Linkovi
Mail
luki69@net.hr
luki69@net.hr
luki2.blog.hr
srijeda, 26.02.2025.
Pisanje
|
Što bi rekao moj pokojni tata, nisam od volje za pisanje. Mama se bori svom snagom, i ja usmjeravam pozitivnu energiju prema njoj. Srećom, sestra je tamo! I hvala joj....Na svemu što radi za mamu. Biti će bolje..... Ljubim vas! |
- 19:21 - Komentari (26) - Isprintaj - #
nedjelja, 23.02.2025.
Subota - otvaranje tržnice Vrapče
|
Nakon više desetljeća, točnije nakon dugih trideset godina, naselje Vrapče dobilo je novu suvremenu tržnicu i važno društveno središte naselja. Nadam se da će u okviru tržnice netko zakupiti prostor za kafić, koji će odmah postati središte druženja, okupljanja... Novu tržnicu Vrapče u subotu su otvorili gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević i zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet! Konačno! Više neću morati odlaziti na tržnicu Špansko ili na Dolac! Veselo, radosno i raspjevano bilo je u subotnje jutro, i nema onoga tko nije bio sretan da se tržnica konačno otvara. Gradonačelnik je obećao i natkrivanje tržnice, da može funkcionirati i biti zaštićena i za vrijeme kiše.... Kumice su ispekla i fine domaće kolače s jabukama, male vanilije kiflice i donijele i kavu u termosicama, ne bi li nam otvorenje proteklo što ugodnije. I naravno, I zapjevalo se..."Beži Jankec..." I sl. Bilo je svega - od mladog sira, preko turšije i luka, rajčice, cvijeća....Neka tako bude i dalje, možda još i bolje!  Tržnica iz daljine....    U parku, malo vježbanja:))))  Nedjelja: Prvi trening....Toliko sam bila fokusirana na Miu da sam zaboravila da bi bilo dobro nešto i poslikati...Onako izgleda Mia nakon treninga::)))))  Odlučila sam ostaviti je kod trenerice, jer vidim da zaista ima smisla....Dobro je smiri. A to je cilj.  I za kraj ove nedjelje - susret u Orange-u u Centru....Moja draga Davorka i odlični kolači.... Toliko za prethodna dva dana. Ljubim! |
- 21:47 - Komentari (18) - Isprintaj - #
subota, 22.02.2025.
Godina udovice
|
Evo mene ponovo u Kinoteci. Ovoga puta je povod češki film "Godina udovica".Čuj- češki. Produkcija hrvatsko-poljsko- slovačka i češka.:))))) Valjda je upravo zbog toga - film odličan. Scenarij: Eugen Liska ; Uloge: Pavla Beretová, Julie Šoucová, Zuzana Krónerová, Tomáš Bambušek, Lucie Žáčková ...(2024.) Ne mogu opisati koliko meni znači kad mogu pogledati neki od čeških i slovački filmova. To je duh ljudi koji prepoznajemo, to su divne emocije koje često prepoznam i kod sebe. Češki film ima svoju tradiciju i kvalitetu, a danas sam se uvjerila da se kvaliteta nije promijenila. Toplo oko srca! Na kraju je bio razgovor s filmskom ekipom, naravno - nisu mogli doći svi. Ekipa fenomenalna! Rekla sam na kraju da zahvaljujem na divnom filmu, i da me jako podsjetio na modernu bajku, a iz priče i glavne glumice "proviruje" moja ljubljena Pepeljuga, bez cipelice koje ne žuljaju...Život ne mazi - ali na kraju ipak "Pepeljuga" izlazi kao moralni pobjednik...Bajka za odrasle... Evo kako najavljuju film: "Nakon što se njezinom mužu zdravlje naglo uruši s fatalnim ishodom, Petra, u ranim četrdesetima, postaje udovica. Ubrzo otkriva da žalovanje nije njezin jedini izazov – tu je i briga za kći tinejdžerku i pritisak manipulativne svekrve. Tu je i cijela birokratska mašinerija koja se javlja s nečijom smrću: hipoteke, krediti, najamnine, naknade, beskonačne ostavinske rasprave. Međutim, u jeku životnog potresa, Petra korak po korak pronalazi hrabrosti za nov početak..."  Glavna glumica - u smeđem odijelu, zamišljena...I jedini među ženama - scenarist Eugen Liska:))))) A njegova supruga je režiser filma. Evo ih....Dakle, obavezno pogledati. I na domjenku nakon filma, uz piće, koga ne sretnem? Tek je stigla ponovno u Zagreb! Moja prijateljica iz vremena dok sam radila na Slovačkom veleposlanstvu. Tada je bila prvi konzul, a sada je veleposlanica. Eto meni još divnog društva za kavu i druženje! Update za mamu: ide na bolje, crp 150 doktori su spustili na 50 (govori o tome da postoji upala u tijelu). Spustili su tu vrijednost, može to i još bolje...uz pomoć infuzije i antibiotika. Doktorica dolazi u kućnu posjetu. Ljubim! |
- 01:04 - Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.02.2025.
