Pregled posta

Mirela i Romul

Jutros otišle Mia i ja po kalendar Udruge "Pobjede" - Azil Osijek. Kupimo mi kalndar, i s prvom siječanjskom pričom vas svakako moramo upoznati, ali prije toga da ispričam što nam se dogodilo pri povratku kući. Nosimo nas dvije tako taj kalendar, Mia u odjelu Bake Mraz.....Odjednom se nađemo u okruženju bar desetak ljudi..."Kako lijep pas; vidi ga; slatkiš; kakvo odijelo, ma gledaj..." A jedna gospođa rastjera sve oko nas - "Ne bučite, pogledajte pogledajte psa - boji se." Istina. Mia se malo prepala....Onako, dva koraka iza mene se sakrila....No, njezina "spasiteljica" dodaje: molim vas, uzmite ovih skromin 20 eura - od srca - za hranu....Kažem: hvala Vam. Ako je za nju i hranu - hoću! Ode žena dalje svojim putem, a ja razmišljam što se to upravo dogodilo....
No, dobro. Želim vam ispričati jednu pasju ljubavnu priču s kalendara udruge "Pobjede".
Najljepšu pasju ljubavnu priču. Pa kaže draga šefica Azila Ivana Crnoja: " A što ja znam, uvijek sam gledala da iako su vezani da bar jedno spasimo, da se bar jedno udomi. Sofijin izbor, pravi dodatak koktelu za nesanicu sve do trena dok sam njih dvoje srela.
Romula (bijeli pas na slici ispod!) sam upoznala na dan kad mu je zakazana eutanazija. Izašao je iz šinteraja, a vani je svijet disao, radio, volio, sanjao, gradio i nije ni okom trepnuo na nas.
Bila je 2012. s vjetrenjačama se tada nismo samo borili, tukli smo se i bilo je krvavo!
Nakon što se Romul udomio iz našega Azila, navodno pobjegao - tri godine o njemu nije bilo ni traga ni glasa i onda opet, potpuno šokantno, osvanuo na ulicama jednog prigradskog naselja, , na intervenciji ("Dođite, i pokupite ga, jer ću ga ja puškom.").
Pored njega ljubav njegovog života.
Ako nikada niste za nekoga disali onda vam ne mogu ovim škrtim rječnikom opisati koliko je u ta četiri oka, sasvom sinkronizirano stajala riječ "dvojina" nešto što su stari Slaveni imali u rječniku a njih dvoje u svakom koraku.
Romul ima sve što ljudi vole da jedna pas ima. Mirela je točno znala što radi! :)))
Lutali su skoro godinu dana skupa. Poslije smo saznali za svakakve peripetije koje ni Mark Twain ne bi znao izmisliti, ali naš par je sve uspio preživjeti. Najbolji su kad su skupa! I oni to znaju...
Mirela ima valjd 5 kila, ako i toliko, čim je upoznaš točno ti je jasno u šta se Romul zaljubio, ni ne skužiš, a ova ti je već pod kožom, gospoja sam što je stigla u Azil već je svoj funklub otvorila. Nema dana da neko ne dođe pa da za nju ne pita. Romul više ko privjesak neko ko tražen. A ljudi pojma nemaju...
Kad jedu oni prvo jedu s njegove (velike) pa onda s njene (male) zdjelice, on je jedan od najnježnijih kerovaca koje sam u životu upoznala.
I onda ljudi kažu da bi udomili Mirelu, jer je malecka kao, i još kažu da za dva psa nemaju mjesta kad im kažemo da bi oni umrli da ih se razdvoji. A Mirela nikad, al nikad ne bi otišla bez svog Romula, onog koji je u zimu 2019. jednu cijelu noć kad je sjever poslao vjetrove, a oni sa sobom hrpu snijega poveli, svojim tijelom bio brana i utočište , da se ona takva mala ne bi smrzla. I je, drhtao je, al se cijelu noć pomako nije." Naslovnica: