Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
01.02.2026., nedjelja
O Tigru i Smrti
|
Julius Evolin Ride the Tiger (Cavalcare la tigre) zauzima posebno mjesto na mojoj polici – uz figuru arhanđela Mihovila i album Nirvane "MTV Unplugged in New York". Kao što je taj koncert danas epitaf Kurtu Cobainu, tako i zadnje poglavlje Evoline knjige govori o smrti i samoubojstvu – ali ne kao o očaju, nego kao o krajnjoj slobodi. Evola u tom poglavlju daje konačni smjerokaz za diferenciranog čovjeka – jahača tigra, gospodara Kali Yuge. Život takvog čovjeka nije priprema za bolji zagrobni svijet, kao što vjeruju religiozni ljudi. Ovaj život nije test. Ovaj život je sada. Ipak, ne smije se panično bojati smrti – jer strah paralizira. Evola kaže: treba živjeti kao kamikaza. To znači: svakodnevno obavljati poslove, trenirati tijelo i um, razvijati vještine – iako znaš da te svaki tren mogu pozvati na samoubilačku misiju. Kad usvojiš takav stav, postaješ neranjiv. To je krajnji cilj diferenciranog čovjeka: postati neranjiv kroz disciplinu uma i tijela. Živjeti kao da smo već mrtvi. Samoubojstvo se često osuđuje kao kukavički čin. Evola to odbacuje. Poziva se na stoicizam i budizam – rijetke tradicije koje opravdavaju samoubojstvo. Citira Seneku: „Gdje god ne želiš boriti se, uvijek možeš pobjeći. Ništa ti nije dano lakše od smrti.“ Drugim riječima: kad ti dosadi igra „jahanja tigra kroz Kali Yugu“, možeš je jednostavno napustiti. Smrt ti je dana kao alat. A jahaču tigra dosadi igri kad je sve obavio u životu – kad više nije vezan ni za što u svijetu. Tada je slobodan izabrati trenutak odlaska – bez grižnje savjesti, bez straha. Evola odbija i ono što naziva „metafizičkim samoubojstvom“ kod Dostojevskog – ideju da samoubojstvom možemo „pobijediti Boga“ jer pokazujemo da Ga se ne bojimo. To je za njega djetinjasta pobuna. On se poziva na Seneku: diferencirani čovjek je iznad bogova – jer bogovi ne poznaju patnju i teškoće, a čovjek ih poznaje, prolazi kroz njih i ipak prosperira. Time pokazuje da je moćniji od bogova. Takav čovjek – nevezan za božanske zabrane i emotivno nevezan za svijet – uvijek ima slobodu napustiti igru. Na taj način Evola opravdava samoubojstvo kao čin krajnje slobode. A upravo tom nevezanošću za bogove i za svijet čovjek postaje neranjiv i ostvaruje Evolin ideal „Jahača tigra“. Ne samo što preživljava najteže okolnosti Kali Yuge – on ih nadvladava, ukroćuje tigra i jaše ga kroz kaos. Tigar jede i ruši svaku prepreku. Cilj nije pobjeći od svijeta – cilj je zavladati njime do te mjere da ga možeš napustiti bez kajanja. Biti nevezan za svijet poput budista i zavladati svijetom poput rimskog stoika – to je, za Evolu, jedini put do prave slobode u ovom najmračnijem ciklusu. Na kraju, jahač tigra ne umire zato što mora – umire zato što više nema razloga da ostane. I to je, vjerojatno, najviša razina koja se u Kali Yugi može doseći. Kurt ostavlja gitaru, Zen Tigar proždire plijen, a arhanđeo Mihovil s osmjehom gazi demona Kali yuge i put u zlatno doba je već osvijetljen. Oznake: filozofija, Julius Evola, Ride the Tiger, Zen Tigar, Cavalcare la tigre |
25.01.2026., nedjelja
ZEN TIGAR (priča) - 11. dio
|
Zen Tigar – Meditacije o gladi Uspinjanje na ljestvici vlastitih ciljeva. Volja + disciplina + izvedba. Svo troje treba vježbati! Aktualiziraj se u prostoru i vremenu! Bez discipline izvedba je loša. Bez volje izvedba je nemoguća. Budi sada, budi uvijek. Stoga jačaj volju i disciplinu. Izvedba; nju također treba jačati. Ona ne dolazi automatski, samo ako smo voljno i disciplinom ojačali. Valjalo bi svaki dan napraviti neku radnju koja nam nije draga, kako bi vježbali izvedbu. Istina, izvedbu možemo jačati činjenjem stvari koje su nam drage, ali moramo uvijek samog sebe izazvati i učiniti nešto što nam je teško. Jasno, ne činimo ono što nam nije u skladu s moralnim zakonom, već nešto što je korisno ali nam pričinjava napor, bilo fizički, bilo mentalni. Ulovite neki veliki plijen, mamuta, nosoroga ili debelog maharadžu. Evo na primjer ja! Vidio sam te spilje, ali mi ih se nije dalo istraživati, jer lakše utažim glad loveći jelene. Ali, jednog dana sam se izazvao i sve se promijenilo. Otkrio sam jedno posve novo lovište, jedan posve novi svijet i ušao u sukob sa samim bogovima. A kako sam postao Zen Tigar, a ne više obični, meni sada uopće ništa nije teško. Zen Tigar, Meditacije o gladi, str 87, Tigarlibris, Tigropolis, 10 AD Zen Tigar je razmišljao o čudnom snu što ga je usnio. Bijeli medvjed i neki umišljeni čovjećuljak s rogatom kacigom. "Prijete mi. Zašto?" pitao se. "Kažu žele moje lovište. Žele li spilje pseudologoia? Ili me žele zaustaviti u lovljenju pseudologoia? Aha, tu smo! Žele obraniti Dolosov kult." ispravno je zaključio Zen Tigar. Nakon toga se zapita, jesu li ti likovi iz sna stvarni ili je to samo odraz njegovih nesigurnosti. "Nije li san možda moja grižnja savjesti što toliko ubijam?" pomislio je i onda ispravno odbacio tu misao kao potpunu besmislicu. Nasmijao se sam sebi kako mu ponekad na pamet padnu stvari nedostojne Zen Tigra i onda je ponovio meditaciju "Volja+disciplina+izvedba. Aktualiziraj se u prostoru i vremenu! Budi sada, budi uvijek." Meditaciju je razvio kao zadatak kojeg mu je dao njegov učitelj Zaratustra. Stari čarobnjak, ali jači nego bilo koji dvadesetogodišnjak. Imao je orla i zmiju, pa je rekao zašto ne bi imao i tigra kada je pronašao Zen Tigra, malog i nemoćnog izgubljenog u snijegom prekrivenoj sibirskoj šumi. "Osovio me je na noge stari, naučio loviti, čitati, pisati, misliti." sa sjetom se prisjetio. "A tek priče koje mi je pričao! Poučne ali prepune herojskih djela, bitki, sukoba, razrješenja sukoba, junačkog razvoja. Poput one o nastanku svijeta." Zen Tigar legne na svoju stijenu kraj potoka i utone u meditaciju, kojom se vrati u djetinjstvo. Vrijeme kada ga je Zaratustra podučavao. Prikaže mu se livada ispod planine sa snijegom prekrivenom borovom šumom. Na livadi stoje jak i visok čovjek bijele duge kose i brade u crnoj tunici i smeđim hlačama. Nosio je duge čizme i palio vatru. Kraj vatre je stajao mali tigrić grijao se. Čovjek progovori. "Jesam li ti pričao priču o stvaranju svijeta, o tigriče?" pogleda Zaratustra malog tigra. Ovaj ga je sa čuđenjem promatrao "A nisam, a?" nastavi Zaratustra "Dakle, ovako...Jednom davno, nakon što je bog Ahura Mazda stvorio svijet, bio je umoran." nasmije se Zaratustra, zatim se uozbilji izravna svoju dugu bijelu kosu, podigne prst prema nebu i strogim glasom nastavi priču. "Sada dolazimo do problema. Znamo kako je bog savršen, pa kako je onda umoran? Umor remeti savršenstvo jer je to patnja. Patnja je nešto što je suprotno dobru. Dakle patnja je zla, a savršen bog je apsolutno dobar, ne može biti zao. Stoga se prema zakonima metafizike kozmosa taj se umor odvojio od dobrog boga Ahura Mazde i pretvorio se u divovskog zmaja Ahrimana." Tigriću se oči zacakle. Zaratustra se nasmiješi i kaže: "Aha, vidim kako imam tvoju pozornost sada. Što je zmaj, pitaš me tigriću. To ti je kao ogroman gušter sa velikim šišmiševim krilima, vatrenog daha. Daha kojeg može puhnuti preko dvije tisuće stopa, možda i više, nikad nije točno izmjereno." tigriću se oči pretvore i dva crna kruga. "Budući je Ahriman nastao iz božjeg proturječja, drugim riječima zla, postao je zli bog Ahriman" Tigrić proba riknuti, no iz njega izađe samo mijauk. Zaratustra ga potapša po glavi i nastavi s pričom. "Kako je zao, Ahriman je krenuo činiti zla djela. Jeli razumiješ tigriću, kakav si takav si." tigrić mahne glavom, jedna od prvih stvari koje ga je naučio stari Zaratustra, mahanjem glave reći da ili ne. "Bravo tigriću." reče Zaratustra i baci mu komad mesa, kojeg tigrić odmah proguta "Sada kada si pojeo, vratimo se na priču. Zli bog Ahriman, drevni crno crveni zmaj. Svojim vatrenim dahom palio je prekrasne, bogate gradove prvih ljudi. Prvih ljudi koji su znali jedino za dobro i nikako se nisu mogli suprostaviti tom zlu. Na koncu je došao do najvećeg grada ljudske rase, ponosa Ahura Mazdine kreacije zvanog "Ahurapolis". Tamo živjaše prvi od privh ljudi koje je vodila glavna svećenica. Glavna svećenica se sjeti obećanja dobrog boga, kada je na početku stvaranja rekao ljudima kako će im uvijek biti od pomoći. Zato im ostavi Roga spasa." Izrekavši Rog spasa, Zaratustra napravi nekoliko pokreta rukom po zraku kao da nešto crta nevidljivim stilusom. "Dobri bog im tada reče." Zaratustra se uspravi, udahne izbaci jaka prsa i široka ramena oponašajući božju moć i gromkim glasom kaže: "Kada zla kob pruži kandže k vama, puhnite u ovaj Rog spasa. Ja ću se tada pojaviti na nebu sjajeći u zlatnom oklopu i sa velikim krilima od bijelog perja. U ruci će mi biti ognjeni mač te ću svom silom udariti na sve što vam prijeti čak i na samom zlog zmaja Ahrimana!" Zaratustra prestade oponašati boga, na tren sjedne na panj koji mu je služio za cijepanje drva. Pogleda tigrića na čijem se licu bilo netrpljenje za daljnjim nastavakom priče. "Da tigriću mali. ako Tim je obećao. Glavna svećenica je znala za to obećanje jer ja svaki dan čitala iz drevnih spisa. Zvala se Sofija. Bila je prekrasna djeva. Kažu kako je bila direktni božji potomak. Da bila je prekrasna." na trenutak zastane Zaratustra sa sjetom u očima. Uzdahne i nastavi. "Sofija je uzela Rog spasa i na vrhu kamene tvrđave Ahurapolisa puhnula u nj. Od zvuka roga zatresla se zemlja. Zapuhaše vjetrovi jaki što joj nosaše kosu. Ahriman, koji je svom silom krenuo prema Sofiji, naglo zastade užasnut. Na nebu se pojavio sjajni Ahura Mazda. Baš kao što je obećao u zlatnom oklopu sa velikim bijelim pernatim krilima i plamtećim mačem. Odmah je zadao nekoliko udaraca Ahrimanu i spriječio ga u naumu da ozlijedi Sofiju i spali Ahurapolis." tigriću se sva dlaka nakostriješi, a Zaratustra se već ustade s panja i ušeta se po livadi koju je prekrivao sumrak. "No Ahriman je bog, iako je zao. Zao bog. Dobri bog i Zli bog, razumiješ li tigriću." tigrić potvrdno zamahne glavom. Zaratustra nastavi "Ahriman je zli bog. Tako su on i Ahura Mazda započeli mitski dvoboj na nebu. Ahriman je puhao vatru, dok je Ahura Mazda zlog boga probadao mačem. Neki od malodušnih ljudi su se uvukli u brodice i željeli su pobijeći iz Ahurapolisa koji se tresao od božanske bitke. No Sofija je i dalje puhala u Rog spasa. Primijetila kako zvuk roga smeta Ahrimanu. Ometa ga u letu i remeti mu ravnotežu. Osim toga, taj zvuk je davao snagu Ahuramazdi koji je jače udarao svaki put kada bi se začuo zvuk roga. Vrhunac svega je bilo to što svaki put kada bi puhnula u rog, iz neba bi se pojavili gromovi što gađaše Ahrimana." Zaratustra kaže glasno "Buum!" tigrić odskoči "Ne boj se mali." nasmije se Zaratustra. Baci jednu cjepanicu u vatru što je gorjela na livadi sada u potpunosti natkrivenom zvjezdanim nebom noći. "Malo svjetla i topline nam je potrebno kako bi smo završili s pričom. Gdje sam stao.... Ah da, gromovi. Tako izboden od Ahura Mazdina mača, neki kažu da je imao čak i dva, moguće....Ahriman ostade bez snage i sruši se na glavni trg Ahurapolisa. Ahura Mazda se pernatim krilima spusti na trg popločan bijelim kamenom koji sada bijaše zaprljan zmajevom krvlju. I Sofija dotrči sa kule do trga. Te njih dvoje pogledaju Ahrimana. Zmaj Ahriman je bio iscrpljen. Prekriven spaljenim mesom i bez pola crno crvenih ljuski što su bile od obsidijana i rubina. Izgubivši snagu Ahriman je izgubio i ponos. Počeše moliti za milost hroptavim glasom. "Moliš sada za milost gade, a pola mojeg grada si razorio i mene si htio ubiti! Nema milosti za te!" Izdere se u puna pravedničkog bijesa Sofija na umirućeg zmaja. Uzme Rog spasa kako bi posljednji put puhnula i konačno ubila zlog boga, ali Ahura Mazda je zaustavi." tigrić zamjauće. "Znam tigriću, kako pokazati milost zlu biću. Ali znaš, Ahura Mazda je dobar bog i kao takav je i milosrdan. Njemu je žao svakog stvorenja, pa i tog izopaćenog zmaja Ahrimana. Na koncu Ahura Mazda je tvorac svega što postoji i on ne želi uništiti svoju kreaciju, već ako je neki njen dio pokvaren želi popraviti to. Tako je želio poraviti Ahrimana. " Zaratustra se zagleda u nebo, malo se zamisli, nasmije se na koncu i nastavi pripovijedati. "Osi toga znao je da ako Sofija ubije Ahrimana, radi tog čina ljudska rasa će postati zla. Naime, tim činom bi užitak dobiven od pravednog ubojstva počeo voditi njihova srca. Postali bi krvožedni i željeli bi samo smrt drugim bićima. Vođeni užitkom u ubijanju ljudi, uništavali bi sve pred sobom i na koncu uništili cijelu kreaciju. Bijaše to lukavi Ahrimanov rezervni, podli plan. Čak i ako izgubi u bitci, to što bi bio ubijen od Sofije, uništilo bi cijelu Ahura Mazdinu kreaciju. A upravo je to cilj zlog boga moj tigtiću." pogleda ga Zaratustra i osbiljno kaže: "Cilj zlog boga nije vladanje nad svijetom, već potpuno uništenje svijeta." Mjesec je bio pun iznad planine prekrivene šumom što se uzdizala na kraju livade. ""Ne!" poviče Ahura Mazda" tigrić koji je ležao grijući se uz vatru se trzne jer je Zaratustra opet počeo oponašati i glasom i stasom boga. "Ahriman istrgne Rog spasa Sofiji iz ruke."Ahriman želi da ga ubiješ Sofijo! Tada bi svo njegovo zlo prešlo u vas ljude. Postali biste ubojice divlji razaratelji svega, bilo to lijepo ili ružno, dobro ili zlo. Na biste mirovali u razaranju i ubijanju sve dok na koncu ne biste zajedno sa svijetom i sebe uništili. Nego ovako ćemo." reče dobri bog Ahuramazda: "Tebi Ahrimane ne samo što darujem život, već te i oslobađam. Neću te zarobiti. Samo jedan uvjet imam. Nemoj više napadati gradove ljudi. A što se tiče vas ljudi, više nećete biti samo dobri, kao što bijaste do sada. Već ovim činom Sofija, ti si potrgala strune vječne dobrote koju su glazbu međuljudskih odnosa držale u harmoniji. Ljudi, od sadašnjeg trenutka imat ćete slobodu volje." tada eruptira vulkan koji se nalazio na udaljenom otoku. "Neka mi ovo garavo nebo, dim iz mora, plamena voda budu svjedoci." uzvikne Ahuramazda. Sofija ga gledaše sa strahopoštovanjem, a Ahriman nije znao niti gdje se nalazi sve ga je bunilo. "Ljudi vaša sloboda će se sastojati u tome kome ćete se odlučiti prikloniti. Meni, dobrom bogu Ahuramazdi ili zlu bogu Ahrimanu. A na kraju ciklusa povijesti svijeta, nečega što će se nazivati Kali Yuga ili željezno doba, srest ćemo se ponovno u bitci. Ahrimane!" obrati se tada zmaju koji je krvario iz mnogih rana. "Vidjet ćemo tada tko ima više vojske. Ja ili ti. Vidjet ćemo što ljudi više vole, dobro ili zlo. Time će pokazati zaslužuju li uopće kreaciju ili je ništavilo baš ono čemu njihova srca žude." Tada ispusti zlatnu zraku prema Ahrimanu kome se povrati dovoljno snage te odleti iz Ahurapolisa. Smjesti se u jednu duboku spilju gdje do kraja zalječi rane. U toj spilji je kovao i dan danas kuje svoje paklene planove. Kada mu se u potpunosti vratila snaga ponovno je počeo opsjedati svijet svojim zlom. Po svijetu je širio laži i ljudima nudio slavu i bogatsvo za služenje lažima i zlu, odnosno za služenje njemu bogu zla Ahrimanu." Zen Tigar se vratio iz vizualizacije uzrokovane zen meditacijom i ispravno je zaključio kako iza spilja sjenki ne stoji Dolos. On je samo marioneta, Ahrimanov potrčko. Možda to niti ne zna. Pravi gospodar spilja sjenki je ni manje ni više nego drevni zli bog Ahriman. "A ja sam baš gladan." pomisli Zen Tigar i ode loviti drevnog zmaja Ahrimana. "A više o Ahrimanu gdje se nalazi ili bolje gdje bi se mogao nalaziti, reći će mi stari Zaratustra." ispravno zaključi i nastavi tijek misli "Ipak, ne smijem u goste praznih ruku, a kako se moram pripremati, osim za obračun sa zmajem i za obračun sa medvjedom, idem sebi i starom Zariju uloviti jednog medvjeda za objed." ispravno isplanira Zen Tigar. Oznake: Zen Tigar, Zend avesta, Ahriman, Ahura Mazda, misticizam |
18.01.2026., nedjelja
ZEN TIGAR (priča) - X dio
|
Zen Tigar koani O problemima Pročulo se kako je Zen Tigar namudrije biće na svijetu. Ljudi u dilemama, nedoumicama i neznanju odlažiše Zen Tigru po rješenje svojih problema. Visoki ljudi, mali ljudi, snažni i slabi podjednako nosaše Zen Tigru svoje breme. Nikada ih više nitko vidio nije. Nema više problema. "Život Zen Tigra – prošireno izdanje", kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 32, Zarathustra press, Perzepolis 321. BC O putu i mislima "Tko traži put, taj gubi put. Jednako tome; Tko traži misao, gubi misao!" ispravno zaključi Zen Tigar te nastavi: "Tako ja znam tražiti misao, pa shvatim kako mi ništa nije na pameti ili budu stvari koje nisu dostojne mene, Zen Tigra!" Legne na stijenu kraj potoka, uroni jednu šapu u vodu te ispravno zaključi: "Ovo je jedna meta misao. Misao o misli. Dakle spremimo se za jedan metafizički dan. Još sam nešto htio..." "Život Zen Tigra – prošireno izdanje", kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 12, Zarathustra press, Perzepolis 321. O smrti Uzoholio se jedan Pseudologoi. Zapamćen je u ljetopisima kao Epikur. Pričali su o njemu ljudi kako nikada svijetom nije takav govornik kročio. "Od laži stvara istinu od istine laž." govorilo se na tržnicama i olimpijskim igrama. "Ljudi, radi njegovih riječi, prestaju vjerovati svojim očima i ušima, a počinju gledati i slušati sa Epikurovim argumentima." tvrdili su. Ljudi su počeli vjerovati, potaknuti samim Epikurom, kako mu niti Zen Tigar u mudrosti ne može parirati. Oholi Pseudologoi je na kraju sam sebe u to uvjerio i otišao do Zen Tigra kako bi mu riječima uspio dokazati jednom za svagda da je Epikur, a ne Zen Tigar, najmudrije biće na cijeloj kreaciji. Kada je došao do Zen Tigra, namjeravao je raspravu započeti lagano. Elegantnim verbalnim trikom o strahu od smrti. "Čega se bojati kada nas neće biti, a dok nas ima, smrti nema." pripremao se Epikur. Tako je stigao ispred Zen Tigra što ležaše na svojoj stijeni i čitaše Hermesa Trismegistosa. Epikur se prestraši kada je vidio velikog Zen Tigra, ali ipak skupi hrabrosti, nakašlje se, namjesti svoju poludugu crnu kosu i progovori: "Zen Tigre, svi kažu kako si ti najmudriji na svijetu i ja to poštujem. Ali od nedavno se pročulo po Anatoliji, Perziji, Peloponezu, Atici, Iliriji i Romi kako sam ja, Epikur, ipak mudriji. Pa hajmo sada raspravom to riješiti. Reci mi, o Zen Tigre, treba li se plašiti smrti?" S jednom obrvom podignutom zagleda se u Zen Tigra. Zen Tigar pogleda Epikura i melodičnim glasom mu odgovori: "Nije promjena ono što čini smrt, već zaborav. Ja ću tebe pojesti i ne brini, nećeš ništa osjetiti, ali se raduj, jer ja ovaj obrok nikada neću zaboraviti!" I tako u jednom zalogaju svoj život završi Epikur. Ljetopis Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 105, Zarathustra press, Perzepolis 324. O raspravama i sjenama "Piči me satori i nemam vremena za rasprave." bila je zadnja riječ koji je čuo zaboravljeni Pseudologoi u jednoj Zen Tigrovoj čistki spilje. Kasniji ljetopisci, među njima i ja, vaš Ja'buka Niramovski, kozmički i astralni bard devet neba i bezbroj konstelacija, su analizirali te riječi vođe u Zlatno doba povijesnih ciklusa. "Što li je Zen Tigar time htio reći?" poticala nas je misao. Konsenzusom smo zaključili sljedeće: raspravljanje i slušanje rasprava je borba i igra sa sjenama. Upravo iz tog razloga su se Pseudologoi igrali sjenama i teatrom sjenki držali ljude zarobljene u neznanju. Jer ono što jest ne može se izgovoriti niti čuti, ono se doživi, osjeti. To je to! Kada te piči Satori, jednostavno znaš bez riječi. A i ove su previše. Ljetopis Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, Predgovor str. 7, Zarathustra press, Perzepolis 324. Oznake: filozofija, zen, Zen Tigar, misticizam, satori |
11.01.2026., nedjelja
ZEN TIGAR (priča) - Osmi i deveti dio
|
"Dva čovjeka živješe blizu Zen Tigra. Jedan uvijek laže, a jedan uvijek govori istinu. Kaže jedan od dvojice: "Svemir je bezgraničan!" Drugi odgovori: "Kakva besmislica, svemir nije bezgraničan!" zatim odoše do Zen Tigra i upitaše ga: "Tko govori istinu Zen Tigre?" Zen Tigar ih pogleda i u trenu pojede. Kada se najeo kaže: "Sada niti jedan." Život Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 137, Zarathustra press, Perzepolis 333. BC Osmi dio Loki sjedi kraj logorske vatre u snježnoj šumi zavaljen ispod stabla. Društvo mu pravi Hermes koji mu je uručio pismo i sada peče neko meso na ražnjiću. Loki čita Dolosovo pismo, teatralno - zafrkantski na glas. "Dragi moj učeniče Loki – hm on mene smatra svojim učenikom. Nije niti počeo a odmah laže." nasmije se Loki i nastavi čitati: "Sjećaš li se kako sam te učio varati. Ne samo ljude već i bogove. Kada sam ti pokazao kako uvjeriti najljepšu božicu Freju neka se za zlato i nakit preda ružnim patuljcima.- druga laž. Freju uopće nije trebalo nagovarati, ona je takva. Malo na svoju stranu. Kakav lažov." Loki u nevjerici zavrti svojom uskom glavom, dugačke šiljate brade i crne kose na blijedom licu. Na glavi je nosio kacigu s rogovima. Hermes se nasmije i progovori. "Nisi li i ti Loki neka vrsta boga laži, samo iz ovih Hiperborejskih krajeva? Kako vjerovati nekome od dvojice bogova laži. Lažete čim progovorite. Ali ako su vam izjave proturječne, onda bi jedan od vas dvojice morao govoriti istinu." Hermes obučen u vučje krzno pogleda Lokija, jantarne oči su mu se sjajile u vatri. Loki namjesti kacigu, koja mu je bila malo velika i odgovori. "Nisam ja, o Hermese klasični bog laži. Ja sam više od toga. Ja sam bog improvizacije, mogli bi reći. Bez sljeđenja pravila, već snalaženja u trenutku. Izvući najbolje od nove i neočekivane situacije. Hermese ja sam ti de facto bog inteligencije! Pameti. Samo, jasno ti je kako mi Odin nikada neće dati tu čast, jer..." ustane raširi ruke oponašajući velikog čovjeka produbi glas i progovori "Ja!" lupi se šakom po prsima, nakašlje te nastavi "Odin sam devet dana i noći visio na stablu i žrtvovao oko za mudrost." Loki prestane oponašati Odina i nastavi: "Ja sebe ne trebam sakatiti kako bi postao pametan. Ja to jesam svakim svojim trenom, bez planiranja, bez učenja. Ja jesam pamet Hermesu." Hermes kroz glasan smijeh odgovori: "Ali voliš lagati, kao vjerojatno sada. Eh da, hahahaha....baš....Ti si pamet, hehehehe, dobro je, zabavan si. Nego hajde pročitaj pismo do kraja." Nakon što se ismijao, počne pažljivo puhati u meso koje je ispekao i jesti ga. Loki ga pogleda ispod oka i kaže siktajućim glasom: "Ja lažem samo kad treba, Dolos laže non stop. On je lažac radi laži. L'arte pul l'arte, govorit će za nekih 2500 godina. Dolos je umjetnik laži, ja sam bog inteligencije." Sjedne ispod stabla, zadovoljnim izrazom lica nastavi čitati pismo. "Hoće polarnog medvjeda, hahahahaha." Loki se počne valjati od smijeha po snijegu. S glave mu padne rogata kaciga, ostane samo u svom krznenom odijelu, mokre duge crne kose od snijega. "Polarnog medvjeda kako bi se borio protiv tigra filozofa. Pa mislim tko je ovdje lud. Ali to je to!" usklikne "Ja sam majstor improvizacije, snalaženja u nepredvidljivom u kaosu. Ja sam gospodar kaosa!" trijumfalno usklikne Loki. Hermes je počeo primječivati elemente kompleksa superiornosti kod Lokija. Loki uzbuđeno nastavi: "Ova kaotična situacija je idealna za mene gospodara kaosa. S radošću prihvaćam Dolosovu ponudu." Hermes ga sa ciničnim osmjehom pogleda i zafrkantski mu predloži. "Pa budi dobar domaćin i izvadi nešto kako bi nazdravili dogovor. Kakvo je to gostoprimstvo Loki?" Loki se uzvrpolji i dobaci jednu kožnu mješinu punu tekućine. Popne se na najnižu granu stabla prisloni bradu na šaku i počne si mumljati u bradu: "Gdje da nađem polarnog medvjeda." Od ispod Hermes je skinuo leteću kapicu otkrivši gotovo zlatnu kosu. Počeo je piti iz mješine: "Ah dobra medica Loki, lijepo. Imaš li pive?" "Pivo!" usklikne Loki i skoči s grane "Pa to, onaj najveći pivopija Elrich von Zufrieden i njegova banda Helrejzera. Oni su lovci na sve živo, oni će mi nabaviti polarnog medvjeda, a ja kao bog inteligencije ću ga dresirati i sve!" ispusti jedan glasni urlik i sa oštrim očima pogleda Hermesa i obrati mu se. "Javi Dolosu neka mi da oko šest mjeseci. Moram malo dovesti medvjedića u red. Tada ćemo se pomalo iz Hiperboreje spuštati na jug našim dugim brodovima. Dugim brodovima niz rijeku Volgu." zapleše loki po snijegu. Na sav glas priča, ne zna se sebi ili Hermesu ili cijelom svijetu: "Dizat ćemo pakao, pljačkati i širiti ime polarnog medvjeda Velike stijene, Storberga, divlje bande Helrejzera Elricha von Zufriedena i mene boga inteligencije Lokija!" Počeo je skakati okolo stabla i puštati krikove. Hermes je znao sve što mu je bilo potrebno o Lokiju: "Luđak." mislio je u sebi "Ali super protuteža za onog uštogljenog Dolosa. Jedino mi je žao Apate što će morati trpjeti ovu dvojicu. Ali ona ne priča, pa se ni ne žali, može mi samo plesati svoje prigovore." nasmije se i kaže Lokiju "Odoh ja. Uzet ću ti ovu mješinu medice. Dat ću malo Dolosu." "Da, pozdravi mi mog Dolosa i kaži mu neka ne laže! Nisam ja njegov učenik, a Freja, eh ona je Freja." "Dobro je Loki. Sad, lijepo se opusti ili odi po medvjedića." Uto se iz dima vatre ipred njih stvori bog Morfej. Izgledao je kao sjena sa dvije blještave plave točke koje su mu bile oči. Dubokim ugodnimglasom progovori: "Mislim kako imaš zadatak i za mene Hermese." Hermes se trzne: "Uh prepao si me Morfi. Da, da, da, Dolos mi je dao zadatak, ali znaš on laže, no kako god, ionako je sve čudno. Znači tvoj je zadatak Morfi, Zen Tigru ubacivati snove u kojima ga polarni medvjed provocira, napada, prijeti. Snovima izluditi i ako je moguće porestrašiti Zen Tigra. Barem ga izbaciti iz njegova zena, kako bi ga lakše pobijedili." zamisli se u nedoumici i nesigurno nastavi: "Dolos tom tigru pridaje gotovo božanske moći. Kaže "Sve je to radi zena."....Dolos.... znaš on laže...." "Hej Morfej." umješa se Loki i prekine Hermesove nedoumice "Stavi i mene u snove, ja sam trener, menadžer polarnog medvjeda Storberga. Imam cijeli koncept." Morfej se ovije oko Lokija, a Hermes odgovori "Što ću reći Dolosu Morfi?" Morfi ugodnim dubokim glasom odgovori: "Kaži kako prihvaćam. Volim snovima utjecati na stvarnost. Doživljavam to kao izazov."ovije se oko stabla, pa se rasprši i nestane. Nedugo zatim opet iznenadi Hermesa i Lokija kada se stvori iz dima. "Dobro." odgovori Hermes ankon što se pribrao od Morfejevog trika "Sada vas puštam obojicu da se dogovorite oko detalja. Ja letim prema Dolosu u malo toplije krajeve." stavi si zlatnu leteću kapicu na jednake lokne i krene put juga. Deveti dio "Niti jedno biće nije mudrije od Zen Tigra, pa Zen Tigar nije ljubomoran. On je samo gladan." Corpus Tigrinum, Zen Tigar,, str.73, Zarathustra press Perzepolis 333. BC Poezija Zen Tigra (noktom tigrove šape krvlju napisano "Za Rozaliju" i srce kraj toga) Božji kalež, sveti gral Nektar Nousa i borba u spilji pod vatrom sjena borba protiv mediokriteta Akcija radi akcije Skriva prave misli Misli Zen Tigra Ratnika na kraju civilizacije Roza je samo rekla "Roar." a Zen Tigar je odgovorio: "Pa dobro, nije baš ljubavna, ali vidiš kako je moćna. Kao udarac šapom." ispravno zaključi Zen Tigar, a Rozalija ga lagano bubne šapom po glavi. "Mislim kako joj se sviđa, samo je preponosna priznati. Ali baš radi tog ponosa...jasno i radi izgleda mi je draga." zamisli se Zen Tigar i zaspi uz Rozaliju. Po noći je usnio čudan san. Neku veliku bijelu zvijer, koja je izgledala poput igračke za Zen Tigriće, kako mu prijeti da će mu polomiti sve kosti. Uz njega je bio čovjek sa kacigom s rogovina. Imao je dugu crnu kosu i bradicu. Pušio je cigaru pa je izgledalo kao da mu se cijelo lice dimi. Nosio je sunčane naočale i žutu majicu na kojoj je pisalo Dr Intelligence. On je na svaku prijetnju zvijeri potvrdno mahao glavom i derao se "Da! Jesi ga čuo, a!" , a divovska bijela igračka je govorila "Zen Tigre, znam da si poubijao mnogo ljudi i zvijeri. Ali to nije ništa što sam ja učinio. Ja sam svoju domovinu Hiperboreju skoro ispraznio od svih bića. Nema nikoga, samo eskimi i led. Došao sam ovdje na jug, uzeti tvoju lovinu i tvoje kosti polomiti." na kraju je uspuhani čovjek s rogatom kacigom i cigarom zaključio i zaderao se "Zen Tigre! Dolazimo po tebe. Ja, Doktor Inteligencija i moj bijeli medo Storberg!" dok je iza njega velika bijela igračka napinjala mišiće. Zen Tigar je ispričao san Rozaliji, a ona je na to rekla "Groar." u smislu "Jak si, riješit ćeš to." a Zen Tigar kaže: "Znaš što Roza,ispravno si zaključila." Prije nego što je otišao, noktom umočenim u krv, Zen Tigar je napisao još jednu pjesmu i ostavio je Rozaliji: Kolosi borbe Uvest ćemo svoj brod u mitsku luku spasa ispod zemlje leda iznad carstva sunca I tamo gle! Zlatna vrata stoje Kolosi se čine Jedini gosti Ali mi jesmo kolosi borbe tražimo proreknuto biće na kraju civilizacije Što otvara vrata Jasno otud svjetlo sja I rastaljuje tamu crnih opijenih duša A razborite propušta uz uređenu glazbu sfera u novo doba zlata Koračamo sjajnom stazom tražimo srcem i vidimo snagom "Poznavajući Rozu, sigurno će reći Roar, ili Grrr, možda Arrrggh ako joj je baš odlična." ispravno zaključi Zen Tigar. Oznake: filozofija, Zen Tigar, misticizam, proza |
21.12.2025., nedjelja
Zen Tigar - priča - Šesti dio
|
Šesti dio – Zen Tigrići (crtice iz života Zen Tigra) Zhuangzi sanja da je Zen Tigar. Zen Tigar sanja da je Zhuangzi. Kad se probude, Zen Tigar pojede leptira. Zhuangzi ostane gladan. Tko je sanjao koga? (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Crtica prva – o paučini znanosti, lošoj glazbi i pauku koji se skriva iza idealnog platonovog ormara Zen Tigar je često meditirao o događajima u spiljama. Posebice ga je zaintrigirala poveznica između glazbe, koja je poticala ljude da postanu sve gori i znanosti. Točnije kraljice znanosti, filozofije. On često promišlja o filozofskim djelima koji su mu dostupni samim mentalnim uvidom, jer piči ga satori. Drugi bi rekli, zna sva filozofska djela napamet. Pa sada, iako je Zen Tigar iznad dobra zla i svega zemaljskog jer je spoznao i nadišao stvarnost i slično i dalje je bio pomalo....reklo bi se neugodno iznenađen da se novi Pseudologoi novače baš iz redova filozofa. "Suvremena znanost i suvremena glazba je u službi sjena. U službi boga laži, Dolosa." ispravno zaključi Zen Tigar. "Žele ispuniti svijet obmanama i prividima kako bi njihova izopačenost dobila apsolutni značaj. Doslovno stvaraju lažni svijet koji stvarni svijet prekriva poput paučine nekog divovskog arahnida, hvata naivne i dobronamjerne ljude i hrani tog monstruma. Uz takvu paučinastu vještu retoriku za učene, neukima daju glazbu koja im doslovno mijenja dušu. Glazbu što ih opsjeda i od njih čini zombije, ljude bez svijesti. A ja volim jesti zombije!" Nasmije se Zen Tigar i nastavi svoja filozofska istraživanja uništavajući svjetlom svojih uzvišenih misli Dolosov svijet sjena prkriven ljepljivom paučinom laži i lošom glazbom. "Moje svjetlo sjaji, da sjene odstrani!" smisli rimu i vidje da je dobro. Zatim ode u grad gdje se odvijao nastup neke pop zvijezde. Pojede zvijezdu i zvijezdine obožavatelje dok se divovski arahnid skrivao u kutu iza idealnog platonovog ormara. Crtica druga – o vrhunskoj lovini "Postoji li loša vladavina ili postoji samo strana sukoba koju izabiremo? Ako svatko na različiti način definira lošu vladavinu, znači li to kako nema kriterija za određivanje? Relativizam ili apsolutizam? Samo neutralna strana koju odabirem iz nekog subjektivnog razloga ili je ta strana dobra ili zla, pa ću zauvijek snostiti posljedice svog izbora? Raj ili pakao? No čak ako je sve relativno, stvar subjektivnog izbora, ne znači kako nismo u pravu. Ma taj relativizam je samo privid i obmana Dolosa, boga laži. To stupnjevanje, tisuće razloga za i protiv i njihovo izjednačavanje su samo tisuća niti arahnidnog Dolosovog oblika koje ću svojim oštrim pandžama uništiti, skupa s tim debelim paukom i idealnim platonovim ormarom." Zen Tigar zamahne svojom šapom, idealni platonov ormar se raspadne na tisuće komadića i rasprši se u salon namještaja u predgrađu velikog grada, a Dolos ostade bez jedne noge. Iz rane mu je tekla zelena krv. "Kažu da su u laži kratke noge, a sada su i za broj manje." ispravno se našali Zen Tigar te doda: "Istina se uvijek dokaže upornom tragaču. Kao vrhunska lovina na kraju dana. Paučiću Dolosiću, moja vrhunska lovino! Sad sam te osakatio, a mi mačke se volimo igrati s plijenom, stoga što bolje iskoristi preostale dane jer od sada živiš u vremenu moje milosti i moje zabave." ispravno i potpuno objektivno opravdano zaprijeti Zen Tigar. Crtica treća – o dilemi; turist ili avanturist "Jesi li turist ili avanturist?" upitao je Zen Tigar starog čovjeka. Starac se saginjao pod težinom potpuno napunjene vreće. Jedva ju je nosio preko ramena. Ipak, uspio se nekako nasmijati i odgovoriti Zen Tigru umornim i suho tankim glasom: "Pa....reklo bi se da sam avanturist. Putujem svijetom već dvadeset godina. Namjera mi je hodajući obići cijeli svijet." "Aaaa." značajno se nasmije Zen Tigar kao u situacijama kada ispravno zaključuje "Ti si od one -PUT JE CILJ- ekipe. Da, nije važno odredište važan je tijek. Nije važno more, važna je rijeka." Avanturist potvrdno zamahne glavom, iako mu se analogija sa morem i rijekom nije baš činila jasnom, međutim impozantna pojava Zen Tigra,, sa narančastim krznom i crnim šarama okruženim očnjacima, održala je njegove riječi neizgovorene. Zen Tigar nije pojeo avanturistu, budući je ovaj bio sama kost i koža. No nije se predugo niti raspitivao o avanturama starca. Dovoljno je bilo vidjeti ga mršavog, pogrbljenog i punog ožiljka kako bi se shvatilo: "On nije uhvatio satori, satori je uhvatio njega!" Ispravno zaključi Zen Tigar. Starac je bio lovina, a ne lovac i to ona samoobnavljajuća poput vepra u Valhali. Starca je neprestano jeo upravo njegov put, a ovaj je svako jutro umjesto da konačno odmori, skupljao snage i ponovno se obnavljao kako bi mogao nahraniti svoga lovca. Starčev put. Zato mu na rastanku Zen Tigar poruči: "Pozdravi mi Odina!" Starac je do kraja svojih dana razmišljao o značenju tog pozdrava i nije ga uspio dokučiti. Ali Zen Tigar je znao. Četvrta crtica – o znanju što traga i Ahilu što lovi kornjaču "Mudraci tragaju za znanjem, a znanje traga za Zen Tigrom!" ispravno ustvrdi Zen Tigar. Sve što bi činio rezultiralo bi dodatnom akumulacijom znanja. Iako to Zen Tigru nije bio motiv. Primjerice, išao bi uloviti jelena i jasno, glad bi mu bila motiv. Međutim, tijekom lova, riješio bi Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Onako, uz put. "Ahil trči za kornjačom i nikako je dostići. Onda se sjeti i uzme koplje i njime probode kornjaču. "Eeee, tek sada se ne kreće!" ispravno zaključi Ahil i pretekne kornjaču laganim korakom. A kada bih ja, Zen Tigar, bio na Ahilovom mjestu, ja bih kornjaču još i pojeo." ispravno bi zaključio Zen Tigar dok bi jeo svoju lovinu. Život je tako jasan kada te piči satori. Peta crtica – o Rozaliji i Zen Tigrićima Zen Tigar je često posjećivao tigricu Rozaliju. Nju nije zanimala niti filozofija niti satori. Uglavnom bi se glasala samo rikom, ako bi se glasala uopće. Tako bi izražavala svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. S njom je imao četiri tigrića. Giancarlo, Roko, malu Mare i najstariju Katarinu. Katarina je već čitala Marka Aurelija, drugi su još bili premali za filozofiranje, ali su voljeli jesti. Zvao ih je Zen Tigrići iako još nisu dostigli Zen, no na dobrom su putu, barem Katarina. Kada bi došao, pričao bi im priče o svojim pustolovinama i spoznajama. Najviše ih je zanimala borba protiv Dolosa. Bilo im je fora kako je Dolosu u formi pauka odgrizao jednu nogu. Svima je to bilo zabavno posebice kako se raspao idealni platonov ormar i pretvorio u salon namještaja na periferiji velikog grada. Tigrići su tražili da ih odvede na lov na Dolosa u jednu od brojnih spilja. Željeli su objedovati pseudologoie. "Tek kada svatko od vas ulovi deset goveda." rekao bi im s pravom Zen Tigar i nadodao "Ti ljudi imaju mačeve i koplja, duga i oštra poput naših kandži i očnjaka. Treba postati vješt lovac kako bi im se suprostavilo. Roza! Vodiš li ih u lov?" Rozalija bi samo riknula u smislu "Što me gnjaviš." i pozvala Zen Tigriće na objed goveda. Kada je bio nasamo s Rozalijom, recitirao joj je haiku poeziju, slagao sonete i citirao Nietzscheove mudre rečenice iz Zaratustre. Rozaliju bi to smirivalo. Uz lov, to su joj bili jedni od najomiljenijih trenutaka. Zen Tigar je smatrao kako je Rozalija najljepša na svijetu, a to što ne priča..."A možda i bolje, jer bi se samo posvađali." ispravno je zaključio Zen Tigar Šesta crtica – o bilokaciji i vječnosti Tijekom svojih meditativnih stanja, Zen Tigar bi se šetao prošlošću, kao što se tijekom dana šeće njegovom šumom. Osvrtao bi se na događaje i konzumirao ih kao da su lovina. Ali nije to bilo samo vizualizacija i učenje meditacijom, već su događaji bili konkretni. Ponovno ih je doživljavao, čak bi i mijenjao ishode. Na taj način bi pomalo mijenjao sadašnjost i budućnost. Ipak, nije pretjerivao u tome jer je više volio neka stvari idu svojim tijekom. Naime, on je Zen Tigar a ne Tigar Dominus. "Ničije greške budalu naučiti neće, običnog će naučiti njegove, a mudraca tuđe greške. No ja, Zen Tigar, nikada ne griješim!" ispravno zaključi. Njemu bi prošlost također služila kao življenje nekoliko života istovremeno. I na taj nači je Zen Tigar razvio sposobnost bilokacije, a kronike redovnika samostana "Velikih planina" bilježe viđenje Zen Tigra prije nego što se rodio. Iako takvo biće poput Zen Tigra i nema više dan rođenja. Takvo biće, Zen Tigar, je vječan. Oznake: proza, filozofija, misticizam, Zen Tigar, zen |
