MARKO AURELIJE – "Samome sebi" (MEDITACIJE)
Knjiga 7.
Citat o hrabrosti: "Što su plemenito i dobro nego spašavati druge i biti spašen. Jer, da li će život biti duži ili kraći, o tome ne bi trebao misliti pravi muž i kukavički se držati života, već brigu o tome prepustiti Bogu, a ženama povjerovati kako "nitko ne može izbjeći što mu je suđeno", i zatim razmotriti najbolji način da proživi vrijeme što mu je od života preostalo."
Podsjeća me ovaj citat na Gandalfov savjet Frodu iz Gospodara prstenova koji glasi: "All we have to decide is what to do with the time that is given to us./Sve što trebamo odlučiti je što ćemo s vremenom koje nam je dano."
Stoička ideja kako moramo vanjske okolnosti podrediti našoj volji, tako što ćemo prihvatiti te vanjske okolnosti kaso zadane i sagledati koje radnje učiniti. Uvidjeti koji nam se smjerovi za budućnost pružaju i izabrati najbolji.
Nepovoljne vanjske okolnosti koje se pričinjavaju PREPREKOM na putu, tada postaju dio puta te nakon što smo prešli taj dio puta, mi u svom "životnom itineraru" upisujemo najbolji način za prelazak tog dijela putovanja. Primijenjujemo ga u sličnim okolnostima.
Tako postajemo MUDRIJI, SNALAŽLJIVIJI I USPJEŠNIJI. Naša volja postaje KREATOR stvarnosti.
"Ne plači zajedno s drugima i ne predaj se gnjevu." - najbolji aspekt Marka Aurelija je to izbjegavanje sljeđenja mase, odnosno, sljeđenja stavova većine.
Jasno, on kao car je imao sve pravne načine kako usmjeriti masu u zacrtanom pravcu njegove volje. Ipak, izbjeđavanje sljeđenja mase je nit vodilja koje se dobro držati. Ako radi ničega drugoga, onda radi "ESTETSKE HIGIJENE" ili "ESTETSKOG APSOLUTIZMA" kako ne bi postali patetični.
U skladu s Estetskim apsolutizmom, car filozof, ovaj put lirik, donosi lijepu pjesmu. On joj ne dodjeljuje naslov, ali ja sam je za sebe nazvao "POEZIJA AMOR FATI" ili pjesma o prihvaćanju sudbine:
ŠTO POSTADE IZ ZEMLJE, VRAĆA SE ZEMLJI
ŠTO OD SJEMENA UZDUHA, IZNOVA DOLAZI NA NEBO
JELOM I PILOM I ČUDIMA RAZNIM
KUŠAMO MIJENJATI POTOKA SMJER
JER HTJELI BI IZBJEĆI SMRT
KAD BOŽANSKI VJETAR NAVALI S NEBA
NAPRIJED BEZ PLAČA, ZAPLOVITI TREBA
Naprijed bez plača zaploviti treba, kaže car filozof. Uhvatiti jedrima svoga broda božanski vjetar i zaploviti. Jasno, ne biti nošen poput lista vjetrom, već iskoristiti taj vjetar kako bi nas ubrzao i doveo do cilja, a ako plovimo kontra vjetra, napnuti mišiće, uzeti vesla i odlučno zaveslati.
"O onome čega još nema, ne misli kao da to već jest. Od onoga što je već tu, međutim odaberi najdragocjenije i promisli koliko bi se mogao truditi kada toga ne bi bilo."
Ovdje nam opet govori kako ne bi trebali "razbijati glavu" o vanjskim okolnostima, odnosno, žudnjom za nečim čega nema u vanjskom svijetu, već moramo obratiti pažnju na ono što nam je dano. Uvidjeti koliku vrijednost posjedujemo, biti ZAHVALNI. Zahvalnost povećavamo time kad još zamislimo koliko bi se morali truditi da dobijemo to što imamo, u slučaju kada to ne bi imali.
Dakle, opet nam tvrdi kako moramo prihvatiti danu situaciju i biti joj zahvalni. Ali također dodaje upozorenje: "I pazi da se zbog takva zadovoljstva ne navikneš pretjerano cijeniti jer bi te mogao potresti njegov gubitak."
Dakle, car filozof, vjerojatno neznajući uvodi budističku ideju da se ne vežemo previše (uopće) za vanjske stvari. Jer koliko god one bile lijepe ili korisne, one su propadive i ne pružaju pravi spokoj. Čak ako ih izgubimo ili propadnu mi upadamo u nespokoj. A pravi spokoj je, dakle, u nama.
Iz toga slijedi jedna jezgrovita i jasna misao, u toj mjeri da bi je se moglo zapisati na štit kao slogan obiteljskog grba:
"Umiri predodžbe. Ukroti nagone. Budi vladar sadašnjosti."
Time zaključuje svoje misli. Trebamo biti vladari sadašnjosti, umjesto što patimo žuđeći za nečim čega nema. Kao što Frodo žudi za stvarnošću u kojoj nije dobio prsten, kad smo već koristili scenu između Gandalfa i Froda.
I zbilja taj zahtjev za ukinućem žudnje podsjeća na budizam, samo što Nirvanu dostižemo sada, odmah.
Car filozof zna kako je to težak zadatak i kako će mnogi čitatelji reći: "Hej Aurelije, lako je tebi, ti si car!"
Na to naš umni imperator ima još jedan jezgrovit odgovor:
"Umijeće je življenja sličnije hrvanju negoli plesanju!"
Ili, današnjom popularnom uzrećicom mogli bi reći: "Da je biti savršen lako, savršen bi bio svatko!"
Malo prozaično, međutim pogađa bit onoga što je Marko Aurelije želio reći.
Život je arena, mi smo hrvači. Naša volja se hrva sama sa sobom, sa drugim voljama i sa unaprijed božanskim LOGOSOM uređenom prirodom. I ona je naša, na nju možemo utjecati i s tim znanjem počinjemo vladati trenutkom, jer prema Stoicima sve je sada. Marko Aurelije stoga kaže:
"Ne uznemiravaj se budućnošću. Stat ćeš tamo gdje to bude potrebno, naoružan istim razumom kojega koristiš u onome što se SADA događa."
I s tom idejom dolazimo do konačne misli!
Misli koja nam jasno otkriva što je to savršen život, savršen čovjek, ŠTO JE TO SAVRŠENSTVO!
"Odlika je dovršenog karaktera da svaki dan provodi kao da je posljednji, ničega se ne boji, ne popušta u djelovanju, ne zapada u licemjerje."
Sintetizirao sam to u jednoj pjesmi:
ZA MOĆI MOJE VOLJE
Zapalio sam vatru božanskom iskrom
jedra su mi hvatala božanski vjetar
Božanski logos odredio je
Prirodu koja me okružuje
Prirodu koja je borilište
Moje volje
Prostor gdje ona traži ostvarenje
SLAVU i ŽIVOT svog' bića
Post je objavljen 29.03.2025. u 18:00 sati.