hawkeye_1306

24.03.2020. ( utorak ) u 21:35 (6)

treći dan...Planina

19-566

nakon prošlotjednih 22 i više stupnjeva, nakon nedjeljne katastrofe
moja Planina miruje pod snijegom, ima ga kako gdje je vjetar odredio
desetak pa čak i 40 centimetara


netaknuti snijeg izbrijan oštrim vjetrom, temperatura oko nule...


pogled je i dalje lijep, no više mi se svidjeo onaj prošlotjedni, gotovo ljetni


pregledom ustanovim da nema nikakve, izvana vidljive štete
u prostoru ništa nije srušeno niti oštečeno...iskreno, očekivao sam to
solidni temelji, drvena kuća, ovih dana to je recept za sigurnost


eto, u moru loših i lošijih vijesti...lijep dan na Planini
ok, malo topline bi dobro došlo ali, zaista sam sretan mirom koji sam zatekao
nadam se da ćemo tokom slijedećih dana svi pronaći mir...ili barem smirenje
pozdrav iz srca

23.03.2020. ( ponedjeljak ) u 18:53 (11)

dan poslije...

18-565

danas je...dan poslije, tlo podrhtava rijetko i daleko manje
vratio sam se u zgradu, prihvatio se čišćenja krhotina i eto
izgleda da su stradali samo tanki, šuplji pregradni zidovi tako da sam malo odahnuo
no, konačnu riječ imati će stručnjaci za građevinsku statiku
ujedno
umjesto u komentarima na jučerašnjem postu, želim zahvaliti svima na podršci
Pozitivka
Otočka
Stara teta
Diablo
Mela
Viatrix
Toco
Smjehuljčice
Peg

eto, svi smo dobro, smjestili se u stan moje mirne kćeri udaljen oko 800 metara
ovo napominjem radi činjenice da tamo nema niti najmanje štete...očito
i prije 100 godina su neki krali i varali na gradnji
a ostalo...
maca Sky je stvarno bila strašno uplašena, još uz dodatak transporta u kutiji
što ne podnosi baš nikako niti lijepim danom, uff
za kornjače neznam, one plivaju u svom svijetu i nemaju načina izjasniti se
a Planina, da, tamo je lijepo ali donekle udaljeno, sada i hladno tako da
za sada ništa od toga, uostalom, na istočnom je kraju Medvednice
gotovo iznad samog epicentra jučerašnjeg potresa...srećom, drvene kuće ne pucaju
možda sutra uspijem poći u inspekciju
za danas još
pozdrav iz srca

22.03.2020. ( nedjelja ) u 21:18 (11)

22-03-2020e...

17-564

dakle, sve što je jučer izgledalo loše...danas
je puno gore, probudili su me ormari koji se ruše i prašina otpalog stropa
prije nego sam stigao do vrata preskakujući porušeno - novi potres
ukratko, evakuirali smo se iz napukle zgrade, tako da do daljnjeg
samo pozdrav iz srca

21.03.2020. ( subota ) u 22:22 (5)

letargija...

16-563

ovih dana je bolje biti kod kuće...a moj mali zoo
ionako je uvijek tu, mijenjaju se samo fotelje za izležavanje
sobe za šetanje ovisno o sunčevom hodu...


naravno, to su Točkica i Učo...odmaraju nakon šetnje sunčanom stranom
a maca Sky sve prati, naizgled snenim pogledom


iz visine svoje fotelje, pogledom kojem ništa ne promakne
a od mene za danas još samo, čuvajte se
pozdrav iz srca

08.03.2020. ( nedjelja ) u 13:06 (4)

nedjelja, sajam na 'britancu' ...

