hawkeye_1306
20.09.2020. ( nedjelja ) u 21:34 (18)
malo iz prašne arhive, opet...
|
34-581 prije nekoliko dana pomagao sam susjedima u preseljenju...kažu ima toliko toga, uzmi što misliš da ti treba, da...pet krasnih ormara frižider za moju najljepšu kumu, kuhinja za moju planinu...  a među sitnicama iz zaboravljenih ladica , mali mlin za papar prije otprilike 4 godine imao sam postić o mlinu za kavu, sarajevskom jer moja baka je sarajka bila  ovaj, iako je vidljivo često korišten, u dobrom je stanju samo malo poliranja ručkice i eto ...djelić povijesti opet sjaji svojim mutnim sjajem danas još veliki pozdrav, iz srca |
19.09.2020. ( subota ) u 20:32 (5)
jednodnevna, kratka radionica...(dio nepoznat)
|
33-580 stiže jesen, na planinskoj terasi treba mjesta slažem nacijepana drva za peć, a iza svega ugledam štap ...  planinarski štap mog djeda Šimuna...već pedesetak godina nekorišten da, moj tata do posljednjeg dana nije htio upotrijebiti štap...i nikada nije  godinama zanemaren, iako ne skupocjen, još ima tu starinsku ljepotu prirodno, nebrušeno drvo savijeno na pari...mesingana četka, fini brusni papir laganim pokretima izglađujem tragove desetljeća  ponovo drvo sjaji na popodnevnom, toplom planinskom suncu slijedi još malo modernog finiša...prozirni, mutni akril i eto, niti ja neću priznati nikada, da će mi trebati ... a tko zna, možda i neće  i tako smo tu, krug se polako zatvara...ostaje samo nada pozdrav iz srca |
14.09.2020. ( ponedjeljak ) u 22:02 (9)
volim drveće...(2)
|
32-579 no, stvarnost nije uvijek prema našoj želji... nažalost. malo drvce iz dijela travnjaka koji sam donio maci Sky  nije uspjelo preživjeti promjenu, žao mi je to, ali... idemo naprijed, imam još desetak malih oraha koji trebaju preseljenje malih, a i ne više malih višanja bezbroj...ako ih netko želi, darujem s radošću a za danas još samo, pozdravić iz srca |
13.09.2020. ( nedjelja ) u 19:47 (8)
mala smokva, putnica...(2)
|
31-578 ovih dana vrelina ljeta pomalo popušta...ima i vode malu smokvu zalijem jutrom i dolaskom noći i evo je  novi listići, nova nada, novo drvce na mojoj Planini što još reći...nema ništa ljepše, pozdrav svima iz srca |
30.08.2020. ( nedjelja ) u 22:52 (13)
mala smokva, putnica...(1)
|
30-577 mala smokva na mojoj morskoj terasi više nije mogla ostati tamo  pažljivo, prstima sam je odvojio od terase, zida...nije to najbolje podnijela  nakon višesatne vožnje do Planine, izgleda prilično tužno  donio sam meku, crnu zemlju, pažljivo položio malu smokvu  kad je sve obavljeno, malo kamena da smanji isušivanje... nadam se da će uspjeti unatoč dugom putu, mala smokva putnica pozdravić iz srca |
23.08.2020. ( nedjelja ) u 00:04 (10)
prošle su dvije godine...
|
29-576 pahuljica se vratila..! prije nešto više od dvije godine, mala bijela pahuljica na mom pragu  ljubomorna maca Sky potjerala je sivobijelu macu i tri pahuljice...ali ove godine, bijela pahuljica se vratila na moj prag  pahuljica je postala velik i snažan mačak, oprezan...družimo se na odstojanju nema češkanja, motanja pod nogama, samo tihi mijau kad jutrom izađem na terasu pozdravić iz srca |
09.08.2020. ( nedjelja ) u 23:18 (12)
pala je moja breza...
|
28-575 prije nekog vremena, na mom blogiću postavio sam fotografije... nekad i sad, ja i moje prve tri breze...prije nekoliko dana došao sam na Planinu  znao sam da je dan ranije bilo lošeg vremena, kiše i oluje ipak, nisam očekivao...jedna od moje prve tri breze leži slomljena  srušena preko živice i ograde...teških ruku uzimam pilu 45 godina odlazi u piljevinu, rekao sam si, nisu to suze, to je od prašine  ogradu sam zakrpao, živica je elastična, oporaviti će se, a breza posaditi ću novu, ali...ali, nikada više jedne od prve tri pozdravić svima, iz tužnog srca |
05.07.2020. ( nedjelja ) u 18:06 (8)
Planina...zelena Planina
|
27-574 osim povremene kiše, vrijeme je ovih dana lijepo... većinom ga provodim u mom planinskom selu, u beskraju zelenila  a kraj vrata male kuće, bršljan što se polako penje k nebu pozdravić iz srca |
31.05.2020. ( nedjelja ) u 22:27 (15)
volim drveće...
|
26-573 a svako, pa i najveće stablo u jednom trenutku je na početku prije nekoliko tjedana donio sam maci Sky s Planine komadić travnjaka... onako za zabavu i grickanje zelenih vlati  u kutiji se zateklo i vrlo maleno stablo, mislim da je to grab Sky voli travke pa je drvce preživjelo...zaključim da je vrijeme premjestio sam ga u novu posudu s nadom da će uspjeti  i tako...sitnica je učinila dan ljepšim pozdravić iz srca |
22.05.2020. ( petak ) u 19:55 (8)
težak život mace Sky...(33)
|
25-572 moja maca Sky uvijek je raspoložena kad je vrijeme lijepo, prozor otvoren a na dvorištu, iako je zelena terasa na trećem katu...lišće treperi ptice lepršaju, a Sky sve to prati pažljivo  ponekad se dogodi i nešto novo...sletjela je vrana to je svakako razlog za pogled iz blizine...ok ''ne mogu je uloviti, pažljivo ću se spustiti na svoj balkonić ''  za danas još samo najveći, pozdrav iz srca |
03.05.2020. ( nedjelja ) u 19:20 (10)
još jedan sunčan dan...(2)
|
24-571 prije tri tjedna napisao sam da su mali orasi prolistali...danas već šire svoje male krošnje, zelene, željne sunca  trebao sam danas poći na Planinu, no kiša je to odgodila sutra, ako prognoza - i stvarnost dopusti, pogledati svo to zelenilo sjesti...a divovski bor na vjetru, hučati će onim tamnim, mirnim tonom pozdrav iz srca |
17.04.2020. ( petak ) u 21:36 (12)
Planina...da, već viđeno
|
23-570 dani, iako nisu ljepši, sunčaniji su... naravno, Planina, uvijek ima nešto vozila, a ima i trave  svakako, ima i boja...  još boja i prijestolje kralja otrovne lovor-višnje... ovih dana još slabo korišteno  dan prođe u trenutku...a u gradu malo budnog ??? nadzora mace Sky  naravno, ima tu i znatiželjnih...da, nove cipele, klompice... Točkica i Učo u svojoj dnevnoj, sunčanoj šetnji...  imajte mi se dobro i...pozdravić iz srca |
10.04.2020. ( petak ) u 17:56 (7)
još jedan sunčan dan...(1)
|
22-569 nekad sam znao napisati, kako volim svoj stari uništeni kvart... tada nisam mogao niti naslutiti, koliko još uništenja može podnijeti raspukle zgrade u mom neposrednom susjedstvu rušiti će se ljudi će otići tko zna gdje, djeci, rodbini, prijateljima... vratiti se neće naša zgrada, iako oštećena još će neko vrijeme odolijevati neumitnom hodu vremena iskreno iako znam da je već trebalo otići iz ovog kvarta, nisam se nadao ovome  prošle jeseni, posadio sam na dvorištu tri mala oraha s nadom jednom će dosezati do prozora...s kojih tada više neću gledati, jer to bi moglo biti za 40ak godina  anyway...mali orasi su prolistali ovih dana i onako maleni postali jedino lijepo što još imam ovdje uz malo sreće, razgranate lisnate krošnje ponovo će nadvisiti stari kvart pozdravić iz srca |
09.04.2020. ( četvrtak ) u 20:54 (12)
predivan dan na Planini...
