hawkeye_1306
24.03.2020. ( utorak ) u 21:35 (6)
treći dan...Planina
|
19-566 nakon prošlotjednih 22 i više stupnjeva, nakon nedjeljne katastrofe moja Planina miruje pod snijegom, ima ga kako gdje je vjetar odredio desetak pa čak i 40 centimetara  netaknuti snijeg izbrijan oštrim vjetrom, temperatura oko nule...  pogled je i dalje lijep, no više mi se svidjeo onaj prošlotjedni, gotovo ljetni  pregledom ustanovim da nema nikakve, izvana vidljive štete u prostoru ništa nije srušeno niti oštečeno...iskreno, očekivao sam to solidni temelji, drvena kuća, ovih dana to je recept za sigurnost  eto, u moru loših i lošijih vijesti...lijep dan na Planini ok, malo topline bi dobro došlo ali, zaista sam sretan mirom koji sam zatekao nadam se da ćemo tokom slijedećih dana svi pronaći mir...ili barem smirenje pozdrav iz srca |
23.03.2020. ( ponedjeljak ) u 18:53 (11)
dan poslije...
|
18-565 danas je...dan poslije, tlo podrhtava rijetko i daleko manje vratio sam se u zgradu, prihvatio se čišćenja krhotina i eto izgleda da su stradali samo tanki, šuplji pregradni zidovi tako da sam malo odahnuo no, konačnu riječ imati će stručnjaci za građevinsku statiku ujedno umjesto u komentarima na jučerašnjem postu, želim zahvaliti svima na podršci Pozitivka Otočka Stara teta Diablo Mela Viatrix Toco Smjehuljčice Peg eto, svi smo dobro, smjestili se u stan moje mirne kćeri udaljen oko 800 metara ovo napominjem radi činjenice da tamo nema niti najmanje štete...očito i prije 100 godina su neki krali i varali na gradnji a ostalo... maca Sky je stvarno bila strašno uplašena, još uz dodatak transporta u kutiji što ne podnosi baš nikako niti lijepim danom, uff za kornjače neznam, one plivaju u svom svijetu i nemaju načina izjasniti se a Planina, da, tamo je lijepo ali donekle udaljeno, sada i hladno tako da za sada ništa od toga, uostalom, na istočnom je kraju Medvednice gotovo iznad samog epicentra jučerašnjeg potresa...srećom, drvene kuće ne pucaju možda sutra uspijem poći u inspekciju za danas još pozdrav iz srca |
22.03.2020. ( nedjelja ) u 21:18 (11)
22-03-2020e...
|
17-564 dakle, sve što je jučer izgledalo loše...danas je puno gore, probudili su me ormari koji se ruše i prašina otpalog stropa prije nego sam stigao do vrata preskakujući porušeno - novi potres ukratko, evakuirali smo se iz napukle zgrade, tako da do daljnjeg samo pozdrav iz srca |
21.03.2020. ( subota ) u 22:22 (5)
letargija...
|
16-563 ovih dana je bolje biti kod kuće...a moj mali zoo ionako je uvijek tu, mijenjaju se samo fotelje za izležavanje sobe za šetanje ovisno o sunčevom hodu...  naravno, to su Točkica i Učo...odmaraju nakon šetnje sunčanom stranom a maca Sky sve prati, naizgled snenim pogledom  iz visine svoje fotelje, pogledom kojem ništa ne promakne a od mene za danas još samo, čuvajte se pozdrav iz srca |
08.03.2020. ( nedjelja ) u 13:06 (4)
nedjelja, sajam na 'britancu' ...