Mlinarov san
|
Nedžad Ibrahimović bosanskohercegovački je pjesnik i prozni pisac, profesor književnosti, književni kritičar, filmski kritičar, autor dokumentarnih filmova. Nedavno je objavio knjigu "Mlinarov san – Kako čitati suvremenu poeziju" (MeandarMedia, 2024). O novoj knjizi uz čitanje poezije, s autorom je razgovarala Sanja Baković. Organizator Centar za knjigu i Kinoteka Bar Već sam naslov "Mlinarov san ili Kako tumačiti suvremenu poeziju" je intrigantan. Zamišljaš o čemu bi to jedan mlinar mogao sanjati. O brašnu i kruhu, naravno. A što je to u poeziji? Iščitavanje značenja. I zato je poezija toliko lijepa - možeš je tumačiti kako god želiš, dodavati i oduzimati značenja - Već prema svom iskustvu, ljubavi i razumijevanju. Autor Nedžad Ibrahimović uzeo je, pomno birajući, autore različite profinjenije i stila, i ponudio svoju analizu. Ova knjiga može doslovno poslužiti kao odličan udžbenik. Jer - nije samo da trebamo biti upoznati sa asonancom, aliteracijom, pa vrstom stihova - nego ta teorija treba nešto značiti nama - kod tumačenja. Moramo osjetiti stihove i pokušati iščitati koje je njihovo značenje za nas. Divna knjiga, kojoj ću se sigurno ponovo i ponovo vraćati.  Sanja Baković i autor Nedžad Ibrahimović  Knjiga "Mlinarov san" Nedžad Ibrahimović, rođen 10. travnja 1958. godine u Tuzli, je bosanskohercegovački književnik, književni i filmski kritičar, scenarist i autor dokumentarnih filmova. Doktor je književnih znanosti(rad o književnoj teoriji dr. Midhata Begića). Postdiplomski studij završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (rad o pripovijednom stvaralaštvu Mirka Kovača). U Nizozemskoj je 1996. godine završio studije na Medija akademiji (Hilversum). Snimao je dokumentarne filmove za nizozemske TV-kuće. Objavljivao književne i filmske kritike u časopisima: Život, Sineast, Odjek, Bosanska vila, Izraz (Sarajevo) i radio u redakcijama časopisa "Rijek" (Osijek), “Yu-film” (Beograd), Razlika/Differance (Tuzla, gl i odg. urednik). Zaposlen je kao redovni profesor na Univerzitetu u Tuzli, gdje predaje Historiju filma i Teoriju književnosti. Na University of Washington (Seattle, SAD) [predavao južnoslavenski film i južnoslavensku književnost u egzilu. Knjige: Prelamanje eseja, Književna omladina, Sarajevo, 1989. Čitalac na raskršću, "Centar za kulturu i obrazovanje", Tešanj, 2001. O poeziji, pticama i drugim varkama, Američka predavanja, "Rabic", Sarajevo, 2012. Bosanske filmske naracije - Dokumenti o raspadu, "Bosanska riječ", Tuzla Mala povijest smrti i pisanja, (zbirka pjesama), "Planjax komerc", Tešanj, 2016. Inkapsulirana tijela, roman, Buybook, Sarajevo, 2013. Kuća Teodore K, roman, Fraktura, Zaprešić, 2019. Inkapsulirane duše, roman, Gradska biblioteka, Zenica, 2021. Obiteljske i druge strašne pjesme, 2021. Nagrade: Brankova nagrada za diplomski rad, N. Sad, 1983. Specijalna nagrada žirija za dok. film "Pun mjesec iznad Bosne" na Festivalu video-ostvarenja Gouden vlam, u Amsterdamu, 1997.  I.moj gušt u Kinoteka baru.... Ljub! |
- 22:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 19.02.2025.
