer - Beer fest, dr. Franje Tuđmana.... Ispunjen dan. Ljub!

- 23:44 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 06.06.2025.

Od glave do pete

Promocije zbornika “Od glave do pete” (Lađa od vode, 2025.), koji je uredila Julijana Matanović, te obilježavanja 20 godina modne marke "IGOR" dizajnera Igora Dobranića dogodila se danas u Karlovcu, u Aquatici. Spoj mode, dizajna i lijepe književnosti. Ne može bolje! Jurišati sam poslije posla da stignem na bus, a natrag u Zagreb su me povele blogerica Osvrti i sjećanja i njezina kćerka. Hvala im! Bilo je sjajno, glamurozno. Drago mi je da sam bila- jer ne bih vidjela i srela divne ljude. Ni dragu blogericu. Ali da ja ne pričam previše- neka govore fotografije. Evo naše drage Konobarice, a uz nju je i koja malenkosti... Sjećanja i osvrti... Pa odgovorna za sve,:)))) - Julijana.... Izložba Igora Dobranića.... Igor, Julijana i voditeljica programa..... A kakve veze ima izložba s knjigom? Pa, Igor je napravio sve ilustracije u knjizi "Od glave do pete"..... Koktele, šampanjac, voće i kolači - nisam fotkala. Da se neki ne bi pobunili....Samo ću reći da sam jela kolače u obliku limuna i da su bili fenomenalni. Repriza će biti na jesen, u Zagrebu. Naslovnica knjige.... Ilustracija iz knjige..... Za kraj: "Željeli mi to priznati ili ne, moda jest najvažnija sporedna stvar na svijetu; toliko da se o njoj pišu pjesme i ispredaju priče. To je dokazalo 18 hrvatskih književnica - 17 prozaistica i 1 pjesnikinja (Darija Žilić, normalno), koje su vlastite doživljaje mode i najomiljenijih im odjevnih predmeta podijelile s nama u novoj knjizi "Od glave do pete", trećoj iz Julijaninog projekta " Žena ženama" : Angela Martinović, glavna urednica Glorie IN. Ljub!

