Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
11.01.2026., nedjelja
ZEN TIGAR (priča) - Osmi i deveti dio
|
"Dva čovjeka živješe blizu Zen Tigra. Jedan uvijek laže, a jedan uvijek govori istinu. Kaže jedan od dvojice: "Svemir je bezgraničan!" Drugi odgovori: "Kakva besmislica, svemir nije bezgraničan!" zatim odoše do Zen Tigra i upitaše ga: "Tko govori istinu Zen Tigre?" Zen Tigar ih pogleda i u trenu pojede. Kada se najeo kaže: "Sada niti jedan." Život Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 137, Zarathustra press, Perzepolis 333. BC Osmi dio Loki sjedi kraj logorske vatre u snježnoj šumi zavaljen ispod stabla. Društvo mu pravi Hermes koji mu je uručio pismo i sada peče neko meso na ražnjiću. Loki čita Dolosovo pismo, teatralno - zafrkantski na glas. "Dragi moj učeniče Loki – hm on mene smatra svojim učenikom. Nije niti počeo a odmah laže." nasmije se Loki i nastavi čitati: "Sjećaš li se kako sam te učio varati. Ne samo ljude već i bogove. Kada sam ti pokazao kako uvjeriti najljepšu božicu Freju neka se za zlato i nakit preda ružnim patuljcima.- druga laž. Freju uopće nije trebalo nagovarati, ona je takva. Malo na svoju stranu. Kakav lažov." Loki u nevjerici zavrti svojom uskom glavom, dugačke šiljate brade i crne kose na blijedom licu. Na glavi je nosio kacigu s rogovima. Hermes se nasmije i progovori. "Nisi li i ti Loki neka vrsta boga laži, samo iz ovih Hiperborejskih krajeva? Kako vjerovati nekome od dvojice bogova laži. Lažete čim progovorite. Ali ako su vam izjave proturječne, onda bi jedan od vas dvojice morao govoriti istinu." Hermes obučen u vučje krzno pogleda Lokija, jantarne oči su mu se sjajile u vatri. Loki namjesti kacigu, koja mu je bila malo velika i odgovori. "Nisam ja, o Hermese klasični bog laži. Ja sam više od toga. Ja sam bog improvizacije, mogli bi reći. Bez sljeđenja pravila, već snalaženja u trenutku. Izvući najbolje od nove i neočekivane situacije. Hermese ja sam ti de facto bog inteligencije! Pameti. Samo, jasno ti je kako mi Odin nikada neće dati tu čast, jer..." ustane raširi ruke oponašajući velikog čovjeka produbi glas i progovori "Ja!" lupi se šakom po prsima, nakašlje te nastavi "Odin sam devet dana i noći visio na stablu i žrtvovao oko za mudrost." Loki prestane oponašati Odina i nastavi: "Ja sebe ne trebam sakatiti kako bi postao pametan. Ja to jesam svakim svojim trenom, bez planiranja, bez učenja. Ja jesam pamet Hermesu." Hermes kroz glasan smijeh odgovori: "Ali voliš lagati, kao vjerojatno sada. Eh da, hahahaha....baš....Ti si pamet, hehehehe, dobro je, zabavan si. Nego hajde pročitaj pismo do kraja." Nakon što se ismijao, počne pažljivo puhati u meso koje je ispekao i jesti ga. Loki ga pogleda ispod oka i kaže siktajućim glasom: "Ja lažem samo kad treba, Dolos laže non stop. On je lažac radi laži. L'arte pul l'arte, govorit će za nekih 2500 godina. Dolos je umjetnik laži, ja sam bog inteligencije." Sjedne ispod stabla, zadovoljnim izrazom lica nastavi čitati pismo. "Hoće polarnog medvjeda, hahahahaha." Loki se počne valjati od smijeha po snijegu. S glave mu padne rogata kaciga, ostane samo u svom krznenom odijelu, mokre duge crne kose od snijega. "Polarnog medvjeda kako bi se borio protiv tigra filozofa. Pa mislim tko je ovdje lud. Ali to je to!" usklikne "Ja sam majstor improvizacije, snalaženja u nepredvidljivom u kaosu. Ja sam gospodar kaosa!" trijumfalno usklikne Loki. Hermes je počeo primječivati elemente kompleksa superiornosti kod Lokija. Loki uzbuđeno nastavi: "Ova kaotična situacija je idealna za mene gospodara kaosa. S radošću prihvaćam Dolosovu ponudu." Hermes ga sa ciničnim osmjehom pogleda i zafrkantski mu predloži. "Pa budi dobar domaćin i izvadi nešto kako bi nazdravili dogovor. Kakvo je to gostoprimstvo Loki?" Loki se uzvrpolji i dobaci jednu kožnu mješinu punu tekućine. Popne se na najnižu granu stabla prisloni bradu na šaku i počne si mumljati u bradu: "Gdje da nađem polarnog medvjeda." Od ispod Hermes je skinuo leteću kapicu otkrivši gotovo zlatnu kosu. Počeo je piti iz mješine: "Ah dobra medica Loki, lijepo. Imaš li pive?" "Pivo!" usklikne Loki i skoči s grane "Pa to, onaj najveći pivopija Elrich von Zufrieden i njegova banda Helrejzera. Oni su lovci na sve živo, oni će mi nabaviti polarnog medvjeda, a ja kao bog inteligencije ću ga dresirati i sve!" ispusti jedan glasni urlik i sa oštrim očima pogleda Hermesa i obrati mu se. "Javi Dolosu neka mi da oko šest mjeseci. Moram malo dovesti medvjedića u red. Tada ćemo se pomalo iz Hiperboreje spuštati na jug našim dugim brodovima. Dugim brodovima niz rijeku Volgu." zapleše loki po snijegu. Na sav glas priča, ne zna se sebi ili Hermesu ili cijelom svijetu: "Dizat ćemo pakao, pljačkati i širiti ime polarnog medvjeda Velike stijene, Storberga, divlje bande Helrejzera Elricha von Zufriedena i mene boga inteligencije Lokija!" Počeo je skakati okolo stabla i puštati krikove. Hermes je znao sve što mu je bilo potrebno o Lokiju: "Luđak." mislio je u sebi "Ali super protuteža za onog uštogljenog Dolosa. Jedino mi je žao Apate što će morati trpjeti ovu dvojicu. Ali ona ne priča, pa se ni ne žali, može mi samo plesati svoje prigovore." nasmije se i kaže Lokiju "Odoh ja. Uzet ću ti ovu mješinu medice. Dat ću malo Dolosu." "Da, pozdravi mi mog Dolosa i kaži mu neka ne laže! Nisam ja njegov učenik, a Freja, eh ona je Freja." "Dobro je Loki. Sad, lijepo se opusti ili odi po medvjedića." Uto se iz dima vatre ipred njih stvori bog Morfej. Izgledao je kao sjena sa dvije blještave plave točke koje su mu bile oči. Dubokim ugodnimglasom progovori: "Mislim kako imaš zadatak i za mene Hermese." Hermes se trzne: "Uh prepao si me Morfi. Da, da, da, Dolos mi je dao zadatak, ali znaš on laže, no kako god, ionako je sve čudno. Znači tvoj je zadatak Morfi, Zen Tigru ubacivati snove u kojima ga polarni medvjed provocira, napada, prijeti. Snovima izluditi i ako je moguće porestrašiti Zen Tigra. Barem ga izbaciti iz njegova zena, kako bi ga lakše pobijedili." zamisli se u nedoumici i nesigurno nastavi: "Dolos tom tigru pridaje gotovo božanske moći. Kaže "Sve je to radi zena."....Dolos.... znaš on laže...." "Hej Morfej." umješa se Loki i prekine Hermesove nedoumice "Stavi i mene u snove, ja sam trener, menadžer polarnog medvjeda Storberga. Imam cijeli koncept." Morfej se ovije oko Lokija, a Hermes odgovori "Što ću reći Dolosu Morfi?" Morfi ugodnim dubokim glasom odgovori: "Kaži kako prihvaćam. Volim snovima utjecati na stvarnost. Doživljavam to kao izazov."ovije se oko stabla, pa se rasprši i nestane. Nedugo zatim opet iznenadi Hermesa i Lokija kada se stvori iz dima. "Dobro." odgovori Hermes ankon što se pribrao od Morfejevog trika "Sada vas puštam obojicu da se dogovorite oko detalja. Ja letim prema Dolosu u malo toplije krajeve." stavi si zlatnu leteću kapicu na jednake lokne i krene put juga. Deveti dio "Niti jedno biće nije mudrije od Zen Tigra, pa Zen Tigar nije ljubomoran. On je samo gladan." Corpus Tigrinum, Zen Tigar,, str.73, Zarathustra press Perzepolis 333. BC Poezija Zen Tigra (noktom tigrove šape krvlju napisano "Za Rozaliju" i srce kraj toga) Božji kalež, sveti gral Nektar Nousa i borba u spilji pod vatrom sjena borba protiv mediokriteta Akcija radi akcije Skriva prave misli Misli Zen Tigra Ratnika na kraju civilizacije Roza je samo rekla "Roar." a Zen Tigar je odgovorio: "Pa dobro, nije baš ljubavna, ali vidiš kako je moćna. Kao udarac šapom." ispravno zaključi Zen Tigar, a Rozalija ga lagano bubne šapom po glavi. "Mislim kako joj se sviđa, samo je preponosna priznati. Ali baš radi tog ponosa...jasno i radi izgleda mi je draga." zamisli se Zen Tigar i zaspi uz Rozaliju. Po noći je usnio čudan san. Neku veliku bijelu zvijer, koja je izgledala poput igračke za Zen Tigriće, kako mu prijeti da će mu polomiti sve kosti. Uz njega je bio čovjek sa kacigom s rogovina. Imao je dugu crnu kosu i bradicu. Pušio je cigaru pa je izgledalo kao da mu se cijelo lice dimi. Nosio je sunčane naočale i žutu majicu na kojoj je pisalo Dr Intelligence. On je na svaku prijetnju zvijeri potvrdno mahao glavom i derao se "Da! Jesi ga čuo, a!" , a divovska bijela igračka je govorila "Zen Tigre, znam da si poubijao mnogo ljudi i zvijeri. Ali to nije ništa što sam ja učinio. Ja sam svoju domovinu Hiperboreju skoro ispraznio od svih bića. Nema nikoga, samo eskimi i led. Došao sam ovdje na jug, uzeti tvoju lovinu i tvoje kosti polomiti." na kraju je uspuhani čovjek s rogatom kacigom i cigarom zaključio i zaderao se "Zen Tigre! Dolazimo po tebe. Ja, Doktor Inteligencija i moj bijeli medo Storberg!" dok je iza njega velika bijela igračka napinjala mišiće. Zen Tigar je ispričao san Rozaliji, a ona je na to rekla "Groar." u smislu "Jak si, riješit ćeš to." a Zen Tigar kaže: "Znaš što Roza,ispravno si zaključila." Prije nego što je otišao, noktom umočenim u krv, Zen Tigar je napisao još jednu pjesmu i ostavio je Rozaliji: Kolosi borbe Uvest ćemo svoj brod u mitsku luku spasa ispod zemlje leda iznad carstva sunca I tamo gle! Zlatna vrata stoje Kolosi se čine Jedini gosti Ali mi jesmo kolosi borbe tražimo proreknuto biće na kraju civilizacije Što otvara vrata Jasno otud svjetlo sja I rastaljuje tamu crnih opijenih duša A razborite propušta uz uređenu glazbu sfera u novo doba zlata Koračamo sjajnom stazom tražimo srcem i vidimo snagom "Poznavajući Rozu, sigurno će reći Roar, ili Grrr, možda Arrrggh ako joj je baš odlična." ispravno zaključi Zen Tigar. Oznake: filozofija, Zen Tigar, misticizam, proza |
28.12.2025., nedjelja
ZEN TIGAR (priča) - Sedmi dio
|