Đole (11.svibnja 1953, Novi Sad -19.veljače 2021, Novi Sad)
|
Na današnji dan otišao je Đole...Preplivati Dunav...."Oprosti velika reko, al ja sam morao preko..." Nema dostojnog ispraćaja. Samo niz prekrasnih riječi za majstora riječi....Spavaj mirno, dragi čovječe... "Mudrovat će badavani, kad me nema da se branim..." Đole, hvala za ljubav....Drugima ostavljamo da mrze. Tekst preuzet s Facea, svećenik Stevan Stevanović o Đoletu: Jednom su palili lišće… Sa One Lipe dim je leteo do neba… Na kom se, nema ih više… Stari Nestorov gosn, Čeda i još jedan… Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio… Taj nije ništa uradio… I shvatiće, kad tad, da ne zna šta je hlad… (Jednom su sadili lipu, Đorđe Balašević 1988. godina) Dugo sam razmišljao kojom Balaševićevom pesmom da počnem priču o njemu, kojom pesmom da poželim mirno more Panonskom Mornaru. U svim pesmama u kojima je govorio o svom odlasku uvek je bila jesen, novembar, izmaglica, i kvartet dragih lica, maleni čun pokraj luke pokisle da me u večnost otisne… U petak, kada je našao vrata u tom suvom zlatu, i prošao kroz njih, bila je zima, proleće nije sačekalo njegov trag. Trag pesnika u Kostimu Večnog Dečaka ostaće zalepljen u našim grudima kao otisak, kao pečat pripadnosti, kao šifra po kojoj ćemo se i dalje prepoznavati, kao model po kome ćemo živeti u svetu bez Đorđa Balaševića. Kako mogu da racionalno govorim o čoveku čijim su me pesmama uspavljivali roditelji? Kako mogu racionalno govoriti o čoveku uz koga sam rastao, onako kako je rastao i on i njegove pesme, uz koje smo se zaljubljivali, plesali, voleli se, patili i ostavljali. Kako mogu da vam govorim o čoveku čijim pesmama ja uspavljujem moju decu? Kako mogu da napišem da našeg Đoleta više nema? To bi bilo kao kad bi napisao da više nema meseca na nebu… Jer to je nama bio naš Đole. Svetionik. Svetionik i svetlost. Sad bi trebalo da napišem da nikad neću otići na njegov novogodišnji koncert u Beogradu, kao što sam išao svake godine do sad? Više se i ne sećam koliko je bilo novogodišnjih koncerta zime 2004/2005. godinu, verovatno tri, ali, možda i četiri u Centru Sava, ja sam bio na poslednjem. I taj trenutak, kada je posle uvodnog akustičnog instrumentala „pričica o Vasi Ladačkom“ Đole je izašao na binu i otpevao pesmu „Na Bogojavljansku Noć“ , taj trenutak koji je trajao gotovo četiri sata, računam, uz rođenja moje dece, za najradosniji trenutak u mom životu. Bio sam na nekim Đoletovim koncertima i pre tog pomenutog i na mnogo koncerata kasnije, i svi koji su dvocifrenom broj puta slušali uživo pesnika iz Novog Sada razumeju o čemu govorim, ali ja ne znam, danas, skoro dvadeset godina kasnije da vam objasnim šta se desilo te noći, u Beogradu, u Sava Centru. Sećam se da se Beograd maskirao u London, nepogrešiva magla pratila nas je sa vrha Zvezdare, niz Bulevar do reke… a na koncertu, kao da je neko pomešao sve radosne boje koje postoje, toliko lepih, srećnih, harizmatičnih ljudi na jednom mestu nisam video nikad ni pre, ni nikad posle toga. Jednostavno takvi su ljudi koji slušaju Balašaveća. Pre svega, lepi i šareni. Nije ni čudo što nas je Đole zvao „Bistrooki“, oči su nam svetlele u mraku, svima… kraj Save stvorili smo šareno ostrvo koje je isijavalo ljubavlju kroz maglu. Đorđe Balašević je te večeri prizvao jato zvezda sa neba, da nas taknu po ramenima, blagoslove i vrate se na nebo kao jo – jo. Mi smo uzvratili kišom upaljača, koji su se čini mi se, spojili sa zvezdanim nebom, tako da više i nisam znao gde prestajemo mi, Bistrooki, a gde počinju zvezde… Sećam se blistavih ljubičastih svetiljki: „Ne dajte se Moji Mili…“ rekao je na kraju „ne dajte se sitnim