|
21-568 sunčano jutro, pokrenuo sam posuđeno vozilo provezem se, oko 08 sati, pored konzuma, interspara... otprilike po stotinjak ili više ljudi čeka na parkingu produžim, sunce je sve vrelije  a na blistavoj Planini, predivne višnje u punom cvatu ispod majke višnje, stotinu mladih višnjica...  no kako to već ide, vrijeme prekratko...moram natrag u grad a tamo, na sunčanoj strani, čeka me moje malo crno zlo, maca Sky pozdravić iz srca |
02.04.2020. ( četvrtak ) u 21:08 (11)
ukrali mi autić...
|
20-567 eto, kako to već ide, kad pomislim da ne može gore...može ukraden mi je moj mali prastari autić, parkiran ispred kuće  uz to ide zamolba, za one rijetke koji proviruju iz kuće u Zg i okolici ako ga primjetite negdje na ulici ili negdje zabačenog...nazovite me 098 517 073 pozdrav svima, iz srca |
24.03.2020. ( utorak ) u 21:35 (9)
treći dan...Planina
|
19-566 nakon prošlotjednih 22 i više stupnjeva, nakon nedjeljne katastrofe moja Planina miruje pod snijegom, ima ga kako gdje je vjetar odredio desetak pa čak i 40 centimetara  netaknuti snijeg izbrijan oštrim vjetrom, temperatura oko nule...  pogled je i dalje lijep, no više mi se svidjeo onaj prošlotjedni, gotovo ljetni  pregledom ustanovim da nema nikakve, izvana vidljive štete u prostoru ništa nije srušeno niti oštečeno...iskreno, očekivao sam to solidni temelji, drvena kuća, ovih dana to je recept za sigurnost  eto, u moru loših i lošijih vijesti...lijep dan na Planini ok, malo topline bi dobro došlo ali, zaista sam sretan mirom koji sam zatekao nadam se da ćemo tokom slijedećih dana svi pronaći mir...ili barem smirenje pozdrav iz srca |
23.03.2020. ( ponedjeljak ) u 18:53 (11)
dan poslije...
|
18-565 danas je...dan poslije, tlo podrhtava rijetko i daleko manje vratio sam se u zgradu, prihvatio se čišćenja krhotina i eto izgleda da su stradali samo tanki, šuplji pregradni zidovi tako da sam malo odahnuo no, konačnu riječ imati će stručnjaci za građevinsku statiku ujedno umjesto u komentarima na jučerašnjem postu, želim zahvaliti svima na podršci Pozitivka Otočka Stara teta Diablo Mela Viatrix Toco Smjehuljčice Peg eto, svi smo dobro, smjestili se u stan moje mirne kćeri udaljen oko 800 metara ovo napominjem radi činjenice da tamo nema niti najmanje štete...očito i prije 100 godina su neki krali i varali na gradnji a ostalo... maca Sky je stvarno bila strašno uplašena, još uz dodatak transporta u kutiji što ne podnosi baš nikako niti lijepim danom, uff za kornjače neznam, one plivaju u svom svijetu i nemaju načina izjasniti se a Planina, da, tamo je lijepo ali donekle udaljeno, sada i hladno tako da za sada ništa od toga, uostalom, na istočnom je kraju Medvednice gotovo iznad samog epicentra jučerašnjeg potresa...srećom, drvene kuće ne pucaju možda sutra uspijem poći u inspekciju za danas još pozdrav iz srca |
22.03.2020. ( nedjelja ) u 21:18 (11)
22-03-2020e...
|
17-564 dakle, sve što je jučer izgledalo loše...danas je puno gore, probudili su me ormari koji se ruše i prašina otpalog stropa prije nego sam stigao do vrata preskakujući porušeno - novi potres ukratko, evakuirali smo se iz napukle zgrade, tako da do daljnjeg samo pozdrav iz srca |
21.03.2020. ( subota ) u 22:22 (5)
letargija...