|
15-562 jutros, zvoni mobitel...pomislim jbt nedjelja je javim se, moj prijatelj Boss zove na piće ( čitaj pivo ) i pogled na 'britanac' ... naravno, kažem, odlična prilika da se još malo deprimiram činjenicom da na tom sajmu ima tisuće stvari, a rijetke su koje već nemam nađemo se na tramvajskoj stanici kod Petrove crkve, pa dalje prića, dnevni komentari, osvrt na državu koja je sve manje to što bi trebala biti sajam, naravno...parada očaja i kiča, svakako i nekoliko lijepih predmeta cijene, osim knjigama, pretjerana...mnoštvo preprodavača, rijetki kupci kažem Bossu, jesi primjetio da nema telefona u ponudi...ipak pronalazim dva stara iskrina, bakelitna, crni - 300kn, bijeli - 500kn pitam prodavatelja, a sivi - kaže - nitko ni ne pita za sivi, gnjavaža mi ga i nositi vjerujem da ne trebam spomenuti da imam...crnih, bijeli, sivi... malo dalje TBM pisaća mašina,bijela, naravno imam, i plavu i žutu malo dalje Optima, naravno imam, odustanem od poznatog terena nađem vatrogasnu sjekiricu, oštrica izubijana, futrola kruta...250kn ma da, niti je povijesna niti dobra...takav alat već imam, za 50 kn od inoxa pogledam Bossa onim pogledom, poznajemo se dugo, kaže - idemo pješke prema trgu ( trgaču, trgu republike, kod bana...) usput sjednemo, dan iako sunčan, vjetrovit je, terasa još nije u igri pivo, kavica, još malo prokomentiramo viđeno, a Balašević bi kazao ''nemam lepe reči...'' idemo dalje, na trgu svaki svom kraju, Boss tramvajem, ja polako, pješke kako sam nekada davno napisao, oči ne gledaju, misli ne prate ali noge znaju put, donijeti će me kući, bez zastajanja, bez pitanja dali je moglo drugačije biti, dali sam pogriješio, ili sam samo bio slab bez hrabrosti da i sam iskoračim ispod kišobrana komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
06.03.2020. ( petak ) u 13:06 (11)
težak život mace Sky...(32)
|
14-561 u nedostatku nekih novih, lijepih događaja, slika, ičega...  sličica iz života, naravno to je težak život, moje mace Sky pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
02.03.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (8)
40ak godina...epilog
|
13-560 mirnih očiju gledao sam kako dizalica izvlači zdrobljeni, plavi auto...znao sam ti si negdje drugdje tisuće misli, mogučnosti, mjesta, okolnosti...sve sam pokušao spojiti u sliku i uvijek se od razlomljenih dijelova sklopila samo jedna za tebe, to je bio jedini izlaz, iz zlatnog kaveza, očekivanja protekom slijedećih, nekako uspavanih godina, kao da sam očekivao da me probudiš moj usporeni, pivom anesteziran mozak došao je do zaključka jedino što želim, čemu se nadam...da ti je sada bolje više nisu godine, desetljeća su prošla...jutrom, iako je škola u mom kvartu pratim svoju mirnu kćer do ulaza, predajem joj njenu tešku školsku torbu mahne mi prije nego nestane u vrevi školskog hodnika okrenem se kao da se nebo otvorilo, kao da je sva silina sunčevog sjaja stopila se u taj tren stajala si tu, dovela kćer u novu školu predivna, očiju blistavih, topline sleđenog planinskog jezera gledali smo se bez riječi nakon naizgled beskonačnih...pet sekundi tišine kažeš, oprosti... prekinem te, neznatnim pokretom prstima kažem, ne brini, uvijek sam znao...jedino, želio bi znati čuvaš li još ključ bez odgovora, a ujedno sa svim odgovorima koje sam želio tolike godine pogledao sam te, još jednom ostao začuđen ljepotom tvojih očiju, hladnijih od sleđenog planinskog jezera posljednji put komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
01.03.2020. ( nedjelja ) u 13:06 (9)
40ak godina...