15-562

jutros, zvoni mobitel...pomislim jbt nedjelja je
javim se, moj prijatelj Boss zove na piće ( čitaj pivo ) i pogled na 'britanac' ...
naravno, kažem, odlična prilika da se još malo deprimiram
činjenicom da na tom sajmu ima tisuće stvari, a rijetke su koje već nemam
nađemo se na tramvajskoj stanici kod Petrove crkve, pa dalje
prića, dnevni komentari, osvrt na državu koja je sve manje to što bi trebala biti
sajam, naravno...parada očaja i kiča, svakako i nekoliko lijepih predmeta
cijene, osim knjigama, pretjerana...mnoštvo preprodavača, rijetki kupci
kažem Bossu, jesi primjetio da nema telefona u ponudi...ipak
pronalazim dva stara iskrina, bakelitna, crni - 300kn, bijeli - 500kn
pitam prodavatelja, a sivi - kaže - nitko ni ne pita za sivi, gnjavaža mi ga i nositi
vjerujem da ne trebam spomenuti da imam...crnih, bijeli, sivi...
malo dalje TBM pisaća mašina,bijela, naravno imam, i plavu i žutu
malo dalje Optima, naravno imam, odustanem od poznatog terena
nađem vatrogasnu sjekiricu, oštrica izubijana, futrola kruta...250kn
ma da, niti je povijesna niti dobra...takav alat već imam, za 50 kn od inoxa
pogledam Bossa onim pogledom, poznajemo se dugo, kaže - idemo
pješke prema trgu ( trgaču, trgu republike, kod bana...)
usput sjednemo, dan iako sunčan, vjetrovit je, terasa još nije u igri
pivo, kavica, još malo prokomentiramo viđeno, a Balašević bi kazao
''nemam lepe reči...''
idemo dalje, na trgu svaki svom kraju, Boss tramvajem, ja polako, pješke
kako sam nekada davno napisao, oči ne gledaju, misli ne prate
ali noge znaju put, donijeti će me kući, bez zastajanja, bez pitanja
dali je moglo drugačije biti, dali sam pogriješio, ili sam samo bio slab
bez hrabrosti da i sam iskoračim ispod kišobrana

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

06.03.2020. ( petak ) u 13:06 (11)

težak život mace Sky...(32)

14-561

u nedostatku nekih novih, lijepih događaja, slika, ičega...


sličica iz života, naravno to je težak život, moje mace Sky
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

02.03.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (8)

40ak godina...epilog

13-560

mirnih očiju gledao sam kako dizalica izvlači zdrobljeni, plavi auto...znao sam
ti si negdje drugdje
tisuće misli, mogučnosti, mjesta, okolnosti...sve sam pokušao spojiti u sliku
i uvijek se od razlomljenih dijelova sklopila samo jedna
za tebe, to je bio jedini izlaz, iz zlatnog kaveza, očekivanja
protekom slijedećih, nekako uspavanih godina, kao da sam očekivao da me probudiš
moj usporeni, pivom anesteziran mozak došao je do zaključka
jedino što želim, čemu se nadam...da ti je sada bolje

više nisu godine, desetljeća su prošla...jutrom, iako je škola u mom kvartu
pratim svoju mirnu kćer do ulaza, predajem joj njenu tešku školsku torbu
mahne mi prije nego nestane u vrevi školskog hodnika
okrenem se

kao da se nebo otvorilo, kao da je sva silina sunčevog sjaja stopila se u taj tren
stajala si tu, dovela kćer u novu školu
predivna, očiju blistavih, topline sleđenog planinskog jezera
gledali smo se bez riječi
nakon naizgled beskonačnih...pet sekundi tišine
kažeš, oprosti...
prekinem te, neznatnim pokretom prstima
kažem, ne brini, uvijek sam znao...jedino, želio bi znati čuvaš li još ključ

bez odgovora, a ujedno sa svim odgovorima koje sam želio tolike godine
pogledao sam te, još jednom ostao začuđen ljepotom
tvojih očiju, hladnijih od sleđenog planinskog jezera
posljednji put


komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

01.03.2020. ( nedjelja ) u 13:06 (9)

40ak godina...