|
16-563 ovih dana je bolje biti kod kuće...a moj mali zoo ionako je uvijek tu, mijenjaju se samo fotelje za izležavanje sobe za šetanje ovisno o sunčevom hodu...  naravno, to su Točkica i Učo...odmaraju nakon šetnje sunčanom stranom a maca Sky sve prati, naizgled snenim pogledom  iz visine svoje fotelje, pogledom kojem ništa ne promakne a od mene za danas još samo, čuvajte se pozdrav iz srca |
08.03.2020. ( nedjelja ) u 13:06 (4)
nedjelja, sajam na 'britancu' ...
|
15-562 jutros, zvoni mobitel...pomislim jbt nedjelja je javim se, moj prijatelj Boss zove na piće ( čitaj pivo ) i pogled na 'britanac' ... naravno, kažem, odlična prilika da se još malo deprimiram činjenicom da na tom sajmu ima tisuće stvari, a rijetke su koje već nemam nađemo se na tramvajskoj stanici kod Petrove crkve, pa dalje prića, dnevni komentari, osvrt na državu koja je sve manje to što bi trebala biti sajam, naravno...parada očaja i kiča, svakako i nekoliko lijepih predmeta cijene, osim knjigama, pretjerana...mnoštvo preprodavača, rijetki kupci kažem Bossu, jesi primjetio da nema telefona u ponudi...ipak pronalazim dva stara iskrina, bakelitna, crni - 300kn, bijeli - 500kn pitam prodavatelja, a sivi - kaže - nitko ni ne pita za sivi, gnjavaža mi ga i nositi vjerujem da ne trebam spomenuti da imam...crnih, bijeli, sivi... malo dalje TBM pisaća mašina,bijela, naravno imam, i plavu i žutu malo dalje Optima, naravno imam, odustanem od poznatog terena nađem vatrogasnu sjekiricu, oštrica izubijana, futrola kruta...250kn ma da, niti je povijesna niti dobra...takav alat već imam, za 50 kn od inoxa pogledam Bossa onim pogledom, poznajemo se dugo, kaže - idemo pješke prema trgu ( trgaču, trgu republike, kod bana...) usput sjednemo, dan iako sunčan, vjetrovit je, terasa još nije u igri pivo, kavica, još malo prokomentiramo viđeno, a Balašević bi kazao ''nemam lepe reči...'' idemo dalje, na trgu svaki svom kraju, Boss tramvajem, ja polako, pješke kako sam nekada davno napisao, oči ne gledaju, misli ne prate ali noge znaju put, donijeti će me kući, bez zastajanja, bez pitanja dali je moglo drugačije biti, dali sam pogriješio, ili sam samo bio slab bez hrabrosti da i sam iskoračim ispod kišobrana komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
06.03.2020. ( petak ) u 13:06 (11)
težak život mace Sky...(32)
|
14-561 u nedostatku nekih novih, lijepih događaja, slika, ičega...  sličica iz života, naravno to je težak život, moje mace Sky pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
02.03.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (8)
40ak godina...epilog
|
13-560 mirnih očiju gledao sam kako dizalica izvlači zdrobljeni, plavi auto...znao sam ti si negdje drugdje tisuće misli, mogučnosti, mjesta, okolnosti...sve sam pokušao spojiti u sliku i uvijek se od razlomljenih dijelova sklopila samo jedna za tebe, to je bio jedini izlaz, iz zlatnog kaveza, očekivanja protekom slijedećih, nekako uspavanih godina, kao da sam očekivao da me probudiš moj usporeni, pivom anesteziran mozak došao je do zaključka jedino što želim, čemu se nadam...da ti je sada bolje više nisu godine, desetljeća su prošla...jutrom, iako je škola u mom kvartu pratim svoju mirnu kćer do ulaza, predajem joj njenu tešku školsku torbu mahne mi prije nego nestane u vrevi školskog hodnika okrenem se kao da se nebo otvorilo, kao da je sva silina sunčevog sjaja stopila se u taj tren stajala si tu, dovela kćer u novu školu predivna, očiju blistavih, topline sleđenog planinskog jezera gledali smo se bez riječi nakon naizgled beskonačnih...pet sekundi tišine kažeš, oprosti... prekinem te, neznatnim pokretom prstima kažem, ne brini, uvijek sam znao...jedino, želio bi znati čuvaš li još ključ bez odgovora, a ujedno sa svim odgovorima koje sam želio tolike godine pogledao sam te, još jednom ostao začuđen ljepotom tvojih očiju, hladnijih od sleđenog planinskog jezera posljednji put komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
01.03.2020. ( nedjelja ) u 13:06 (9)
40ak godina...
