novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

10

pon

02/25

"Fiume o morte!" u kinima od 13. veljače

borut.blog.hr



Ivica_Buljan je na svome FB objavio:

Sinoć sam na svečanoj riječkoj premijeri, u prijateljskom ambijentu, pogledao "Fiume o morte" Igora Bezinovića. Već u prvim kadrovima, kao da sam ušetao na ulice Rijeke kroz neki distopični portal. Kamera klizi kroz Korzo, Placu, sunčanom Rivom, pristaništem obavijenim maglom, pročeljima secesijskih palača koje podsjećaju na mrtve svjedoke. Genijalne su u mozaike ugravirani brojevi godina s početka prošlog stoljeća, danas pohabane i skrivene iza neobnovljenih fasada i trošnih ulaznih vrata, a govore o nekadašnjem sjaju i bogatstvu austrougarskog slobodnog grada. Bezinović prikazuje Rijeku kao mikrometropolis gdje se prošlost i sadašnjost sudaraju u grotesknom plesu. Ta početna atmosfera, slika njegove gimnazije u Sušaku, tereni za trčanje, kadrovi luke koja je golema, tiha bez buke nekadašnjeg gokemig brodogradilišta, nabijena je simbolikom, i priprema teren za priču o D’Annunziju i njegovoj kratkotrajnoj, zlokobnoj "slobodnoj državi" Fiume (1919–1920).
Najzanimljiviji aspekt filma je angažman današnjih građana Rijeke da glume figure iz njezine fašisticke povijesti. To nije samo meta-komentar na selektivno sjećanje (o D’Annunziju se obično priča kao o karizmatičnom ludom pjesniku, a ne zločincu), već i podrugljiva demistifikacija. Kada lokalac u trapericama recitira D’Annunzijevu retoriku o svetom teroru, jasno je da fašizam nema rodni list. Može se roditi u bilo kojoj generaciji, u bilo kome. Bezinović time podsjeća na one koji danas maštaju o novoj Fiume – bilo kroz separatizam, bilo kroz domaći ksenofobični nacionalizam.
D’Annunzija koji se sam proglasio vođom, igra ,čini mi se, pet običnih, ćelavih muškaraca, Hrvata, Bosanaca i Talijana iz Rijeke. Ne glume ga, oni to kao u histrionskom teatru postaju, bez omalovažavajuće groteske, već s nekim stripovskim plemenitim patosom. Bezinović današnje Riječane i rijetke stare Fiumane pita tko je bio operetni diktator. Većina to više ne zna, a rijetki o njemu imaju neobične historijske asocijacije, iako je svojom megalomanskom akcijom vojnog prevrata, stvarnosno i simbolički usmjerio političku tranziciju Rijeke. Naturščici čine da on više nije nejsan povijesni fantom, već netko tko bi mogao biti susjed, komunalac, profesionalni hrvatski i talijanski oficir, ili lokalni kvazifilozof iz kavane. Isto vrijedi za njegove vojnike, mladiće u improviziranim uniformama, čije paradiranje gradom i vojne vjezbe podsjećaju na kombinaciju TikTok storija i LARP-a s fasciama. Tu ironiju Bezinović ne naglašava, ona curi kroz svaki kadar.
Estetski mi se nameće paralela s Pasolinijevim filmom "Salò ili 120 dana Sodome" iz 1975. Salò i Fiume o morte prikazuju marionetske tvorevine talijanskog fašizma na mikroprostoru. D’Annunzijeva "republika" bila je laboratorij ekstremizma koji je anticipirao Mussolinijev režim, dok je Salò (1943–1945) bio posljednji trzaj fašističkog režima, teatralna diktatura bez realne moći. U oba slučaja, prostor postaje klaustrofobična pozornica na kojoj se ideologija pretvara u apsurdni ritual. Pasolini je koristio dekadenciju kao ogledalo za moralnu trulež. Bezinović isto čini sjajnom montažom dokumentarnih snimaka i fotografija (sjajan je rad montažerke Hrvoslave Brkušić), ali s manje eksplicitnog nasilja, a više s podsjetnikom da su i "kulturni" fašizmi (D’Annunzijeva poezija, estetika) samo maska za diktaturu. Je li Salò direktno inspiriran avanturom Fiume? Povijesno, Mussolinijev režim je bio opsjednut D’Annunzijevim "estetskim fašizmom", ali Bezinović to ostavlja kao retoričko pitanje: koliko je današnja politička teatralnost još uvijek zarobljena u tim istim shemama?
Zato poruka "Fiume o morte" nije samo da je fašizam glup, već da njegova prividna apsurdnost (pucnjava u prazno, parade u besmislenim uniformama) služi kao privlačno uporište za masovnu histeriju. D’Annunzijeva "avantura" izgledala je kao šou za medije, ali za nekoliko godina isti retorički mehanizmi mobilizirat će milijune za Ducea. Bezinović nas tjera da se zapitamo: koliko je današnjih "šoumena" s ekstremističkim porukama samo prva faza nečeg monstruoznijeg? Kada TikToker postane demagog, a meme postane propaganda, granica je tanka.
Bezinović ne daje jednostavne odgovore. Njegov film djeluje kao opomena: gradovi poput Rijeke nose slojeve historije koji mogu eksplodirati u bilo kojem trenutku. Jer fašizam, koliko god izgledao mrtav, uvijek čeka da ga netko izvede iz groba... u najobičnijoj trenerci.
I, ne nevažno, Bezinović je napravio tako sjajan film, da sam se osjetio povlaštenim što trenunto radim u Rijeci i što ćemo u subotu izaći s predstavom Nigdje, niotkuda, Bekima Sejranovića.

06

čet

02/25

Dubina mog oceana - Rose ocean

star-rose-bloger.blog.hr

U mom životu su ljudi koji mi daju krila,
Oni koji me razumiju i potiču. Pišem o opuštajućim temama i onim koje me vesele, sve drugo što me vuče dolje ignoriram a ja o tome ne pišem. Ne bih bila ja. To sam tako odlučila od početka. Samo pozitivno, lijepo, radosno što mi miluje srce a puni dušu poput mora i prirodnih ljepota. Onaj tko me imalo zna, zna da volim vedro i veselo prirodu, umjetnost, ljepotu, ljubav, sve ono čega treba imati romantična duša. Poput zalaska koje grli more. Poput izlaska zore koja se raduje danu. To ima priču i širinu. Pisanje, fotografija sve što ima neodoljivu dubinu. U srcu stoje najljepši postovi. Postovi ljubavi. Postovi prirode, jednostavnosti. Ulaz u vrata svoga srca prostire se najljepši pogled. Budi lijepo ono te opisuje, budi trag koji djeluje. To što daješ i govoriš to je tvoje ogledalo. Biraj što si... Kakav si... Ljudi će prepoznati neko ovako, neko onako. Ti si osobna svog postojanja, karta svoga svakodnevnog trenutka putovanja. Budi oko ljubavi, duša dobrote. Samo kao sunce obasjane ljepote. Ples na obali duše. To što jesam, to što volim to što pišem u svom oceanu postojim. Ko mala školjka, ko ptica iznad mora, svuda me ima jer to je ljepota obzora. Dio mog izbora, uvijek ona ja. To je priča mene u oku mora, u toj kreaciji emotivne cjeline. Upoznajući nekog stvara se put a ja volim prirodu i umjetnost života tu je sve što treba. Veličina je u prostranstvu neba. Ta plava lipota u kojoj stoji ljubav, dubina iz duše ta nježna svilenkasta treperuća mirnoća poput mora. Hvala Bogu na riječi srca... Dira... raduje... prostire poput valova raznih nota Rose oceana ljetnih vibri, stihova. Zvuk gitare na obali tu ostajemo mi, uklesani u svaki dio... Onom što je za nas to postavio :)) *&*


Oni koji dođu neočekivano a traju i oni su koji te poznaju... :DD
IMG-20250206-123011

04

uto

02/25

Noć muzeja '25.

mcind.blog.hr



Mali prikaz sa slikama iz Muzeja grada Rijeke za vrijeme Noći muzeja. Lani sam prikazao neke eksponate iz Prirodoslovnog i Pomorskog i povjesnog muzeja koje inače posjećujem i u drugim prilikama a sad sam pogledao i ovaj muzej u nekadašnjoj 'Palači šećera'. Tko želi više saznati o riječkoj povjesti uživati će prošetati ovim muzejem a u susjednim zgradama se nalazi Gradska knjižnica i Dječja kuća. Ovdje je dugo vremena bila i tvornica 'Rikard Benčić' (1948. - 2005.) gdje se proizvodila oprema za motore.

Rafinerija šećera prvi je i najstariji industrijski pogon u Rijeci. Osnovana je 1750. za preradu šećerne trske i sirovog šećera. Nalazila se na morskoj obali, a sirovina s jedrenjaka istovarivala se pred tvornički ulaz. Godine 1786. dobila je novu administrativnu zgradu, golemu baroknu palaču. Šećerana je radila do 1828. i naslijedila ju je Tvornica duhana, proširila je kompleks, postajući najveći pogon za preradu duhana u Monarhiji. U kompleks se nakon Drugog svjetskog rata uselila Tvornica motora Rikard Benčić.
Na Šećeranu danas podsjeća kasnobarokna palača, u kojoj su sačuvani brojni oslikani zidovi i reljefni ukrasi, a Muzej grada Rijeke uselio je u nju krajem 2020. godine sa stalnim postavom na dva kata.

Ispred Guvernerove palače gdje se nalazi Pomorski i povjesni muzej i Muzeja grada Rijeke bilo je nekoliko oldtajmera kojima se moglo i provozati kao nekadašnja gospoda. Da li ste više za manji...
no-0141-crop
ili veći kao ovaj stari Cadillac. Mislim da je više ovakvih raznih boja imao i Elvis .
no-0151

Kraj muzeja protiče i potok Brajda po kome se zove i ovaj kvart (ili je obratno) a malo dalje ispod ulica teče i Škurinjski potok po kome je nazvan i susjedni kvart Potok. Na potoku Brajda bilo je nekad i perilo gdje su žene prale rublje.
no-0150
Drugi put pri posjetu Rijeci (ovo je preko puta želj. kolodvora) pogledajte i muzej i potok a na Brajdi ima i tržnica.

Pogled sa Trsata pred stoljeće i po. Na području Kozale desno kako se vidi bili su vrtovi a vjerojatno i koze a danas su neboderi. U jednom postu lani sam prikazao neke od preostalih đardina ispod nebodera.
no-0154

Stara kartolina Sušaka. Više nema parobroda, sad dolaze veći brodovi za ukrcaj/iskrcaj kontejnera.
no-0164-crop
Nekad sam se kupao na mjestu gdje je sad kontejnerski terminal, bila je i gradska plaža za koju se morao platiti ulaz i susjedna slobodna ali bez sadržaja kao kabine za presvlaćenje, kafić i drugo gdje sam bio češće.

Slika 'Alegorija kazališne umjetnosti' od Ernsta Klimta, nastala u Beču 1885. za riječko kazalište (HNK Ivana pl. Zajca) za zid iznad pozornice (proscenij), restaurirana kao i druge slike od Gustava Klimta i Franza Matscha od kojih su šest inače na svodu kazališta a sada se mogu vidjeti i ovako prije vraćanja na stalno mjesto u kazalištu. Mnogi dobro ne pogledaju ove slike za vrijeme predstava a sada se mogu bolje vidjeti bez krivljenja vratova i saznati autore.
no-0173

U palači šećera mora biti i prikaz šećera, ovo su glave šećera kako se nekad pakiralo a stariji će se možda sjetiti kako su kupovali rinfuzo od odlomljenih komadića a i u šk. udžbenicima su se regije u državama sa industrijom šećera prikazivale simbolom stošca.
no-0172

Grad Rijeka je bila poznata i po proizvodnji čokolade.
no-0157

Jedan od guvernera Rijeke bio je i Josip Jelačić a na ulazu u grad na Lujzinskoj cesti nalazi se ploča sa natpisom na taj događaj i omanji tunel je nazvan 'Banska vrata'.
no-0156
Usput sam i sebe snimio kako snimam.
no-0159-crop

Naravno da ću i ovaj muzej pohoditi još koji put.
no-0168-crop

Premetaljke i križaljkica 'srdašce' gdje treba upisati slova NOĆ MUZEJA.