- 23:56 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Juha braće Marx

Večeras sam sa prijateljicom Anne (Annemarie) otišla pogledati novu predstavu kazališta "Komedija". Odlična predstava " Juha braće Marx". Ostavljam kazališnu kritiku sa t-portala o predstavi, jer je sve savršeno analizirano. Snimati se na predstavi ne smije, samo na probama. T-portal, autorica: Gea Vlahović. Kazališna kritika "Srpski redatelj udahnuo je novi život legendarnim komičarima i stvorio političko kazalište koje se istodobno smije i reže. Ono što počinje kao razigrani hommage ranom filmu i burleski, prerasta u preciznu satiru hrvatske svakodnevice, izvedenu pred licima onih na koje se izravno odnosi. (Milanović bio na premijeri) Zanimljivo je kako, u vremenu koje si voli tepati da je krizno, prava subverzija, barem u kazalištu, gotovo da i ne postoji. Da, umjetnici i dalje pokušavaju biti subverzivni, ali subverzija nije nešto što se može planski isporučiti – ona se događa kada se okolnosti i estetika sudare na nepredvidljive načine Prvi autorski projekt poznatog srpskog redatelja u teatru na Kaptolu provokativan je hommage nadrealnom humoru slavne braće Marx NIje stvar u tome da je umjetnost zaboravila kako se reže, nego zato što subverzija, da bi postojala, ne traži samo deklarativnu hrabrost autora, nego i stvarnu ugroženost sustava kojem se obraća – a današnje kazalište, koliko god voljelo govoriti da provocira, najčešće to čini u prostorima gdje nitko zapravo nije ni ugrožen ni pogođen. Eksplozija bučne glumačke energije Zato, kad se pojavi predstava koja ne maše parolama iako je krcata referenci na političku i inu stvarnost, koja nagriza mada je koncipirana kao stilska igra, koja otvara prostor za propitivanje i nelagodu – kako za glumce tako i za publiku – iako servira puno gotovih odgovora, to nije samo kazališni događaj, već i podsjetnik da teatar još uvijek može biti prostor rizika. Jer kad umjesto "angažiranog" kičastog pamfleta publici servirate komad koji dovodi u pitanje njezinu udobnu naviku da je umjetnost lijepa ali ne i neugodna, pametna, ali ne i opasna, riskirate i vlastiti komfor, i ugodnost publike, i mogućnost aplauza na kraju. Goran Malus kao Groucho suvereno vlada scenom s uvjerljivom mješavinom bezobrazluka, šarma i cinizma Juha braće Marx Kokana Mladenovića, čija je premijera bila 2. lipnja u zagrebačkom kazalištu "Komediji", upravo je takva predstava: strukturiran poput živahnog mehanizma iz nijemog filma ali s jasno osmišljenim ritmom i intonacijom, prvi autorski projekt poznatog srpskog redatelja u teatru na Kaptolu provokativan je hommage nadrealnom humoru slavne braće Marx, patchwork slapsticka, vodvilja, kabaretskog gega, groteske i lucidnog humora koji neugodnom lakoćom razobličuje naš politički i društveni trenutak uz eksploziju bučne glumačke energije koja pršti kreativnošću. Kokan Mladenović doista zna kako stvoriti subverziju u svijetu u kojem ništa nije stvarno. Zašto inzistiram na subverziji? Zato što je u našem mediokritetskom dobu – mediokritetskom jer se širenjem prostora mogućnosti, logikom beskrajnog kopiranja, reproduciranja već viđenih gesti i, donekle, dojma da je ionako sve već "izmišljeno", paradoksalno, sužava prostor za inventivnost (što pripisujem više lijenosti uma nego stvarnom nedostatku kreativnosti) – subverzija možda i jedino što nas još može istinski uznemiriti, prodrmati, izbaciti iz sigurnosti vlastite pozicije. A, osim ako ne želimo samo blaženo kimati u društvu sebi sličnih, potvrđeni u vlastitom ukusu, ako doista želimo nešto istinski osjetiti – a samo takva umjetnost i ostavlja trag – moramo iz kazališta izaći uzdrmani. Davor Svedružić i Ognjen Milovanović u ulogama braće Chica i Harpa donose uvjerljivu dinamiku fizičke komike. U hrvatskom se teatru subverzivno najčešće povezuje s imenima poput Olivera Frljića i Boruta Šeparovića, koji su, svaki na svoj način, upisali svoje kazališne rukopise kao beskompromisne, provokativne, često bolno iskrene i politički angažirane. No, izuzev Bobe Jelčića, čiji se minimalizam ne oslanja na doslovno političko nego na poetiku svakodnevice u kojoj se drama razrješava u suptilnostima, otkako nas je napustio Igor Vuk Torbica, redatelj jedinstvene redateljske vizije, ostao je osjećaj da se prečesto vrtimo u krugu uhodanosti i malograđanskog komfora. U tom pejzažu, Kokan Mladenović, redatelj koji ne samo da razumije scenu, tekst i glumačku energiju, nego posjeduje onu rijetku sposobnost da političko pretoči u kazališni jezik koji nije pamflet nego pulsirajuća struktura, kazalište koje diše, redatelj koji ne podilazi publici ni na razini sadržaja ni na razini estetike, i koji teatar koristi kao poligon za testiranje granica dok ga istodobno razgrađuje do same strukture – samo da bi ga ponovo sastavio, po mogućnosti drukčije, pritom se ne ustručavajući posegnuti za cijelim arsenalom scenskih trikova i kazališnih kodova – uvijek je dobrodošao gost. Radnja prati revoluciju u izmišljenoj zemlji Freedoniji, gdje Groucho Marx, kao predsjednik Firefly, vodi naciju u apsurdni rat. Njegova Juha braće Marx inspirirana je filmskim opusom legendarnih američkih komičara, prvenstveno filmom "Pačja juha" iz 1933. godine, jednim od njihovih najslavnijih i najsubverzivnijih ostvarenja, naizgled koncipiranim kao niz besmislenih skečeva i dosjetki, a zapravo suptilnom i duhovitom kritikom tadašnjeg američkog društva, političkog sustava i ideologija. Radnja je jednostavna – ili bi barem tako trebalo biti – revolucija u izmišljenoj zemlji Freedoniji, gdje Groucho Marx, kao predsjednik Firefly, vodi naciju u apsurdni rat. Pačja juha ne zadržava se na