|
12-559 tog, prvog dana ožujka 1978e godine, dan je počeo nekako neodređeno, obavijen maglom, nakon jučerašnjeg ne baš ugodnog razgovora očekivao sam tvoj dolazak s dozom nelagode...no nisam slutio naravno, stigla si s onim otmjenim zakašnjenjem, besprijekorna, predivna...kao bezbroj puta ranije ostao sam bez daha opčinjen tvojom ljepotom, sve o čemu sam razmišljao prethodne, preduge noći zaboravio sam u trenu jedino što sam pomislio, gledajući te bez riječi, bilo je...molim te, nemoj otići a ti, pogledala si me svojim svojim predivnim očima topline sleđenog planinskog jezera rekla si, zaista te volim i uvijek, zauvijek ću...ali danas odlazim, vraćam se s ocem u Ameriku tišina koja je ispunila sobu bila je tako gusta, nisam se mogao pomaknuti, kroz glavu se u djeliću sekunde odvrtilo proteklih nekoliko mjeseci, od onog dana kad si, kao iz drugog svijeta, ušla u moj srednjoškolski razred odrasla u raznim gradovima Amerike, kći uvaženog diplomata, navikla na lakoću puta kroz dane života, bez riječi, samo pogledom punim neshvaćanja, ocijenila si iskrzane klupe i nejednake stolce, izgrebanu školsku ploču...da, nisi došla jer si htjela, otac je odlučio da moraš vidjeti malo stvarnosti, u ruci još stišćeš ključ... znao sam, sasvim jednostavno znao sam da ću učiniti bilo što da budemo zajedno da, nije bilo jednostavno odgledati, odčekati da ti dosade glavni igrači u školi rekao sam ti, jednog jutra, na stepenicama ispred škole...volim tvoj ledeni pogled oho – rekla si – svi mi kažu da ih moj pogled topi kao maslac, a ti...očito nisi kao svi slijedećeg jutra, dok si se oblačila uokvirena prozorom, prelivena prvim tracima zore pitala si me, što sada, otac neće biti nimalo sretan što nisam nočas bila kod kuće... u ruci još stišćeš ključ prolazili su dani, neki čak i bez riječi, neki...da, ispunjeni dodirima, pričanjem do jutra topli dani dolazećeg ljeta, a svilene gaćice se teško navlače na znojno tijelo a onda nisi došla, dan, tri, tjedan...čekao sam te na stepenicama, pred kućom a tebe nema drugog tjedna, tu si, stojiš u hodniku, u ruci papir, ispisnica, više ne ideš u moju školu pitam te, zašto...ne govoriš ništa pitam te, opet novi grad ? kažeš mi, ne počinji, znaš da ne mogu ostati... kažem, mogla bi, ali onda princeza više neće imati svoj veliki američki cadillac pogledala si me predivnim očima, ledenijim od sleđenog planinskog jezera samo si rekla, sutra čekao sam da se javiš kad stigneš u daleki grad, znam da si mnogo puta prošla taj put no nisam slutio shvatio sam kad je na vrata pozvonio otac, obojica smo shvatili...nije stigla pokrenuo sam stari auto, niti vozački nisam imao, vozio sam se zavojitom starom cestom prvi, treći, nebrojeni put osmog dana, stao sam bez nade, na nekom slučajnom ugibalištu, dim cigarete grizao me za oči ionako preosjetljive od tjedna nespavanja... malen odbljesak privukao mi je pažnju rasuto staklo duboko ispod ceste, razbijeni plavi cadillac skriven bujnim zelenilom sišao sam, padajući, puzajući, želio samo jedno...nemoj biti tu i nisi bila gledao sam uništeni auto...rekao sam samom sebi, glasno, da se uvjerim, nisi tu pomislio sam, što ću sada, gdje da te tražim pogledao sam još jednom, odjednom sam shvatio...nema ključa odjednom sam shvatio, nečeš se vratiti, nikada komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
29.02.2020. ( subota ) u 13:06 (11)
malo prašnjave arhive...( opet )
|
11-558 već je poznato, kad me pritišću obaveze...ja se bavim nebitnim sitnicama jučer, odjednom shvatim - nemam niti jedan telefon koji je i sat upravo nemarno za sakupljača telefona i satova  dakle, spustim se u podrum gdje godinama čeka kutija - puna telefona onih starih, još ne muzejskih ali davnih...odaberem jedan nekompletan, siv... takvog je na pisačem stolu imao partijski komesar u mom predratnom poduzeću  umjesto crne, dolazi zamjenska - samo za pokazivanje - kratka siva spiralna žica satni mehanizam, kompletan sa staklom i okvirom iz R&R za 10kn nedostajuću lampicu prekrijem metalnim dugmetom  preostaje još namjestiti ukrasni okvir i to je otprilike sve... naravno, moglo bi se i kučište urediti, obojiti ili oblijepiti ...no nekako, volim minimalizam tako da sivi telefon ostaje siv s dodatkom nešto truda i željom da još dugo bude tu, u novoj ulozi pozdravić svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
27.02.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (8)
jednodnevna radionica...(drugi-nemam pojma)
|
10-557 prije nekoliko dana, odlučim sir spojiti s tostom ali nešto me gnjavi, vruč tost na tanjuru, dasci za rezanje...zapari se s donje strane očito je, treba otvoriti - jednodnevnu radionicu  gajbica od voća iz kvartovskog dućana, kliješta... ionako gajbice rastavljam i koristim za potpalu u planinskoj peći danas, trebaju mi trokutaste letvice iz kuteva  kad povadim klamerice, brusni papir odradi svoje, letvice složim dvije duže i dvije kraće kao podnožje, ljepilo za drvo...slijedi čekanje  kad je ljepilo čvrsto, slijedi još malo izglađivanja sitnih neravnina a za svaki slučaj i nekoliko čavlića za ojačanje dodao sam i alku da se rešetkica može i ovjesiti  eto, mali ali korisan predmet za kuhinju je dovršen slijedi testiranje...osobno volim tost sa svježim sirom, koji danas nemam ali uz pomoć ''bad boy-a'' narezati ću malo špeka... pozdravić svima, iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
12.02.2020. ( srijeda ) u 13:06 (16)
proljeće u mom kvartu..?
|
9-556 ovih dana je toplo, očito pretoplo za polovicu veljače... kuda će to dovesti, vidjeti ćemo, nadam se ne na loš način  drvo ispred naše zgrade samo što nije prolistalo... pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
27.01.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (3)
siječanj, loš mjesec ...
|
8-555 očito, ja više nemam pojma o vremenu niti srca za život pogledao sam, s tisuću krtičnjaka uništen travnjak ispred planinske kućice pomislio sam...moj stari tata svakim je jutrom, nakon doručka izašao , pograbljao, uredio i sve je bilo kako treba...nisam se sjetio  stao je sat ... komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
23.01.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (14)
težak život mace Sky...(31)
|
7-554 ovih dana, iako vrijeme nije sasvim loše sunce mi je više za gledanje i izležavanje na našoj sunčanoj strani...  i tako dan prolazi, teško...ali preživjeti ćemo pozdravić iz srca komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
22.01.2020. ( srijeda ) u 01:16 (0)
tri godine...i nekoliko sati
|
6-553 mogu podnijeti...preboljeti, nikad, ne comments are terminated on this post |
17.01.2020. ( petak ) u 17:01 (7)
još jedna godina...
|
5-552 četrnaesta  sretan ti rođendan komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
