Sretan Dan državnosti. Neka svaki dan osjetimo napredak. To je jedino što želim. Inače - čemu sve...
Google pretraživač obilježio je ovaj dogadjaj s hrvatskom zastavom koja se nalazila cijeli dan na pretraživaču. Hvala!
Vratila sam se u Zagreb tijelom, ali dušom sam još uvijek u Splitu, kod mame...Ne znam da li sam vam ispričala o padovima i zašto ih ne volim.
Kad sam bila na Kosovu, nije bilo mogućnosti telefoniranja svaki dan - nego jednom u dva tjedna, i to preko nekakvih telefona i veza kojima se koristila i vojska...I zovem ja tako jedne večeri baku. Telefon zvoni, no baka se ne javlja..:((( Zovem mamu. "Baka je pala. Poskliznula se u kadi." Mama je promptno otišla po baku u Bratislavu, dovela je u Split - ali na žalost - nedugo nakon pada baka je i umrla.
Negdje nakon godinu dana nakon bakine smrti sanjala sam nekoliko puta kako baka dolazi na kolovor u Zagreb, ja čekam i kad baka izlazi iz autobusa - padne....Sanjala sam taj san nekoliko puta.
Kad, nakon jednog tuširanja izlazim iz kade i - padnem. Razbila sam se baš onako...:((( San me htio upozoriti na opasnost!
Zato sam protrnula kada je sestra rekla da je mama pala. :((( I jadna čekala do jutra da sestra dođe i podigne ju, jer to sama nije bila u mogućnosti....Nije mogla sama ustati!
No, vi znate da se nikada ne predajem. Vjerujem da će ipak biti dobro....A tu borbenost "naslijedila" sam od mame. I znam da se i ona bori zbog svih nas.
Sretan rođendan i mojoj dječjoj ljubavi - Zdravku Čoliću, koji danas navršava sedamdeset i tri godine. Lijepo proslavio!
Sutra nove trešnje i kolač od trešanja! Domaće, neprskane - od profesora i njegove Ljubice!
Ljubim!
Post je objavljen 30.05.2024. u 22:37 sati.