12-559

tog, prvog dana ožujka 1978e godine, dan je počeo nekako neodređeno, obavijen
maglom, nakon jučerašnjeg ne baš ugodnog razgovora očekivao sam tvoj dolazak s
dozom nelagode...no nisam slutio

naravno, stigla si s onim otmjenim zakašnjenjem, besprijekorna, predivna...kao bezbroj
puta ranije ostao sam bez daha opčinjen tvojom ljepotom, sve o čemu sam razmišljao
prethodne, preduge noći zaboravio sam u trenu
jedino što sam pomislio, gledajući te bez riječi, bilo je...molim te, nemoj otići
a ti, pogledala si me svojim svojim predivnim očima topline sleđenog planinskog jezera
rekla si, zaista te volim i uvijek, zauvijek ću...ali
danas odlazim, vraćam se s ocem u Ameriku

tišina koja je ispunila sobu bila je tako gusta, nisam se mogao pomaknuti, kroz glavu se
u djeliću sekunde odvrtilo proteklih nekoliko mjeseci, od onog dana kad si, kao iz drugog
svijeta, ušla u moj srednjoškolski razred
odrasla u raznim gradovima Amerike, kći uvaženog diplomata, navikla na lakoću puta
kroz dane života, bez riječi, samo pogledom punim neshvaćanja, ocijenila si iskrzane
klupe i nejednake stolce, izgrebanu školsku ploču...da, nisi došla jer si htjela, otac je
odlučio da moraš vidjeti malo stvarnosti, u ruci još stišćeš ključ...

znao sam, sasvim jednostavno znao sam da ću učiniti bilo što da budemo zajedno
da, nije bilo jednostavno odgledati, odčekati da ti dosade glavni igrači u školi
rekao sam ti, jednog jutra, na stepenicama ispred škole...volim tvoj ledeni pogled
oho – rekla si – svi mi kažu da ih moj pogled topi kao maslac, a ti...očito nisi kao svi
slijedećeg jutra, dok si se oblačila uokvirena prozorom, prelivena prvim tracima zore
pitala si me, što sada, otac neće biti nimalo sretan što nisam nočas bila kod kuće...
u ruci još stišćeš ključ

prolazili su dani, neki čak i bez riječi, neki...da, ispunjeni dodirima, pričanjem do jutra
topli dani dolazećeg ljeta, a svilene gaćice se teško navlače na znojno tijelo
a onda nisi došla, dan, tri, tjedan...čekao sam te na stepenicama, pred kućom
a tebe nema
drugog tjedna, tu si, stojiš u hodniku, u ruci papir, ispisnica, više ne ideš u moju školu
pitam te, zašto...ne govoriš ništa
pitam te, opet novi grad ?
kažeš mi, ne počinji, znaš da ne mogu ostati...
kažem, mogla bi, ali onda princeza više neće imati svoj veliki američki cadillac
pogledala si me predivnim očima, ledenijim od sleđenog planinskog jezera
samo si rekla, sutra
čekao sam da se javiš kad stigneš u daleki grad, znam da si mnogo puta prošla taj put
no nisam slutio

shvatio sam kad je na vrata pozvonio otac, obojica smo shvatili...nije stigla
pokrenuo sam stari auto, niti vozački nisam imao, vozio sam se zavojitom starom cestom
prvi, treći, nebrojeni put
osmog dana, stao sam bez nade, na nekom slučajnom ugibalištu, dim cigarete grizao me
za oči ionako preosjetljive od tjedna nespavanja... malen odbljesak privukao mi je pažnju
rasuto staklo duboko ispod ceste, razbijeni plavi cadillac skriven bujnim zelenilom
sišao sam, padajući, puzajući, želio samo jedno...nemoj biti tu

i nisi bila
gledao sam uništeni auto...rekao sam samom sebi, glasno, da se uvjerim, nisi tu
pomislio sam, što ću sada, gdje da te tražim
pogledao sam još jednom, odjednom sam shvatio...nema ključa
odjednom sam shvatio, nečeš se vratiti, nikada

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

29.02.2020. ( subota ) u 13:06 (11)

malo prašnjave arhive...( opet )

