Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
11.01.2026., nedjelja
ZEN TIGAR (priča) - Osmi i deveti dio
|
"Dva čovjeka su se obratila Zen Tigru. Jedan uvijek laže, a jedan uvijek govori istinu. Kaže jedan od dvojice: "Svemir je bezgraničan!" Drugi odgovori: "Kakva besmislica, svemir nije bezgraničan!" zatim odoše do Zen Tigra i upitaše ga: "Tko govori istinu Zen Tigre?" Zen Tigar ih pogleda i u trenu pojede. Kada se najeo kaže: "Sada niti jedan." Život Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 137, Zarathustra press, Perzepolis 333. BC Osmi dio Loki sjedi kraj logorske vatre u snježnoj šumi zavaljen ispod stabla. Društvo mu pravi Hermes koji mu je uručio pismo i sada peče neko meso na ražnjiću. Loki čita Dolosovo pismo, teatralno - zafrkantski na glas. "Dragi moj učeniče Loki – hm on mene smatra svojim učenikom. Nije niti počeo a odmah laže." nasmije se Loki i nastavi čitati: "Sjećaš li se kako sam te učio varati. Ne samo ljude već i bogove. Kada sam ti pokazao kako uvjeriti najljepšu božicu Freju neka se za zlato i nakit preda ružnim patuljcima.- druga laž. Freju uopće nije trebalo nagovarati, ona je takva. Malo na svoju stranu. Kakav lažov." Loki u nevjerici zavrti svojom uskom glavom, dugačke šiljate brade i crne kose na blijedom licu. Na glavi je nosio kacigu s rogovima. Hermes se nasmije i progovori. "Nisi li i ti Loki neka vrsta boga laži, samo iz ovih Hiperborejskih krajeva? Kako vjerovati nekome od dvojice bogova laži. Lažete čim progovorite. Ali ako su vam izjave proturječne, onda bi jedan od vas dvojice morao govoriti istinu." Hermes obučen u vučje krzno pogleda Lokija, jantarne oči su mu se sjajile u vatri. Loki namjesti kacigu, koja mu je bila malo velika i odgovori. "Nisam ja, o Hermese klasični bog laži. Ja sam više od toga. Ja sam bog improvizacije, mogli bi reći. Bez sljeđenja pravila, već snalaženja u trenutku. Izvući najbolje od nove i neočekivane situacije. Hermese ja sam ti de facto bog inteligencije! Pameti. Samo, jasno ti je kako mi Odin nikada neće dati tu čast, jer..." ustane raširi ruke oponašajući velikog čovjeka produbi glas i progovori "Ja!" lupi se šakom po prsima, nakašlje te nastavi "Odin sam devet dana i noći visio na stablu i žrtvovao oko za mudrost." Loki prestane oponašati Odina i nastavi: "Ja sebe ne trebam sakatiti kako bi postao pametan. Ja to jesam svakim svojim trenom, bez planiranja, bez učenja. Ja jesam pamet Hermesu." Hermes kroz glasan smijeh odgovori: "Ali voliš lagati, kao vjerojatno sada. Eh da, hahahaha....baš....Ti si pamet, hehehehe, dobro je, zabavan si. Nego hajde pročitaj pismo do kraja." Nakon što se ismijao, počne pažljivo puhati u meso koje je ispekao i jesti ga. Loki ga pogleda ispod oka i kaže siktajućim glasom: "Ja lažem samo kad treba, Dolos laže non stop. On je lažac radi laži. L'arte pul l'arte, govorit će za nekih 2500 godina. Dolos je umjetnik laži, ja sam bog inteligencije." Sjedne ispod stabla, zadovoljnim izrazom lica nastavi čitati pismo. "Hoće polarnog medvjeda, hahahahaha." Loki se počne valjati od smijeha po snijegu. S glave mu padne rogata kaciga, ostane samo u svom krznenom odijelu, mokre duge crne kose od snijega. "Polarnog medvjeda kako bi se borio protiv tigra filozofa. Pa mislim tko je ovdje lud. Ali to je to!" usklikne "Ja sam majstor improvizacije, snalaženja u nepredvidljivom u kaosu. Ja sam gospodar kaosa!" trijumfalno usklikne Loki. Hermes je počeo primječivati elemente kompleksa superiornosti kod Lokija. Loki uzbuđeno nastavi: "Ova kaotična situacija je idealna za mene gospodara kaosa. S radošću prihvaćam Dolosovu ponudu." Hermes ga sa ciničnim osmjehom pogleda i zafrkantski mu predloži. "Pa budi dobar domaćin i izvadi nešto kako bi nazdravili dogovor. Kakvo je to gostoprimstvo Loki?" Loki se uzvrpolji i dobaci jednu kožnu mješinu punu tekućine. Popne se na najnižu granu stabla prisloni bradu na šaku i počne si mumljati u bradu: "Gdje da nađem polarnog medvjeda." Od ispod Hermes je skinuo leteću kapicu otkrivši gotovo zlatnu kosu. Počeo je piti iz mješine: "Ah dobra medica Loki, lijepo. Imaš li pive?" "Pivo!" usklikne Loki i skoči s grane "Pa to, onaj najveći pivopija Elrich von Zufrieden i njegova banda Helrejzera. Oni su lovci na sve živo, oni će mi nabaviti polarnog medvjeda, a ja kao bog inteligencije ću ga dresirati i sve!" ispusti jedan glasni urlik i sa oštrim očima pogleda Hermesa i obrati mu se. "Javi Dolosu neka mi da oko šest mjeseci. Moram malo dovesti medvjedića u red. Tada ćemo se pomalo iz Hiperboreje spuštati na jug našim dugim brodovima. Dugim brodovima niz rijeku Volgu." zapleše loki po snijegu. Na sav glas priča, ne zna se sebi ili Hermesu ili cijelom svijetu: "Dizat ćemo pakao, pljačkati i širiti ime polarnog medvjeda Velike stijene, Storberga, divlje bande Helrejzera Elricha von Zufriedena i mene boga inteligencije Lokija!" Počeo je skakati okolo stabla i puštati krikove. Hermes je znao sve što mu je bilo potrebno o Lokiju: "Luđak." mislio je u sebi "Ali super protuteža za onog uštogljenog Dolosa. Jedino mi je žao Apate što će morati trpjeti ovu dvojicu. Ali ona ne priča, pa se ni ne žali, može mi samo plesati svoje prigovore." nasmije se i kaže Lokiju "Odoh ja. Uzet ću ti ovu mješinu medice. Dat ću malo Dolosu." "Da, pozdravi mi mog Dolosa i kaži mu neka ne laže! Nisam ja njegov učenik, a Freja, eh ona je Freja." "Dobro je Loki. Sad, lijepo se opusti ili odi po medvjedića." Uto se iz dima vatre ipred njih stvori bog Morfej. Izgledao je kao sjena sa dvije blještave plave točke koje su mu bile oči. Dubokim ugodnimglasom progovori: "Mislim kako imaš zadatak i za mene Hermese." Hermes se trzne: "Uh prepao si me Morfi. Da, da, da, Dolos mi je dao zadatak, ali znaš on laže, no kako god, ionako je sve čudno. Znači tvoj je zadatak Morfi, Zen Tigru ubacivati snove u kojima ga polarni medvjed provocira, napada, prijeti. Snovima izluditi i ako je moguće porestrašiti Zen Tigra. Barem ga izbaciti iz njegova zena, kako bi ga lakše pobijedili." zamisli se u nedoumici i nesigurno nastavi: "Dolos tom tigru pridaje gotovo božanske moći. Kaže "Sve je to radi zena."....Dolos.... znaš on laže...." "Hej Morfej." umješa se Loki i prekine Hermesove nedoumice "Stavi i mene u snove, ja sam trener, menadžer polarnog medvjeda Storberga. Imam cijeli koncept." Morfej se ovije oko Lokija, a Hermes odgovori "Što ću reći Dolosu Morfi?" Morfi ugodnim dubokim glasom odgovori: "Kaži kako prihvaćam. Volim snovima utjecati na stvarnost. Doživljavam to kao izazov."ovije se oko stabla, pa se rasprši i nestane. Nedugo zatim opet iznenadi Hermesa i Lokija kada se stvori iz dima. "Dobro." odgovori Hermes ankon što se pribrao od Morfejevog trika "Sada vas puštam obojicu da se dogovorite oko detalja. Ja letim prema Dolosu u malo toplije krajeve." stavi si zlatnu leteću kapicu na jednake lokne i krene put juga. Deveti dio "Niti jedno biće nije mudrije od Zen Tigra, pa Zen Tigar nije ljubomoran. On je samo gladan." Corpus Tigrinum, Zen Tigar,, str.73, Zarathustra press Perzepolis 333. BC Poezija Zen Tigra (noktom tigrove šape krvlju napisano "Za Rozaliju" i srce kraj toga) Božji kalež, sveti gral Nektar Nousa i borba u spilji pod vatrom sjena borba protiv