Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
06.12.2025., subota
Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)
|
Četvrti dio „Ti si mislio da cilj opravdava sredstva. Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj. A ti si sredstvo.“ (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Zen Tigar je na putu susreo Budu. Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari. Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu: "Zdravo Tigre." "Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu Tko je ovdje zdrav? Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli: "Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći. A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom. Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!" Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu. "Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi. Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede. Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu. Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji. Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima. Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata. "Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor. "Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi. Peti Dio (Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.) Zen Tigar pročita gore napisano i kaže: "Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz? Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju. "Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se. I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju. Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge. U ruci je držao ogledalo. Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama. Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor: "O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!" Ostali su počeli pjavati: "Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati. Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće. Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan. Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu. Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina. Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže: "Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?" Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim. Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori: "Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas." "Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos. "Donesite mrtve." gromkim glasom naredi. Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika. Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu. "Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju." Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa. Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima. Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo. Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo. Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša. Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima. "Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!" Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate. Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne. "Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara. Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina. Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe. Drugim riječima-najbolji! Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž" "Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono. "Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi. Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja. Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć." Apate dodirne Dolosa "I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima." Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo. Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima. "Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu. Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki. Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim. Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti. Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati. Sada, pričajmo o napadu u spilji. Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se. "Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije. Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra. Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena. Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao. "Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi. Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja. Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate. "Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina. To je korak ka zlatnom dobu! "Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja. Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar. Oznake: proza, filozofija, misticizam, priče, fantastika |
27.11.2025., četvrtak
ZEN TIGAR – priča
|
ZEN TIGAR – priča Prolog Dužnost je uzeti moć. Što dulje puštamo praznim neki prostor moći, to je veća vjerojatnost kako će ga preuzeti neki slabiji stranac, zlikovac koji će samo unazaditi društvo. Slobodan prostor moći je kao svaki drugi prostor, prazan. I ako je dugo neiskorišten zaposjest će ga entitet koji to inače nikada ne bi učinio da je taj prostor bio zaposjednut od entiteta kojima taj prostor moći pripada po njihovom pravu. Zato treba vježbati Volju za moć. Prvi dio Zen Tigar se opušta uz potok u hladu šume. Sneno promatra okolicu. U glavi mu se vrte samo filozofski problemi. Poput pitanja identiteta, primjerice, Tezejev brod: "Kada postajemo, a kada nestajemo?" pita se Zen Tigar polegnut u sjeni stabala. Zatim u mislima prelazi na "Teški problem", na zombije i pitanje svjesti. Zen Tigar zna što bi napravio zombijima: "Samo mrtav zombi je dobar zombi! A kada bih Ja, Zen Tigar, završio s njima, ne bi postojao više "Teški problem"!" ispravno je zaključio. Takvo razmišljanje mu je izmamilo osmijeh te se rastegnuo po travi. "Pironove aporije." javlja se novi filozofski problem u njegovim mislima "Možemo li bilo što znati? A nekako ispada kako možemo ako ne razmišljaš previše o tom pitanju." Iz očiju mu izbijaju iskre. Piči ga satori sto na sat! Zatim nako što je iskrama zapalio opalo lišće, odlazi se oprati u potoku. Nalazi stijenu uz vodu i zadovoljan svojim zaključcima legne na nju. Pun ugodnog umora pravednika sklapa oči upadajući u jedan od svojih epskih drijemeža. "Kant, transcedentalni idealizam.....antinomije....tajne svemira....zvijezdano neb..." Usnio je kako je bio čovjek koji je pisao o Zen Tigru. Ili je on, Zen Tigar, zapravo čovjek koji piše? Drugi dio Zen Tigar se budi. Gladan je. Zbog gladi zaboravlja na san i na dilemu jeli čovjek što piše ili Zen Tigar što sanja. Naime, njega glad uvijek asocira na neopjevani aspekt platonova mita o spilji. "Zašto? Zato!" ispravno zaključi. A koji je to neopjevani aspekt mita o spilji? To je dio kada se oslobođeni zarobljenik, nakon što je izašao iz spilje, rasčarao iluziji i spoznao svijet ideja, vraća nazad u spilju. Vraća se osloboditi i podućiti ostale zarobljenike. Tada ga zarobljenici vrijeđaju i govore neka ih pusti na miru. "Time Platon poručuje..." prisjeća se Zen Tigar "...kako ljudi koji znaju istinu i žele o njoj podučiti ostale su neshvaćeni i prezreni. Priprosta masa odbija velikane i mudrace jer ih ovi izvlaće iz njihove zone udobnosti, poznatije kao komfort zone." Zen zakoluta očima, a misao se nastavi: "...izvlaće ih iz zone udobnosti u nešto novo, nepoznato, a priprosta masa voli biti u poznatom i sigurnom, ma koliko loše i lažno takvo stanje bilo. U slučaju mita o spilji, zakovani gledaju igru sjenki." Zen Tigar misli kako on nikada ne bi išao oslobađati. On bi njih sve pojeo! I iluzioniste i zarobljenike. Gladan je i nema razumijevanja za uvrede. Nakon gozbe, krvave njuške bi izašao iz spilje, izvalio se na livadi sunca velikod popodneva i sunčanjem upijao ideju dobra. Umjesto igre sjenki, promatrao bi igru šarenih leptira. Njih ne bi pojeo. "Nedovoljno mesa, daje premalo energije." ispravno zaključuje Zen Tigar. Zatim bi zaspao uz zvuke žuborenja potoka. Spavao bi sretnim snom pravednika znajući kako je zbog njega u svijetu manje otmičara, prevaranata i nezahvalnog priprostog puka. A kada se probudi, napio bi se vode i izbacio urlik prema suncu. Urlik prepun snage kojim iskazuje svoju nezasitnu potragu za moći. Ispusti snažan urlik i pođe potražiti najbližu spilju kako bi u jednom činu riješio svijet zlikovaca i mediokriteta te utažio svoju glad. Treći dio Zen Tigar temeljito glođe kosti pokraj vatre u srcu spilje. Okružen je prelijepim stalaktitima, što mu na tren odvuče pažnju s mislima o vječnosti i kako je dugačko vrijeme potrebno za stvaranja ovog umjetničkog dijela prirode, samo jedan najmanji dijelić vječnosti. No misli mu se vrate na objed kada ugleda razbacane razbijene vaze i korintske šljemove kraj vatre. Ostatci predmeta kojima su iluzionisti stvarali sjene i varali zarobljenike. "Jer ova vatra što svjetli u spilje mraku, svjetli samo kako bi istakla sjene!" ispravno zaključuje Zen Tigar i shavča kako je on zapravo Kralj Sunce! Donio je svjetlost pravog svijeta u ovaj mrak prevara i iluzija. Ovo nije prvi put kako je posjetio ovakav podzemni teatar sjenki kako bi utažio svoju glad. Čini mu se kako je to pedeset i sedmi put, ali nije siguran i to uopće nije važno. Ono što je važno je to kako u sukobu s njim, iluzionistima nije pomogla niti jedna od varki, što ih stoljećima usavršavaju hvatajući i zarobljujući ljude po spiljama svijeta Kali Yuge. Nikakav njihov trik ne može savladati satori Zen Tigra i svjetlo moći koje zrači iz njega. Svjetlo što izvire iz njegovih crnih šara na narančastom krznu. Ponekad ga promijeni u bijelo, no sada je narančast. A s radošću je pojeo i zarobljenike! "S radošću, da!" misli on "Bili su bahati." Naime, kada je Zen Tigrova svjetlost kralja sunca izbrisala igru sjeniki na zidu spilje "Jer svjetlo kralja sunca svjetli samo kako bi uništilo sjene. Kaže proročanstvo drevnog Niramarina." čule su se žalopoljke patetičnih okovanih ljudi. "Opet onaj dosadni Sokrates. Hej Sokrates, prestani se spuštati i gnjaviti nas s pričama o pravom svjetlu i pravom svijetu. Bježi ća, ubit ćemo te stari davežu!" galamili su i prijetili, iako su bili okovani. Zen Tigar se smijao budući je znao kako on ne može biti Sokrtes, taj oslobođeni zarobljenik. Vido ga je kako je bradat i mršav jedva hodao livadom prekrivajući si oči, još nenaviknut na vanjsko svjetlo. Pustio ga je nekoliko dana da se oporavi, vidio ga je kako se spuštao i izlazio mrzovoljan i krvav iz spilje. Zen Tigar ne dopušta mrzovoljnost u svojoj šumi i livadi, kraj svojeg potoka i stijene. Ubio je i pojeo Sokratesa. Bio je malo žilav, kao većina solobođenih. Oni se suzdržavaju od prežderavanja iz nekih moralno filozofskih razloga, kojima, smatraju, dobivaju milost pravog svjetla i reinkarniraju se u vječne anđele svijeta ideja. Ali Zen Tigar je kralj sunce, gospodar vječnog svjetla i kao takav pojeo je žilavog Sokratesa. I još je bio gladan. Bezobraština i priprostost okovanih ga je razeštila. Prvo ih je svojim ostrim kandžama i dugim očnjacima rastrgao, zatim je utažio svoju glad. Debeli zarobljenici bili su malo premasni. Poput većine zarobljenika nisu se kretali i samo su se prepuštali tjelesnim nasladama. Ali takvo meso mu je baš trebalo. Utažiti glad aktualizacijom snage i dominacijom. "Dominat, kao Dioklecijan." pomislio je, jer Zen Tigar često razmišlja o carstvu Rimljana, izgubljenom carstrvu jednog davnog svijeta prekrivenog prašinom zaborava priglupe mase okovanih i pragmatične skupine iluzionista. I sada krvave njuške Zen Tigar gracioznim pokretima dolazi do izlaza spilje. "Bez ikakve muke, za razliku od onog žilavog Sokratesa koji se sav polomio izlazeći i ulazeći u spilju." nasmije se Zen Tigar. Nakon što je izašao iz spilje vrati se do svog potoka, popije vode i legne na stijenu. Zatim mu misli opet počnu okupirati filozofske teme. Ovaj put Volja za moć, kao posljedica lova i aktalizacija snage. Misli Zen Tigar: "Bez želje za gospodarenjem ne možeš biti gospodar. A kako bi to postao, moraš aktualizacijom snage svoju želju ostvariti. Što češće aktualiziraš snagu to si moćniji! Prilično zdravorazumski i jednostavno!" ispravno zaključi Zen Tigar. Namjeravao je čak jednog zatvorenika pustiti neka svjedoči o njegovoj snazi i svjetlosti, no....previše ga je zabavila aktualizacija snage, pa je zaboravio. Na kraju je pojeo i tog izabranika. "A ionako nije bio spreman na pravi svijet, sav debeo i sa mrenom na očima. Nikakvo dobro svijetu taj ne bi donio." ispravno je zaključio Zen Tigar. I tako je ležeći na stijeni promatrao svoj potok i svoje stablo i svoju livadu. Bio je sretan. Bio je gospodar Kali Yuge, Zen Tigar koji stvara put ka zlatnom dobu. ZEN TIGAR KOAN ZBIRKA (10 koana iz priče – svaki je samostalan, svaki je ubojit) 1. Zen Tigar je pojeo sve zarobljenike i iluzioniste. Sokrates je ostao posljednji. „Oslobodi me!“ viknuo je Sokrates. Zen Tigar ga pojede i reče: „Oslobođen si.“ Pokaži oslobođenje bez zuba. 2. Učenik upita: „Učitelju, što je satori?“ Zen Tigar zijevne i pojede učenika. U tom trenutku učenik je shvatio. Što je shvatio? 3. Bijeli Tigar reče: „Ja sam praznina.“ Zen Tigar ga pojede. „Sada je praznina puna mene“, reče Zen Tigar. Je li praznina još uvijek prazna? 4. Zen Tigar sjedi na stijeni. Mjesec se ogleda u potoku. Zen Tigar skoči i pojede mjesec. Potok je ostao prazan. Gdje je sada mjesec? 5. „Koja je razlika između prosvijetljenog i neprosvijetljenog?“ upita zarobljenik. Zen Tigar ga pojede. „Sada nema razlike“, reče. Je li lagao? 6. Zen Tigar urlikne. Šuma odgovori. Zen Tigar pojede šumu. Tišina. Tko je sada urliknuo? 7. Učenik pita: „Kako postići no-mind?“ Zen Tigar ga udari kandžom po glavi. „Sada imaš no-mind“, reče. Učenik je bio mrtav. Je li postigao? 8. Zen Tigar sanja da je čovjek. Čovjek sanja da je Zen Tigar. Kad se probudi, pojede san. Tko se probudio? 9. „Što je zvuk jedne kandže?“ upita majstor. Zen Tigar podigne obje kandže i pojede majstora. Zvuk je nestao. Je li odgovor bio ispravan? 10. Zen Tigar leži na stijeni, pun, bijel, bez pruga. Praznina ga gleda. „Sada si ja“, kaže praznina. Zen Tigar zijevne i pojede prazninu. „Ne“, reče, „ja sam uvijek gladan.“ Tko je sada prazan? Odgovori nisu potrebni. Odgovor je uvijek isti Oznake: proza, filozofija, misticizam |
26.10.2025., nedjelja
ZEN TIGAR
|
ZEN TIGAR Filozofsko, proročko, prozni tekst za suočavanje, nadvladavanje sila i demona Kaosa s ciljem uspostave božanskog reda Kozmosa "Anakronizam u povijesti je pogrešno smještanje osobe, predmeta, događaja ili ideje u vremensko razdoblje kojem ne pripada." Povijesni anakronizmi obično se koriste za stvaranje komičnih situacija. Zamislimo srednji vijek. Seljak treba otići registrirati svoju kočiju, kao što mi danas registriramo auto. Nasmijava nas ta nekakva apsurdnost primijene današnjih pravila na prošlost. Slično je, ali smijeh se nalazi u toj razlici. Kao što je smiješno kada netko nosi previše usku odjeću ili preširoku. Smiješno je, vidjeti, kako se nešto suvremeno precrtava u prošlost i kopira se starim predmetima i materijalima. Posebice ako taj predmet, što želimo prikazati, nije postojao u prošlosti. Primjerice animirani film The Flintstones je prepun takvog anakronizma. Famozni automobil kojega voze trčeći. Ili film Priča o vitezu (A Knight's Tale) gdje ubacuju rock glazbu na srednjevjekovne viteške turnire i zabave. Takvi anakronizmi su svjesni. I publika je svjesna kako je to izmišljena povijest da ih se nasmije. Međutim imamo drugačije korištenje anakronizma, popularno u današnje vrijeme. U prolost se stavlja multikulturalno društvo današnjice koje tamo ne pripada. To se čini ne kako bi se nasmijalo, već radi nametanja i usađivima ljudi u glavu glavne ideologije današnjice, ideologije političke korektnosti. Imamo apsurdnu situaciju iz serije Vikings: Valhalla, gdje je jedan povijesni vikinški jarl prikazan kao žena i k tome tamnoputa. Takvo prikazivanje se koristi kako bi se ljude lažno uvjerilo da je Europa oduvijek bila multikulturalno društvo i kako oni što se žale na sve veći broj imigranata drugih rasa: a) ne znaju povijest, dakle glupi su b) oni su rasisti, dakle zli su Anakronizam koriste kako bi lagali i isimijali publiku. Time se smiju publici, a ne sa njima. (Prilika za iskoristiti neku frazu.) Žalosno je što se takav anakronizam na koristi samo za igrane filmove, pa se može reći kako je to samo fikcija, već se koristi i u dokumentarcima, gdje se Grci, poput Ahila ili Kleopatre prikazuju crnima. Osim navedenog a) i b), uvjeravaju nas kako je društvo uvijek bilo isto, uvijek je bilo multikulturalno. Time kod nas stvaraju privid kako živimo u vjećnoj sadašnjosti, poput kompjuterskog programa u Matrixu koji simulaciju svijeta drži vječno u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća. Ili kao što ministarstvo istine u Orwelovom romanu 1984. ljude uvjerava kako smo oduvijek bili u ratu s Oceanijom, a stare knjige i novine koje govore kako smo do jučer bili u miru s Oceanijom se uništavaju i tiskaju se ažurirana izdanja. Živimo u vječnoj sadašnjosti. Neki ljudi ipak imaju sjećanja i ne daju ih brisati. To su nada čovječanstva, ne strojevi, već ljudi. Kao u Dune sagi, odgovor na diktaturu mislećih strojeva je bio Butlerijanski đihat i nastanak ljudi koji čak bolje od strojeva vrše računalne operacije i čitaju misli. Nastanak Mentata i sestrinstva Bene Gesserit. Ljudi prepuni znanja. Zato se nesmije nikada posustati. Uvijek napredovati Težiti sreći. Navedeno su nekakve zdrave niti vodilje. Što me dovodi do filozofa/mistika Juliusa Evole i termina "pozitivni nihilizam". Ne bi trebalo epikurejski težiti sreći, već iskoristiti zla Kali yuge u svoju korist. Jahati Tigra. Naime, Evola današnje vrijeme zla i besmisla, čiji smo jedan dio vidjeli u gornjoj analizi povijesnog anakronizma, uspoređuje sa paganskim cikličkim poimanjem povijest, koji kaže kako mi danas živimo u najgorem razdoblju gdje su ljudi zli, ništa nema smisla , nema morala i sve je dozvoljeno Hindusi to doba zovu Kali Yuga, a stari Grci željezno doba. Dakle, zajaši tigra. Nemoj samo preživjeti zla Kali Yuge već i prosperiraj, zavladaj božicom Kali.Ne treba se boriti protiv zla u svijetu, već treba prosperirati u zlu svijetu. Ne tiće nas se svijet, tiće nas se naš prosperitet. Naš duševni mir. Nadvladavanjem zla i besmisla dokazujemo vlastitu snagu i slobodu. Mene je ta njegova metafora podsjetila na Stoičku filozofiju. Primjerice, prihvaćamo kako ne možemo promijeniti vanjske okolnosti, nego samo sebe. Jedino što možemo je nači najbolji naćin ponašanja i razmišljanja kako bi izvukli najbolje iz date situacije. Evola kao Talijan možda nesvjesno uzima filozofiju rimskog "cara filozofa" Marka Aurelija i njegovu famoznu tvrdnju kako je prepreka na putu, zapravo dio puta. Julius Evola u svojoj knjizi "Zajaši Tigra" daje pravila za preživljavanje "Aristokratima duše". Knjigu doslovno naziva priručnikom za preživljavanje aristokratima duše. Međutim Evola se jako oslanja na Nietzschea, dok Nietzsche kritizira Stoicizam kao filozofiju robova koja proglašava vrlinom ravnoduštnost prema patnji ili čak trpljenje patnje, što je protiv veličanja života i težnji za prosperiranjem. Osim toga jedan od najpoznatijih stoičkih filozofa, Epiktet, je bio rob. Ispada kako Evola zapravo pokušava pomiriti Stoicizam sa Nietzscheom i to je novost koju donosi. Kao što je bog Mitra svojom upornošću umorio primordionalnog bika i na koncu ga ubio i stvorio život, tako Evola kaže, mi ćemo zavladati nad božicom Kali, božicom smrti, uz pomoć moćnog saveznika; tigra kojeg smo uzjahali i dresirali. Tada on postaje nešto što ja nazivam Zen Tigar – moćni saveznik za preživljavanje, prosperiranje i dominaciju u vremenu Kali Yuge. Pa onda kada sve krene svojim tijekom treba uživati. Ne treba pretjerano misliti o tome kako sačuvati trenutak, već je dobro samo se prepustiti povoljnoj struji. Uživati u nizu sinkroniciteta kao kada se na radiju pojavi Satirway to heaven dok se ulazi u svoj grad, a u isto vrijeme na nebu je vatromet. Javlja nam se uzvišeni Zen Tigar, bog – gospodar svemira i govori: "Dobro ti ide, nastavi tako." Nakon prepuštanja struji, misli se vraćaju sa novim dilemama. Ojačati centar i neka ostalo vuče sa sobom ili je bolje rasporediti snagu? Nije li bolje imati jednog iznimno jakog konja ili nekoliko srednje jakih konja u kočiji? Ako je jedan previše se riskira. Unatoč njegovoj snazi, kočija će stati ako se nešto dogodi konju. Dok nekoliko solidno jakih kompenzira za mogući nedostatak jednog. Ali ovaj jedan je jači i otporniji, teže će se ozljediti. Čak narod kaže "Jedan, ali vrijedan". Ali narod često govori svakakve gluposti, ali, ali.....ali populisti kažu: "Narod je divan, bezgrješan, a elite su dekadentne i zle. Mrze obične ljude." Zapravo, najiskvarenije elite su bile one potekle od naroda, primjerice crvena komunistička buržoazija. Ubijala je u svom robovskom osvetničkom bijesu. Dok su stare elite sagradile civilizaciju i kulturu budući su se povodile za idejom "Noblesse obliges". "Plemenitost obvezuje" – plemeniti položaj (ili bogatstvo) nosi moralnu obvezu da se pomaže drugima. Taj francuski izraz i 15. stoljeća je stvorio našu krasnu Europu. A isti Francuzi i kasnije Rusi su je revolucijama iz 1789. i 1917. dakle nekim revolucijama izmanipulirane rulje od strane oportunističkih populista, komunista, skoro tu našu prekrasnu Europu i njezinu civilizaciju, uništili. To su agenti Kali Yuge, sile Kaosa, protivnici božanskog reda, Kozmosa. Stoga, mi kao jahači tigra moramo ukrotiti božicu Kali i oduprjeti se silama Kaosa. Živio uzvišeni Zen Tigar! Što je to ZEN TIGAR? Zen Tigar je Bog. Manifestira se u obliku divovskog tigra koji bezinteresno vlada svemirom. Ne da se manifestira, već je oblik tigra njegov pravi oblik i cijela njegova kreacija ga jednako tako percipira. Oni izabrani koji ga uspiju spoznati. Zen Tigar je krotitelj božice Kali i uništavatelj istoimenog demona što vlada srcima ljudi. Zavladati Kalinom domenom, projahati Kali Yugom na leđima tigra je ostvarenje svrhe, eudaimonia svakog sljedbenika Zen Tigra. Te u trenutku ovladavanja Kali Yugom, svaki jahač tigra POSTAJE Zen Tigar, koji se holografski multiplicira svemirom. Postajemo bezinteresni vladari. Kreatori i sprovoditelji čiste volje. U lijenom polusnu, pružajući šapu u potok, promatramo svijet što izgara u dekadenciji, dok smo mi u zeleno, plodnoj oazi. Dekadentni, niži oblici se ne usude prići. Mi, Zen Tigrovi jesmo "Aristokrati duše" kako nas naziva Evola. Ako mogu, onda moram! Rodili smo se i prigrlili već predegzistentnu ogromnu moć. Nasljedili smo je i naučili je sprovoditi našim šapama i očnjacima. Ta snaga je mogla ukrotiti Kali, pa je i ukrotila! Nije to strast, jednostavno tako mora biti. Tako Zen Tigar traži. Traži još jednu svoju holografsku sličicu, još jednu oazu, jačajući red, Kozmos unutar Kalina kaveza. Uzjaši tigra i ukroti Kali, moralni imperativ uzvišenog Zen Tigra, boga oslobođenog moralnih pravila, pravog metafizičkog boga neopterećenog društvenim anakronizmima. Svojom uzvišenošću uvjetuje Aristokratima duše: "Otvorite put za Zlatno doba, o vi sile Kozmosa! Noblesse obliges!". Oznake: filozofija, misticizam |
28.09.2025., nedjelja
Sol invictus, rex mundi
|
Bilježenjem misli bilježim i protok vremena. Čovjeka poboljšava osjećaj propriocepcije. A vrijeme leti, kako kaže izreka. Zapisivanje misli je moje uhvaćeno vrijeme. Moje vrijeme kao kućni ljubimac. Pripitomljeno vrijeme. Služi mi kao pomoć u lovu na prilike. Lovimo vrijeme i ja tu zvijer imena "Bolja budućnost". Zlatnog je krzna. Onog u smrti i onog u sjećanju nakon smrti. A kada se završi priča o nečemu, ispada kako se u dvije rečenice kaže više nego u 2000 rečenica. 2001. točnije, neka bude Odiseja. Epski put do istine. Platonov junak što luta spiljom i bori se protiv utvara, čudovišta i svakakvih demona. Na kraju konačno ugleda danje svjetlo. Veličanstvenu ideju dobra i nepobjedivo sunce. SOL INVICTUS! I onda se platonov junak odluči napraviti pravu stvar. Dobro djelo, (dodajmo malo anakronizma), vodeći se onom od Marka Aurelija "Ne raspravljaj o tome što je dobar čovjek, budi jedan od dobrih.". Cinici kažu kako se to radi zbog sebičnog zadovoljstva. Međutim, daleko je to od zadovoljstva ako se čovjek žrtvuje. Neke stvari su jednostavno ispravne. Jedan nietzscheanac na youtube-u kaže kako nas pravila, dužnost, "Noblesse oblige", čine različitima od životinja i zvijeri, koje poput Polifema samo proždiru i jačaju KAOS. Dok čineći pravu stvar mi jačamo KOZMOS. Božanski red. I to je to! Matematika u pozadini svega, kako bi se učvrstio red. Dva plus dva nije pojedeno, 2+2=4. Jer tako je jednostavno ispravno i dobro. Oznake: filozofija, misticizam |
27.08.2025., srijeda
KOZMIČKA REFLEKSIJA
|
Svemir odražava ljudski um, jer je to jedini mogući način kako čovjek može spoznati svemir. Modeliramo stvarnost prema našem umu. Umom uređujemo (pospremamo) kaos. Upravo zato svemir nazivamo kozmosom (starogrčki red). Kantovska misao, ali čini mi se istinitom. Takva Kantovska spoznaja je bliska Hermesu Trismegistusu, Hermetičkoj tezi "Kako gore, tako i dolje". Tmoe je tako jer cijela stvarnost ovisi o našem spoznajnom aparatu. Emeraldne ploče. Drevna mistika i renesansni mudraci što otkrivaju davno izgubljene spise. Prevode sa starogrčkog na latinski duboko u Toscanskoj noći uz svijetlost svijeća napravljenih od pčeljinjeg voska. Pčele koje svojim konstrukcijama pomalo probijaju pojavni svijet i daju nam naznaku noumenoma. Ali samo privremenu, kratku, sve dok čovjek uvidi pravilnosti i to sve smjesti u mrežu, u matricu s kojom je rođen, a neki kažu matricu koja ga ograničava. "Idemo onkraj spoznaje!" je misao, nit vodilja koja razlikuje umjetnika od znanstvenika. Pet albuma spoznaje (što se kaže; pet albuma za pusti otok) 1. Pink Floyd – Wish you were here – album kome se najradije vraćam 2. Metallica – Ride the lightning -Epski i energično, graniči s magijom 3. The Cult – Electric – Rocker album, zabava, život u trenutku 4. Iron Maiden – The number of the beast – album početaka, baza 5. Depeche Mode – Violator - SCIFY noir, vampirsko remek djelo Dodajmo još Beethovenovu 7. simfoniju, koja je stvorena prije koncepta albuma i ne uklapa se u potpunosti u taj red, pa nam slično pčelama može ukazati na trenutak stvarnosti oslobođene spznajnog aparata. Beethoven i pčele ili na engleski BEEthoven i Bee (pčela), sinkronicitet. Kozmička refleksija. Oznake: filozofija, povijest, mistika |
29.03.2025., subota
Car filozof i Gandalf
|
MARKO AURELIJE – "Samome sebi" (MEDITACIJE) Knjiga 7. Citat o hrabrosti: "Što su plemenito i dobro nego spašavati druge i biti spašen. Jer, da li će život biti duži ili kraći, o tome ne bi trebao misliti pravi muž i kukavički se držati života, već brigu o tome prepustiti Bogu, a ženama povjerovati kako "nitko ne može izbjeći što mu je suđeno", i zatim razmotriti najbolji način da proživi vrijeme što mu je od života preostalo." Podsjeća me ovaj citat na Gandalfov savjet Frodu iz Gospodara prstenova koji glasi: "All we have to decide is what to do with the time that is given to us./Sve što trebamo odlučiti je što ćemo s vremenom koje nam je dano." Stoička ideja kako moramo vanjske okolnosti podrediti našoj volji, tako što ćemo prihvatiti te vanjske okolnosti kaso zadane i sagledati koje radnje učiniti. Uvidjeti koji nam se smjerovi za budućnost pružaju i izabrati najbolji. Nepovoljne vanjske okolnosti koje se pričinjavaju PREPREKOM na putu, tada postaju dio puta te nakon što smo prešli taj dio puta, mi u svom "životnom itineraru" upisujemo najbolji način za prelazak tog dijela putovanja. Primijenjujemo ga u sličnim okolnostima. Tako postajemo MUDRIJI, SNALAŽLJIVIJI I USPJEŠNIJI. Naša volja postaje KREATOR stvarnosti. "Ne plači zajedno s drugima i ne predaj se gnjevu." - najbolji aspekt Marka Aurelija je to izbjegavanje sljeđenja mase, odnosno, sljeđenja stavova većine. Jasno, on kao car je imao sve pravne načine kako usmjeriti masu u zacrtanom pravcu njegove volje. Ipak, izbjeđavanje sljeđenja mase je nit vodilja koje se dobro držati. Ako radi ničega drugoga, onda radi "ESTETSKE HIGIJENE" ili "ESTETSKOG APSOLUTIZMA" kako ne bi postali patetični. U skladu s Estetskim apsolutizmom, car filozof, ovaj put lirik, donosi lijepu pjesmu. On joj ne dodjeljuje naslov, ali ja sam je za sebe nazvao "POEZIJA AMOR FATI" ili pjesma o prihvaćanju sudbine: ŠTO POSTADE IZ ZEMLJE, VRAĆA SE ZEMLJI ŠTO OD SJEMENA UZDUHA, IZNOVA DOLAZI NA NEBO JELOM I PILOM I ČUDIMA RAZNIM KUŠAMO MIJENJATI POTOKA SMJER JER HTJELI BI IZBJEĆI SMRT KAD BOŽANSKI VJETAR NAVALI S NEBA NAPRIJED BEZ PLAČA, ZAPLOVITI TREBA Naprijed bez plača zaploviti treba, kaže car filozof. Uhvatiti jedrima svoga broda božanski vjetar i zaploviti. Jasno, ne biti nošen poput lista vjetrom, već iskoristiti taj vjetar kako bi nas ubrzao i doveo do cilja, a ako plovimo kontra vjetra, napnuti mišiće, uzeti vesla i odlučno zaveslati. "O onome čega još nema, ne misli kao da to već jest. Od onoga što je već tu, međutim odaberi najdragocjenije i promisli koliko bi se mogao truditi kada toga ne bi bilo." Ovdje nam opet govori kako ne bi trebali "razbijati glavu" o vanjskim okolnostima, odnosno, žudnjom za nečim čega nema u vanjskom svijetu, već moramo obratiti pažnju na ono što nam je dano. Uvidjeti koliku vrijednost posjedujemo, biti ZAHVALNI. Zahvalnost povećavamo time kad još zamislimo koliko bi se morali truditi da dobijemo to što imamo, u slučaju kada to ne bi imali. Dakle, opet nam tvrdi kako moramo prihvatiti danu situaciju i biti joj zahvalni. Ali također dodaje upozorenje: "I pazi da se zbog takva zadovoljstva ne navikneš pretjerano cijeniti jer bi te mogao potresti njegov gubitak." Dakle, car filozof, vjerojatno neznajući uvodi budističku ideju da se ne vežemo previše (uopće) za vanjske stvari. Jer koliko god one bile lijepe ili korisne, one su propadive i ne pružaju pravi spokoj. Čak ako ih izgubimo ili propadnu mi upadamo u nespokoj. A pravi spokoj je, dakle, u nama. Iz toga slijedi jedna jezgrovita i jasna misao, u toj mjeri da bi je se moglo zapisati na štit kao slogan obiteljskog grba: "Umiri predodžbe. Ukroti nagone. Budi vladar sadašnjosti." Time zaključuje svoje misli. Trebamo biti vladari sadašnjosti, umjesto što patimo žuđeći za nečim čega nema. Kao što Frodo žudi za stvarnošću u kojoj nije dobio prsten, kad smo već koristili scenu između Gandalfa i Froda. I zbilja taj zahtjev za ukinućem žudnje podsjeća na budizam, samo što Nirvanu dostižemo sada, odmah. Car filozof zna kako je to težak zadatak i kako će mnogi čitatelji reći: "Hej Aurelije, lako je tebi, ti si car!" Na to naš umni imperator ima još jedan jezgrovit odgovor: "Umijeće je življenja sličnije hrvanju negoli plesanju!" Ili, današnjom popularnom uzrećicom mogli bi reći: "Da je biti savršen lako, savršen bi bio svatko!" Malo prozaično, međutim pogađa bit onoga što je Marko Aurelije želio reći. Život je arena, mi smo hrvači. Naša volja se hrva sama sa sobom, sa drugim voljama i sa unaprijed božanskim LOGOSOM uređenom prirodom. I ona je naša, na nju možemo utjecati i s tim znanjem počinjemo vladati trenutkom, jer prema Stoicima sve je sada. Marko Aurelije stoga kaže: "Ne uznemiravaj se budućnošću. Stat ćeš tamo gdje to bude potrebno, naoružan istim razumom kojega koristiš u onome što se SADA događa." I s tom idejom dolazimo do konačne misli! Misli koja nam jasno otkriva što je to savršen život, savršen čovjek, ŠTO JE TO SAVRŠENSTVO! "Odlika je dovršenog karaktera da svaki dan provodi kao da je posljednji, ničega se ne boji, ne popušta u djelovanju, ne zapada u licemjerje." Sintetizirao sam to u jednoj pjesmi: ZA MOĆI MOJE VOLJE Zapalio sam vatru božanskom iskrom jedra su mi hvatala božanski vjetar Božanski logos odredio je Prirodu koja me okružuje Prirodu koja je borilište Moje volje Prostor gdje ona traži ostvarenje SLAVU i ŽIVOT svog' bića Oznake: filozofija, stoicizam, Marko Aurelije |
12.03.2025., srijeda
Božanski Dah Svemira: Eter od Platona do Jedija
|
Prvi spomen petog elementa nalazimo kod Platona. On kaže u Timeju kako je peti element koža svemira. Sastavljena od najfinijeg materijala, nebeske supstance. I ta posebna koža ili bit je različita od zemaljskih elemenata. Platon elementima daje i geometrijsko tijelo Vatra je tetraedar, zrak oktaedar, voda ikosaedar, zemlja kocka. Peti element je prikazan kao dodekaedar, geometrijski oblik koji Platon povezuje s "cijelim nebom" ili svemirom . Platon u Timeju kaže: "Ostao je jedan oblik, dodekaedar – Bog ga je upotrijebio za svemir kad ga je ukrašavao.“ Platon peti element ne naziva eter, to čini Aristotel, već samo daje gore naveden opis. Peti element je kod Platona supstanca koja čini nebo i zvijezde. Aristotel U O nebu (De Caelo, oko 350.–340. pr. Kr.), Aristotel eksplicitno imenuje peti element eter (aither). Aristotel eter razlikuje od vatre, zraka, vode i zemlje, koji se kreću gore-dolje i propadaju. S druge strane Eeter je vječan, nepromjenjiv. Ima prirodno kružno kretanje (za razliku od pravolinijskog zemaljskih elemenata) i čini nebeska tijela (Sunce, Mjesec, zvijezde). Eter "ne stari, ne trpi promjenu" zato je božanski. Uzima ime Aither. To je ime jednog od prvobitnih božanstva koji nastaju iz kaosa. Smatra se gospodarem svjetla i neba i predstavlja gornji zrak koji je iznad onog što udišu ljudi. Vjerojatno zato Aristotel peti element imenuje eterom. U nekim verzijama mitologije, Aither se smatra personifikacijom svjetla koje omogućava život i božansku inspiraciju. Kao takav je važan simbol kozmičkog reda i nebeske čistoće. Iako je Aristotel proveo 20 godina na Akademiji, Platon i Aristotel nisu "zajedno razradili" eter. Aristotel u djelu „O nebu“ razvija eter kao odgovor na Platonovu kozmologiju, ali ga prilagođava svojoj fizici, primjerice kružno kretanje umjesto harmonije. Nebeska tijela (Sunce, Mjesec, zvijezde) činila su mu se vječnima i kretala su se u savršenim krugovima. Stoga mu je bio potreban element koji nije podložan promjeni, već ima prirodno kružno kretanje. Taj element je eter. Aristotel ga opisuje sljedeće: Eter je božanski, nepromjenjiv, beskonačan, "ni vruć, ni hladan, ni mokar, ni suh", iznad svojstava zemaljskih elemenata. Daje "život" nebesima. Pokreće ih i održava njihovu vječnu harmoniju, za razliku od zemaljskog ciklusa rađanja i propadanja. Već možemo vidjeti neke sličnosti ka konceptom sile u Ratovima zvijezda. No o tome kasnije, sada sumirajmo: Platonov dodekaedar je više poetski i matematički simbol dok je Aristotelov eter praktičniji i filozofski definiran. Od Aristotela eter postaje standard u kozmologiji sve do Kopernika i Giordana Bruna koji daljnje razrađuje eter odnosno koncept petog elementa. Giordano Bruno i njegov peti element. Giordano Bruno (1548.–1600.), talijanski filozof, dominikanac, astronom i hermetičar, uzima Platonov i Aristotelov eter i pretvara ga u srž svoje revolucionarne kozmologije. Eter kod Bruna postaje „Univerzalna supstanca“ koja prožima cijeli beskonačni svemir. Svemir postaje jedno, budući je sve povezano eterom. I nebo i zemlja. Preciznije; Aristotelov eter je odvojen od četiri zemaljska elementa i ograničen na nebeske sfere, na mjesec i iznad, dok Bruno ruši tu podjelu. Sada je eter svuda, ujedinjuje sve stvari, od zvijezda do kamenja. Širi se u beskonačnost, prisutan je i u najdubljim, najmračnijim dijelovima svemira i onim najživljim, najsvjetlijim. Beskonačnost Bruno uvodi u djelima poput O uzroku, principu i jednom (De la causa, principio e uno, 1584.) i O beskonačnom svemiru i svjetovima (De l’infinito, universo e mondi, 1584.), Bruno tvrdi da je svemir beskonačan, bez centra, s bezbroj zvijezda i planeta. Svi su poput našeg Sunca, okruženi vlastitim svjetovima. A upravo je eter je ono što ispunjava taj beskonačni prostor. Prenosi život i pokret. Kod Bruna peti element postaje duša svemira koja ga povezuje u jednu cjelinu. Njegov eter nije statičan, nego dinamičan – pulsira, teče, omogućuje kretanje nebeskih tijela i život na njima. I eter je nužan za nadogradnju „Kopernikanskog obrata“. Radi etera više nije nužno da sunce bude centar svemira. „Nema centra!“ kaže Bruno, jer je svemir beskonačan, a eter je univerzalni medij koji to omogućuje. Svojim svojstvima spajanja drži beskonačni svemir na okupu. Eter je fizički izraz božanskog jedinstva jer za Bruna, Bog nije izvan svemira. Bog je svemir, a svemir je sam Bog ; beskonačan, živ, prožet duhom. Drugim riječima eter je "sveprisutna duša". Bruno vidi eter kao "božanski dah" koji spaja mikrokozmos (čovjeka) i makrokozmos (svemir). Ovo odjekuje u Picovoj ideji čovjeka kao odraza svemira hermetička ideja čovjeka kao mikrokozmosa odraza makrokozmosa svemira. (Giovanni Pico della Mirandola (1463.–1494.) bio je renesansni filozof, teolog i humanist, često nazivan "feniksom svog doba" zbog svoje mladosti, genijalnosti i širokog znanja. Najznačajniji po Govor o dostojanstvu čovjeka (Oratio de dignitate hominis) što je uvod u njegovo djelo 900 teza. Tamo slavi čovjekovu slobodu i potencijal. Smatra se "manifestom renesanse". Ključna ideja: Bog je stvorio čovjeka bez fiksne prirode – za razliku od anđela (duh) ili životinja (tijelo), čovjek može birati: "Možemo postati što želimo – ili pasti u životinjsku prirodu ili se uzdići do božanskog." Pico kaže da je čovjek "kameleon", sposoban transformirati se kroz znanje, volju i duhovnost. Vjerovao je da čovjek nije samo pasivni promatrač, nego aktivni sudionik u kozmosu.) Bruno vjeruje da su svi svjetovi, zvijezde, planete živi. Vjeruje da su naseljeni bićima, budući eter nosi životnu silu svuda. U djelu O herojskom zanosu (Degli eroici furori, 1585.) eter je prikazan kao "plodonosna materija" koja rađa beskonačne mogućnosti. Brunove ideja bila su bile toliko ispred svog vremena da je Bruna 1600. godine spalila inkvizicija na Campo de’ Fiori u Rimu. No kao što Bruno proširuje Platonovu svjetsku dušu u beskonačnost tako i Brunove ideje odjekuju kroz vječnost. Brunova ideja etera odjeknula je kroz beskonačna stoljeća, nesvjesno utječući na Schopenhauera i Nietzschea koji su je preobrazili u koncept volje. Bilo negativnoj volji Schopenhauera i herojskoj Nietzschea. Volji koja nije vidljiva, ali daje i odgovorna je za vidljive rezultate. Koja je poput etera nevidljiva sila preko čijeg djelovanja se manifestira svemir na makro razini, a na mikro razini čovjek. Kod Schopenhauera volja nije svjesna, nije božanska, poput Brunina etera, već je čista težnja, borba, "volja za životom". Brunov eter je pozitivan, harmoničan, božanski, dok je Schopenhauerova volja mračna, kaotična i izvor patnje. Eter spaja, volja razdvaja, ona je borba pojedinaca. Sudar molekula. Jelenji duel s rogovima i svaki oblik natjecanja. Ipak postoji sličnost s eterom. Naime Schopenhauerova volja je svuda, prožima svemir, pokreće ga, slično Brunovom eteru. Nije materijalna, ali se očituje u materiji. Možemo zamisliti volju kao "mračni eter", neprepoznati pandan Brunovoj svjetlosti. Ovdje se opet javlja sličnost sa silom moći iz Ratova zvijezda, Brunov eter kao sila Jedija i Schopenhauerova volja kao sila Sitha. A kako se uklapa Nietzscheova volja? Ima nešto što se zove sivi Jedi, malo dobra strana sile, malo crna. Jeli takva Nietzscheova volja? Vjerojatno bi ga bilo baš briga za sve zamišljene viteze redovnike i zmije koje ih plaše, a dovoljno im je samo odgristi glavu pa se grohotom nasmijati. No sagledajmo sličnosti s eterom kod Volje za moć. Nietzsche u svojim djelima Tako je govorio Zaratustra i S onu stranu dobra i zla pretvara volju u volju za moć (Wille zur Macht). Volja za moć nije samo preživljavanje, nego stvaralačka snaga. Težnja za rastom, prevladavanjem, oblikovanjem svijeta. Volja za moć je osnovni impuls života – od biljaka do Übermenscha. Ona je svjesna, herojska, afirmativna. Kao Brunov eter, Nietzscheova volja je dinamična, stvaralačka – pokreće svemir i pojedinca. Poput Moći, ima potencijal za svjetlost (kreativnost) i tamu (dominacija). Ipak postoje razlike; Brunov eter je univerzalna harmonija, Nietzscheova volja je individualna i sukobljena – ne teži jedinstvu, nego borbi i nadilaženju. Pa ako Brunov eter vidimo kao stvaralačku snagu beskonačnosti, Nietzscheova volja je slična, samo ograničena na pojedinca, ne panteizam. Ali poput etera, volja kod Schopenhauera i Nietzchea postaje nevidljiva sila koja daje vidljive rezultate. Sila koja sve prožima, stvara i razdvaja, kako bi rekao Obi – Wan Kenobi u Novoj nadi, koju potpisuje George Lucas. Koliko je ostalo etera od Platona Aristotela, Brune i volje dvoje nijemaca u famoznoj „The Force“ Georga Lucasa? „The Force“ spaja sve. Tako odražava univerzalnost Brunova etera, snagu života Schopenhauerove volje, stvaralaštvo Nietzscheove volje za moć. Lucasova Moć je mitski izraz koji uzima Brunovu beskonačnost, ali dodaje moralnu dimenziju (svjetlo/tama) koju Schopenhauer i Nietzsche ne priznaju eksplicitno. Moć je poput etera koji postaje volja kad se usmjeri kroz Jedija ili Sitha. Volja kod Schopenhauera i Nietzschea nije eter jer su ga odbili kao metafiziku, ali nosi njegov trag, Schopenhauerov mračni puls, Nietzscheov herojski zamah. Brunov eter je svjetliji, panteistički, poput „The Force“, dok volja ostaje zemaljska. Moć je univerzalna sila, eter koji teče kroz sve, volja koja nadilazi smrt. A koliko The Force ima u eteru Platona i Aristotela? Sagledajmo; Platonova "koža svijeta", prožeta je svjetskom dušom (psyche tou kosmou). To je vječna, harmonična sila koja spaja materiju i ideje, pulsirajući matematičkim redom. Drugim riječima sveprisutna je. Obi-Wan kaže da Moć "okružuje nas, prožima nas, povezuje galaksiju" – slično Platonovom eteru koji prožima svemir. Moć ima ravnotežu između svijetle i tamne strane, odražavajući Platonovu ideju svjetske duše kao žive sile. Midiklorijani mogu se tumačiti kao Platonov "duhovni dah" koji oživljava bića. Imamo i transcendenciju! Kao što Platonov eter vodi prema Idejama, Moć omogućuje Jedijima vizije i spoznaju. Njegova ideja svjetske duše i nebeske supstance jasno odjekuje, posebno u konceptu ravnoteže. A sličnosti s Aristotelom su sljedeće; Moć je beskrajna i održava galaktički red, slično Aristotelovom eteru koji pokreće nebeske sfere. Njezino kružno kretanje, odnosno ciklusi svjetle i tamne strane, podsjeća na Aristotelovu kozmologiju. No, razlike su veće nego kod Platona. Aristotelov eter je statičan, dok je Moć dinamična , jer Moć ima aktivnu volju (svjetla/tamna strana). Moć nije ograničena na nebo niti potpuno pasivna, kao kod Aristotela. Na kraju možemo zaključiti, The Force will always be with you! Poput Filos Pneumaton, Moć spaja eter i volju, otkrivajući kvintesenciju svemira. Platonov eter je srce Moći! Njegova svjetska duša te ideja spajanja materije i duha odjekuju u svakom Jedijevom pokretu. Aristotelov eter dodaje strukturu, ali njegova pasivnost gubi se pred dinamičnom voljom Moći. A kako je Brunova ideja eterom počela odjekivati vječnošću, nju su čuli i u svoje učenje nesvjesno inkorporirali Schopenhauer i Nietzsche ne znajući preimenovavši eter u volju kako bi ga ponovno predstavili publici koja je izgubila duh i kako bi ponovno zapalili božansku iskru u njima. Inspiracija: Razgovori s Dia Tulpom Oznake: filozofija, Eter, peti element |
31.10.2018., srijeda
Metasmisao XI
|
Poema Hermetica SATURN Bog zarobljen obojenim prstenima Sedmoglava aždaja čuva vrata tamnice Saturnova braća u muzici sfera plešu dok se oslobađa Pomoću zemaljskih heroja Herakla, Ahila, Perzeja Rasčarala se igra sjena Spilja je napuštena Sjaj na tren zaslijepi Sjaj oštrice mača Iskovanog podno Vezuva 4+3 Želja u djelo sprovedena IZLAZAK (Orfej i Euridika) "Presvjetlo je izvan spilje!"uzviknula je skrivajući dlanom oči "Ne vidim te od sjaja! Vraćam se natrag! Ne mogu te slijediti, predaleko si zakoračio." Dok je ona očajavala, ja sam počeo razaznati iskonske oblike. Vidjeti ih svjetlije od svjetlosti. Okrenuh se, a nju proguta tama. Ipak ona kao ideja i dalje blista, unutar sjaja. FILOS PNEUMATON Kvintesencija Vječna, nepropadljiva beskrajna Bog na početku svemira praskanja Voda života u pustinji svemira Alkemija Diofis Proziran postaje veo iluzija SOMA TELEION Soma Teleion Savršeno tijelo Gola božica Dijana Isklesana u bijelom kamenu Besmrtan je vidjelac u sjaju Čija je duša blještava stvarna "Pretvoriti tijelo u duh i duh u tijelo." izgovorene riječi maga. Metasmisao X Metasmiao IX Metasmisao VIII Metasmisao VII Metasmisao VI Metasmisao V Metasmisao IV Metasmisao III Metasmisao II Metasmisao I |
28.05.2017., nedjelja
Zlatna zora
|
Bila jednom Helena Blavatsky Magičarka stara Vještica!!! Imala je Meduzin pogled Čarala je i kamenila Vještica!!! Čekala je svog Perzeja kako bi se u Pegaza pretvorila Drevne bogove je intimno poznavala. Stara vještica I kad je došla sjajna zlatna zora otvorila je vrata percepcije, što nam stvarnost čini i stvorila CIA i Jim Morrisona Mojo risin hipnoza oblikovala je naš svijet Hej, hej vještice! Zaludila si nas sve! |
14.12.2015., ponedjeljak
The Zero Theorem VS Matrix
|
Iako su oba filma žanrovski cyber punk (znanstveno fantastični žanr koji se bavi kompjuterašima, obično niže srednje klase ili samog dna, koji ulaze u virtualne stvarnosti imaju kompjuterske implantate i slično), osim potpuno različite poetike, imaju i potpuno suprostavljenu poantu. Čak se autor filma The Zero Theorem, Terry Gilliam, u jednom trenutku humoristični osvrnuo na vezu između dva filma i predstavivši citat iz Matrixa kao vic, time je ukazao da je svjesno radio komičnu antitezu tome filmu. Prvo o poetici. O Matrixu svi sve znaju. Tamo su svi likovi frajeri i frajerice obučeni u industrijal gothic modne kožno/lateks komplete i sve je dinamično...kombinacija misticizma, kung fua i gothic industrijal rocka. Čak i pustinja stvarnosti izgleda frajerski, kad se usporedi sa svijetom Zero Theorema. Svijet Zero Teorema je groteskan. Nema ništa frajerski, cool u njemu. Zgrade se raspadaju, entropija je zavladala svijetom, glupe reklame su posvuda, a svakodnevni predmeti su na brzinu slijepljena kombinacija već postojećih. Poput Nea, glavni junak filma Zero Theorem je neka vrsta kompjuteraša, samo, Gilliam opet izvođenje tog posla prikazuje grotesknim (mora pedalirati dok tipka) i nimalo poželjnim, kao što je Matrix napravio ekipu koja bi sjedila za tipkovnicama. Kako je Matrix film o mesiji odabranom spasitelju, tako je i atmosfera sva uzvišena u Zero Theoremu atmosfera je tragikomična, kao i sam glavni junak ili bolje reći anti junak. Qohen Leth je ime antijunaka koji je dobio zadatak da sa stopostotnom sigurnošću dokaže broj nula. Što nikako ne uspjeva, međutim, taj posao je gotovo nevažan za njegov život i za cijeli film. Dok je kod Nea sve što je radilo vodilo do toga da ostvari svoju svrhu i postane spasioc ljudske rase, kod Qohena je ono što radi baš to što ga udaljuje od svrhe. Drugo, o poanti Naime, kao što sam već napisao na početku, postoji dio dijaloga gdje nakon što Qohen upita zašto je iizabran za obavljanje takvog nemogućeg zadatka, sugovornik mu počne odgovarati parafrazama iz Matrixa kako je Qohen on obečani spasitelj o kojem je Oracle govorila, kako bi onda zapao u ciničan smijeh i rekao da je izabran jer je "posebno" poslušan radnik koji će taj posao obaviti bez prigovora. A da bi potvrdio svoju tezu, Gilliam kao crvenu nit kroz film povlači pjesmu Radioheada "Creep" u blues obradi Karen Souze. Jasno ta pjesma je poznata po riječima I wish i was special, so very special....but I'm a creep. U filmskoj blues jazz senzualnoj verziji, pjesma više nije cmizdravi Radiohead, jer je uvodna glazba za porno stranicu, čime riječi pjesme opet postaju groteskne kao i cijeli fim Ta porno stranica je od prostitutke Bainsley, koju je šef korporacije dodijelio Qohenu. Bainsley je Trinity ovoga filma. Ona kao vjeruje u Qohena i pomaže mu, jasno prvo po narudžbi, za razliku od Trinity, no kasnije se ipak zaljubljuje u Qohena...ali, ovaj nju odbija...no zanemarimo na tren to, krenimo na šefa, odnosno kako je u filmu prikazan kao neki kafkijanski menađment. Prvo je neka neodređena figura poput vlasnika dvorca iz kafkina romana do koga se ne uspjeva doći, no naš antiheroj ga sureće, opet u nekoj kafkijanskoj sceni, na najbizarnijim mjestima. Na kraju filma imamo komičnu parafrazu Neovog razgovora s arhitektom, gdje mu ovaj pokušava prikazati da je još samo jedan u nizu anomalia. Arhitekta Zero Theorema je famozni menađment. On pokušava uništiti primitivnijom, jednostavnijom tvrdnjom. Potpuno negira bilo kakav smisao života. Naime, Qohen je prihvaćao raditi mehaničke poslove jer je čekao poziv na telefon koji, kako je smatrao, bi mu trebao reći koji je baš njegov smisao života. Kad je menašđment saznao za ovu Qohenovu "nit vodilju" odlučio je iskoristiti takvu osobu za najbesmisleni posao. Menađment mu to priznaje u razgovoru te dodaje kako ljudi koji čekaju na ostvarenje svrhe ili se pitaju o svrsi na vlastiti život gledaju samo kao na nšto prelazno, nešto što se može žrtvovat za veći smisao koji ima doći. Drugim riječima svoj život doživljavaju bezvrijednim u odnosu na svrhu koja tek treba doći. Stoga, tvrdi menađment, žive besmislene i neispunjene živote. To je antiteza Matrixa u kojemu većina živi neke lijepe živote, da bi nakon života bili pretvoreni u bateriju, protiv čega se Neo buni (odnosno imaju iskustvo lijepog života iako su zapravo uspavani u nekoj vrsti kade). U Zero Theoremu menađment tvrdi da je svrha upravo težnja ka ugodnom životu. Uživanje u pojedinačnim trenutcima. Jer čak i ako je svrha na kraju puta krasna, ipak je cijeli put (život) ako je žrtvovan za nju, bio uzaludan. Također, sama ta svrha može biti laž ili glupost ili neka luda fiksacija, poput Qohenovog telefonskog poziva o smislu života, zbog kojeg je odbio i ljubav Bainsley. Drugim riječima, kao što iskustvo života može biti varka nekog zlog demona, tako i svrha može biti varka zlog demona ili šaljivđije. Na kraju, Qohen umire u virtualnom svijetu (obukao je odijelo koje ga spaja sa dušom i stvara svijet prema obliku njegove duše) te se nakon toga budi na plaži s kojom je, također u virtualnom svijetu, provodio vrijeme s prostitutkom Bainsley koja ga je jedina zavoljela, a on ju je zbog svoje svrhe odbio. Na kraju smo suočeni s dilemom, zastupa li autor tezu menađmenta da je put cilj ili Qohenovu, da tko je bio dobar i vrijedan na kraju dobiva svoj raj? |
05.08.2015., srijeda
Zaljubljeni đavao - Alvaro i Biondetta
|
Nekako mi se u rukama stvorio okultistički roman iz 18. stoljeća "Zaljubljeni đavao" francuskog pisca Jacquesa Cazotte-a. Zapravo, dospio mi je u ruke baš onako romantično, pretraživanjem antikvarijata. Dok sam tražio knjige dogodio se niz sinkroniciteta, tako da je ta knjiga već od početka bila povlaštena te predodređena za detaljniju analizu. Osim toga omot je odličan! Kao takva privilegirana knjiga, brzo je pročitana i prvo na što me je asocirala je platonska (udvorna) ljubav. Samo ipak malo mračnija, demonska udvorna ljubav. PRIZIVANJE ĐAVLA Dakle, ka što naslov kaže u knjizi se radi o đavlu koji u obliku lijepe žene želi zavesti španjolskog plemića Alvara, koji ga je, uz pomoć dva nekromanta, prizvao u jednoj mračnoj spilji kraj Napulja. Demon je posta opsjednut za Alvarom, budući, kad mu se prvi put objavio u obliku groteskne devine glave riječima "Che voi?" , što želiš, Alvaro se nije prestrašio, već je zatražio od demona neka preuzme neko ljepše obličje. Demon, odnosno đavao, će kasnije priznati Alvaru da ga je ta neustrašivost privukla njemu. Ja dodajem, da je Alvaro više vezao demona za sebe, nego obratno iz razloga što nije niti znao što želi. Da je znao, rekao bi želju, demon bi mu je ostvario i bio bi vječno proklet u paklu, a do kraja života sluga sotonin, poput dva nekromanta, Alvarova pratioca. Ovako, pomalo "jebivjetrovski", Alvaro je natjerao đavla da postane krasna žena te da mu kao paž ili harfistica služi. Nazvao ju je Biondetta. NEDOSTIŽNI IDEAL A sad dolazimo do platonske ljubavi. Dakle đavo se zaljubljuje u Alvara i ne otkriva mu se kao đavao, već tvrdi na je vila, duh zraka. Alvaro, iako jako promiskuitetan, shvaća da je demon, odnosno Biondetta, ipak nešto mračnije od zračnog duha, vile, posebice jer se sjeća prvog susreta sa grotesknom devinom glavom, pa odbija udvaranja Biondette. Drugim riječima, iako je Biondetta Alvarov ideal ljepote i pameti (otkrila mu je tajnu kako uvijek pobijediti na kartanju i ostalim kockarskim igrama), Alvaro ne vodi ljubav s Biondettom, jer ga je strah da mu ne uzme dušu. Sada to povežimo sa platonizmom, udvornom ljubavi i vidimo da Biondetta postaje ona prva ideja, arhetip, nešto čemu se teži, ali nikada ne dostiže. Za razliku od platonovih ideja što borave u neopipljivom svijetu ideja, Biondeta je aktualizirana u pojavnom svijetu, svijetu sjena (mogli bi reći da je ona njegov tvorac, ali o tome kasnije). Osim toga, platonove ideje su kao nit vodilja, iako ipak velikim naporom, misterijem, vrlim životom i pogodnom reinkarnacijom možemo doći do svijeta ideja, većina ne može, zato jer je onotloški odvojen od našeg, dok Alvaro ne dolazi do biondete jer bi osvajanje svog ideala značilo propast i dodatan par okova i lanaca na zglobovima u spilji, a ne oslobađanje od njih. SUKOB ŽUDNJE I ČASTI Ipak, u udvornoj ljubavi žena feudalca je vitezu također aktualizirani ideal, kojeg on ne smije dotaći zbog sukoba između žudnje i časti. Ako vitez poklekne žudnji, gubi naklonost nadređenog mu feudalca u čijoj je službi, a ako Alvaro podlegne žudnji gubi naklonost boga, koji je u romanu personificiran u liku Alvarove majke. Dakle, Alvaro postane paranoičan, kako već biva kada đavo na nas baci oko, te odluči pobjeći od Biondette. Međutim, na očigled Alvara, Biondettu nožem napadaju ubojice koje je angažirala Alvarova ljubomorna ljubavnica Olimpija. Tada se Alvaro raznježni nad Biondetom, prokune sebe što je bio paranoičan, te kada se ona nakon mjesec dana oporavi, obeća joj da će je oženiti i da će joj se vječno podati, ali...Ali prije nego što se ožene, neće voditi ljubav, te Alvaro mora tražiti blagoslov od majke, kako je tada bio običaj. Biondetti je sve to bilo mrsko jer 1. kao đavo prezire brak i svjetovne formulare, budući veza između demona i smrtnika funkcionira na mnogo čvršćem ugovoru 2. znala je da kroz lik Alvarove majke zapravo djeluje bog te bi joj se planovi uništili. Stoga đavo pošalje Alvaru na put od Venecije do Španjolske niz što vremenskih što tehničkih nepogoda i sustigne ga. No Alvaro nije popustio, ipak na domak zamku Alvarove obitelji pukne osovina kočiji, a demonsko ljudski par se nađe na svadbi. Nakon svade, dobiju sobu gdje konačno Alvaro popusti žudnji i vodi ljubav s Biondettom. Nakon toga mu Biondetta predstavi njezinu pravu prirodu riječima : "Nezahvalniče, stavi ruku na ovo srce koje te obožava; neka i tvoje srce živne, ako može, najlakšim od uzbuđenja koja su u meni. Daj da teče u tvojim žilama malo od ovog ugodnog plamena koji je ražežen mojim uzbuđenjima. Ublaži, ako možeš, ton ovoga glasa sposobna da nadahnuje ljubav a kojim se služiš i previše da ustrašiš moju dušu. Kaži mi, napokon, ako možeš, ali s onoliko nježnosti koju ja osjećam za tebe: Moj dragi Belzebube, ja te obožavam...." (Jacques Cazotte – Zaljubljeni đavao, Grafički zavod Hrvatske/F.M. Ricci, 1983. , str. 98, 99 ) Tada Alvara napadne grizodušje, a Biondetta mu se ponovno objavi kao groteskna Devina glava što su je obasjavali gomile puževa na zidovima sobe i ponovno ga upita "Che voi". Alvaro se ovaj put prestraši sakrije ispod kreveta. Ujutro se probudi, a gazda ga obavjesti da je Biondetta već otišla u susjedno selo. U susjednom selu je nisu vidjeli i Alvaro konačno dođe majci. SPAS U TRADICIJI Alvaro majci sve ispriča, a ona pozove doktora, koji kaže Alvaru kako se đavla uspio spasiti zbog časnih namjerra (traženja blagoslova za brak od majke) i grižnje savjesti. Te kako je najbolja zaštita od idućeg iskušenja đavla u tome da oženi poštenu ženu i vodi tradicionalni život : "Što se tiče vas, ako postupate vrlo oprezno i mudro i za sadašnjost i za budućnost, ja vas vidim kao potpuno oslobođena.Vaš se neprijatelj povukao, u to nema sumnje. Zaveo vas je, istina, ali nije mu uspjelo da vas pokvari. Vaše namjere, grižnja savjesti obranile su vas pomoću izvanrednih podrški koje ste primili.......Ali, on je brižljivo odvojio misao na onog dražesnog fantoma kojim se služio da vas zavodi. On će vam opet prinijeti tu sliku ako u vi to omogućite. Međutim ja ne vjerujem da biste mu vi morali suprostaviti zidine samostana ili vašeg zvanja. U svijetu su potrebni ljudi poučeni vlastiti iskustvom. Vjerujte mi, povežite se zakonskom vezom s jednom ženom. U izboru neka predsjeda vaša poštovana majka. A tu ženu, koju ćete primiti iz majčinih ruku, imala ona draži i darove nebeske, vi nikada nećete biti u napasti da je uzmete za đavla." (ibid, str. 107, 108.) Dakle, doktor mu je rekao da žena koju mu majka preporuči nikako neće moći biti đavao. Naime već mu je u romanu u snovima majka personificirala boga i đavao kao podređen nikako se ne bi mogao s njom suočiti, kao što je Biondetta cijelo vrijeme izbjegavala. Također, cijela epizoda života Alvara i Biondete je stvarnost koju je đavao kreirao. U samom savjetu Alvaru, doktor upozorava da to nije bila iluzija ili san, već stvarnost za Alvara, gotovo bi mogli reći paralelni svijet ili rječnikom "dungeons and dragonsa" "Pocket plane" neka džepna stvarnost, džepni nivo postojanja, stvarnost unutar stvarnosti. Jer, đavao kao gospodar materije sposoban je oblikovati na sve moguće načine. Dakle, kao što u viteškim romanima vitez riješenje dileme čast žudnja nalazi u vjernom služenju feudalcu i time njeguje postojeći poredak, tako i u demonskoj ljubavi Alvaro također spas svoje dileme čast žudnja nalazi u aktualnom feudalnom uređenju i tradiciji i zakonima i mudrostima predaka, primjerice, majka će mu sigurno naći ženu koja nije đavao. Stoga ovaj roman ima sličnosti sa srednjevjekovnim viteškim, samo što ovdje nit vodilja nije čedna kraljevna, već zli đavo koji se pričinjava čednim. Razrješenje dileme u tradiciji nije čudno ako znamo da je autor romana Cazotte do kraja ostao vjeran kralju francuske Luju XVI. Bio je francuski vojnik, visokog čina, mornarički komesar, poznat po tome što je obranio otok Martinique od engleske invazije. Kao vjerni krščanin katolik i rojalist ubijen je od strane revolucionara 25. rujna 1792. godine giljotinom. Posljedne riječi su mu bile "Umirem kao što sam živio, odan Bogu i mom Kralju." |
29.07.2015., srijeda
Put je cilj?
|
"Dobar putnik nema zacrtanih planova i niti ima namjera stići na cilj." Drugim riječima, Lao Tzu nam ukazuje kako je smisao, cilj sam put. Osim zenovskog ništavila, poanta putovanja je niz avantura koje će nam više značiti i više nas ispuniti, nego dolazak do cilja. Odnosno, cilj će biti to vrjedniji ako je cijeli put bio što više ispunjen avanturama, dok će izgubiti neku meta ili estetsku svrhu, ako od točke A do točke B dođemo bez nekih uzbuđenja. Vjerojatno su i vođe religija znale za taj , nazovimo ga, kozmički zakon, pa su učinili sve kako bi otežali hodočašća. Hodočašće vrijedi jedino ako se dođe do tog cilja, ali je tim vrjednije ako se do tog cilja pješači mjesecima, trči ili penje na koljenima. Odnosno, što se osoba više žrtvovala i izmorila da dođe do cilja hodočašća to je bliže Bogu, ili kako bi Mircea Eliade rekao, stvarnom. Stoga ću ovdje iskoristiti jedan jako dubok citat, koji pogađa baš tu težnju čovjeka za stvarnim: "Središte" je, dakle, područje svetoga u pravom smislu riječi, područje apsolutne stvarnosti.Isto tako, svi ostali simboli apsolutne stvarnosti (Drvo života i Drvo besmrtnosti, Vrelo mladosti itd.) također se nalaze u nekom središtu. Put koji vodi do središta je težak put (durohana) i to se potvrđuje na svim razinama stvarnosti: tegobno obilaženje oko hrama, hodočašće na sveta mjesta, herojski pohodi puni opasnosti u potrazi za Zlatnim runom, Zlatnim jabukama, Travom života itd., lutanja labirintom, teškoće onoga koji traži put do samoga sebe, do "središta" svoga bića itd. Staza je strma, zasjana opasnostima, jer ona je zapravo ritual prelaska iz profanog u sveto, iz kratkotrajnog i iluzornog u realnost i vječnost, iz smrti u život, od čovjeka k božanstvu." (Mircea Eliade, Mit o vječnom povratku, Jesenski i Turk, Zagreb, 2007., str 32) Ja bih ovom citatu kao primjer dodao dvije krajnosti, Heraklovih 12 zadataka i Kristovo razapinjanje i uskrsnuće. Dakle da bi Heraklo postao Bog, on mora izvršiti teških 12 zadataka, u kojima se namučio, ali oslobodio svijet raznih nemani svojom snagom i izvršio nadljudska herojska djela, stoga je postao bog. Dok se Krist uskrsnućem vraća nazad u stvarno, božanski, uz manje junačkih djela od Herakla, ali također teško. Dakle, Krist ulazi nazad u stvarno tek nakon što je dobrovoljno otrpio velike boli, kako bi spasio druge Osim na Herakla i Krista, Eliadin citat me podsjeća i na narodno učenje o dvije ceste na kojima se čovjek nađe poslije smrti. Jedna cesta je stara i prašnjava i uska, dok je druga prostrana, popločana i blistavo čista. Jasno, upravo prašnjava vodi u raj, dok druga vodi u pakao. Iako ta narodna mudrost više govori kako te ceste pokazuju karakter osobe, odnosno, kako u raj ne može uči neka osoba koja teži luksuzu, ta narodna mudrost nas također vraća na temu ovog eseja put je cilj. Dakle uređenom cestom je lakše doći do cilja nego neuređenom prašnjavom, ali ako se lako dođe do cilja, taj cilj se manje cijeni i manje se k njemu teži. Sam cilj postaje zapravo izvrnuta zrcalna slika puta, što je put lakši, to je cilj gori, što je put teži to je cilj ljepši. Iako možemo reći da je cilj ljepši tim više što znači prestanak patnji i borbi sa zvijerima, također možemo pronaći neke izvore ove narodne mudrosti među gnosticima, kojima je pojavni svijet suprotan od stvarnog božjeg svijeta. Neki su išli čak toliko daleko da su namjerno griješili na ovom svijetu da bi došli u raj, no sad sam otišao predaleko. Na kraju, zašto je upravo božansko stvarno, a ne pojavno. Jasno, Bog je početak i kraj, stvorio je pojavni svijet da; a) testira svoje dijelove b) prokuži slobodu volje c) da se kocka i slično A što se nas tiče, ako prihvatimo da je Bog početak i kraj, onda je naš ili su naši životi put do tog cilja, Boga. I kao takvi. što imaju više avantura to su vrjedniji i samo ostvarenje cilja je još vrednije. Ali čak i ako osoba ne doputuje do Boga već se izgubi u vječnim inkarnacijama, ona kao da je došla do cilja, jer su njezini životi prepuni avantura i priča, kao da ih je sam Bog poživio. Zapravo zbilja i je. |
04.07.2015., subota
Kocka li Bog?
|
Došao Einstein u kockarnicu i vidio Isusa za ruletom kako se baš sprema uložiti na 33 i reče: "Bog se ne kocka!" na to Isus odvrati: "Tko je bez grijeha nek' prvi baci kamen!" I taman što je Isa naš Krist htio uložiti JUDINE škude na 33 lupi ga kamen po tjemenu. On se okrene, a tamo njegova mama, BEZGREŠNA djevica Marija stoji s oklagijom i viče : "Opet trošiš novac prijatelja na kockanje!" a Isus će "A ča ću, kad me otac napustio, kažem ja njemu oče moj zašto si me napustio, a on ništa. Šta si se baš morala preudati?" Marija bijesno odgovori: "Kad se kocka ka i ti, a kad nema love samo filozofirate i uvjeravate ljude zašto da vam daju ku škudu. A on čak i zaprijeti kad popije, barem si ti pristojniji, iako jednako trošiš. Nego ča nisi storil do kraja one križeve da ih prodamo rimljanima i se?" a Isus odgovori: "A kako sam u dugovima, razapeli bi me na njega. Zato bolje ne." Marija bijesno zamahne oklagijom i zadere se: "Ma time bi barem spasio čovječanstvo, nego što po celi dan žicaš novac!" Eto , zato Bog ne kocka, a ako kocka, ovaj slučaj se dogodio u jednom od mogućih svijetova! |
05.06.2015., petak
Metasmisao X
|
Iako te brzina pojela, još uvijek imaš usporeni svijet. Ni okrugli kemijski preparati ne daju ti stabilnost! Vozi auto, vozi! Možeš iza seksat! Ako ona da, ako si faca. Ako ne plati i nemoj piti! Jipi je!!! možeš zajno i zabiti se u banderu Eros i Thanatos mona! Pokle ćeš bit va važu. Čudno.... zar je to sve što ostaje nakon brzine? Tražili smo vječnost, našli potragu Hehe, jer put je cilj, hehe, altroke, hebi se! Ajme meni za popizdit Čempresi su okolo i lišća palmi. Doći ćemo svi, ali ostat će ih iza nas Reinkarnacija A da me opsjedneš? Kao duh ili demon nek širim zlo ili da u formi Inkuba širim ljubav? Samsara nas je okružila smrću i seksom. Šivini poklonici Jednom se neki duh nasmijao kad sam rekao: "Stvaranje i razaranje." glasom na fade out, ali s fade inom, e da. No taj smijeh je zapravo agent kontrole. Agent što je pustio bradu i ruke i noge. A mene je stvarnost potvrdila kao što su i kozmos i kaos. Pa ako se bradonja pravi da zna I! Ako se pravi.... ...da je Bog neke njemu, zapravo mračne i neprohodne religije... Ja sam Lučonoša Satanovski! Otkovani titan Prometej! (hvala Heraklo – nema na čemu ćo!) Vatra koja pali i obasjava i ta vatra nije samo moja, ali ja likujem Pa vam zborim i velim i govorim!!! kao svi što ih slijede orao, lav i zmija: Nećete biti zaboravljeni heroji otpora! Pobunjenici! Sjaj pjeva i svjetli u vašoj slavi! U vašu slavu! Sjajne ste komete, Munja što kida veo svijeta! Metasmiao IX Metasmisao VIII Metasmisao VII Metasmisao VI Metasmisao V Metasmisao IV Metasmisao III Metasmisao II Metasmisao I |
29.04.2015., srijeda
Staro stablo Bazilej strašni!
|
Sivo-zeleno moćno stablo, čiji hlad pun tame, zaklanja pogled drevnom oku, Suncu, ocu zore i odsjaja svega. I taj slatki mrak, odmara kožu od topline, prijanja svileno uz tijelo, kao svečana nošnja bizantskog cara. Bazileja strašnog, vladara zemlje, nju dobiva iz neba, a lađama spaja mora. "Rekonkvista, rekonkvista!", viču zajedno Vikinzi, Romani i Grci, i uto pred nosom vidjeh pčelu, probudih se u tami hlada. Sivo-zelenog moćnog drva, od pamtivijeka rivala, Sunca, drevnog oka, oca zore i odsjaja svega! |