barabama, kad niste do sad…“ Rekao je da je slobodno mišljenje pleonazam i da čim mislite svojom glavom, da ste onda slobodni. Tu cenu i danas, skupo plaćamo. Neću sad da mračim, da kažem da Beograd više nije kao što je bio i da publika više nikad neće biti takva, samo mi je žao, što dečaci koji će sada napuniti 21. godinu, kao ja tada, neće više nikada doživeti koncert Đorđa Balaševića, kao ja tada… Važno mi je da ovde napomenem i dva koncerta održana u Paraćinu, mom rodnom gradu, prvi sa celim bendom u hali sportova, pred dve hiljade ljudi, kada sam bio četvrta godina gimnazije, i drugi u pozorištu, samo Đole i profesor Dujin. Oba koncerta su bila bez greške, Balašević nikad nije imao tezge, već je svaki put ostavljao celog sebe publici, tri i po sata ljubavi i slobode, Uzgred, ja sam rođen kada je Balašević napisao „Lepu Protinu kći“, moj sin rođen je kada je snimio film, „Kao rani mraz“, a moja kćer (Lepa Protina Kći po zanimanju) kada je napisao „Duet“ pesmu posvećenu Kemalu Montenu, za koju se nadam da će je sada konačno otpevati gore zajedno, kako je i trebalo. Knjigu: „Jedan Od Onih Života“ pročitao sam više desetina puta, verovatno i preko sto puta, u jednom momentu, onog davnog leta, kada sam imao devetnaest godina, znao sam ovaj roman napamet, od korica do korica, kao što ljudi znaju „Gorski Vijenac“ recitovao sam ga, deklamovao, u školi, po ulicama, parkovima, sa zadnje platforme tramvaja br 12. vraćajući se sa fakulteta… onda su za bezbojni omot mog šešira počele da se talože teške, opore misli, pa sam u međuvremenu i zaboravio mnogo… mnogo više nego što prosečni Balaševićevac zna… U petak je Besmrtni Balašević otišao širokim drumom što izlazi na most… i ostavio nas same, da probamo da živimo bez njega. Danas na društvenim mrežama, čak i na nacionalnim televizijama o Balaševiću govore svi, složno, horski unisono žale i govore koliki je gubitak to što „Panonski Mornar“ više nije sa nama. Sad su se setili da je stojao rame uz rame sa našim najvećim pesnicima i književnicima, a da je kao izvođač bio značajniji i od Arsena i Olivera. S druge strane, ne sećam se da sam ih nekada video sa Naše Strane, na koncertima, u Našem Mraku, dok nam je Đole donosio svetlost. Danas o njemu pozitivno govore i oni koji su ga najstrašnije vređali, progonili, iznosili laži o njemu, oni koje ovde, baš na ovaj dan neću pominjati, za koje nema mesta u ovom tekstu i da citiram samog Đoleta, za koje nema mesta ni na marginama ovih redova. Mi koji ga stvarno volimo mi smo ga i stvarno poznavali kakav je bio. Uz iskreno saučešće porodici, posebno Jeleni, koja je takođe rođena kad i „Lepa Protina Kći“, koji su ostali bez supruga, oca i dede, i naš gubitak je približno toliki i mi smo ostali bez duhovnog oca, učitelja, brata i dede… Pesnik jedne ljubavi. Jedne velike ljubavi. Čovek doslovno zaljubljen u svoju Oliveru, pisao je inspirisan njom čitav život. Ona mu je bila prvi, najverniji fan, i najveći kritičar. „Zapamti“, govorila mu je „ti nosiš svetlost, nisi ti svetlost…“ Od juče, Svetlonosac je postao Svetlost. Mimoišli smo se na poslednjem Sajmu knjiga u Beogradu. Mojom voljom. Prvom Sajmu knjiga na kom sam bio kao autor. Odlučio sam se da potpisujem knjigu dan posle Đoleta Balaševića. Nisam smeo da stanem pred njim malen sa mojom knjigom u rukama, dok preda mnom stoji moje detinjstvo sloboda, mir, i Đole, nasmejan, večan… I jedne noći, kao što je ova, znao je Bog, Đorđe Balašević je doslikao portet života svog. Otišao je najveći. Oprosti nam Đole, nismo Te bili dostojni Sveštenik Stevan Stefanović Ljubim vas! |
- 23:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 18.02.2025.
Igra u beskonačnost
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
nedjelja, 16.02.2025.
Razgovor
|
https://photos.app.goo.gl/UYrU9k1mP64MR4bq7 Bernardic Ako kliknete na poveznice, imate jednu dužu i jednu na kojoj piše samo Bernardic, vidjet ćete prilog s Davorom Bernardićem, jedan kratak video: što bi napravila kad bi postala gradonačelnica na jedan dan (sat).... Bilo bi mi drago da pogledate, koštati će vas 25 sekundi vašeg vremena i da prokomentirate...Pisala sam bila o tome... Hvala unaprijed! Ljubim vas! |
- 00:04 - Komentari (16) - Isprintaj - #
petak, 14.02.2025.
Sretno Valentinovo i sretan rođendan mami
|
Želim vam svima sretno Valentinovo. Meni je uvijek lijepo kada se slavi. Život, ljubav. Meni je to zauvijek mamin rođendan. Burno dopodne: još jedna pretraga. Sestra je čini bezbolnom, jer dolazi po nas i vraća nas kući. No, vrlo brzo dolazi po nas i idemo u Batak grill. Pametna opcija. Nema suđa, nema pitanja da li smo sve obuhvatili i sl. Sedmoro nas je, zauzimaju dva spojena stola.  Moja obožavana juha od rajčice.....  Pljeskavica...  Cvijeće za slavljenicu... I za kraj šampanjac i kave... .   Nešto novo za mene u Splitu...Lena s bar....Predivan! Navodno imaju i odlične krafne - samo su ih sve jutros prodali:((((  Još uvijek Lenas.... I za kraj, kakva bi to proslava bila bez torte?:)))  Jaffa... Proveli se lijepo. Rođendanković dostojno i u veselju proslavljen. Ljubim! |
- 23:15 - Komentari (19) - Isprintaj - #
Žabica
|
Danas sam se našla na kavi s Anom, Veterinarkom. Volim njezinu strpljivost i nasmijanost. Životinjice odmah prepoznaju dobro....:))) Dakle, ima novu mic - a donio joj je novu mačku upravo njen sin - koji je ljubav i empatiju naslijedio on nje. Bravo, mali!!!! Lijepo smo se napričale, a njeno mlađe dijete, curica, jako me voli. Nacrtala mi je jedan crtež: (Ne znam bih li ja tako znala):  Prekrasno! Sva ponosna sam otišla s druženja.... Ljub! |
- 00:29 - Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 12.02.2025.
Društvene mreže i mic
|
Danas pričam na kavi s jednom mojom poznanicom, pa kaže kako se njeni u obitelji bune ako stavlja na Face njihove slike. Nju to jako boli i vrijeđa. Objašnjavam joj da su društvene mreže jako opasne i da treba znati na što reagirati, a na što ne. Kao u realnom životu, netko Te može uvoditi, tražiti podatke o Tebi, pratiti gdje izlaziš, što čitaš, što jedeš - naprosto, sklapa kockice Tvog života....Meni je to jezivo. Zato, isključivo treba stavljati sebe na slikama, jer je to odabir i nikako fotke najbližih - ima sestra potpuno pravo. Netko Te može vrebati godinama....:(((( Ne znam da li jena kraju ipak shvatila o čemu pričam... Vrijedi, naravno, i za blog. Imaš one s kojima bi grlio svijet, imaš one koji bi Te najradije vidjeli van bloga - jer si razotkriti sve njihove bedastoće- naravno, uz druge ljude zdrave pameti. Vidi ovo:  Novi mamin mic....Mate....:)))) O.k Moji pokloni za mamu su prilično romantični i nesvrhoviti, ali njoj dragi. Ovoga puta je to knjiga i parfem.  A sestra - ni pet ni šest- novi usisivač. :))))) Praktično i mudro.  Ljubim! |
- 20:39 - Komentari (21) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.02.2025.
