Danas je bio petak trinaesti. Meni sretan!:)))) Prvo u Salon kod Milane Vuković Runjić. Slavili smo Matošev rođendan.Milana je nenametljivo, ali pripremljeno i lijepo govorila o Matošu. Posebno mi se svidio dio u kojem je govorila o Matoševom boravku u Parizu. Matoš je bio oduševljen Parizom i uživao je, iako novaca nije imao. Dapače, za njegov boravak su se skupljali novci u Zagrebu:)))
U to vrijeme je svoju "U potrazi za izgubljenim vremenom" pisao i Proust.
Marsel je bio zaštićen, iz bogate obitelji - nikada nije radio. Matoš također nije radio, ali je za razliku od Prousta Matoš bio siromašan i imao običaj potrošiti sav novac na užitke, pa nikada nije trajao dovoljno dugo....
No dobro. Iz Matoševe nedovršene autobiografije doznajemo da je volio Zagreb, uvijek mu se vraćao - bilo iz Pariza, bilo iz Beograda - gdje su mu objavili nekoliko knjiga i gdje je bio uporan da mu isplate honorare....
Pa onda Matoševe ljubavi - spominje lijepu Helenu....
Torta za Matoša...Savršena!
Milana čita iz Matoševe autobiogragije.....
Kad sam krenula prema kazalištu, gdje su me već čekali prijatelji, rekla sam da moram krenuti jer gledam
"Godine" Anne Ernaux, Milana mi je odmah darovala "Devojačke uspomene" nobelovke Anne Ernaux.
Po dijelovima iz te knjige nastale su "Godine". Zašto "Godine"? Zato jer se baš prikazuje protok vremena i života same autorice. Sjajna Ksenija Marinković je naratorica, iliti sveznajući pripovjedač u književnosti. Vodi nas kroz radnju svoga života, od školskih dana do sadašnjih vremena. Posebno dirljivi su dijelovi s majkom kao centralnom figurom Anninog
života. Ali - privatno se isprepleće sa političkim. Pa tako od početka četrdesetih godina prošlog stoljeća dolazimo do "revolucije" šezdesetih i sedamdesetih. I stalno se provlači teza: zbilja, da li je to ta prava, the revolucija? Kroz radnju zapravo dobijemo odgovor da se očekuje i iščekuje još nešto, da takva "revolucija" nije dovoljna....
Feministička potka provlači se kroz predstavu, ali za divno čudo sve je na svom mjestu i nije naporno. Scene abortusa su strašne, ali meni je još strašnije mamino propadanje....:(((( Ti su dijelovi baš teški....Taj je dio odlično "odradila" Iva Mihalić, koja glumi kao da je prošla neko takvo prestrašno iskustvo.
Spominje su kondomi, spominje se Simone de Beauvoir (Čitala sam "Drugi spol"), i stvari i izumi koji nam danas koriste u životu, no danas ih uzimamo zdravo za gotovo.
Ja sam dijete početka sedamdesetih. Koliko se toga promijenilo, razvilo, otkrilo....
Za naježiti se kad se počne o tome razmišljati.....
Kao da živimo u nekom potpuno drugačijem svijetu.
Osobno, nije me smetalo što imamo glavnu pripovjedačicu - dapače, sve objašnjava i vodi kroz radnju. Mlade glumice su na visini zadatka i svaka odlično vode svoje dionice. Ne skače se iz vremena u vrijeme - nego se ide kronološki. To volim.
Velika preporuka - ako ne lovite predstavu do kraja ovoga mjeseca, svakako nastojte pogledati u rujnu.
Ljub!
|