|
12-559 tog, prvog dana ožujka 1978e godine, dan je počeo nekako neodređeno, obavijen maglom, nakon jučerašnjeg ne baš ugodnog razgovora očekivao sam tvoj dolazak s dozom nelagode...no nisam slutio naravno, stigla si s onim otmjenim zakašnjenjem, besprijekorna, predivna...kao bezbroj puta ranije ostao sam bez daha opčinjen tvojom ljepotom, sve o čemu sam razmišljao prethodne, preduge noći zaboravio sam u trenu jedino što sam pomislio, gledajući te bez riječi, bilo je...molim te, nemoj otići a ti, pogledala si me svojim svojim predivnim očima topline sleđenog planinskog jezera rekla si, zaista te volim i uvijek, zauvijek ću...ali danas odlazim, vraćam se s ocem u Ameriku tišina koja je ispunila sobu bila je tako gusta, nisam se mogao pomaknuti, kroz glavu se u djeliću sekunde odvrtilo proteklih nekoliko mjeseci, od onog dana kad si, kao iz drugog svijeta, ušla u moj srednjoškolski razred odrasla u raznim gradovima Amerike, kći uvaženog diplomata, navikla na lakoću puta kroz dane života, bez riječi, samo pogledom punim neshvaćanja, ocijenila si iskrzane klupe i nejednake stolce, izgrebanu školsku ploču...da, nisi došla jer si htjela, otac je odlučio da moraš vidjeti malo stvarnosti, u ruci još stišćeš ključ... znao sam, sasvim jednostavno znao sam da ću učiniti bilo što da budemo zajedno da, nije bilo jednostavno odgledati, odčekati da ti dosade glavni igrači u školi rekao sam ti, jednog jutra, na stepenicama ispred škole...volim tvoj ledeni pogled oho – rekla si – svi mi kažu da ih moj pogled topi kao maslac, a ti...očito nisi kao svi slijedećeg jutra, dok si se oblačila uokvirena prozorom, prelivena prvim tracima zore pitala si me, što sada, otac neće biti nimalo sretan što nisam nočas bila kod kuće... u ruci još stišćeš ključ prolazili su dani, neki čak i bez riječi, neki...da, ispunjeni dodirima, pričanjem do jutra topli dani dolazećeg ljeta, a svilene gaćice se teško navlače na znojno tijelo a onda nisi došla, dan, tri, tjedan...čekao sam te na stepenicama, pred kućom a tebe nema drugog tjedna, tu si, stojiš u hodniku, u ruci papir, ispisnica, više ne ideš u moju školu pitam te, zašto...ne govoriš ništa pitam te, opet novi grad ? kažeš mi, ne počinji, znaš da ne mogu ostati... kažem, mogla bi, ali onda princeza više neće imati svoj veliki američki cadillac pogledala si me predivnim očima, ledenijim od sleđenog planinskog jezera samo si rekla, sutra čekao sam da se javiš kad stigneš u daleki grad, znam da si mnogo puta prošla taj put no nisam slutio shvatio sam kad je na vrata pozvonio otac, obojica smo shvatili...nije stigla pokrenuo sam stari auto, niti vozački nisam imao, vozio sam se zavojitom starom cestom prvi, treći, nebrojeni put osmog dana, stao sam bez nade, na nekom slučajnom ugibalištu, dim cigarete grizao me za oči ionako preosjetljive od tjedna nespavanja... malen odbljesak privukao mi je pažnju rasuto staklo duboko ispod ceste, razbijeni plavi cadillac skriven bujnim zelenilom sišao sam, padajući, puzajući, želio samo jedno...nemoj biti tu i nisi bila gledao sam uništeni auto...rekao sam samom sebi, glasno, da se uvjerim, nisi tu pomislio sam, što ću sada, gdje da te tražim pogledao sam još jednom, odjednom sam shvatio...nema ključa odjednom sam shvatio, nečeš se vratiti, nikada komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
