Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
06.12.2025., subota
Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)
|
Četvrti dio „Ti si mislio da cilj opravdava sredstva. Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj. A ti si sredstvo.“ (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Zen Tigar je na putu susreo Budu. Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari. Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu: "Zdravo Tigre." "Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu Tko je ovdje zdrav? Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli: "Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći. A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom. Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!" Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu. "Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi. Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede. Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu. Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji. Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima. Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata. "Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor. "Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi. Peti Dio (Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.) Zen Tigar pročita gore napisano i kaže: "Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz? Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju. "Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se. I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju. Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge. U ruci je držao ogledalo. Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama. Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor: "O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!" Ostali su počeli pjavati: "Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati. Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće. Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan. Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu. Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina. Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže: "Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?" Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim. Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori: "Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas." "Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos. "Donesite mrtve." gromkim glasom naredi. Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika. Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu. "Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju." Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa. Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima. Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo. Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo. Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša. Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima. "Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!" Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate. Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne. "Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara. Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina. Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe. Drugim riječima-najbolji! Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž" "Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono. "Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi. Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja. Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć." Apate dodirne Dolosa "I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima." Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo. Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima. "Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu. Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki. Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim. Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti. Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati. Sada, pričajmo o napadu u spilji. Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se. "Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije. Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra. Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena. Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao. "Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi. Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja. Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate. "Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina. To je korak ka zlatnom dobu! "Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja. Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar. Oznake: proza, filozofija, misticizam, priče, fantastika |
27.11.2025., četvrtak
ZEN TIGAR – priča
|
ZEN TIGAR – priča Prolog Dužnost je uzeti moć. Što dulje puštamo praznim neki prostor moći, to je veća vjerojatnost kako će ga preuzeti neki slabiji stranac, zlikovac koji će samo unazaditi društvo. Slobodan prostor moći je kao svaki drugi prostor, prazan. I ako je dugo neiskorišten zaposjest će ga entitet koji to inače nikada ne bi učinio da je taj prostor bio zaposjednut od entiteta kojima taj prostor moći pripada po njihovom pravu. Zato treba vježbati Volju za moć. Prvi dio Zen Tigar se opušta uz potok u hladu šume. Sneno promatra okolicu. U glavi mu se vrte samo filozofski problemi. Poput pitanja identiteta, primjerice, Tezejev brod: "Kada postajemo, a kada nestajemo?" pita se Zen Tigar polegnut u sjeni stabala. Zatim u mislima prelazi na "Teški problem", na zombije i pitanje svjesti. Zen Tigar zna što bi napravio zombijima: "Samo mrtav zombi je dobar zombi! A kada bih Ja, Zen Tigar, završio s njima, ne bi postojao više "Teški problem"!" ispravno je zaključio. Takvo razmišljanje mu je izmamilo osmijeh te se rastegnuo po travi. "Pironove aporije." javlja se novi filozofski problem u njegovim mislima "Možemo li bilo što znati? A nekako ispada kako možemo ako ne razmišljaš previše o tom pitanju." Iz očiju mu izbijaju iskre. Piči ga satori sto na sat! Zatim nako što je iskrama zapalio opalo lišće, odlazi se oprati u potoku. Nalazi stijenu uz vodu i zadovoljan svojim zaključcima legne na nju. Pun ugodnog umora pravednika sklapa oči upadajući u jedan od svojih epskih drijemeža. "Kant, transcedentalni idealizam.....antinomije....tajne svemira....zvijezdano neb..." Usnio je kako je bio čovjek koji je pisao o Zen Tigru. Ili je on, Zen Tigar, zapravo čovjek koji piše? Drugi dio Zen Tigar se budi. Gladan je. Zbog gladi zaboravlja na san i na dilemu jeli čovjek što piše ili Zen Tigar što sanja. Naime, njega glad uvijek asocira na neopjevani aspekt platonova mita o spilji. "Zašto? Zato!" ispravno zaključi. A koji je to neopjevani aspekt mita o spilji? To je dio kada se oslobođeni zarobljenik, nakon što je izašao iz spilje, rasčarao iluziji i spoznao svijet ideja, vraća nazad u spilju. Vraća se osloboditi i podućiti ostale zarobljenike. Tada ga zarobljenici vrijeđaju i govore neka ih pusti na miru. "Time Platon poručuje..." prisjeća se Zen Tigar "...kako ljudi koji znaju istinu i žele o njoj podučiti ostale su neshvaćeni i prezreni. Priprosta masa odbija velikane i mudrace jer ih ovi izvlaće iz njihove zone udobnosti, poznatije kao komfort zone." Zen zakoluta očima, a misao se nastavi: "...izvlaće ih iz zone udobnosti u nešto novo, nepoznato, a priprosta masa voli biti u poznatom i sigurnom, ma koliko loše i lažno takvo stanje bilo. U slučaju mita o spilji, zakovani gledaju igru sjenki." Zen Tigar misli kako on nikada ne bi išao oslobađati. On bi njih sve pojeo! I iluzioniste i zarobljenike. Gladan je i nema razumijevanja za uvrede. Nakon gozbe, krvave njuške bi izašao iz spilje, izvalio se na livadi sunca velikod popodneva i sunčanjem upijao ideju dobra. Umjesto igre sjenki, promatrao bi igru šarenih leptira. Njih ne bi pojeo. "Nedovoljno mesa, daje premalo energije." ispravno zaključuje Zen Tigar. Zatim bi zaspao uz zvuke žuborenja potoka. Spavao bi sretnim snom pravednika znajući kako je zbog njega u svijetu manje otmičara, prevaranata i nezahvalnog priprostog puka. A kada se probudi, napio bi se vode i izbacio urlik prema suncu. Urlik prepun snage kojim iskazuje svoju nezasitnu potragu za moći. Ispusti snažan urlik i pođe potražiti najbližu spilju kako bi u jednom činu riješio svijet zlikovaca i mediokriteta te utažio svoju glad. Treći dio Zen Tigar temeljito glođe kosti pokraj vatre u srcu spilje. Okružen je prelijepim stalaktitima, što mu na tren odvuče pažnju s mislima o vječnosti i kako je dugačko vrijeme potrebno za stvaranja ovog umjetničkog dijela prirode, samo jedan najmanji dijelić vječnosti. No misli mu se vrate na objed kada ugleda razbacane razbijene vaze i korintske šljemove kraj vatre. Ostatci predmeta kojima su iluzionisti stvarali sjene i varali zarobljenike. "Jer ova vatra što svjetli u spilje mraku, svjetli samo kako bi istakla sjene!" ispravno zaključuje Zen Tigar i shavča kako je on zapravo Kralj Sunce! Donio je svjetlost pravog svijeta u ovaj mrak prevara i iluzija. Ovo nije prvi put kako je posjetio ovakav podzemni teatar sjenki kako bi utažio svoju glad. Čini mu se kako je to pedeset i sedmi put, ali nije siguran i to uopće nije važno. Ono što je važno je to kako u sukobu s njim, iluzionistima nije pomogla niti jedna od varki, što ih stoljećima usavršavaju hvatajući i zarobljujući ljude po spiljama svijeta Kali Yuge. Nikakav njihov trik ne može savladati satori Zen Tigra i svjetlo moći koje zrači iz njega. Svjetlo što izvire iz njegovih crnih šara na narančastom krznu. Ponekad ga promijeni u bijelo, no sada je narančast. A s radošću je pojeo i zarobljenike! "S radošću, da!" misli on "Bili su bahati." Naime, kada je Zen Tigrova svjetlost kralja sunca izbrisala igru sjeniki na zidu spilje "Jer svjetlo kralja sunca svjetli samo kako bi uništilo sjene. Kaže proročanstvo drevnog Niramarina." čule su se žalopoljke patetičnih okovanih ljudi. "Opet onaj dosadni Sokrates. Hej Sokrates, prestani se spuštati i gnjaviti nas s pričama o pravom svjetlu i pravom svijetu. Bježi ća, ubit ćemo te stari davežu!" galamili su i prijetili, iako su bili okovani. Zen Tigar se smijao budući je znao kako on ne može biti Sokrtes, taj oslobođeni zarobljenik. Vido ga je kako je bradat i mršav jedva hodao livadom prekrivajući si oči, još nenaviknut na vanjsko svjetlo. Pustio ga je nekoliko dana da se oporavi, vidio ga je kako se spuštao i izlazio mrzovoljan i krvav iz spilje. Zen Tigar ne dopušta mrzovoljnost u svojoj šumi i livadi, kraj svojeg potoka i stijene. Ubio je i pojeo Sokratesa. Bio je malo žilav, kao većina solobođenih. Oni se suzdržavaju od prežderavanja iz nekih moralno filozofskih razloga, kojima, smatraju, dobivaju milost pravog svjetla i reinkarniraju se u vječne anđele svijeta ideja. Ali Zen Tigar je kralj sunce, gospodar vječnog svjetla i kao takav pojeo je žilavog Sokratesa. I još je bio gladan. Bezobraština i priprostost okovanih ga je razeštila. Prvo ih je svojim ostrim kandžama i dugim očnjacima rastrgao, zatim je utažio svoju glad. Debeli zarobljenici bili su malo premasni. Poput većine zarobljenika nisu se kretali i samo su se prepuštali tjelesnim nasladama. Ali takvo meso mu je baš trebalo. Utažiti glad aktualizacijom snage i dominacijom. "Dominat, kao Dioklecijan." pomislio je, jer Zen Tigar često razmišlja o carstvu Rimljana, izgubljenom carstrvu jednog davnog svijeta prekrivenog prašinom zaborava priglupe mase okovanih i pragmatične skupine iluzionista. I sada krvave njuške Zen Tigar gracioznim pokretima dolazi do izlaza spilje. "Bez ikakve muke, za razliku od onog žilavog Sokratesa koji se sav polomio izlazeći i ulazeći u spilju." nasmije se Zen Tigar. Nakon što je izašao iz spilje vrati se do svog potoka, popije vode i legne na stijenu. Zatim mu misli opet počnu okupirati filozofske teme. Ovaj put Volja za moć, kao posljedica lova i aktalizacija snage. Misli Zen Tigar: "Bez želje za gospodarenjem ne možeš biti gospodar. A kako bi to postao, moraš aktualizacijom snage svoju želju ostvariti. Što češće aktualiziraš snagu to si moćniji! Prilično zdravorazumski i jednostavno!" ispravno zaključi Zen Tigar. Namjeravao je čak jednog zatvorenika pustiti neka svjedoči o njegovoj snazi i svjetlosti, no....previše ga je zabavila aktualizacija snage, pa je zaboravio. Na kraju je pojeo i tog izabranika. "A ionako nije bio spreman na pravi svijet, sav debeo i sa mrenom na očima. Nikakvo dobro svijetu taj ne bi donio." ispravno je zaključio Zen Tigar. I tako je ležeći na stijeni promatrao svoj potok i svoje stablo i svoju livadu. Bio je sretan. Bio je gospodar Kali Yuge, Zen Tigar koji stvara put ka zlatnom dobu. ZEN TIGAR KOAN ZBIRKA (10 koana iz priče – svaki je samostalan, svaki je ubojit) 1. Zen Tigar je pojeo sve zarobljenike i iluzioniste. Sokrates je ostao posljednji. „Oslobodi me!“ viknuo je Sokrates. Zen Tigar ga pojede i reče: „Oslobođen si.“ Pokaži oslobođenje bez zuba. 2. Učenik upita: „Učitelju, što je satori?“ Zen Tigar zijevne i pojede učenika. U tom trenutku učenik je shvatio. Što je shvatio? 3. Bijeli Tigar reče: „Ja sam praznina.“ Zen Tigar ga pojede. „Sada je praznina puna mene“, reče Zen Tigar. Je li praznina još uvijek prazna? 4. Zen Tigar sjedi na stijeni. Mjesec se ogleda u potoku. Zen Tigar skoči i pojede mjesec. Potok je ostao prazan. Gdje je sada mjesec? 5. „Koja je razlika između prosvijetljenog i neprosvijetljenog?“ upita zarobljenik. Zen Tigar ga pojede. „Sada nema razlike“, reče. Je li lagao? 6. Zen Tigar urlikne. Šuma odgovori. Zen Tigar pojede šumu. Tišina. Tko je sada urliknuo? 7. Učenik pita: „Kako postići no-mind?“ Zen Tigar ga udari kandžom po glavi. „Sada imaš no-mind“, reče. Učenik je bio mrtav. Je li postigao? 8. Zen Tigar sanja da je čovjek. Čovjek sanja da je Zen Tigar. Kad se probudi, pojede san. Tko se probudio? 9. „Što je zvuk jedne kandže?“ upita majstor. Zen Tigar podigne obje kandže i pojede majstora. Zvuk je nestao. Je li odgovor bio ispravan? 10. Zen Tigar leži na stijeni, pun, bijel, bez pruga. Praznina ga gleda. „Sada si ja“, kaže praznina. Zen Tigar zijevne i pojede prazninu. „Ne“, reče, „ja sam uvijek gladan.“ Tko je sada prazan? Odgovori nisu potrebni. Odgovor je uvijek isti Oznake: proza, filozofija, misticizam |