„Laž ima kratke noge – sad ima još kraće." - proroćica Agatha o djelovanju Zen Tigra Dolos skače kroz ogledalo u odaju što je dijeli s Apate. Odaja je prostrana. Svod drže korintski stupovi. Od velikog ogledala, što su Dolosu i Apati ujedno bila i vrata, do centra odaje vodilo je široko stubište. Deset stuba su se prostirale od jednog do drugog kraja prostorije. U centru je gorjela vatra u velikom žeravniku koja je više isticala sjene nego što je obasjavala prostor. Takvo svjetlo prodonjelo je prividu da se bijele mramorne skulpture ljudi postavljene po prostoriji, kreću. U blizini žeravnika, bili su postavljeni plavi jastuci. Na njima je ležala Apate i smijala se Dolosu. Dolos je ostao bez jedne noge u napadu Zen Tigra dok ga je špijunirao prerušen u pauka. Budući da je bog, rana mu je zacijelila, ali ne može se noga regenerirati bez dozvole Zeusa. Tako da se sada kreće po stepenicama poskakujući, čime nasmijava svoju sestru. Apate se smije bez glasa, ona govori tijelom. "Ne smij se Apate." uvrijeđeno će Dolos "Već mi pomozi pronaći način kako se riješiti onog Tigra što nam proždire sljedbu i umanjuje nam moć. Luđak mi je pojeo nogu." Na to se Apate počne još tiše smijati. Da, Apate ima stupnjeve tišine, kao što ljudi imaju stupnjeve glasnoće. "Uh, dobro, smij se." potišteno će Dolos "Ali budi barem korisna i pomogni mi smisliti neku protezu kako bih zamaskirao nedostatak noge, dok mi Zeus ne da dozvolu za regeneraciju." doskakuta do jastuka i nespretno se ispruži pokraj Apate. Uzme pehar vina i zagleda se po zidovima odaja kamo su visjele tapiserije iz mitskih priča. "Heroji što se bore protiv zvijeri." pomisli Dolos i u glavi mu se stvori zametak plana. "Apate, Zen Tigar sebe smatra herojem, jel'?" Apate gracioznim pokretima kaže "Valjda da, moguće." "Ok vidi tapiserije, što napada svakog od ovih heroja?" Dolos usmjeri pogled Apati, a ona otpleše odgovor. "Divlje zvijeri, nemani, divovi, natprirodni jaki ljudi, demoni i titani." "Da, dobro, dovoljno je reći, u tvom slučaju otplesati divlje zvijeri. A koja je divlja zvijer jača od tigra." Apate i Dolos počnu razmišljati i vrtiti mogućnosti i uvijek bi ispalo kako je tigar jači od svih. Dok se Dolos ne sjeti kako je kao mladić hodao po Hiperboreji i podučavao jednog mladca Lokija laganju. Sreli su potpuno bijelog medvjeda, koji mu se učinio toliko bezazlenim i pokušao ga je potapšat. Bijeli medo ga je skoro rastrgao. I bi da Dolos nije bio polubog. Jedva su izvukli živu glavu i nikada do Zen Tigra ga nijedno biće nije skoro ubilo. "Znam!" zadere se Dolos "Polarni medvjed! Ta zvijer je jača od zen Tigra." Skoči slavodobitno na jedinu nogu, ali kako se još nije naviknuo padne na pod i prolije crno vino po sebi. Apate se smijala u mrtvačkoj tišini. Ali Dolos je bio sretan. "Tako ćemo. Moram se čuti s Lokijem da mi nabavi polarnog medvjeda, a imam i specijalan zadatak za Morfeja!" Apate ponovno otpleše neki pomalo rastrzani ples Dolos ga govoreći za sebe prevede "A kako ćemo javiti Lokiju?" zamisli se Dolos "Pa preko glasnika bogova Hermesa." Apate ode do ogledala i počne plesati isprijed njega. Za tren kroz ogledalo iskoči mršavi mladić sa cipelama s krilima i špićastom kapicom. "Hermese, prijatelju! Dođi, dođi popiti malo vina!" pozove ga Dolos. "O bože laži, što je? Skratile su ti se noge?" pokušao ga je podbosti Hermes, ali se Dolos nije smeo te kaže "Samo jedna. Riješit ću to sa Zeusom, nego imam zadatak za tebe." Hermes se u trenu stvori kraj Dolosa, sjedne na plave jastuke i uzme srebrni pehar vina. "Dakle Hermese, moraš mi prenjeti poruku do Hiperboreje, do Lokija. Nakon toga mi pozovi i Morfeja." "Loki, Morfej, Dolos i Apate, skupina varalica. Tko je nesretna žrtva? "Zen Tigar." odgovori Dolos s gađenjem na licu "Nisam čuo za njega. Zar te obična životinja ometa, ti bože laži?" nasmije se Hermes i uzme gutljaj. Dolos uzdahne i kaže "Ovo je Zen Tigar. Tigar koji voli filozofiju.... nemam pojma." zavrti glavom Dolos i nastavi "To ga učinilo jako pametnim, a pamet u kombinaciji sa snagom čini ga jačim od bogova." Dolos se Hermesu zapilji u oči. "Tako je brz, izgleda kao da je u jednom trenu na dva različita mjesta." "Aaaa, refleksi." rastreseno kaže Hermes dok si je već točio drugi pehar vina. Dolos još nije saznao kako je Zen Tigar svojom meditacijom uspio razviti moć bilokacije. Nakon što je ispio malo vina Hermes se nasmije i kaže: "Tigar koji voli filozofiju, kako se to moglo dogoditi?" Dolos se zamisli. "Bio sam se raspitivao. Ljudi kažu kako ga je kao malog tigrića posvojio prorok Zaratustra. Imao je orla, zmiju, valjda mu je još falio Tigar." "Zaratustra, kažeš." zamisli se Hermes "On nije naš, ne slijedi nas i Zeusa, on je od nekog boga što se naziva Ahurimazda." "I protivnik je Ahriman." nasmije se Dolos "Ahriman?! Misliš li kako bi taj sklopio savez s nama." zapita Hermes "Moguće. On toliko mrzi kreaciju Ahurimazde, pa bi vjerojatno išao protiv vlastite teologije. Možemo mu dati neku poziciju, kao recimo bog znanosti?" sad Dolos navali na vino "Uglavnom Zaratustra se ponašao prema tigriću kao prema djetetu, čitao mu je knjige, učio ga je govoriti. Na kraju je počeo jahati na njemu. Zajdeno su lovili. Barem tako pričaju. Oko njih dvoje se miješa mit i legenda. Ne zna se ako je stari Zaratustra još uvijek živ. Neki smatraju kako Zen Tigar je zapravo agent Zaratustre i Ahurimazde." zaključi Dolos "Onda, nam treba taj Ahriman, što će nam Loki?" zapita Hermes "Ahriman je plan B, plan A je Loki. Pozvat ćemo ga neka stvara kaos, a u pozadini ćemo probati sklopiti savez sa Ahrimanom. Uglavnom toplije se obuci, ideš u Hiperboreju, tamo je hladno. Ne možeš doći samo u letećim cipelicama i gačama s krilima, bez tunike i ičega. Stavi krznenu odječu." Hermes se nasmije i sipa još jedan pehar vina: "Hiperboreja kažeš. Može, ali sutra, danas pijemo." "Može Hermi. Samo ne zaboravi nakon Lokija otići do Morfeja." "Da, da, on je na onoj pustari od Mjeseca, ne brini." odgovori Hermes. Dolos se nasmije i zadere se: "Apate! Dođi i otpleši nam pisma za Lokija i Morfeja!" Oznake: filozfija, misticizam, proza |
21.12.2025., nedjelja
Zen Tigar - priča - Šesti dio
|
Šesti dio – Zen Tigrići (crtice iz života Zen Tigra) Zhuangzi sanja da je Zen Tigar. Zen Tigar sanja da je Zhuangzi. Kad se probude, Zen Tigar pojede leptira. Zhuangzi ostane gladan. Tko je sanjao koga? (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Crtica prva – o paučini znanosti, lošoj glazbi i pauku koji se skriva iza idealnog platonovog ormara Zen Tigar je često meditirao o događajima u spiljama. Posebice ga je zaintrigirala poveznica između glazbe, koja je poticala ljude da postanu sve gori i znanosti. Točnije kraljice znanosti, filozofije. On često promišlja o filozofskim djelima koji su mu dostupni samim mentalnim uvidom, jer piči ga satori. Drugi bi rekli, zna sva filozofska djela napamet. Pa sada, iako je Zen Tigar iznad dobra zla i svega zemaljskog jer je spoznao i nadišao stvarnost i slično i dalje je bio pomalo....reklo bi se neugodno iznenađen da se novi Pseudologoi novače baš iz redova filozofa. "Suvremena znanost i suvremena glazba je u službi sjena. U službi boga laži, Dolosa." ispravno zaključi Zen Tigar. "Žele ispuniti svijet obmanama i prividima kako bi njihova izopačenost dobila apsolutni značaj. Doslovno stvaraju lažni svijet koji stvarni svijet prekriva poput paučine nekog divovskog arahnida, hvata naivne i dobronamjerne ljude i hrani tog monstruma. Uz takvu paučinastu vještu retoriku za učene, neukima daju glazbu koja im doslovno mijenja dušu. Glazbu što ih opsjeda i od njih čini zombije, ljude bez svijesti. A ja volim jesti zombije!" Nasmije se Zen Tigar i nastavi svoja filozofska istraživanja uništavajući svjetlom svojih uzvišenih misli Dolosov svijet sjena prkriven ljepljivom paučinom laži i lošom glazbom. "Moje svjetlo sjaji, da sjene odstrani!" smisli rimu i vidje da je dobro. Zatim ode u grad gdje se odvijao nastup neke pop zvijezde. Pojede zvijezdu i zvijezdine obožavatelje dok se divovski arahnid skrivao u kutu iza idealnog platonovog ormara. Crtica druga – o vrhunskoj lovini "Postoji li loša vladavina ili postoji samo strana sukoba koju izabiremo? Ako svatko na različiti način definira lošu vladavinu, znači li to kako nema kriterija za određivanje? Relativizam ili apsolutizam? Samo neutralna strana koju odabirem iz nekog subjektivnog razloga ili je ta strana dobra ili zla, pa ću zauvijek snostiti posljedice svog izbora? Raj ili pakao? No čak ako je sve relativno, stvar subjektivnog izbora, ne znači kako nismo u pravu. Ma taj relativizam je samo privid i obmana Dolosa, boga laži. To stupnjevanje, tisuće razloga za i protiv i njihovo izjednačavanje su samo tisuća niti arahnidnog Dolosovog oblika koje ću svojim oštrim pandžama uništiti, skupa s tim debelim paukom i idealnim platonovim ormarom." Zen Tigar zamahne svojom šapom, idealni platonov ormar se raspadne na tisuće komadića i rasprši se u salon namještaja u predgrađu velikog grada, a Dolos ostade bez jedne noge. Iz rane mu je tekla zelena krv. "Kažu da su u laži kratke noge, a sada su i za broj manje." ispravno se našali Zen Tigar te doda: "Istina se uvijek dokaže upornom tragaču. Kao vrhunska lovina na kraju dana. Paučiću Dolosiću, moja vrhunska lovino! Sad sam te osakatio, a mi mačke se volimo igrati s plijenom, stoga što bolje iskoristi preostale dane jer od sada živiš u vremenu moje milosti i moje zabave." ispravno i potpuno objektivno opravdano zaprijeti Zen Tigar. Crtica treća – o dilemi; turist ili avanturist "Jesi li turist ili avanturist?" upitao je Zen Tigar starog čovjeka. Starac se saginjao pod težinom potpuno napunjene vreće. Jedva ju je nosio preko ramena. Ipak, uspio se nekako nasmijati i odgovoriti Zen Tigru umornim i suho tankim glasom: "Pa....reklo bi se da sam avanturist. Putujem svijetom već dvadeset godina. Namjera mi je hodajući obići cijeli svijet." "Aaaa." značajno se nasmije Zen Tigar kao u situacijama kada ispravno zaključuje "Ti si od one -PUT JE CILJ- ekipe. Da, nije važno odredište važan je tijek. Nije važno more, važna je rijeka." Avanturist potvrdno zamahne glavom, iako mu se analogija sa morem i rijekom nije baš činila jasnom, međutim impozantna pojava Zen Tigra,, sa narančastim krznom i crnim šarama okruženim očnjacima, održala je njegove riječi neizgovorene. Zen Tigar nije pojeo avanturistu, budući je ovaj bio sama kost i koža. No nije se predugo niti raspitivao o avanturama starca. Dovoljno je bilo vidjeti ga mršavog, pogrbljenog i punog ožiljka kako bi se shvatilo: "On nije uhvatio satori, satori je uhvatio njega!" Ispravno zaključi Zen Tigar. Starac je bio lovina, a ne lovac i to ona samoobnavljajuća poput vepra u Valhali. Starca je neprestano jeo upravo njegov put, a ovaj je svako jutro umjesto da konačno odmori, skupljao snage i ponovno se obnavljao kako bi mogao nahraniti svoga lovca. Starčev put. Zato mu na rastanku Zen Tigar poruči: "Pozdravi mi Odina!" Starac je do kraja svojih dana razmišljao o značenju tog pozdrava i nije ga uspio dokučiti. Ali Zen Tigar je znao. Četvrta crtica – o znanju što traga i Ahilu što lovi kornjaču "Mudraci tragaju za znanjem, a znanje traga za Zen Tigrom!" ispravno ustvrdi Zen Tigar. Sve što bi činio rezultiralo bi dodatnom akumulacijom znanja. Iako to Zen Tigru nije bio motiv. Primjerice, išao bi uloviti jelena i jasno, glad bi mu bila motiv. Međutim, tijekom lova, riješio bi Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Onako, uz put. "Ahil trči za kornjačom i nikako je dostići. Onda se sjeti i uzme koplje i njime probode kornjaču. "Eeee, tek sada se ne kreće!" ispravno zaključi Ahil i pretekne kornjaču laganim korakom. A kada bih ja, Zen Tigar, bio na Ahilovom mjestu, ja bih kornjaču još i pojeo." ispravno bi zaključio Zen Tigar dok bi jeo svoju lovinu. Život je tako jasan kada te piči satori. Peta crtica – o Rozaliji i Zen Tigrićima Zen Tigar je često posjećivao tigricu Rozaliju. Nju nije zanimala niti filozofija niti satori. Uglavnom bi se glasala samo rikom, ako bi se glasala uopće. Tako bi izražavala svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. S njom je imao četiri tigrića. Giancarlo, Roko, malu Mare i najstariju Katarinu. Katarina je već čitala Marka Aurelija, drugi su još bili premali za filozofiranje, ali su voljeli jesti. Zvao ih je Zen Tigrići iako još nisu dostigli Zen, no na dobrom su putu, barem Katarina. Kada bi došao, pričao bi im priče o svojim pustolovinama i spoznajama. Najviše ih je zanimala borba protiv Dolosa. Bilo im je fora kako je Dolosu u formi pauka odgrizao jednu nogu. Svima je to bilo zabavno posebice kako se raspao idealni platonov ormar i pretvorio u salon namještaja na periferiji velikog grada. Tigrići su tražili da ih odvede na lov na Dolosa u jednu od brojnih spilja. Željeli su objedovati pseudologoie. "Tek kada svatko od vas ulovi deset goveda." rekao bi im s pravom Zen Tigar i nadodao "Ti ljudi imaju mačeve i koplja, duga i oštra poput naših kandži i očnjaka. Treba postati vješt lovac kako bi im se suprostavilo. Roza! Vodiš li ih u lov?" Rozalija bi samo riknula u smislu "Što me gnjaviš." i pozvala Zen Tigriće na objed goveda. Kada je bio nasamo s Rozalijom, recitirao joj je haiku poeziju, slagao sonete i citirao Nietzscheove mudre rečenice iz Zaratustre. Rozaliju bi to smirivalo. Uz lov, to su joj bili jedni od najomiljenijih trenutaka. Zen Tigar je smatrao kako je Rozalija najljepša na svijetu, a to što ne priča..."A možda i bolje, jer bi se samo posvađali." ispravno je zaključio Zen Tigar Šesta crtica – o bilokaciji i vječnosti Tijekom svojih meditativnih stanja, Zen Tigar bi se šetao prošlošću, kao što se tijekom dana šeće njegovom šumom. Osvrtao bi se na događaje i konzumirao ih kao da su lovina. Ali nije to bilo samo vizualizacija i učenje meditacijom, već su događaji bili konkretni. Ponovno ih je doživljavao, čak bi i mijenjao ishode. Na taj način bi pomalo mijenjao sadašnjost i budućnost. Ipak, nije pretjerivao u tome jer je više volio neka stvari idu svojim tijekom. Naime, on je Zen Tigar a ne Tigar Dominus. "Ničije greške budalu naučiti neće, običnog će naučiti njegove, a mudraca tuđe greške. No ja, Zen Tigar, nikada ne griješim!" ispravno zaključi. Njemu bi prošlost također služila kao življenje nekoliko života istovremeno. I na taj nači je Zen Tigar razvio sposobnost bilokacije, a kronike redovnika samostana "Velikih planina" bilježe viđenje Zen Tigra prije nego što se rodio. Iako takvo biće poput Zen Tigra i nema više dan rođenja. Takvo biće, Zen Tigar, je vječan. Oznake: proza, filozofija, misticizam, Zen Tigar, zen |