mediokriteta Akcija radi akcije Skriva prave misli Misli Zen Tigra Ratnika na kraju civilizacije Roza je samo rekla "Roar." a Zen Tigar je odgovorio: "Pa dobro, nije baš ljubavna, ali vidiš kako je moćna. Kao udarac šapom." ispravno zaključi Zen Tigar, a Rozalija ga lagano bubne šapom po glavi. "Mislim kako joj se sviđa, samo je preponosna priznati. Ali baš radi tog ponosa...jasno i radi izgleda mi je draga." zamisli se Zen Tigar i zaspi uz Rozaliju. Po noći je usnio čudan san. Neku veliku bijelu zvijer, koja je izgledala poput igračke za Zen Tigriće, kako mu prijeti da će mu polomiti sve kosti. Uz njega je bio čovjek sa kacigom s rogovina. Imao je dugu crnu kosu i bradicu. Pušio je cigaru pa je izgledalo kao da mu se cijelo lice dimi. Nosio je sunčane naočale i žutu majicu na kojoj je pisalo Dr Intelligence. On je na svaku prijetnju zvijeri potvrdno mahao glavom i derao se "Da! Jesi ga čuo, a!" , a divovska bijela igračka je govorila "Zen Tigre, znam da si poubijao mnogo ljudi i zvijeri. Ali to nije ništa što sam ja učinio. Ja sam svoju domovinu Hiperboreju skoro ispraznio od svih bića. Nema nikoga, samo eskimi i led. Došao sam ovdje na jug, uzeti tvoju lovinu i tvoje kosti polomiti." na kraju je uspuhani čovjek s rogatom kacigom i cigarom zaključio i zaderao se "Zen Tigre! Dolazimo po tebe. Ja, Doktor Inteligencija i moj bijeli medo Storberg!" dok je iza njega velika bijela igračka napinjala mišiće. Zen Tigar je ispričao san Rozaliji, a ona je na to rekla "Groar." u smislu "Jak si, riješit ćeš to." a Zen Tigar kaže: "Znaš što Roza,ispravno si zaključila." Prije nego što je otišao, noktom umočenim u krv, Zen Tigar je napisao još jednu pjesmu i ostavio je Rozaliji: Kolosi borbe Uvest ćemo svoj brod u mitsku luku spasa ispod zemlje leda iznad carstva sunca I tamo gle! Zlatna vrata stoje Kolosi se čine Jedini gosti Ali mi jesmo kolosi borbe tražimo proreknuto biće na kraju civilizacije Što otvara vrata Jasno otud svjetlo sja I rastaljuje tamu crnih opijenih duša A razborite propušta uz uređenu glazbu sfera u novo doba zlata Koračamo sjajnom stazom tražimo srcem i vidimo snagom "Poznavajući Rozu, sigurno će reći Roar, ili Grrr, možda Arrrggh ako joj je baš odlična." ispravno zaključi Zen Tigar. Oznake: filozofija, Zen Tigar, misticizam, proza |
21.12.2025., nedjelja
Zen Tigar - priča - Šesti dio
|
Šesti dio – Zen Tigrići (crtice iz života Zen Tigra) Zhuangzi sanja da je Zen Tigar. Zen Tigar sanja da je Zhuangzi. Kad se probude, Zen Tigar pojede leptira. Zhuangzi ostane gladan. Tko je sanjao koga? (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Crtica prva – o paučini znanosti, lošoj glazbi i pauku koji se skriva iza idealnog platonovog ormara Zen Tigar je često meditirao o događajima u spiljama. Posebice ga je zaintrigirala poveznica između glazbe, koja je poticala ljude da postanu sve gori i znanosti. Točnije kraljice znanosti, filozofije. On često promišlja o filozofskim djelima koji su mu dostupni samim mentalnim uvidom, jer piči ga satori. Drugi bi rekli, zna sva filozofska djela napamet. Pa sada, iako je Zen Tigar iznad dobra zla i svega zemaljskog jer je spoznao i nadišao stvarnost i slično i dalje je bio pomalo....reklo bi se neugodno iznenađen da se novi Pseudologoi novače baš iz redova filozofa. "Suvremena znanost i suvremena glazba je u službi sjena. U službi boga laži, Dolosa." ispravno zaključi Zen Tigar. "Žele ispuniti svijet obmanama i prividima kako bi njihova izopačenost dobila apsolutni značaj. Doslovno stvaraju lažni svijet koji stvarni svijet prekriva poput paučine nekog divovskog arahnida, hvata naivne i dobronamjerne ljude i hrani tog monstruma. Uz takvu paučinastu vještu retoriku za učene, neukima daju glazbu koja im doslovno mijenja dušu. Glazbu što ih opsjeda i od njih čini zombije, ljude bez svijesti. A ja volim jesti zombije!" Nasmije se Zen Tigar i nastavi svoja filozofska istraživanja uništavajući svjetlom svojih uzvišenih misli Dolosov svijet sjena prkriven ljepljivom paučinom laži i lošom glazbom. "Moje svjetlo sjaji, da sjene odstrani!" smisli rimu i vidje da je dobro. Zatim ode u grad gdje se odvijao nastup neke pop zvijezde. Pojede zvijezdu i zvijezdine obožavatelje dok se divovski arahnid skrivao u kutu iza idealnog platonovog ormara. Crtica druga – o vrhunskoj lovini "Postoji li loša vladavina ili postoji samo strana sukoba koju izabiremo? Ako svatko na različiti način definira lošu vladavinu, znači li to kako nema kriterija za određivanje? Relativizam ili apsolutizam? Samo neutralna strana koju odabirem iz nekog subjektivnog razloga ili je ta strana dobra ili zla, pa ću zauvijek snostiti posljedice svog izbora? Raj ili pakao? No čak ako je sve relativno, stvar subjektivnog izbora, ne znači kako nismo u pravu. Ma taj relativizam je samo privid i obmana Dolosa, boga laži. To stupnjevanje, tisuće razloga za i protiv i njihovo izjednačavanje su samo tisuća niti arahnidnog Dolosovog oblika koje ću svojim oštrim pandžama uništiti, skupa s tim debelim paukom i idealnim platonovim ormarom." Zen Tigar zamahne svojom šapom, idealni platonov ormar se raspadne na tisuće komadića i rasprši se u salon namještaja u predgrađu velikog grada, a Dolos ostade bez jedne noge. Iz rane mu je tekla zelena krv. "Kažu da su u laži kratke noge, a sada su i za broj manje." ispravno se našali Zen Tigar te doda: "Istina se uvijek dokaže upornom tragaču. Kao vrhunska lovina na kraju dana. Paučiću Dolosiću, moja vrhunska lovino! Sad sam te osakatio, a mi mačke se volimo igrati s plijenom, stoga što bolje iskoristi preostale dane jer od sada živiš u vremenu moje milosti i moje zabave." ispravno i potpuno objektivno opravdano zaprijeti Zen Tigar. Crtica treća – o dilemi; turist ili avanturist "Jesi li turist ili avanturist?" upitao je Zen Tigar starog čovjeka. Starac se saginjao pod težinom potpuno napunjene vreće. Jedva ju je nosio preko ramena. Ipak, uspio se nekako nasmijati i odgovoriti Zen Tigru umornim i suho tankim glasom: "Pa....reklo bi se da sam avanturist. Putujem svijetom već dvadeset godina. Namjera mi je hodajući obići cijeli svijet." "Aaaa." značajno se nasmije Zen Tigar kao u situacijama kada ispravno zaključuje "Ti si od one -PUT JE CILJ- ekipe. Da, nije važno odredište važan je tijek. Nije važno more, važna je rijeka." Avanturist potvrdno zamahne glavom, iako mu se analogija sa morem i rijekom nije baš činila jasnom, međutim impozantna pojava Zen Tigra,, sa narančastim krznom i crnim šarama okruženim očnjacima, održala je njegove riječi neizgovorene. Zen Tigar nije pojeo avanturistu, budući je ovaj bio sama kost i koža. No nije se predugo niti raspitivao o avanturama starca. Dovoljno je bilo vidjeti ga mršavog, pogrbljenog i punog ožiljka kako bi se shvatilo: "On nije uhvatio satori, satori je uhvatio njega!" Ispravno zaključi Zen Tigar. Starac je bio lovina, a ne lovac i to ona samoobnavljajuća poput vepra u Valhali. Starca je neprestano jeo upravo njegov put, a ovaj je svako jutro umjesto da konačno odmori, skupljao snage i ponovno se obnavljao kako bi mogao nahraniti svoga lovca. Starčev put. Zato mu na rastanku Zen Tigar poruči: "Pozdravi mi Odina!" Starac je do kraja svojih dana razmišljao o značenju tog pozdrava i nije ga uspio dokučiti. Ali Zen Tigar je znao. Četvrta crtica – o znanju što traga i Ahilu što lovi kornjaču "Mudraci tragaju za znanjem, a znanje traga za Zen Tigrom!" ispravno ustvrdi Zen Tigar. Sve što bi činio rezultiralo bi dodatnom akumulacijom znanja. Iako to Zen Tigru nije bio motiv. Primjerice, išao bi uloviti jelena i jasno, glad bi mu bila motiv. Međutim, tijekom lova, riješio bi Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Onako, uz put. "Ahil trči za kornjačom i nikako je dostići. Onda se sjeti i uzme koplje i njime probode kornjaču. "Eeee, tek sada se ne kreće!" ispravno zaključi Ahil i pretekne kornjaču laganim korakom. A kada bih ja, Zen Tigar, bio na Ahilovom mjestu, ja bih kornjaču još i pojeo." ispravno bi zaključio Zen Tigar dok bi jeo svoju lovinu. Život je tako jasan kada te piči satori. Peta crtica – o Rozaliji i Zen Tigrićima Zen Tigar je često posjećivao tigricu Rozaliju. Nju nije zanimala niti filozofija niti satori. Uglavnom bi se glasala samo rikom, ako bi se glasala uopće. Tako bi izražavala svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. S njom je imao četiri tigrića. Giancarlo, Roko, malu Mare i najstariju Katarinu. Katarina je već čitala Marka Aurelija, drugi su još bili premali za filozofiranje, ali su voljeli jesti. Zvao ih je Zen Tigrići iako još nisu dostigli Zen, no na dobrom su putu, barem Katarina. Kada bi došao, pričao bi im priče o svojim pustolovinama i spoznajama. Najviše ih je zanimala borba protiv Dolosa. Bilo im je fora kako je Dolosu u formi pauka odgrizao jednu nogu. Svima je to bilo zabavno posebice kako se raspao idealni platonov ormar i pretvorio u salon namještaja na periferiji velikog grada. Tigrići su tražili da ih odvede na lov na Dolosa u jednu od brojnih spilja. Željeli su objedovati pseudologoie. "Tek kada svatko od vas ulovi deset goveda." rekao bi im s pravom Zen Tigar i nadodao "Ti ljudi imaju mačeve i koplja, duga i oštra poput naših kandži i očnjaka. Treba postati vješt lovac kako bi im se suprostavilo. Roza! Vodiš li ih u lov?" Rozalija bi samo riknula u smislu "Što me gnjaviš." i pozvala Zen Tigriće na objed goveda. Kada je bio nasamo s Rozalijom, recitirao joj je haiku poeziju, slagao sonete i citirao Nietzscheove mudre rečenice iz Zaratustre. Rozaliju bi to smirivalo. Uz lov, to su joj bili jedni od najomiljenijih trenutaka. Zen Tigar je smatrao kako je Rozalija najljepša na svijetu, a to što ne priča..."A možda i bolje, jer bi se samo posvađali." ispravno je zaključio Zen Tigar Šesta crtica – o bilokaciji i vječnosti Tijekom svojih meditativnih stanja, Zen Tigar bi se šetao prošlošću, kao što se tijekom dana šeće njegovom šumom. Osvrtao bi se na događaje i konzumirao ih kao da su lovina. Ali nije to bilo samo vizualizacija i učenje meditacijom, već su događaji bili konkretni. Ponovno ih je doživljavao, čak bi i mijenjao ishode. Na taj način bi pomalo mijenjao sadašnjost i budućnost. Ipak, nije pretjerivao u tome jer je više volio neka stvari idu svojim tijekom. Naime, on je Zen Tigar a ne Tigar Dominus. "Ničije greške budalu naučiti neće, običnog će naučiti njegove, a mudraca tuđe greške. No ja, Zen Tigar, nikada ne griješim!" ispravno zaključi. Njemu bi prošlost također služila kao življenje nekoliko života istovremeno. I na taj nači je Zen Tigar razvio sposobnost bilokacije, a kronike redovnika samostana "Velikih planina" bilježe viđenje Zen Tigra prije nego što se rodio. Iako takvo biće poput Zen Tigra i nema više dan rođenja. Takvo biće, Zen Tigar, je vječan. Oznake: proza, filozofija, misticizam, Zen Tigar, zen |