priči; ona se raspada u pastišu dosjetki, brze komične razmjene i grotesknih situacija koje razotkrivaju besmisao politike i ratova. Mladenović te motive ne koristi kako bi ih doslovno prenio na scenu, već stvara kazališnu igru u kojoj se duh humora slavne braće pretače u svevremenu političku satiru koja istodobno odaje počast nadrealizmu i kabaretskoj slobodi braće Marx i gradi autentičan, suvremen društveni komentar. Predstava prati vizualni kod humora, ironije i distance, uz namjerno povremeno parodično iskakanje u suvremeni pop-kič. U takvoj režijskoj postavci, gluma ne može biti realistična, ali ni potpuno stilizirana. Traži se nešto treće: izvedbena ravnoteža između parodije i svijesti o njoj, između komičnog tempa i ozbiljnog značenja koje iz njega izbija. Ansambl zagrebačke "Komedije" u potpunosti je odgovorio na taj izazov, precizno i s mjerom, neopterećeno a potpuno koordinirano, sa sjajnim osjećajem za kolektivnu igru. Kaos je samo prividan Na čelu s Goranom Malusom kao Grouchom, koji suvereno vlada scenom s uvjerljivom mješavinom bezobrazluka, šarma i cinizma, glumački tim secira mehanizam moći kroz verbalni nonsens, naglašenu gestu, kontroliranu mimiku i izlomljenu logiku situacija. Davor Svedružić, Ognjen Milovanović i Jan Kovačić u ulogama braće Chica, Harpa i Zeppa, donose uvjerljivu dinamiku fizičke komike koja je kombinacija virtuozne preciznosti i kontroliranog kaosa, pokreta i glazbe. Nina Kaić Madić briljira kao ekscentrična gđa Teasdale, s besprijekornim osjećajem za točno onu dozu izvrnute aristokratske izopačenosti koju uloga traži. Saša Buneta u ulozi ambasadora Trentina samodopadan je s raskošnom dozom karikaturalne preciznosti, dok je Nera Stipičević kao glumica Vera Marcal razigrana i suverena. Jasna Bilušić, Ivona Kundert, Ivan Magud i Ivan Glowyatzky dopunjuju sjajan ansambl izmjenjujući se u ulogama koje neprestano nadograđuju ukupnu sliku scene – Mladenovićeve predstave uvijek podsjećaju na kaotičnu simfoniju, bučne, eksplozivne, ispunjene slikama koje pršte bojama i pokretima. No, kolikogod na prvi pogled djeluje razigrano, frenetično, gotovo kaotično, iza tog prividnog kaosa stoji precizna, čvrsto organizirana struktura: ono što izgleda kao anarhija, zapravo je rezultat vrlo preciznog redateljskog i glumačkog rada. Tu su i Senf (sendviči sa senfom) i Thompson, Most, HDZ... U tome je, možda, tajna Kokanove metode, u stvaranju dojma improvizacije koja to nije. Ništa ovdje nije prepušteno slučaju. Iako koketira s formom burleske i nijemog filma i pršti od fizičke komedije i nadrealnih situacija, glumački aparat ostaje čvrsto usmjeren na verbalnu lucidnost: humor ne proizlazi samo iz pokreta, ritma i situacije, nego u velikoj mjeri iz genijalno sročenih songova koje je napisao sam Kokan Mladenović, britkih i zabavnih, nipošto prvoloptaških komentara u kojima prepoznajemo niz referenci. Ono što izgleda kao anarhija, zapravo je rezultat vrlo preciznog redateljskog i glumačkog rada. Od Senfa, preko Thompsona i plamenog jazavca do eksplicitnih aluzija na Plenkovićevu vladu i vječne profesionalne populiste hrvatske političke scene Most, ne zaobilazeći ni instituciju predsjednika, dok između redova odzvanjaju govornički automatizmi Sabora – obećanja, fraze, retoričke petlje koje ništa ne znače, a sve maskiraju, i sve to, treba li reći, uz obilje sjajnog pjevanja i dok u prvom redu na premijeri rame uz rame sjede predsjednici države i sabora, Zoran Milanović i Gordan Jandroković, a malo dalje predstavnica zagrebačkog gradonačelnika, Emina Višnić. Sve diše i kreće se Scenografija Irene Kraljić i kostimi Aleksandre Pecić Mladenović stvaraju svijet koji priziva atmosferu ranog filmskog seta, podsjećajući na kulise nijemog filma: pomični elementi, izložena tehnika, svjetla reflektora; prostor koji se istodobno igra autentičnosti i teatralnosti. Kostimi su pažljivo retro stilizirani, s jasnim uporištem u grotesknoj imitaciji – istaknute obrve, naočale, brkovi u duhu Groucha Marxa – gradeći vizualni kod humora, ironije i distance, uz namjerno povremeno parodično iskakanje u suvremeni pop-kič. Mladenović, kao što to često radi, koristi glazbu – ovdje u suradnji s Irenom Popović Dragović – da pojača ritam predstave, pretvarajući scenu u pulsirajući stroj u kojem sve diše i kreće se. Ništa bez glumačkog umijeća Naravno, Kokanova redateljska umješnost sama po sebi nije jamstvo uspjeha: da bi njegova vizija do kraja zaživjela, potreban je i ansambl sposoban nositi takvu vrstu igre. A upravo to se ovdje dogodilo. Glumci Komedije pokazali su ne samo disciplinu i predanost, nego i zavidan raspon izražajnih sredstava, spremnost na preciznu stilizaciju, pjevačku i fizičku koordinaciju te ono najvažnije, kolektivnu igru koja je istodobno i stilski bistra i politički začudna. Braća Marx znala su reći da je njihov najbolji film onaj čija se radnja može prepričati u deset sekundi – sve ostalo je, u njihovom slučaju, čisti komički kaos i "disocirano mišljenje", humor koji se opire logici i linearnosti. Kokan Mladenović tu je poetiku vješto preveo u kazališni jezik, oblikujući predstavu u kojoj se svaki trenutak može pretvoriti u digresiju a svaka dosjetka u precizno naciljani metak na račun društva, posvetu filmskom opusu braće Marx i komentar na današnji svijet prepun apsurda. Juha braće Marx oda je humoru kao oružju i razigranom buntovništvu koje odbija prihvatiti granice, pa čak i granice same priče. A možda je i činjenica da je ovo promišljeno, precizno i sjajno oblikovano izbacivanje iz zone komfora morao izvesti redatelj iz Srbije – sama po sebi, dobrodošao čin subverzije." Preporuka za gledanje. Ljub!