Puškin
|
Sve je prošlo dobro. Ante je otputovao još ranije u Grčku, na seminar - ali je prije toga morao ůčiti i odgovarati na pitanja online iz Splita. Nisam ga vidjela, a neću ga ni vidjeti, jer se prije njegovog povratka ja vraćam za Zagreb. I zato - kuhinja je moja i samo.moja!:)))) Ante ne da ni blizu kad je tu.....Voli i zna kuhati. Moram držati i ja nivo!:))) I još:Na današnji dan 10.2.1837. preminuo je Aleksandar Sergejevič Puškin, od posljedica ranjavanja u dvoboju, u 38 godini života. Aleksandar Sergejevič Puškin je zakazao dvoboj jednom francuskom barunu koji je otvoreno zavodio njegovu ženu Nataliju, a njega samog ismijavao. Neposredno pred smrt Puškin je prošaputao: “Životu je kraj…kraj…nešto me pritišče…” Iako se Natalija preudala i bila voljena i poslije Puškinove smrti, nikada taj dvoboj nije preboljela. I njena kasnija djeca su rekla da je do kraja života patila za Puškinom. Đorđe Balašević mu je posvetio stih u pjesmi "Ljubav ne pobeđuje" (2012.). Orfej se oglusio o pretnje i pridike davni Hades prošao pa opet ostao bez Euridike nesretna Karenjina crni zar na auri inicijal Puskina zorom ugraviran na kobnoj čauri.... Pa ti razumi Balaševića - ako nisi načitan. U svakom slučaju, više mi se sviđa nego neke glupe ojkalice....:))) Ljubim! |
- 22:43 - Komentari (18) - Isprintaj - #
nedjelja, 09.02.2025.
Split
|
Ljudi dragi, ja uživam u Splitu. Ljubim moje, sve po redu. Nećak mi se od HNK malo osilio, da kako nisam došla na predstavu. Ljuti se na mene. Valjda će ga proći. Zapravo, prošlo ga je kad je vidio svoje poklone.:))) Mene preuzelo grlo i.nos, to obavezno kad god dođem u Split... nema veze. To ću preživjeti. Danas sam radila odličnu juhu, sa puno mrkvica kako.mama voli. I ćufte mesne i pire. Svi su sve voljeli, i što je još važnije - pojeli! Sutra sestra i ja idemo s mamom na kontrolu. Neka sve bude dobro. Ljubim vas! |
- 23:29 - Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 07.02.2025.
Školica
|
Mia me prerasla- pronašla sam školicu za nju, ali ujedno se nadam da ću i ja nešto naučiti. Žena je u Splitu, ali doseliti će se u Zaprešić. Jako je smirena- dok bih ja sve sada i odmah, i da me ne zamara i svašta nešto.....Znam da ću cilj postići samo radom i ponavljanjem, ponavljanjem... Nije to Goldie, pa da sve odmah prihvati....Ovo je Mia, i zato: Mamma Mia, here we go again....:)))) How can I resist You...?:))))  Fotka snimljena ranije.....gledaj kako titra s gornjim usnom...Ajmeee...:))) Ljub! |
- 00:47 - Komentari (25) - Isprintaj - #
srijeda, 05.02.2025.
Učiteljica
|
Danas me nazvao gospodin kojeg učim slovački i zhvaljivao mi - rekao je da znam prenijeti znanje. To me baš obradovalo!!!! Bavimo se unutarnjom politikom Hrvatske, ali svašta se događa i u Slovačkoj: Tako Fico posjećuje Putina, pa se opravdava da je to samo zbog plina, pa onda problem sa doktorima, kao kod nas, pa podmićivanje opozicije kako bi glasala za Ficove prijedloge...Zvuči poznato?:))))) Vjerujem..... Želim se družiti i slaviti, ali želim se i malo naspavati... Slatki snovi.... |
- 23:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #
M.P. Thompson i Trg
|
Sport koji koketira s ustašlukom nemoguće mi je poštovati, niti vjerujem u benignost zahtjeva da nekome (ikome, ikada) pjeva netko poput Thompsona. Za razliku od Hrvatske, studenti Srbije pokazuju što je otpor i sto je sloboda, i dok je ovdje na hrvatskom glavnom trgu ekipa pjevala s Thompsonom ustaške pjesme, oni podižu revoluciju za cijeli Europu. Moramo naučiti sto znači odgovornost. I vrijeme je da se prestanemo praviti da ne znamo sto znači Thompson koji pjeva na glavnom trgu Zagreba. I sto znače sportaši koji urlaju s njim. Novak Đoković nosi majicu podrške studentima. Toliko o svemu. Napisala: Monika Herceg, nagrađivana i priznata mlada spisateljica poezije i proze.... Pa ima još: Što je Marko bez ustaštva? Tomislav Klauški : Marko Perković Thompson postao je simbolom ekstremne, nacionalističke, proustaške desnice od čega pjevač ne bježi jer mu upravo takav status garantira ikakav profesionalni uspjeh. Što je Marko Perković Thompson bez ustaštva? Bez političke kontroverze? Bez zabrana? Nitko ne mora "tražiti političku poruku" u nastupu Marka Perkovića Thompsona, ona je nadasve jasna, glasna i svima očita. Da nije, ne bi bilo bi Thompsonove estradne slave. Treba li onda takav pjevač biti na dočeku reprezentativaca države koja bi trebala bježati od ustaškog nasljeđa, sentimenta i krvavih stihova? Plenkoviću je Thompson smetao 2018. godine, ali sada mu koristi u skupljanju glasova na desnici i dovođenju zagrebačke gradske vlasti u nelagodu i nedoumicu. Potpisujem sve navedeno. I kažem: Umjesto da ujedinjuje, Thompson razjedinjenjuje. Stvara podjele. Očito, dobar i lukrativni biznis. A za studente u Srbiji - samo se bojim da ne budu izmanipulirani opozicijom, koja će na njihovim krilima preuzeti vlast....Tako je to kad kradeš i pripisuješ si zasluge drugih... I kao što mi blog sugerira pitanje: svjetlo je uvijek na kraju - tunela. Ljub! |
- 02:28 - Komentari (17) - Isprintaj - #
utorak, 04.02.2025.
Split
|
Mislima sam već u Splitu. Jedva čekam sve ih vidjeti i zagrliti, a posebno mamu....o naravno, proslava osamdeset prvog rođendana!!!! Moram se još osvrnuti na koncert "Nekih novih klinaca", gdje me na izlazu zatekla jedna mlada djevojka . Kaže da me već vidjela na njihovom koncertu (ma jeli moguće?:)), i tim povodom ona bi zagrljaj. "Uvijek može zagljaj", pa se nas dvije izgrlismo. I da si najumorniji na svijetu, ovo te mora "podignuti." A na put ide sa mnom i Mia, i knjiga - a papigica ostaje, nju će hraniti i pojiti susjeda iz zgrade. Ljubim vas! |
- 00:20 - Komentari (20) - Isprintaj - #
nedjelja, 02.02.2025.
18
|
Odakle početi? Ujutro mjesni odbor, jer se nismo mogli dogovoriti kada kome paše.:((( Zatim Jutro poezije . Tu postaje zanimljivo. Predstavljanje poezije Tahira Mujčića. Sjećate se trojica Senker-Mujčić- Škrabe? E, pa to je jedan od njih. MUJIČIĆ, TAHIR (Zagreb, 21. VII. 1947), SENKER, BORIS (Zagreb, 5. XI. 1947), ŠKRABE, NINO (Jastrebarsko, 22. X. 1947), hrvatski dramatičari, koji su 1971–85. pisali zajedno, potpisujući dramske tekstove različitim slijedom imena. Od 1990. zajednički pišu T. Mujičić i B. Senker te svaki od tih dramatičara zasebno. Mujičić je sa Senkerom utemeljio kaz. družinu za djecu Malik Tintilinić (1971), suutemeljio Glumačku družinu Histrion (1975), zatim s Igorom Mrduljašem pokrenuo Lutkarski erotsko-sadistički cabaret Mmanipuli (1985), koji je neko vrijeme i predvodio, ustrojio Hrvatsko ratno kazalište ad HOC. Izvor podataka: Leksikon Marina Držića Tahir Mujčić sonet o sonetu napisano putem… kad nestane slike i šuma i tona kad raspe se svijet eterom po svijetu kad samo smo skloni nekog svoga klona vraćamo se skrušeno božanskom sonetu kad umukne pamet i šnjomen mudraci kad nit arijadninu u goblen upletu kad oblake meke odmjene madraci vraćamo se ponizno božanskom sonetu kad eol nas hitne s itake na kretu kad sirene mame nas na slike od šcedra kad s duhovnog mrsa padnemo na dijetu kad s pravca od lijeposti okrenu nas jedra vraćamo se ljubavi tebi i sonetu dvije tercine tvoje grudi dva katrena tvoja bedra Evo i fotkica:  Gospodin s bijelom bradom je g. Mujčič, a oko njega su Kristijan Ugrina I Željko Buklijaš, voditelj "Jutra poezije".  Prof. Senker i ja....Čovjek je došao podržati prijatelja i suradnika. Nakon "Jutra" - kava s Gogom, iliti Konobaricom.  I na kraju, a jako važno- "Neki novi klinci" proslavili su danas 18 godina svoga postojanja. Što znači - i pred zakonom su punoljetni!:)))    Prekrasni, mladi ljudi, za koje sam se vezala, a oni mene prihvatili kao svoju. Tomislav, pjevač, pa Mia - djevojka predivnog glasa - ma, svi su za pet. I sve razmišljam - zar je zbilja osmero ljudi napravilo grupu, kako bi pjevali pjesme jednog čovjeka?! Fascinantno! Zamislite kakav je div Balašević bio, kada ga mijenja osmero?! Preplavljena ljubavlju.... |
- 03:18 - Komentari (18) - Isprintaj - #
subota, 01.02.2025.