11-558

već je poznato, kad me pritišću obaveze...ja se bavim
nebitnim sitnicama
jučer, odjednom shvatim - nemam niti jedan telefon koji je i sat
upravo nemarno za sakupljača telefona i satova


dakle, spustim se u podrum gdje godinama čeka kutija - puna telefona
onih starih, još ne muzejskih ali davnih...odaberem jedan nekompletan, siv...
takvog je na pisačem stolu imao partijski komesar u mom predratnom poduzeću


umjesto crne, dolazi zamjenska - samo za pokazivanje - kratka siva spiralna žica
satni mehanizam, kompletan sa staklom i okvirom iz R&R za 10kn
nedostajuću lampicu prekrijem metalnim dugmetom


preostaje još namjestiti ukrasni okvir i to je otprilike sve...
naravno, moglo bi se i kučište urediti, obojiti ili oblijepiti ...no
nekako, volim minimalizam tako da sivi telefon ostaje siv
s dodatkom nešto truda i željom da još dugo bude tu, u novoj ulozi
pozdravić svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

27.02.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (8)

jednodnevna radionica...(drugi-nemam pojma)

10-557

prije nekoliko dana, odlučim sir spojiti s tostom
ali nešto me gnjavi, vruč tost na tanjuru, dasci za rezanje...zapari se s donje strane
očito je, treba otvoriti - jednodnevnu radionicu


gajbica od voća iz kvartovskog dućana, kliješta...
ionako gajbice rastavljam i koristim za potpalu u planinskoj peći
danas, trebaju mi trokutaste letvice iz kuteva


kad povadim klamerice, brusni papir odradi svoje, letvice složim
dvije duže i dvije kraće kao podnožje, ljepilo za drvo...slijedi čekanje


kad je ljepilo čvrsto, slijedi još malo izglađivanja sitnih neravnina
a za svaki slučaj i nekoliko čavlića za ojačanje
dodao sam i alku da se rešetkica može i ovjesiti


eto, mali ali korisan predmet za kuhinju je dovršen
slijedi testiranje...osobno volim tost sa svježim sirom, koji danas nemam
ali uz pomoć ''bad boy-a'' narezati ću malo špeka...
pozdravić svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

12.02.2020. ( srijeda ) u 13:06 (16)

proljeće u mom kvartu..?

9-556

ovih dana je toplo, očito pretoplo za polovicu veljače...
kuda će to dovesti, vidjeti ćemo, nadam se ne na loš način


drvo ispred naše zgrade samo što nije prolistalo...
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

27.01.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (3)

siječanj, loš mjesec ...

8-555

očito, ja više nemam pojma o vremenu niti srca za život
pogledao sam, s tisuću krtičnjaka uništen travnjak ispred planinske kućice
pomislio sam...moj stari tata svakim je jutrom, nakon doručka
izašao , pograbljao, uredio i sve je bilo kako treba...nisam se sjetio


stao je sat ...

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

23.01.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (14)

težak život mace Sky...(31)

7-554

ovih dana, iako vrijeme nije sasvim loše
sunce mi je više za gledanje i izležavanje na našoj sunčanoj strani...


i tako dan prolazi, teško...ali preživjeti ćemo
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

22.01.2020. ( srijeda ) u 01:16 (0)

tri godine...i nekoliko sati

6-553

mogu podnijeti...preboljeti, nikad, ne

comments are terminated on this post

17.01.2020. ( petak ) u 17:01 (7)

još jedna godina...

5-552

četrnaesta


sretan ti rođendan

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

04.01.2020. ( subota ) u 13:06 (11)

par riječi o...odbačenom ( dio 7. )

4-551

prije nekog vremena, kod rive u mom morskom selu
more je izbacilo na obalu, tko zna otkuda i od kada
ovu drvenu brodicu loše sreće...nažalost


u svom morskom selu više nemam vlastito dvorište
tako da arhivu nisam mogao povećati za ovaj primjerak...
žalosno sam tjednima gledao daljnje propadanje
a kad sam idući puta došao u selo, ostale su samo razlomljene daske...
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

03.01.2020. ( petak ) u 13:06 (15)

par riječi o...odbačenom ( dio 6. )

3-550

nekako...iako ovaj prastari autić jako volim
osjećam kao da sam ga izdao, odbacio, a nisam
ali dobri dani nisu bili na našoj strani


za nekoliko dana biti će pet godina da spava u dalekom dvorištu
i uzalud su svi razlozi, makar koliko opravdani...
pozdravić, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

02.01.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (6)

par riječi o...odbačenom ( dio 5. )

2-549

kako je već poznato, u gusnato kučište dolazi...
satni mehanizam
jedan poklopac kučišta postati će brojčanik
eto, moram priznati, danas mi crtanje brojeva baš ne ide naročito


no, poslužiti će...još malo zaštite prozirnim akrilnim lakom
podesiti kazaljke i ... spremno za ugradnju, koja će sačekati
naravno, toplije dane jer gusnato kučište je na zaleđenoj Planini


ukratko, današnji dio radionice i nije nešto...
čini mi se da ću brojeve ponovo iscrtati neki drugi, bolji dan
do tada, a i do odmrzavanja Planine, to je sve o ovom satu
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

01.01.2020. ( srijeda ) u 13:06 (6)

par riječi o...odbačenom ( dio 4. )

1-548

ajd, prava istina je da ova gusnata hobla nije odbačena
samo je prije nekoliko godina preživjela metar i po poplave
kad je u planinskom podrumu pukao ventil za vodu
budući da su skupi električni strojevi bili prioritet za spašavanje
skromna, ručna hobla morala se posušiti sama od sebe...
naravno, ostale su posljedice


debela hrđa, ispucao lak na drvenim dijelovima, korodiran mehanizam...
prihvatim se rastavljanja, malo mjedena četka, malo fini brusni papir
pomalo napredujem


gusnati okvir je u relativno dobrom stanju, no čelični dijelovi...
neka oštećenja ne mogu se otkloniti no ipak ne utječu na funkcionalnost hoble
ili blanje, kako se kome više sviđa


nakon što sam uklonio većinu hrđe, očistio prašinu
slijedi uređivanje drvenih dijelova, skidanje i brušenje oštećenog laka...
dok se novi, mutni akrilni lak suši
sastavljam mehanizam za podešavanje oštrice
i uskoro je stari ali pouzdan za vječnost, alat kompletan i gotovo kao nov
uostalom, nema niti 50 godina otkako boravi u mom planinskom podrumu


tako, još jedna mala radionica / čistionica je dovršena, taman za kraj godine
a danas, godina je nova... i želim da Vam bude sretna, bolja od protekle
najveći, prvi ovogodišnji, pozdrav iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

31.12.2019. ( utorak ) u 13:06 (7)

par riječi o...odbačenom ( dio 3. )

35-547

gledajući prethodne postove, izgleda mi da se pri odbačenim
uglavnom misli na predmete koji su nepotrebni ili su dosadili vlasniku
no, vjerovatno smo svi bili u takvoj situaciji...ili blizu, biti odbačeni
tako je, prije gotovo tri godine, na moj prag stigla malena crna maca...


proteklo je podosta dana dok preplašenost nije prešla u oprez
oprez u znatiželju...


danas, moje malo crno zlo, maca Sky mirno spava...izgleda
da ponekad biti odbačen ne mora završiti loše


eto, u dobrom raspoloženju odjavljujemo se iz godine ove
naravno, nastavak slijedi - godine nove
pozdrav svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

30.12.2019. ( ponedjeljak ) u 13:06 (11)

par riječi o...odbačenom ( dio 2. )

34-546

eto, pojavljivanje na naslovnici je zahtjevno...
ali u arhivi ima ponešto projekata na čekanju


za danas je to teško - oko 15 kilograma - kućište ležaja
mehanizma lifta u susjedstvu...nažalost, imam samo pola para
jbg, cigići su stigli prije mene
kućište je kompletno, s poklopcima, a bakreni lanac...to je zapravo uljna pumpa
lanac klizi preko osovine kroz ulje i podmazuje ležaj


slijedi pregled i pranje u nafti, stogodišnjih naslaga prašine i skorenog ulja


da...još nisam spomenuo temu ove male radionice...naravno
u otvor kućišta doći će satni mehanizam i slijedećih 113 godina
krasiti moju planinsku terasu
za danas još samo...pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

29.12.2019. ( nedjelja ) u 13:06 (7)

par riječi o...odbačenom ( dio 1. )

33-545

jučer, na povratku iz noćnog života...
odbačenog kraj kontejnera, ugledao sam ovaj sat


naravno, pomislio sam da je potrgan, ali ajd
iskoristiti ću barem kazaljke...no
pokazalo se da je sat neoštečen, ispravan, s baterijom
pa čak pokazuje i točno vrijeme
mehanizam, u usporedbi s današnjim, veličine frižidera, ali očito izdržljiv
na poleđini etiketa na kojoj je i cijena...25 rubalja


malo čišćenja, malo fotkanja i sat će na zid
naravno, nakon što moje malo crno zlo, maca Sky, zadovolji znatiželju


eto, ovo zapravo niti nije bila radionica...prije čistionica
za danas, još samo pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

25.12.2019. ( srijeda ) u 13:06 (8)

sretan Božić svim blogerima...

32-544

još jedna godina bliži se kraju
želim svako dobro svima vama
budite radosni i lijepi svakog dana


za danas još samo - već viđeno - božićno ''drvce''
i pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

16.12.2019. ( ponedjeljak ) u 13:06 (10)

jednodnevna radionica...(dio-nemam pojma)

31-543

kako već to odavno ide...kad imam važne stvari riješiti
ja sam kao mali noj, povlačim se u pijesak / prašinu svoje arhive...


prije nekog, kraćeg vremena našao sam drvenu kutijicu
nije za muzej ali je zaista rukom rezbareno drvo


preletim finim brusnim papirom oštećene rubove
tu je i nova ručkica / bravica, mutni akrilni lak...u nekoliko lakih koraka
odbačena kutijica ponovo ponosno pokazuje lijep rad nepoznatog majstora


eto, za danas dovoljno...nije puno ali zadovoljstvo je tu
pozdrav svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

15.12.2019. ( nedjelja ) u 13:06 (6)

pao je prvi snijeg...

30-542

već niz godina, prvi snijeg je...prvi snijeg
jučer, na Planini...neočišćen put, južina, sve je raskvašeno


no, nije ni važno, ionako niti danas neću napisati tvoje ime...jer
ja ionako više neznam

komentari su iskljućeni na ovom postiću

13.12.2019. ( petak ) u 13:06 (2)

težak život mace Sky...(30)

29-541

evo, nakon dva mjeseca, nastavak priće u slikama
naravno o teškom životu moje mace Sky


Peg, ne brini, maca Sky je u odličnoj kondiciji

update:


prijepodnevni odmor od teškog života u drugoj fotelji...
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

09.12.2019. ( ponedjeljak ) u 13:06 (8)

10 celzijusa u magli...

28-540

vremenska prognoza mi objavila...sutra počinje ledeno doba
ubacim se u autić, pođem na Planinu
sa zagrebačkog kišnog asfalta stižem pod plašt...


magle i tišine, ipak, moja ljetna stolica s pogledom u dolinu
danas ostaje neupotrijebljena
pozdrav svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

02.12.2019. ( ponedjeljak ) u 13:06 (12)

idu godine...i desetljeća

27-539

netko od vas se možda i sjeća
bila je ova fotografija već na mom blogiću, ali ove godine...


ove godine imamo okruglu godišnjicu
moj dragi, stari auto napunio je 50 godina
pozdravić svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

24.11.2019. ( nedjelja ) u 13:06 (12)

predstavljanje knjige blogerice Rossovke

26-538

daklem...staraTeta je već objavila puno fotki
evo je i na naslovnici, no, slijedi i moj mali prilog...


nešto prije 18h počeli smo se okupljati u knjižnici Knežija


voditeljica knjižnice vrlo lijepo i emotivno najavila je našu blogericu Rossovku


slijedi red čitanja, pjesme uz gitaru...


potpisivanje knjige...


a prije rastanka...fotkica za trajno sjećanje


lijep dan i druženje, pozdrav svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

23.11.2019. ( subota ) u 13:06 (5)

predstavljanje knjige blogerice Rossovke (najava)

25-537

detaljniji izvještaj, s fotografijama slijedi...kad ih sredim
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.