Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika20
sri
11/24
Djeca danas za sutra
star-rose-bloger.blog.hr
Međunarodni je dan djece. Djeca su budućnost i radost. Dijete je dar Boji i kao to je Bog darovao svoga sina, tako je i svako dijete svojim roditeljima najveći dar koji su mogli primiti. Čuvajmo ih a oni nas uveseljavaju i čine boljim ljudima. Čine svaki dan drugačijim ali nadasve ispunjenjijim. Uz njih i mi rastemo. Njihov osmijeh je smisao a oni nas uče da budemo jednostavni poput njih. Oni su ogledalo sreće, to su djeca. Oni su svijetlo u danu. Sretan im njihov dan ali i svaki da bude radostan i bezbrian. Ne samo danas već svaki dan neka bude njihov dan. A oni to mnogostruko uzvraćaju. Njegujmo djecu dananjice jer oni će biti odrasli sutranjice!!! .. uvijek..
19
uto
11/24
Lipo se vidi
star-rose-bloger.blog.hr
Lijepi ljudi uvijek ostaju lijepi, čak i kako godine prolaze. Iako sam bez minke. Ako su umorni, ako imaju bore. Jer ljepota u nama nikad ne stari. S godinama postaje sve krhkija i dragocjenija. Lijepi ljudi nikad ne prestaju sjati. Oni ga prenose i tako uz sve i dalje ostaje ka sunce među oblake. To se osjeti. Osjećaj ne vara, budi onaj koji je svjetlo na putu ivota. Jednostavna i trajna ljepota. Zbog ničeg a lijepo.
Do nas je iznutra. Pokaimo i ljudskosti i topline. Skoro će zima, a i bez nje ljudi su postali dovoljno hladni. Na alost, ne znaju mnogi koliko malo je potrebno da se zagrije srce. Osmijeh, lijepa riječ, gesta .. A kad je oko srca toplo i prsti manje zebu .. Njenost u gruba vremena, da te prati svijetlost kao sjena, da dokaemo da ipak nismo od kamena. I da se vrate mirna i radosna vremena. Bez pritiska, sa sjajem u oku vrati se smisao s osjećajem za ljepotu.
17
ned
11/24
Osvijetenost ili vraćanje na staro
bez-obzira-109.blog.hr
Nedjeljni ručak, svi nazočili. Probalo se i novo vino koje sam
čak i ja probala sa zadovoljstvom i posljedicama. Zaista nisam
rođena za pijančinu, udari me vodoravan prst vina u čai, a
čaa je od 2 dcl. Shvatila sam da mogu samo degustirati, ostalo
ostavljam ljudima koji znaju popit čau a da ih ne pukne.
Kao i kod svakog okupljanja, poslije ručka se razviju konstruktivne
diskusije, a uglavnom se odnose na dobrobit naeg malog mista.
Ptice na granama plaču da nam se stanovnitvo osipa a preostalo
mijenja sastav. Nai odlaze traeći bolje, a u nedostatku naih dolaze
drugi. Bez predrasuda prema ljudima koji od potrebe dolaze na drugi
kraj svijeta da bi zaradili plaću, tako je bilo i kroz povijest. Ljudi su
ba s ovih naih područja ili ili preko bare ili na zapad Europe, sve
zbog bolje zarade, ne znajući ni jezika ni običaja, jednom riječju...,
mučenje. Vraćajući se kući jedan dobar dio tih ljudi (a i onih koji su ostali)
uhvatili su se uređivat svoje kuće. Prvo je bilo bukanje kamenih fasada,
to je s jedne strane bilo dobro radi izolacije, ali prekriti onaj divni klesani
kamen to su ga od očeva i djedova dobili u naslijeđe uistinu je bilo van
svake pameti. Zapad nije imao kamene kuće, a oni su vjerojatno vjerovali
kako je ono to vabo radi najbolje od svega. Naravno, ne generaliziram,
mnogi nisu podlegli "modi", ostavili su kuće kakve su i bile uz doradu.
Na kraj je poznat po tim kamenim kućama, kamenim zidovima i svemu
to se od kamena napraviti moe.
U vie navrata zaivjela je ideja o uljepavanju naih gradina i pristupnim
putevima do njih, čak se u nekom periodu pristupilo radovima u skladu s
pravilima restauratora. Krenulo i stalo, na alost onih koji bi htjeli a nemaju
pristupa mogućnostima, na "ba me briga" onih koji bi mogli ali uvijek neto
zapne. Vjerojatno se na ove ugatore zna dobaciti komentar..., to je valjda
vraćanje na staro, nadam se da to neće doći iz usta mjerodavnih, jer se svi
zaklinju u europske vrijednosti, a jedna od njih je i čuvanje kulturne batine
taman se radilo o običnoj od vremena uglačanoj kamenoj klupici ispred
seoske kuće. Uminkavanje tih starih objekata, osobito onih povijesnog
značaja, mjesto bi dobilo na kvaliteti, privukli bi se i turisti koji sve vie trae
mir u ovom naem skrovitom miru. Mogli bismo ponuditi vie, uz malo
dobre volje, a sporni financijski momenat trai samo osobu od struke i
dobrog vlakog snalaenja. Poznati smo po svojoj probitačnosti, pa zato
to ne bismo iskoristili za dobrobit svoga mjesta koje vapi za onim nečim
za privlačenje ljudi koji bi tu mogli ostvariti miran i snovit ivot za sebe i
svoje potomke. Ne, nije u pitanju nostalgija, samo alim zbog nekoritenja
onoga to nam se nudi na pladnju i mi s lakoćom odbacujemo.
Svi smo se sloili da treba gurat mjerodavne, malo su se uspavali.
14
čet
11/24
Jedna lijepa
star-rose-bloger.blog.hr
Za svakog pomalo...
Pozdrav
Svake večeri ljudima oko sebe
treba poeljeti "laku noć".
Ne zbog običaja, već zbog prijateljstva.
(Prijateljstvo, upamtite, ima veliku moć!)
Svakoga jutra ljudima oko sebe
treba poeljeti "dobro jutro", u podne "dobar dan",
ne zbog običaja, iz običaja ne valja
pljeskati ni dlanom o dlan!
Svakog dana zbog prijateljstva
ljudima treba poeljeti neto lijepo.
Darovati osmijeh, cvijeće i blage riječi.
Treba im pomoći da se priblie sreći!
Mladen Kuec
Knjiga "Krajina 1991.1995." Koste Nikolića sveobuhvatno je djelo, ali ipak svojevrsni pokuaj opravdanja srpske pobune u Hrvatskoj 1990.
panonija.blog.hr
Foto: Antikvarijat Biblos
Kada su SNV (čitaj Milorad Pupovac i Dejan Jović) skupa s Frakturom izdali krajem 2023. knjigu "Krajina 1991.1995." srpskog povjesničara Koste Nikolića, nisam uhvatio priliku je pročitati. Naime, 35 eura iz principa ne dam, a u knjinicama je bila non-stop posuđena.
Kako je relativno nedavno krenula serija "Partija" Gordana Malića, jedan od mnogobrojnih beogradskih sugovornika bio je i Kosta Nikolić. Govorio je pametne i istinite stvari, podsjetio me svojom pojavom kako moram posuditi knjigu i nekim čudom uspio sam tada naći primjerak u jednoj gradskoj knjinici. Serija je zavrila s emitiranjem, a ja sam zavrio s čitanjem knjige.
Knjiga je dignula eći mete u hrvatskom javnom prostoru brzo nakon izlaska. Desnica ju je napala jer sufinancirana dravnim sredstvima (a jezik je srpski), a sasvim izvjesno da je nije pročitala. Knjiga je ogromna, ima 612 stranica, s biljekama i svim ostalim 724.
Na napade hrvatske desnice reagirao je Ozren unec, jedan od najvećih ivućih hrvatskih sociologa, ujedno i dobrovoljac DR-a, često mu, sasvim opravdano stavlja etiketa jednog od najobrazovanijih časnika HV-a, čovjeka koji je napisao dvosvečanu monografiju o Krajini pod nazivom "Goli ivot: Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj" sad već relativno daleke 2007. Kako stari, sasvim je izvjesno da mu hrvatska desnica i tvrdi desničari idu na jetra zbog anti-intelektualizma i kvazi-intelektualizma koji često krasi hrvatske tvrde desničare. U svome prikazu knjige za Polemos, unec brani knjigu Koste Nikolića od desničarskih napada primarno jer previe miriu na elju za cenzurom. Zato hvali knjigu, nastavit ćemo kasnije.
Jedini drugi prikaz od drutveno-humanističkih znanstvenika dala je Mirjana Kasapović u Analima Hrvatskog politolokog drutva, koja je pak, sasvim očekivano, knjigu dočekala na no. Za razliku od prvih desničarskih kritika, sasvim je izvjesno da je Mirjana Kasapović dobro pročitala i ičitala knjigu Koste Nikolića.
Naime, sasvim je izvjesno da Dejan Jović zadnjih godina vodi intelektualni rat protiv Hrvatske na osnovama tzv. post-jugoslavenstva. Mirjana Kasapović je izdala ove godine "Zbogom postjugoslavenstvu! - Prilog demitologizaciji hrvatske politike i drutva" koja je teka artiljerija u jednom osobnom ratu protiv jugoslavenstva koja je autorica povela. I Dejan Jović i Mirjana Kasapović, stasali su na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka (danas znanosti). U osamdesetima Jović je bio protege Jovana Mirića koji je 1984. izdao bibliju tvrdog unitarnoga jugoslavenstva, knjigu "Sistem i kriza". Sasvim je izvjesno da Dejan Jović i dalje stoji na unitarni političkim stavovima Jovana Mirića. Nije da je Mirjana Kasapović krajem osamdesetih bila hrvatski nacionalist (nije), ali kao bosanskoj Hrvatici (koja se sustavno bavila stanjem Hrvata u Bosni i Hercegovini) u nekom trenutku se dogodio neki switch u razmiljanju koji je mnogo Bosance i Hercegovce odveo na stranu hrvatskog nacionalizma i u jedan bijes prema svemu to mirii na Jugoslaviju i jugoslavenstvo.
Da biste pratili Nikolićevu knjigu, morate ili pročitati navedeno djelo Ozrena unca, ili pak knjigu "Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990-1995" Nikice Barića (njegov prerađeni doktorat), tiskanu 2005. kojoj bi odlično dolo drugo izdanje nadopunjeno hakom dokumentacijom i drugim vrelima (kao to to Davor Marijan radi kada neto starije reizdaje), u kojoj se ide na zajedničko putovanje s autorom u čuđenju sveopćoj ludosti kninskih i inih bradonja u njihovim sumanutim i zlim postupcima. Svakako treba pročitati i genijalnu knjigu "Vjebe u laboratoriju Balkan" Vinje Stareine (prvo izdanje 2004., drugo 2018.) gorko-slatku studiju o nastanku hrvatske diplomacije i njezinim peripetijama u clashu s međunarodnom zajednicom za Domovinskoga rata.
Ovakav predugačak uvod je potreban ako se eli govoriti o Nikolićevoj knjizi. Nema dvojbe da je Nikolić sjajan povjesničar i da zna pisati. Za opirnu i nadasve tmurnu temu, lako se čita. unec brani knjigu jer ističe da Kosta Nikolić ne tedi krajinsko vodstvo. Stvarno se opisuju sumanute odluke Milana Martića, Milana Babića, Gorana Hadića, Bore Mikelića i svih ostalih vođa pobunjenika (jedino je Martić jo iv i trune u estonskom zatvoru). Opisuje se mnotvo zločina nad preostalim Hrvatima koji nisu htjeli pobjeći iz svojih domova, skoro svakodnevna ubojstva uglavnom starijeg hrvatskog stanovnitva. Gospodarski temelj SAO Krajine/RSK je bio nesmiljeni verc i ta kvazidrava je ovisila o financijskoj pomoći Srbije bez koje bi propala.
Jednako tako se opisuju i hrvatski zločini prema Srbima za Domovinskoga rata, pogotovo je cijelo poglavlje posvećeno općem kaosu, ubijanju srpskih staraca, paljenju srpskih kuća i općoj pljački koja se događala poslije Oluje na irem kninskom području (vidi se da je čak Vojna policija pokuala napraviti nekoga reda, ali jednostavno, sasvim izvjesno da je bilo to nemoguće). Nije da hrvatska javnost to nije znala. Neki dan je umro i pokopan Ivan Zvonimir Čičak, koji je nekoliko dana nakon kraja Oluje, s ostatkom HHO-a krstario novooslobođenim područjima i popisivao sve to se događa i to su mediji sve prenijeli. Objektivno, sada s odmakom od skoro 30 godina, većini građana Hrvatske poslije četiri godine srpskoga bombardiranja, ubojstva, palea i sveopće krađe nije bilo nimalo stalo, kao to se Francuzima i Englezima ivo fućkalo to njemački zarobljenici umiru u ljeto od 1945. po zarobljeničkim logorima iz raznih razloga, a sve četiri okupacijske vojske u Njemačkoj siluju sve ensko to hoda i die. Dan danas je odnos ostao isti, ne postoji Englez, Francuz, Nizozemac, Belgijanac ili Norveanin koji ima razumijevanje za njemačke rtve u ljeto 1945. Teko da je netko mogao spriječiti partizane 1945. u puno masovnijoj odmazdi od Vardara do Triglava. Ne postoji neto kao Huda Jama u Hrvatskoj u ljeto 1995. Dobro da ne postoji. Zločini, pa ni hrvatski, ne daju se opravdati.
Glavni pozitivci za autora u knjizi su UNPROFOR i slube UN-a koje djeluje u SAO Krajini/RSK, koji ive u slozi i ljubavi sa srpskim pobunjenicima, pogotovo npr. Nigerijska bojna UNPROFOR-a, zatim Kanadska bojna i svi Kanađani i svi kanadski policajci i kanadski vojnici i časnici. Nadrealna je to mrnja koji ti ljudi, primarno Kanađani, gaje spram Hrvatske, Hrvata i hrvatske drave. Ovo je vana strana knjige da se UNPROFOR pokae kakav je bio, a bio je nesposoban, korumpiran, pokvaren, laljiv i nadasve zaljubljen u Krajinu.
Knjiga je neuspjeni pokuaj da se srui bilo kakva pozitivna slika o Oluji. Nikolić, iako odličan povjesničar, ne moe pobjeći da ne sakrije zapravo prijezir prema oslobađanju Hrvatske (pie oslobođenje pod navodnicima) kao i prema HV-u (branitelji također pie pod navodnicima). Franji Tuđmanu se implicira da je ostvario Pavelićeve elje. Kako da ne. Imam li neto protiv Koste Nikolića? Nemam, mislim da čovjek zna povjesničarski zanat i da druka za svoju stranu, ali druka kvalitetno. Zato respekt!
Značajan dio knjige je posvećen diplomaciji. Glavni hrvatski junaci su Franjo Tuđman i Hrvoje arinić, u manjoj mjeri Miomir uul i Nikica Valentić. Postoji zapravo neko iznanađujuće divljenje Tuđmanu, koji stvarno sve vrijeme Srbima nudi sporazum i nudi autonomiju u Hrvatskoj i nudi kraj rata kroz političko rjeenje (npr. Daruvarski sporazum 1993.), ali Slobo igra neku čudnu igru u kojoj na kraju nesvjesno pobjedi sebe. Hrvoje arinić gotovo je pokazan kao Mefisto. Od srpske strane glavni lik je Slobodan Miloević kao deurni antijunak. Strani diplomati koji su igrali vanu ulogu, zanimljivo su svi redom ljevičari (Vance, Stoltenberg, Owen). Lord Owen se oboava sa Slobom i ide privatno sa enom Slobi i Miri u posjete. Amerikanci koji kasnije nastupaju su isto portretirani, Peter Galbraith pokazan je kao naivni mladi američki ljevičar opterećen svojim velikim ocem, kojega sve strane preziru i smatraju nesposobnim smetalom, a jedini pravi igrač je Richard C. Holbrooke koji shvaća situaciju kao nitko drugi.
Zadnje poglavlje je kako su suđeni i oslobođeni hrvatski generali u Haagu, gdje je autor istinski razočaran oslobođenjem. Zapravo, treba ovdje stati i reći jednu zanimljivu stvar, da uglavnom Amerikanci koji shvaćaju hrvatsku poziciju su, zanimljivo, često idovi, kao spomenuti Holbrooke ili pak sudac Theodor Meron u Haagu, koji je preivio holokaust i dobro zna to je stradanje.
Zanimljivo je također da je trebalo poslije dva kapitalna djela (Barić: 2005, unec: 2007.) čekati 16 godina na smisleni srpski odgovor. Ovo je knjiga za ljude koji su naviknuti čitati, jer budimo realni, tko će to 2024. i 2025. pročitati 700 stranica, ako mu čitanje nije posao. Hitno je potrebno drugo izdanje Barićeve knjige kao najbolji odgovor na ovo djelo umjesto kmečidbe desničara.
Očito da je nemoguće očekivati bilo kakvo slaganje između Hrvatske i Srbije po pitanju Domovinskoga rata. Srbija je potaknula dio hrvatskih Srba na pobunu, Srbija je financirala pobunu, davala smjernice i davala novac za istu. Kada je hrvatskoj javnosti dosadio rat i krvoproliće, javnost je prisilila Tuđmana (koji je bez premca, kao to ova knjiga pokazuje, bio spreman pregovarati da bi se izbjegle rtve koliko god treba) na Oluju jer luđaci u Kninu su pet godina odbijali bilo kakav kompromis i krivo i iracionalno postavili ratne ciljeve (kao to to Ozren unec pokazuje 2007.). Kada su pobunjenici nakon Oluje doli u Srbiju, tamo su ih dočekali kao izdajnike srpstva.
Ako politička Srbija i dalje ne odustaje od ideje obnove tzv. Krajine, onda smo i Srbija i mi ovdje u nekim tekim problemima.
Pero Panonski, 891. put
11
pon
11/24
Sv. Martin
star-rose-bloger.blog.hr
Martinje ili blagdan svetoga Martina je dan koji se diljem srednje Europe slavi u skladu s tradicijom i mnogim običajima: 11. studenoga je datum na koji je 397. godine pokopan Sveti Martin iz Toursa..na dan sv. Martina se njeguje tradicionalni pučki običaj simboličkog prevođenja mota u mlado vino ("krtenje vina").
Na Martinje nazdravi trijezne glave, feta je za mlade i stare. Kad se vino toči gutaj i svjesno se u to uputaj. Svaka čaa znači, zato koči, vino lupa u toj noći. Ima tu i lipog kad se zna kako, biti kao svi je lako. Budi onaj malo drugačiji, u mjeri i normali. Veselite se i ako popijete neka drugi vozi da ne bude nepotrebne nervoze. I fete su lipe kad se fetati zna. Čuvajte sebe i one oko sebe. I Sv. Martin, će vam biti blagonaklonjen u molitvi i vjeri.. da očuva svakog po mjeri. Zato oprezan budi i radostan s mjerom na Martinje budi.
Sretan imendan svima Martinima i Martinama! ..čin čin..
09
sub
11/24
.....
star-rose-bloger.blog.hr
Oni koji to neće dozvoliti već uzdizati i motivirati. Poticati tvoj rast a pri padu biti utjeha i rame za plakanje. Biti sunce kad je kia.
S neta
08
pet
11/24
Inbox
luki2.blog.hr
Sinoć je u Drutvu hrvatskih knjievnika odrana jo jedna tribina Bez cenzure pod nazivom " Koliko drutvene mree pomau u promociji knjievnosti". Voditeljica Lada igo panić je na svoj prepoznatljiv i iznimno zanimljiv način otvorila prostor u kojem su gosti dobili priliku komentirati ovu aktualnu temu. Uz Dariju ilić, Tomislava Domovića,
Denisa Vidovića te Barbaru Badarić, govorilo se o percepciji knjievnosti na drutvenim mreama. U polemiku se uključivala i brojna publika. Osobno sam se naglas zapitala je li Facebook preuzeo ulogu promotora knjievnost, novih naslova i općenito rada u kulturi, i moraju li autori biti zapravo PR sluba za vlastita djela. Čini se da je tako. Kritika je "odumrla" osim tih nekoliko minuta u emisiji za kulturu, gdje autor moe biti sretan ako dobije minutu na televiziji. Sramotno, ali tako je.
A moda je to s druge strane dobro, jer autor najbolje zna to je svojim djelom, knjigom ili zbirkom poezije elio reći.
Malo fotografija za djelić atmosfere:
S lijeva na desno: Lada igo panić, Denis Vidović, Barbara Badarić, Darija ilić, Tomislava Domović
I nakon zadnje tribine ove godine, druenje u Pinti.
Bilo bi mi jako ao da nisam otila.
Sinoć nisam bila u stanju pisati, jer sam vadila korijen onog zuba koji je puknut. Bolilo me, ali - preivjela sam.
Također, poteđene sam danas prijevoda - i eto novog posta iz topline moga stana..
Konobarica, hvala na razumijevanju. Stie osvrt na Tvoju knjigu.
Noa, sretan Ti sutranji rođendan! Ljubi Te teta!
Noa i Lukas - moji najdrai.....
Ljubim!
25
pet
10/24
Tragovi
luki2.blog.hr
Dva predivna događanja danas:
1. "Kultura snova" , predstavljanje novih pjesama u "Crnom mačku", u Mesničkoj. Zdravko Odorčic je zasluan za ovu krasnu zbirku.
I pjrsma nae drage blogerice nalazi se u zbirci...
A ja sam dola na poziv moje prijateljice Vesne:
Evo Vesne, čita svoju pjesmu...Dama u crvenom je Senka Rupič, glumica i pjesnikinja...Ona ce svoju pjesmu čitati neto kasnije....
I Ana Narandic je tu....draga Ana, prekrasna dua, pjesnikinja i umjetnica toliko je puta spominjana na mome blogu da vjet
rujem da su je "prepoznali" i oni, koje poezija inače ne zanima...
Maja Cvek (Matijina mama- Matija C ek) i ja....
Eto i mene...:)))
I drugo događanje, nita manje vrijedno:
Milanin petak...
U aru objanjavanja ....
Jutros sam se bavila i stvarima, za koje je zaduen Mjesni odbor....Prozaično, ali jako vano za ljude koji u njemu ive.
Umorna, ali sretna. Ljubim!
24
čet
10/24
Gospođa ministarka
konobarica123.blog.hr
Olivera Baljak nacionalna prvakinja riječkog HNK Ivana plemenitog Zajca u mirovini, za obiljeavanje svojih četrdeset godina umjetničkog rada odabrala je ivku Popović.
ivka je Nuićeva Gospođa ministarka.
Predstava je premijerno odigrana 2020. U međuvremenu je Olivera otila u mirovinu, no predstavu povremeno uz riječki ansambl izvodi i dalje.
Dugo sam eljela pogledati predstavu, jer sjećam se, Nuić je bio jedina lektira koja me onomad u koli nasmijavala. Pa sam pored obavezne Pokondirene tikve pročitala i Ministarku. Davno je bilo da bih se sjećala sadraja osim legendarnih "metera knjiga".
Večeras konačno pruila mi se prilika.
Predstava je odlična, Olivera izuzetna.
Nevjerojatna energija svih glumaca (Tanja Smoje, Jelena Lopatić, Jasmin Mekić...), a osobito Olivere Baljak u glavnoj ulozi nosi predstavu i publiku kroz neto vie od dva sata smijeha i uivanja u fantastičnoj izvedbi.
Nekim smo dijalozima pljeskali jer izriču istine koje su, ma o kojem drutvenom uređenju se radilo, svevremenske, aktualne i kao to na slubenoj stranici riječkog HNK pie:
//Priča o eni političara koja mora na brzinu usvojiti obrasce ponaanja i način ivota visokog drutva, nakon to joj suprug postane ministar u vladi, postala je gotovo sinonim za nagli uspon na drutvenoj ljestvici. Jednako tako, ime Branislava Nuića postalo je sinonim za smijeh u kazalitu, kao i za nepogreivo seciranje provincijalnog mentaliteta pomijeano s balkanskim armom i bogatstvom jezika kojim opisuje komiku naih ivota.//
Preporuka pogledati.
Maslačak
star-rose-bloger.blog.hr
Maslačak je jedini cvijet koji predstavlja tri nebeska tijela: Sunce, Mjesec i zvijezde. uti cvijet podsjeća na sunce, maslačak na mjesec, a rasute sjemenke na zvijezde.
Cvijet maslačka otvara se da dočeka jutro, a zatvara se navečer da zaspi.
Koristan je svaki dio maslačka: korijen, list i cvijet. Moe se koristiti za hranu, lijekove i kao boju.
Sve do 1800-ih ljudi su uklanjali travu sa svojih travnjaka kako bi napravili mjesta za maslačke i druge korisne "korove" poput zvjezdaste trave, sljeza i kamilice.
Naziv maslačak dolazi od francuskog "dent de lion", to znači maslačak, a odnosi se na nazubljene listove.
Maslačak ima jednu od najduih sezona cvatnje među svim biljkama.
Sjemenke maslačka često odnese vjetar i putuju poput malih padobrana. Sjeme se moe transportirati do pet milja od mjesta porijekla!
Ptice, insekti i leptiri konzumiraju nektar ili sjemenke maslačka. Med koji proizvode pčele koje oprauju maslačak vrlo je ukusan. &
Cvjetovi maslačka ne moraju se opraivati da bi formirali sjeme. Korijen maslačka moe se koristiti kao zamjena za kavu.
Maslačak se u narodnoj medicini koristi za liječenje infekcija i poremećaja jetre. Čaj od maslačka djeluje kao diuretik.
Ako poznajete maslačak, iz inata će mu izrasti kraće stabljike.
Maslačak je vjerojatno najuspjenija biljka koja postoji. Oni su majstori preivljavanja u cijelom svijetu.
Zanimljiva i lijepa biljka, uvijek je dobro neto vie čuti i znati o njoj. Puhati u njega i da leti poput snova do zvijezda... Pa nek traje... :)))
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera pie komentar
15 blogera pie post
- Blog.hr