06.12.2025., subota
Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)
|
Četvrti dio „Ti si mislio da cilj opravdava sredstva. Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj. A ti si sredstvo.“ (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Zen Tigar je na putu susreo Budu. Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari. Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu: "Zdravo Tigre." "Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu Tko je ovdje zdrav? Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli: "Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći. A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom. Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!" Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu. "Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi. Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede. Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu. Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji. Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima. Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata. "Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor. "Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi. Peti Dio (Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.) Zen Tigar pročita gore napisano i kaže: "Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz? Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju. "Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se. I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju. Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge. U ruci je držao ogledalo. Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama. Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor: "O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!" Ostali su počeli pjavati: "Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati. Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće. Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan. Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu. Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina. Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže: "Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?" Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim. Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori: "Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas." "Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos. "Donesite mrtve." gromkim glasom naredi. Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika. Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu. "Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju." Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa. Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima. Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo. Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo. Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša. Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima. "Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!" Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate. Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne. "Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara. Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina. Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe. Drugim riječima-najbolji! Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž" "Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono. "Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi. Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja. Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć." Apate dodirne Dolosa "I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima." Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo. Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima. "Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu. Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki. Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim. Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti. Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati. Sada, pričajmo o napadu u spilji. Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se. "Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije. Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra. Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena. Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao. "Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi. Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja. Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate. "Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina. To je korak ka zlatnom dobu! "Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja. Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar. Oznake: proza, filozofija, misticizam, priče, fantastika |
27.11.2025., četvrtak
ZEN TIGAR – priča
|
ZEN TIGAR – priča Prolog Dužnost je uzeti moć. Što dulje puštamo praznim neki prostor moći, to je veća vjerojatnost kako će ga preuzeti neki slabiji stranac, zlikovac koji će samo unazaditi društvo. Slobodan prostor moći je kao svaki drugi prostor, prazan. I ako je dugo neiskorišten zaposjest će ga entitet koji to inače nikada ne bi učinio da je taj prostor bio zaposjednut od entiteta kojima taj prostor moći pripada po njihovom pravu. Zato treba vježbati Volju za moć. Prvi dio Zen Tigar se opušta uz potok u hladu šume. Sneno promatra okolicu. U glavi mu se vrte samo filozofski problemi. Poput pitanja identiteta, primjerice, Tezejev brod: "Kada postajemo, a kada nestajemo?" pita se Zen Tigar polegnut u sjeni stabala. Zatim u mislima prelazi na "Teški problem", na zombije i pitanje svjesti. Zen Tigar zna što bi napravio zombijima: "Samo mrtav zombi je dobar zombi! A kada bih Ja, Zen Tigar, završio s njima, ne bi postojao više "Teški problem"!" ispravno je zaključio. Takvo razmišljanje mu je izmamilo osmijeh te se rastegnuo po travi. "Pironove aporije." javlja se novi filozofski problem u njegovim mislima "Možemo li bilo što znati? A nekako ispada kako možemo ako ne razmišljaš previše o tom pitanju." Iz očiju mu izbijaju iskre. Piči ga satori sto na sat! Zatim nako što je iskrama zapalio opalo lišće, odlazi se oprati u potoku. Nalazi stijenu uz vodu i zadovoljan svojim zaključcima legne na nju. Pun ugodnog umora pravednika sklapa oči upadajući u jedan od svojih epskih drijemeža. "Kant, transcedentalni idealizam.....antinomije....tajne svemira....zvijezdano neb..." Usnio je kako je bio čovjek koji je pisao o Zen Tigru. Ili je on, Zen Tigar, zapravo čovjek koji piše? Drugi dio Zen Tigar se budi. Gladan je. Zbog gladi zaboravlja na san i na dilemu jeli čovjek što piše ili Zen Tigar što sanja. Naime, njega glad uvijek asocira na neopjevani aspekt platonova mita o spilji. "Zašto? Zato!" ispravno zaključi. A koji je to neopjevani aspekt mita o spilji? To je dio kada se oslobođeni zarobljenik, nakon što je izašao iz spilje, rasčarao iluziji i spoznao svijet ideja, vraća nazad u spilju. Vraća se osloboditi i podućiti ostale zarobljenike. Tada ga zarobljenici vrijeđaju i govore neka ih pusti na miru. "Time Platon poručuje..." prisjeća se Zen Tigar "...kako ljudi koji znaju istinu i žele o njoj podučiti ostale su neshvaćeni i prezreni. Priprosta masa odbija velikane i mudrace jer ih ovi izvlaće iz njihove zone udobnosti, poznatije kao komfort zone." Zen zakoluta očima, a misao se nastavi: "...izvlaće ih iz zone udobnosti u nešto novo, nepoznato, a priprosta masa voli biti u poznatom i sigurnom, ma koliko loše i lažno takvo stanje bilo. U slučaju mita o spilji, zakovani gledaju igru sjenki." Zen Tigar misli kako on nikada ne bi išao oslobađati. On bi njih sve pojeo! I iluzioniste i zarobljenike. Gladan je i nema razumijevanja za uvrede. Nakon gozbe, krvave njuške bi izašao iz spilje, izvalio se na livadi sunca velikod popodneva i sunčanjem upijao ideju dobra. Umjesto igre sjenki, promatrao bi igru šarenih leptira. Njih ne bi pojeo. "Nedovoljno mesa, daje premalo energije." ispravno zaključuje Zen Tigar. Zatim bi zaspao uz zvuke žuborenja potoka. Spavao bi sretnim snom pravednika znajući kako je zbog njega u svijetu manje otmičara, prevaranata i nezahvalnog priprostog puka. A kada se probudi, napio bi se vode i izbacio urlik prema suncu. Urlik prepun snage kojim iskazuje svoju nezasitnu potragu za moći. Ispusti snažan urlik i pođe potražiti najbližu spilju kako bi u jednom činu riješio svijet zlikovaca i mediokriteta te utažio svoju glad. Treći dio Zen Tigar temeljito glođe kosti pokraj vatre u srcu spilje. Okružen je prelijepim stalaktitima, što mu na tren odvuče pažnju s mislima o vječnosti i kako je dugačko vrijeme potrebno za stvaranja ovog umjetničkog dijela prirode, samo jedan najmanji dijelić vječnosti. No misli mu se vrate na objed kada ugleda razbacane razbijene vaze i korintske šljemove kraj vatre. Ostatci predmeta kojima su iluzionisti stvarali sjene i varali zarobljenike. "Jer ova vatra što svjetli u spilje mraku, svjetli samo kako bi istakla sjene!" ispravno zaključuje Zen Tigar i shavča kako je on zapravo Kralj Sunce! Donio je svjetlost pravog svijeta u ovaj mrak prevara i iluzija. Ovo nije prvi put kako je posjetio ovakav podzemni teatar sjenki kako bi utažio svoju glad. Čini mu se kako je to pedeset i sedmi put, ali nije siguran i to uopće nije važno. Ono što je važno je to kako u sukobu s njim, iluzionistima nije pomogla niti jedna od varki, što ih stoljećima usavršavaju hvatajući i zarobljujući ljude po spiljama svijeta Kali Yuge. Nikakav njihov trik ne može savladati satori Zen Tigra i svjetlo moći koje zrači iz njega. Svjetlo što izvire iz njegovih crnih šara na narančastom krznu. Ponekad ga promijeni u bijelo, no sada je narančast. A s radošću je pojeo i zarobljenike! "S radošću, da!" misli on "Bili su bahati." Naime, kada je Zen Tigrova svjetlost kralja sunca izbrisala igru sjeniki na zidu spilje "Jer svjetlo kralja sunca svjetli samo kako bi uništilo sjene. Kaže proročanstvo drevnog Niramarina." čule su se žalopoljke patetičnih okovanih ljudi. "Opet onaj dosadni Sokrates. Hej Sokrates, prestani se spuštati i gnjaviti nas s pričama o pravom svjetlu i pravom svijetu. Bježi ća, ubit ćemo te stari davežu!" galamili su i prijetili, iako su bili okovani. Zen Tigar se smijao budući je znao kako on ne može biti Sokrtes, taj oslobođeni zarobljenik. Vido ga je kako je bradat i mršav jedva hodao livadom prekrivajući si oči, još nenaviknut na vanjsko svjetlo. Pustio ga je nekoliko dana da se oporavi, vidio ga je kako se spuštao i izlazio mrzovoljan i krvav iz spilje. Zen Tigar ne dopušta mrzovoljnost u svojoj šumi i livadi, kraj svojeg potoka i stijene. Ubio je i pojeo Sokratesa. Bio je malo žilav, kao većina solobođenih. Oni se suzdržavaju od prežderavanja iz nekih moralno filozofskih razloga, kojima, smatraju, dobivaju milost pravog svjetla i reinkarniraju se u vječne anđele svijeta ideja. Ali Zen Tigar je kralj sunce, gospodar vječnog svjetla i kao takav pojeo je žilavog Sokratesa. I još je bio gladan. Bezobraština i priprostost okovanih ga je razeštila. Prvo ih je svojim ostrim kandžama i dugim očnjacima rastrgao, zatim je utažio svoju glad. Debeli zarobljenici bili su malo premasni. Poput većine zarobljenika nisu se kretali i samo su se prepuštali tjelesnim nasladama. Ali takvo meso mu je baš trebalo. Utažiti glad aktualizacijom snage i dominacijom. "Dominat, kao Dioklecijan." pomislio je, jer Zen Tigar često razmišlja o carstvu Rimljana, izgubljenom carstrvu jednog davnog svijeta prekrivenog prašinom zaborava priglupe mase okovanih i pragmatične skupine iluzionista. I sada krvave njuške Zen Tigar gracioznim pokretima dolazi do izlaza spilje. "Bez ikakve muke, za razliku od onog žilavog Sokratesa koji se sav polomio izlazeći i ulazeći u spilju." nasmije se Zen Tigar. Nakon što je izašao iz spilje vrati se do svog potoka, popije vode i legne na stijenu. Zatim mu misli opet počnu okupirati filozofske teme. Ovaj put Volja za moć, kao posljedica lova i aktalizacija snage. Misli Zen Tigar: "Bez želje za gospodarenjem ne možeš biti gospodar. A kako bi to postao, moraš aktualizacijom snage svoju želju ostvariti. Što češće aktualiziraš snagu to si moćniji! Prilično zdravorazumski i jednostavno!" ispravno zaključi Zen Tigar. Namjeravao je čak jednog zatvorenika pustiti neka svjedoči o njegovoj snazi i svjetlosti, no....previše ga je zabavila aktualizacija snage, pa je zaboravio. Na kraju je pojeo i tog izabranika. "A ionako nije bio spreman na pravi svijet, sav debeo i sa mrenom na očima. Nikakvo dobro svijetu taj ne bi donio." ispravno je zaključio Zen Tigar. I tako je ležeći na stijeni promatrao svoj potok i svoje stablo i svoju livadu. Bio je sretan. Bio je gospodar Kali Yuge, Zen Tigar koji stvara put ka zlatnom dobu. ZEN TIGAR KOAN ZBIRKA (10 koana iz priče – svaki je samostalan, svaki je ubojit) 1. Zen Tigar je pojeo sve zarobljenike i iluzioniste. Sokrates je ostao posljednji. „Oslobodi me!“ viknuo je Sokrates. Zen Tigar ga pojede i reče: „Oslobođen si.“ Pokaži oslobođenje bez zuba. 2. Učenik upita: „Učitelju, što je satori?“ Zen Tigar zijevne i pojede učenika. U tom trenutku učenik je shvatio. Što je shvatio? 3. Bijeli Tigar reče: „Ja sam praznina.“ Zen Tigar ga pojede. „Sada je praznina puna mene“, reče Zen Tigar. Je li praznina još uvijek prazna? 4. Zen Tigar sjedi na stijeni. Mjesec se ogleda u potoku. Zen Tigar skoči i pojede mjesec. Potok je ostao prazan. Gdje je sada mjesec? 5. „Koja je razlika između prosvijetljenog i neprosvijetljenog?“ upita zarobljenik. Zen Tigar ga pojede. „Sada nema razlike“, reče. Je li lagao? 6. Zen Tigar urlikne. Šuma odgovori. Zen Tigar pojede šumu. Tišina. Tko je sada urliknuo? 7. Učenik pita: „Kako postići no-mind?“ Zen Tigar ga udari kandžom po glavi. „Sada imaš no-mind“, reče. Učenik je bio mrtav. Je li postigao? 8. Zen Tigar sanja da je čovjek. Čovjek sanja da je Zen Tigar. Kad se probudi, pojede san. Tko se probudio? 9. „Što je zvuk jedne kandže?“ upita majstor. Zen Tigar podigne obje kandže i pojede majstora. Zvuk je nestao. Je li odgovor bio ispravan? 10. Zen Tigar leži na stijeni, pun, bijel, bez pruga. Praznina ga gleda. „Sada si ja“, kaže praznina. Zen Tigar zijevne i pojede prazninu. „Ne“, reče, „ja sam uvijek gladan.“ Tko je sada prazan? Odgovori nisu potrebni. Odgovor je uvijek isti Oznake: proza, filozofija, misticizam |