29.02.2020. ( subota ) u 13:06 (11)
malo prašnjave arhive...( opet )
|
11-558 već je poznato, kad me pritišću obaveze...ja se bavim nebitnim sitnicama jučer, odjednom shvatim - nemam niti jedan telefon koji je i sat upravo nemarno za sakupljača telefona i satova  dakle, spustim se u podrum gdje godinama čeka kutija - puna telefona onih starih, još ne muzejskih ali davnih...odaberem jedan nekompletan, siv... takvog je na pisačem stolu imao partijski komesar u mom predratnom poduzeću  umjesto crne, dolazi zamjenska - samo za pokazivanje - kratka siva spiralna žica satni mehanizam, kompletan sa staklom i okvirom iz R&R za 10kn nedostajuću lampicu prekrijem metalnim dugmetom  preostaje još namjestiti ukrasni okvir i to je otprilike sve... naravno, moglo bi se i kučište urediti, obojiti ili oblijepiti ...no nekako, volim minimalizam tako da sivi telefon ostaje siv s dodatkom nešto truda i željom da još dugo bude tu, u novoj ulozi pozdravić svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
27.02.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (8)
jednodnevna radionica...(drugi-nemam pojma)
|
10-557 prije nekoliko dana, odlučim sir spojiti s tostom ali nešto me gnjavi, vruč tost na tanjuru, dasci za rezanje...zapari se s donje strane očito je, treba otvoriti - jednodnevnu radionicu  gajbica od voća iz kvartovskog dućana, kliješta... ionako gajbice rastavljam i koristim za potpalu u planinskoj peći danas, trebaju mi trokutaste letvice iz kuteva  kad povadim klamerice, brusni papir odradi svoje, letvice složim dvije duže i dvije kraće kao podnožje, ljepilo za drvo...slijedi čekanje  kad je ljepilo čvrsto, slijedi još malo izglađivanja sitnih neravnina a za svaki slučaj i nekoliko čavlića za ojačanje dodao sam i alku da se rešetkica može i ovjesiti  eto, mali ali korisan predmet za kuhinju je dovršen slijedi testiranje...osobno volim tost sa svježim sirom, koji danas nemam ali uz pomoć ''bad boy-a'' narezati ću malo špeka... pozdravić svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
12.02.2020. ( srijeda ) u 13:06 (16)
proljeće u mom kvartu..?
|
9-556 ovih dana je toplo, očito pretoplo za polovicu veljače... kuda će to dovesti, vidjeti ćemo, nadam se ne na loš način  drvo ispred naše zgrade samo što nije prolistalo... pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
27.01.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (3)
siječanj, loš mjesec ...
|
8-555 očito, ja više nemam pojma o vremenu niti srca za život pogledao sam, s tisuću krtičnjaka uništen travnjak ispred planinske kućice pomislio sam...moj stari tata svakim je jutrom, nakon doručka izašao , pograbljao, uredio i sve je bilo kako treba...nisam se sjetio  stao je sat ... komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
23.01.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (14)
težak život mace Sky...(31)
|
7-554 ovih dana, iako vrijeme nije sasvim loše sunce mi je više za gledanje i izležavanje na našoj sunčanoj strani...  i tako dan prolazi, teško...ali preživjeti ćemo pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
22.01.2020. ( srijeda ) u 01:16 (0)
tri godine...i nekoliko sati
|
6-553 mogu podnijeti...preboljeti, nikad, ne comments are terminated on this post |
17.01.2020. ( petak ) u 17:01 (7)
još jedna godina...