Spisateljice biraju
|
Tko mi je kriv što sam jučer zaspala, pa ostala dužna pist. Dakle, počnemo od sinoć - od četvrtka. Otišla sam na svoj knjižni klub, gdje smo raspravljali o knjizi, koju na sreću nisam uspjela do kraja pročitati. Nije mi se svidjela. Zato smo za nastavak dobili triler.  Ovo je nova knjiga za čitanje. Onako se družimo u pauzi od diskusija:  upload image  image uploader Gotov četvrtak. Petak, "Bogdan Ogrizović". "Spisateljice biraju" Samo onaj tko zna i uživa u čitanju zna koje je zadovoljstvo uživati se u knjigu, radnju i likove. Pogotovo likove! U projektu "Žene ženama" (potpora, podrška jedna drugoj) Julijana Matanović, spisateljica odlučila je pozvati 24 žene da opišu, napišu tko je njihov najdraži lik u književnosti. Neke su se poslužile pjesmom, neke su napisale esej, neke pismo svojoj književnoj junakinji....Fenomenalno! Toliko dobre, pozitivne energije na jednom mjestu - iako umorna, uživala sam u najvećoj mogućoj mjeri. Prepuna dvorana, divne autorice, neke čitaju odlomak iz svog napisa u knjizi, neke pozivaju na čitanje... Kakva ekipa na jednom mjestu! Dvije spisateljice su napisale da ih je očaravajućim Ana Karenjina.Mislim da bi Ana bila i moj izbor. Naravno, tu je Konobarica, koja je pisala o Julijani. I divno je to napravila, uzimajući zanimljive detalje iz Julijaninog životnog i spisateljskog puta. Sjetimo se, Julijana je napisala knjigu "Tko se boji lika još".... Birano društvo predivnih žena. Divno je što Julijana ima svoju "Lađu od vode", pa kad joj je ta ideja pala na pamet, mogla ju je odmah i realizirati, a ne zvati izdavača uklapa li mu se u koncepciju.... Da je trajalo duže, još bih bila uživala....Sve žene nisu bile u mogućnosti doći, no četrnaest ih je bilo tu! Snaga! Evo malo fotografija:  image uploader Evo naše drage Konobarice, uvijek nasmijane i drage, u sredini - drži knjigu.  I Goga čita - obratite pažnju na loptu:)))) Upoznala je Goga odlično svoju glavnu urednicu Julijanu, pa i podatak da je kao mala voljela igrati nogomet s dečkima. Zaigrale su njih dvije i danas, na kraju promocije....Savršeno!  Tu su još s lijeva na desno Rosie Kugli i Lana Derkač...  U sredini Darija Žilić i Biserka Goleš Glasnović....  Mirna Brođanac i Iva Mirčić..... I na kraju:  Julijana i ja ..... Eto, dragi moji. Svi dugovi vraćeni, svi zaostaci plaćeni.:)))) Koliko sreće u srcu..... I imam još dobrih vijesti.....Piše sestra: "Samo da pohvalim Lukasa da trenutno nastupa u HNK u predstavi Snježna Kraljica." Predstava u splitskom HNK. Predstava je balet, a on izvodi breakdance točku. Može li bolje?! Huraaa! Bravo! Ljub! |