- 00:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 04.06.2025.

Odeon

Ivica Prtenjača - Tvornica kulture, predstavljanje nove knjige. Izdavač: V.B.Z. S lijeva na desno: Pablo Srdanović, Ivica Prtenjača I urednik Drago Glamuzina. Knjigu su predstavili književni kritičar Pablo Srdanović, urednik Drago Glamuzina i sam autor. Najava za knjigu: "Svojim nas je romanima Ivica Prtenjača odavno uvjerio da su bajke moguće, da mogu biti stvarnije od stvarnosti. Od "Brda", preko "Tihog rušenja" do "Alberta", ovaj prije svega pjesnik nježno ali dosljedno mrvi naše cinizme i blaziranosti, blokade i obrambene, često beskorisne mehanizme, okreće nas humanističkim idealima i, najvažnije, jedne drugima. Mjesto radnje Pariz, ali ova profinjena priča kao da u funkcionira u međuprostoru, izvan vremena; središnji protagonist, zagrebački pjesnik na festivalskom gostovanju, poput palog anđela leluja kroz paralelnu stvarnost, pritom sa svojevoljne margine vidi jasnije od svih nas uvjerenih da smo u središtu zbivanja. Udarajući takt rekvijema za neki bolji, umnogome poražen svijet, Ivica Prtenjača ispisuje i intimistički omaž pjesnicima, tim divljim detektivima života; upravo zato Odeon pulsira od začudnih slika, humora, naposljetku krasno stiliziranih i neočekivanih uvida, svega onoga zbog čega volimo Prtenjačine proze. Čitamo ih strasno i posvećeno, kao jednu, neprekinutu priču, kao ono u što vjerujemo." Ovo je hommage i Danijelu Dragojeviću, ali i cijeloj hrvatskoj književnosti. A sam naslov: i igra riječi. Odeon - Ode on..... Duhovit, zabavan i neponovljiv - to je Ivica Prtenjača i njegova nova knjiga. Ljub!

- 23:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 03.06.2025.

Kuham i čitam - uz Sandru Pocrnić Mlakar

Naša draga voditeljica Manja - i pokloni za kraj Kuham I čitam do rujna.... Slane palačinke sa šunkom i sirom.... Pa božanstvene torte..... Manja i Sandra Pocrnić Mlakar u razgovoru....Sandra je vlasnica i urednica Beletre, koja objavljuje isključivo domaće autore.... Evo samo malog djelića Beletrine ponude.... Inače, 7.i 8. 06 na Ilici 43 održat će se festival "Dvotočka" , gdje će se predstaviti nova Beletrina izdanja. Na internetu imate i cijeli program, po danima. I za kraj, zajednička fotografija. Ljub!

- 23:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.06.2025.

Kako uspjeti?

- 23:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Izbori - drugi dio

Malo atmosfere iz Tvornice....Umorna sam, ali sretna. Danijela....Sjećam je se s FPZG-a....Jedino mi je žao što studentima ne prenosi vrijedno znanje koje posjeduje....Studirala je vani, marna je i zna i s financijama... Tata Tomašević, ponosan i prepun emocija.... Divni ljudi, neka vam je sretno u novom mandatu.... Sada tri godine pauze od izbora....Nadajmo se najboljem! Ljub!

- 00:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.