|
5-552 četrnaesta  sretan ti rođendan komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
04.01.2020. ( subota ) u 13:06 (11)
par riječi o...odbačenom ( dio 7. )
|
4-551 prije nekog vremena, kod rive u mom morskom selu more je izbacilo na obalu, tko zna otkuda i od kada ovu drvenu brodicu loše sreće...nažalost  u svom morskom selu više nemam vlastito dvorište tako da arhivu nisam mogao povećati za ovaj primjerak... žalosno sam tjednima gledao daljnje propadanje a kad sam idući puta došao u selo, ostale su samo razlomljene daske... pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
03.01.2020. ( petak ) u 13:06 (15)
par riječi o...odbačenom ( dio 6. )
|
3-550 nekako...iako ovaj prastari autić jako volim osjećam kao da sam ga izdao, odbacio, a nisam ali dobri dani nisu bili na našoj strani  za nekoliko dana biti će pet godina da spava u dalekom dvorištu i uzalud su svi razlozi, makar koliko opravdani... pozdravić, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
02.01.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (6)
par riječi o...odbačenom ( dio 5. )
|
2-549 kako je već poznato, u gusnato kučište dolazi... satni mehanizam jedan poklopac kučišta postati će brojčanik eto, moram priznati, danas mi crtanje brojeva baš ne ide naročito  no, poslužiti će...još malo zaštite prozirnim akrilnim lakom podesiti kazaljke i ... spremno za ugradnju, koja će sačekati naravno, toplije dane jer gusnato kučište je na zaleđenoj Planini  ukratko, današnji dio radionice i nije nešto... čini mi se da ću brojeve ponovo iscrtati neki drugi, bolji dan do tada, a i do odmrzavanja Planine, to je sve o ovom satu pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
01.01.2020. ( srijeda ) u 13:06 (6)
par riječi o...odbačenom ( dio 4. )
|
1-548 ajd, prava istina je da ova gusnata hobla nije odbačena samo je prije nekoliko godina preživjela metar i po poplave kad je u planinskom podrumu pukao ventil za vodu budući da su skupi električni strojevi bili prioritet za spašavanje skromna, ručna hobla morala se posušiti sama od sebe... naravno, ostale su posljedice  debela hrđa, ispucao lak na drvenim dijelovima, korodiran mehanizam... prihvatim se rastavljanja, malo mjedena četka, malo fini brusni papir pomalo napredujem  gusnati okvir je u relativno dobrom stanju, no čelični dijelovi... neka oštećenja ne mogu se otkloniti no ipak ne utječu na funkcionalnost hoble ili blanje, kako se kome više sviđa  nakon što sam uklonio većinu hrđe, očistio prašinu slijedi uređivanje drvenih dijelova, skidanje i brušenje oštećenog laka... dok se novi, mutni akrilni lak suši sastavljam mehanizam za podešavanje oštrice i uskoro je stari ali pouzdan za vječnost, alat kompletan i gotovo kao nov uostalom, nema niti 50 godina otkako boravi u mom planinskom podrumu  tako, još jedna mala radionica / čistionica je dovršena, taman za kraj godine a danas, godina je nova... i želim da Vam bude sretna, bolja od protekle najveći, prvi ovogodišnji, pozdrav iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
31.12.2019. ( utorak ) u 13:06 (7)
par riječi o...odbačenom ( dio 3. )
|
35-547 gledajući prethodne postove, izgleda mi da se pri odbačenim uglavnom misli na predmete koji su nepotrebni ili su dosadili vlasniku no, vjerovatno smo svi bili u takvoj situaciji...ili blizu, biti odbačeni tako je, prije gotovo tri godine, na moj prag stigla malena crna maca...  proteklo je podosta dana dok preplašenost nije prešla u oprez oprez u znatiželju...  danas, moje malo crno zlo, maca Sky mirno spava...izgleda da ponekad biti odbačen ne mora završiti loše  eto, u dobrom raspoloženju odjavljujemo se iz godine ove naravno, nastavak slijedi - godine nove pozdrav svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
30.12.2019. ( ponedjeljak ) u 13:06 (11)
par riječi o...odbačenom ( dio 2. )
|
34-546 eto, pojavljivanje na naslovnici je zahtjevno... ali u arhivi ima ponešto projekata na čekanju  za danas je to teško - oko 15 kilograma - kućište ležaja mehanizma lifta u susjedstvu...nažalost, imam samo pola para jbg, cigići su stigli prije mene kućište je kompletno, s poklopcima, a bakreni lanac...to je zapravo uljna pumpa lanac klizi preko osovine kroz ulje i podmazuje ležaj  slijedi pregled i pranje u nafti, stogodišnjih naslaga prašine i skorenog ulja  da...još nisam spomenuo temu ove male radionice...naravno u otvor kućišta doći će satni mehanizam i slijedećih 113 godina krasiti moju planinsku terasu za danas još samo...pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
29.12.2019. ( nedjelja ) u 13:06 (7)
par riječi o...odbačenom ( dio 1. )
|
33-545 jučer, na povratku iz noćnog života... odbačenog kraj kontejnera, ugledao sam ovaj sat  naravno, pomislio sam da je potrgan, ali ajd iskoristiti ću barem kazaljke...no pokazalo se da je sat neoštečen, ispravan, s baterijom pa čak pokazuje i točno vrijeme mehanizam, u usporedbi s današnjim, veličine frižidera, ali očito izdržljiv na poleđini etiketa na kojoj je i cijena...25 rubalja  malo čišćenja, malo fotkanja i sat će na zid naravno, nakon što moje malo crno zlo, maca Sky, zadovolji znatiželju  eto, ovo zapravo niti nije bila radionica...prije čistionica za danas, još samo pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
25.12.2019. ( srijeda ) u 13:06 (8)
sretan Božić svim blogerima...