MOĆNA JEZU
uz OMALE TRI
sredile na vezu.
PIJ STEVO sada
ŠALA ĆE ČARAPE
a RAKIJE kod rada.

no-mu-srdasce-2-crop

Kalendarić za veljaču prevrtaču.
kale-0003-crop

03

pon

02/25

Sve kraća Noć :-))

zlicaodopaka.blog.hr

Odmah po tome kaj mi se ne sviđa: Noć je od 6 popodne do 11 navečer. Navečer! Di je onih lijepih 1 u noći kad je nekoć završavala? I di su štandovi s Nescafeom, nema ih već dugo, a baš mi fale :-)).

Kad sam to odvalila s duše, pređimo na lijepo :-)).

Puno vodstava, puno svačeg lijepoga :-)).

Počela sam s Etnografskim, brrrrr :-)). Šest uzoraka katastrofe te sve prelijepe boje koje su tako smrtonosne. Zatim je došlo prvo iznenađenje večeri: Muzej kravate. Obavezno posjetite, odličan je :-)). Konačno sam čula priču o tome kako je kravata postala svjetski (europski :-)) ) poznata, o Tridesetogodišnjem ratu, okrutnim hrvatskim ratnicima koji rade svakaj nekaj i čiji konji mogu zimi preživjeti na ljudetini :-)). Digresija: Svojedobno sam kod Strindberga naletjela na dramu koja očito, opisuje taj rat, ali mi je falio povijesni kontekst no spominjani su Hrvati na čiji sam spomen se sela razbježe :-)). A nisu znali da smo mucice :-)).

Uslijedili su Klovićevi dvori, prekrasan Sjaj u tami i fantastična Od periferije do centra :-)). Pa drugo iznenađenje večeri: vodstvo izložbom Izblijedjela povijest – tvornica kovčega i kožne galanterije Sljeme i priču o Samuelu Gatiju. Također, malo crteža Otona Župančića :-)).

Muzej naive i njhova OHO! i to je naiva koja me oduševljava svaki put :-)). Spuštam se na Dolac, ali pred Zagorkinim stanom je rep pa idem do Arheološkog na iduće iznenađenje, Arheološki pun i prepun k'o nekad. Prva prava gužva, zapravo, skoro prva jer je i kravatni muzej bio prepun :-)). Tako da sam i ne pogledavši, bila jako sretna.

Kako sam odustala od Arheološkog, tj. prebacila ga na nedjelju (Arheološki je besplatan svake prve nedjelje u mjesecu :-)) ), zaletila sam se do knjižnice HAZU koja se isto obnavlja pa je bila mala izložba Kožarićevih crteža. Preko puta je Artmark i razočarenje za kraj, neotvoreno nekaj u Ante Kovačića 5, mrmlj :-)).

Bilo je još toga što bih rado vidjela, ali fale mi ta dva sata. Zakinuta :-)).

Lijepo ... :-))
Kratko, prekratko ... :-))
Hoćemo dulje ... :-))

21

uto

01/25

Zagrljaj

star-rose-bloger.blog.hr

Zagrljaj je ljekovit, on može da utješi, razgali, nasmije…. prijateljski, zaštitnički, ljubavni. Zagrljaj je najljepše što dva bića mogu da podare jedno drugom… bez namjere, traženja, ostatka…
Nekada, zagrljaj je sve što nam treba!
Grilite se danas što više..

Zagrljajem jačamo hormone sreće kod naše djece. Grlimo ih svaki dan najmanje dvanaest puta kako bi jačala i napredovala (pokazala su istraživanja). :))
Sretan vam svjetski dan zagrljaja *&*

FB-IMG-1737462802913

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum

kontakt

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica