Kreativni odjel

So this is Christmas

huc.blog.hr

Massimo s nama

star-rose-bloger.blog.hr

Zauvijek ćeš biti tu... U glasu... u riječi... u pokretu... U noti... Toliko divnih pjesama si nam pustio. Fališ nam s tvojom umjetnošću. Zabavljaj i dalje svoju publiku gore. A u pjesmi ostaješ uvijek
s nama. "Stranac u noći", "Sjaj u tami", "U jednom pogledu", "Mali krug velikih ljudi" i mnoge druge... Dvije godine je prošlo. Jedan jedini, imao si poseban stil. Naš Istarski slavuju...
23.12.2022 Massimo, samozatajan a za glazbu je živio... a tvoje su pjesme bezvremenske a uvijek u njima ostaješ... Jer ti si pjesma koja plovi... U svakoj je toplina i ta neka čar.

Slika s neta

Pogledaj dom svoj...

stella.blog.hr

Nedavno je otvoreno novo kazalište u Beogradu, na mjestu
starog kina "Odeon". Teatar Odeon je adekvatno uređen.


Ima već solidan program. Nama je u planu bilo mjuzikl
"Pogledaj dom svoj, anđele" sa pjesmama Bore Đorđevića.

Nije me oduševio, mada ima dobrih dijelova. Osobito
pjesma anđela.

Predstava je potpuna slika dekadencije suvremenog društva.

Radost

star-rose-bloger.blog.hr

Treći adventski tjedan: RADOST
Tik prije samog Božića pred nama je tjedan koji obilježava radost. Blagdanska događanja gotovo su na svom vrhuncu, a osjećaj one posebne čarolije može se itekako osjetiti u zraku. Zato su ti dani idealni da si naprosto dopustite biti radosni i zahvalni na svemu što imate. Što smo zahvalniji, to smo radosniji i privlačimo više pozitivnih stvari u naš život, a to će opet posljedično donijeti još više sreće. Budite radosni i dijelite svoju sreću s drugima. Radosno kao što je u vrijeme blagdana. Tu je živo i veselo a treba živosti i dinamike svuda. Gradovi zažive. Ljudi imaju nečemu da se dive. Blještavilo i organizacija za blagdane. Bilo bi lijepo da tako u gradove povremeno donose dašak radosti, svjetline, pjesme glas. Nikad se ne zna možda nekad zaživi to kroz godinu a ne samo za blagdane. Radujemo se sitnicama jer one nam čine svakodnevnicu. Smijeh, sunce, glazbu, pjesmu, štimung, zabava. Malo za srce... Pronađemo duh blagdana u sebi. Život je prekratak za išta drugo. Prigrli svaki dan sa srcem punim zahvalnosti, duhom prepunim ljubavi i dobrote, jer u jednostavnom činu zahvalnosti pronalazimo pravu bit života.

Moć riječi i sv.Lucija

star-rose-bloger.blog.hr

Pisanje je oduvijek bilo moje utočište, moj oslonac, moja inspiracija. Papir prihvaća i pamti sve, ništa ne iskrivljuje, vidi nas točno onakve kakvi jesmo. Ono i trpi ali i shvaća sve naše misli i osjećaje, dar za srce. I misao može biti težina ali i lakoća svaka ima put do cilja se bori. Pa neka papirom šeta i plovi...

Pisajući otkrivamo sebe. Riječi dubine. One nas grle, stvaraju, daju novu dimenziju. One teku kad imaju emociju. Iz riječi u djela ljubavi. Plahe imaju tijek, one su postignuće a nekad i lijek. Svatko se negdje nađe, budi riječ da nekom bude slađe. Budi Ti... Radost pisane riječi, da u srce iskreno može leći.

Slika s neta


Kroz riječ donosimo svijetlo jedni drugima. Danas je dan sv.Lucije. Navijestiteljica je božićnog svijetla. Neka nam rasvijetli put života. I svim Lucijama i onima koji nose inačicu tog imena želim sretan imendan. I ona je bila mučenica. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Neka blagoslovi, štiti i čuva sve nas.

Emotivnim dubinama plovi...

star-rose-bloger.blog.hr

Jednog dana čovjek je upitao starca koji je najveći dar koji je dobio. Starac ga je pogledao, nasmiješio se i odgovorio: "osjetljivost". Ona te tjera da voliš, smiješ se, raduješ, plačeš, patiš i čak ti može slomiti srce. Mladić je upitao - "zašto bi to ikada bio dar?" Starac je odgovorio: "bez osjećajnosti nikad nećeš razumjeti dubinu emocije".
"Treba malo da međusobno ličimo, da bismo se mogli shvatiti, ali treba i da se razlikujemo, da bismo se mogli voljeti."

Pol Zeraldi

Osjetljivost je dar bez kojeg se ne bi moglo. To je ono bez čega ne bi mogli ni prema sebi, ni prema drugima. To je velika osobina. Treba pustiti da plovi i začinjava život. Bez osjećaja kakav bi čovjek bio? Nikakav, rekla bih. Zato budi osjetljiv, empatičan i susretljiv, tamo gdje se prepoznaš. Činiš put, puštaš trag. Dubina je tamo gdje emotivno se izgara, emocija je žar a ona izbija kroz nju čovjek iz sebe ispliva. I na kraju samo ljubav nas ispunjava i čini, ona nas donosi tu gdje jesmo a s njom činimo sve i čuda.

Tako je danas... 10. decembar .. Međunarodni dan humanosti!
Ljudi često zaboravljaju da je dobrota besplatna! Bez emocija nema ni humanosti.

Nošen osobnošću

star-rose-bloger.blog.hr

Svatko je svijet za sebe. Svijet u otkrivanju. Rođenjem dobijemo gene kao i raznolikosti koje nas označuju i razlikuju. Nitko ti ne može ukrasti ono što nosiš u sebi. S onim što vrijedi, s čim se rađaš to je vječno tvoje. Tako znanje, iskustvo, osjećaje, ljubav, radost i ostalo što nas obogaćuje osobnošću. Svatko nosi i daje drugačije. To je u nama ono zanimljivo što čini razliku. Original biti a ne kopija. Svatko se istiće po svojoj osobini a razlikuje po vanjštini. Ono što je teško s tim se moramo nositi. A lijepo davati i pomoći kad je moguće. I svatko je tu s razlogom i nosi ulogu u svom životu. Pušta trag. I po poslanju daje ono najbolje. Dobrotu koju svi učimo i s kojom smo odgojeni. Iako se sve mijenja s onim s čim si stasao ne odlazi. I to te odražava, kao karta s kojom ideš u svijet. Budi primjer. Pozitivnim vibrama, ako ti nije moguće odmakni se i ne narušavaj tuđe osjećaje. Dovoljno je biti Čovjek. Biti kad to možeš a nije da uvijek ne možeš. Idemo u blagdane kad se na to podsjećamo i pomalo zapitamo.
Zato možda je tebi teško i odstupi ali ako je nekom još teže i možeš dati savjet, riječ, ili nekako drugačije djelovati/ pomoći kreni. Nije svima isto. I svatko se s nečim bori. To je život. Zato svi nosimo svijet iznutra o kojem nas bližnji poznaju a drugi ništa o tome ne zna. Tanki smo ispod kože. I zato ne budi oštar, ne napadaj živi i pusti druge da žive a dobro čini i tome se nadaj. U prolazu ovog svijeta trag lijepog pusti da te se sjeća po tome. Dobrota neka živi a ne ovo ludilo koje slušamo i gledamo. Kako je lijepo pisati i sve to čitati a nažalost čini se da to vrijedno kao da gubi moć a bezvrijedno i glupost ostaje. To tako izgleda... Ali počnimo svi od sebe, sada i možda se jednom se dogodi čudo, promjena.

Seusovo blago i Drvo

luki2.blog.hr

"Večeras smo zavirili u tajne Seusovog blaga, bogate kolekcije kasnoantickog srebra oko kojeg se vodio sudski proces kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, spor je nerijesen, ostalo je otvoreno pitanje gdje je doista pronadjeno blago, no Madjarska ga je na kraju kupila za sebe i proglasila svojim nacionalnim ponosom. Je li Seuso mogao biti u Hrvatskoj i je li ipak otkriven u Istri, nedaleko Pule, ostaje misterij. O Seusu i njegovom blagu govorio je prof. dr. sc. Dino Milinović, poznavatelj kako kasne antike, tako okolnosti te neobične i zamršene priče. Uživali smo!" - kaže Milana Vuković Runjić. Petak je dan za Književni salon, koji je danas imao gosta - predavača, arheloga.

Što je to Seusovo blago? Predivni setovi posuđa, datiraju navodno iz četvrtog stoljeća nove ere. U jednom trenutku su se našli u jednoj Švicarskoj banci. Tu je cijelu zbirku otkupio jedan engleski lord.
Međutim, izgleda da zbirka dolazi odnosno da je bila nađena u Barbarigi. Kako je dospjela do Švicarske, ne zna se. Zbog čega zbirku svojataju Mađari, koji su na kraju uspjeli otkupiti veći dio zbirke, pa se sada i nalazi u muzeju u Budimpešti? Navodno je na posuđu pronađen znak, koji simbolizira Balaton.
Mi drugi dio nismo uspjeli otkupiti, jer je cijela priča bila vrlo aktualna kada je u Hrvatskoj počinjao rat.:(((( Nije bilo financija, a vjerujem ni volje - jer su prioriteti morali biti drugačiji.
Dogovoren je i jednodnevni izlet u Budimpeštu, kako bi posjetili njihov dio zbirke, i uživo vidjeli tu ljepotu.



Milana...



Prof. dr. sc. Dino Milinović, odličan današnji predavač

Nakon Milane, samo sam se "preselila" nekoliko koraka dalje, u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", gdje se održala promocija knjige "Drvo".

Knjigu su predstavili:
autori tekstova Staša Aras,
Miljenko Jergović,
Nebojša Lujanović,
Dejan Stojiljković,
Korana Svilar i
Ivana Šojat,
priređivač Đorđe Matić,
urednica knjige Ana Brnardić
te skladatelj i pjevač Zlatan Stipišić Gibonni.

Sjajna promocija, misaoni i poseban Gibonni.
Rekao je nešto što sam dobro upamtila: "Govorite dragim ljudima da ih volite. Nikada ne znate kada oni vas ili vi njih gledate zadnji put. Ja sam bio zato miran kad se radilo o mome najboljem prijatelju Oliveru. Sve sam mu rekao za života..."

O čemu se radi? Radi se o knjizi "Drvo", koja je naslov dobila prema jednoj Gibonnijevoj pjesmi. Kao kod Julijane Matanović i "Spisateljice biraju" , u ovoj knjizi su autori bili pozvani da napišu po jednu priču, temeljenu na jednoj od Gibonnijevih pjesama. Naravno, nastale su male minijaturu, divotice, divne priče. Gibonni me iznenadio u pozitivnom smislu; čovjek ima petlju i izuzetno brze, inteligentne reakcije. Volim njegove pjesme, ne sve - ali neke su stvarno pravo uživanje....mala remek djela...
Preporuka najtoplija za čitanje knjige! Jedna od autorica priče je i Julijana Matanović. Prenosim dio njene priče, koju je objavila javno:

"...nakon razgovora o terapijskoj moći književnosti i neočekivanom dolasku pisaca po stručnu pomoć, poželjela popiti pelinkovac, razlijevao se ugodan pjevačev glas. Odnedavno sam o tom sjajnom glazbeniku, upoznavši ga u ukusno uređenom uredu salona automobila, počela govoriti i kao o dobrom čovjeku. A to mi je, u mom sistemu vrijednosti, jednako važno koliko i sama činjenica da je jedan od najvećih u svom poslu. Njegov talent i predanost svakoj noti mogu biti zaustavljeni pred nesavladivim zidom koji je za naše genijalne glazbenike izgradio manje talentiran europski svijet stručnjaka, ali taj svijet nema pojma od kojeg se materijala gradi dobrota duše koja je u stanju ispisati snažne stihove i naznačiti povisilice na pravim mjestima. Da bi se pjesmom lakše uspinjalo stubama.

I onda je konobarica učinila nešto o čemu se trudio govoriti i psihoterapeut. Pojačala je radio. I ja sam po zna koji, ili zapravski možda prvi put, jasno čula Činim pravu stvar, ne spominjem te ja. Čula sam sasvim običnu izjavnu rečenicu, magičnu u svojoj postojanosti. Od tog trenutka počela sam o Činim pravu stvar govoriti kao o svojoj životnoj himni...."

Ostatak Julijanine predivne priče možete pronaći u knjizi "Drvo" ....

Savršenstva ne postoje, ali - ova je promocija bila najbliže tome.



Na divnoj fotografiji zahvaljujem Korani Svilar.


Ljubim vas!