|
32-544 još jedna godina bliži se kraju želim svako dobro svima vama budite radosni i lijepi svakog dana  za danas još samo - već viđeno - božićno ''drvce'' i pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
16.12.2019. ( ponedjeljak ) u 13:06 (10)
jednodnevna radionica...(dio-nemam pojma)
|
31-543 kako već to odavno ide...kad imam važne stvari riješiti ja sam kao mali noj, povlačim se u pijesak / prašinu svoje arhive...  prije nekog, kraćeg vremena našao sam drvenu kutijicu nije za muzej ali je zaista rukom rezbareno drvo  preletim finim brusnim papirom oštećene rubove tu je i nova ručkica / bravica, mutni akrilni lak...u nekoliko lakih koraka odbačena kutijica ponovo ponosno pokazuje lijep rad nepoznatog majstora  eto, za danas dovoljno...nije puno ali zadovoljstvo je tu pozdrav svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
15.12.2019. ( nedjelja ) u 13:06 (6)
pao je prvi snijeg...
|
30-542 već niz godina, prvi snijeg je...prvi snijeg jučer, na Planini...neočišćen put, južina, sve je raskvašeno  no, nije ni važno, ionako niti danas neću napisati tvoje ime...jer ja ionako više neznam komentari su iskljućeni na ovom postiću |
13.12.2019. ( petak ) u 13:06 (2)
težak život mace Sky...(30)
|
29-541 evo, nakon dva mjeseca, nastavak priće u slikama naravno o teškom životu moje mace Sky  Peg, ne brini, maca Sky je u odličnoj kondiciji update:  prijepodnevni odmor od teškog života u drugoj fotelji... pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
09.12.2019. ( ponedjeljak ) u 13:06 (8)
10 celzijusa u magli...
|
28-540 vremenska prognoza mi objavila...sutra počinje ledeno doba ubacim se u autić, pođem na Planinu sa zagrebačkog kišnog asfalta stižem pod plašt...  magle i tišine, ipak, moja ljetna stolica s pogledom u dolinu danas ostaje neupotrijebljena pozdrav svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
02.12.2019. ( ponedjeljak ) u 13:06 (12)
idu godine...i desetljeća
|
27-539 netko od vas se možda i sjeća bila je ova fotografija već na mom blogiću, ali ove godine...  ove godine imamo okruglu godišnjicu moj dragi, stari auto napunio je 50 godina pozdravić svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
24.11.2019. ( nedjelja ) u 13:06 (12)
predstavljanje knjige blogerice Rossovke
|
26-538 daklem...staraTeta je već objavila puno fotki evo je i na naslovnici, no, slijedi i moj mali prilog...  nešto prije 18h počeli smo se okupljati u knjižnici Knežija  voditeljica knjižnice vrlo lijepo i emotivno najavila je našu blogericu Rossovku  slijedi red čitanja, pjesme uz gitaru...  potpisivanje knjige...  a prije rastanka...fotkica za trajno sjećanje  lijep dan i druženje, pozdrav svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
23.11.2019. ( subota ) u 13:06 (5)
predstavljanje knjige blogerice Rossovke (najava)
|
25-537 detaljniji izvještaj, s fotografijama slijedi...kad ih sredim pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću |
