Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
21.12.2025., nedjelja
Zen Tigar - priča - Šesti dio
|
Šesti dio – Zen Tigrići (crtice iz života Zen Tigra) Zhuangzi sanja da je Zen Tigar. Zen Tigar sanja da je Zhuangzi. Kad se probude, Zen Tigar pojede leptira. Zhuangzi ostane gladan. Tko je sanjao koga? (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Crtica prva – o paučini znanosti, lošoj glazbi i pauku koji se skriva iza idealnog platonovog ormara Zen Tigar je često meditirao o događajima u spiljama. Posebice ga je zaintrigirala poveznica između glazbe, koja je poticala ljude da postanu sve gori i znanosti. Točnije kraljice znanosti, filozofije. On često promišlja o filozofskim djelima koji su mu dostupni samim mentalnim uvidom, jer piči ga satori. Drugi bi rekli, zna sva filozofska djela napamet. Pa sada, iako je Zen Tigar iznad dobra zla i svega zemaljskog jer je spoznao i nadišao stvarnost i slično i dalje je bio pomalo....reklo bi se neugodno iznenađen da se novi Pseudologoi novače baš iz redova filozofa. "Suvremena znanost i suvremena glazba je u službi sjena. U službi boga laži, Dolosa." ispravno zaključi Zen Tigar. "Žele ispuniti svijet obmanama i prividima kako bi njihova izopačenost dobila apsolutni značaj. Doslovno stvaraju lažni svijet koji stvarni svijet prekriva poput paučine nekog divovskog arahnida, hvata naivne i dobronamjerne ljude i hrani tog monstruma. Uz takvu paučinastu vještu retoriku za učene, neukima daju glazbu koja im doslovno mijenja dušu. Glazbu što ih opsjeda i od njih čini zombije, ljude bez svijesti. A ja volim jesti zombije!" Nasmije se Zen Tigar i nastavi svoja filozofska istraživanja uništavajući svjetlom svojih uzvišenih misli Dolosov svijet sjena prkriven ljepljivom paučinom laži i lošom glazbom. "Moje svjetlo sjaji, da sjene odstrani!" smisli rimu i vidje da je dobro. Zatim ode u grad gdje se odvijao nastup neke pop zvijezde. Pojede zvijezdu i zvijezdine obožavatelje dok se divovski arahnid skrivao u kutu iza idealnog platonovog ormara. Crtica druga – o vrhunskoj lovini "Postoji li loša vladavina ili postoji samo strana sukoba koju izabiremo? Ako svatko na različiti način definira lošu vladavinu, znači li to kako nema kriterija za određivanje? Relativizam ili apsolutizam? Samo neutralna strana koju odabirem iz nekog subjektivnog razloga ili je ta strana dobra ili zla, pa ću zauvijek snostiti posljedice svog izbora? Raj ili pakao? No čak ako je sve relativno, stvar subjektivnog izbora, ne znači kako nismo u pravu. Ma taj relativizam je samo privid i obmana Dolosa, boga laži. To stupnjevanje, tisuće razloga za i protiv i njihovo izjednačavanje su samo tisuća niti arahnidnog Dolosovog oblika koje ću svojim oštrim pandžama uništiti, skupa s tim debelim paukom i idealnim platonovim ormarom." Zen Tigar zamahne svojom šapom, idealni platonov ormar se raspadne na tisuće komadića i rasprši se u salon namještaja u predgrađu velikog grada, a Dolos ostade bez jedne noge. Iz rane mu je tekla zelena krv. "Kažu da su u laži kratke noge, a sada su i za broj manje." ispravno se našali Zen Tigar te doda: "Istina se uvijek dokaže upornom tragaču. Kao vrhunska lovina na kraju dana. Paučiću Dolosiću, moja vrhunska lovino! Sad sam te osakatio, a mi mačke se volimo igrati s plijenom, stoga što bolje iskoristi preostale dane jer od sada živiš u vremenu moje milosti i moje zabave." ispravno i potpuno objektivno opravdano zaprijeti Zen Tigar. Crtica treća – o dilemi; turist ili avanturist "Jesi li turist ili avanturist?" upitao je Zen Tigar starog čovjeka. Starac se saginjao pod težinom potpuno napunjene vreće. Jedva ju je nosio preko ramena. Ipak, uspio se nekako nasmijati i odgovoriti Zen Tigru umornim i suho tankim glasom: "Pa....reklo bi se da sam avanturist. Putujem svijetom već dvadeset godina. Namjera mi je hodajući obići cijeli svijet." "Aaaa." značajno se nasmije Zen Tigar kao u situacijama kada ispravno zaključuje "Ti si od one -PUT JE CILJ- ekipe. Da, nije važno odredište važan je tijek. Nije važno more, važna je rijeka." Avanturist potvrdno zamahne glavom, iako mu se analogija sa morem i rijekom nije baš činila jasnom, međutim impozantna pojava Zen Tigra,, sa narančastim krznom i crnim šarama okruženim očnjacima, održala je njegove riječi neizgovorene. Zen Tigar nije pojeo avanturistu, budući je ovaj bio sama kost i koža. No nije se predugo niti raspitivao o avanturama starca. Dovoljno je bilo vidjeti ga mršavog, pogrbljenog i punog ožiljka kako bi se shvatilo: "On nije uhvatio satori, satori je uhvatio njega!" Ispravno zaključi Zen Tigar. Starac je bio lovina, a ne lovac i to ona samoobnavljajuća poput vepra u Valhali. Starca je neprestano jeo upravo njegov put, a ovaj je svako jutro umjesto da konačno odmori, skupljao snage i ponovno se obnavljao kako bi mogao nahraniti svoga lovca. Starčev put. Zato mu na rastanku Zen Tigar poruči: "Pozdravi mi Odina!" Starac je do kraja svojih dana razmišljao o značenju tog pozdrava i nije ga uspio dokučiti. Ali Zen Tigar je znao. Četvrta crtica – o znanju što traga i Ahilu što lovi kornjaču "Mudraci tragaju za znanjem, a znanje traga za Zen Tigrom!" ispravno ustvrdi Zen Tigar. Sve što bi činio rezultiralo bi dodatnom akumulacijom znanja. Iako to Zen Tigru nije bio motiv. Primjerice, išao bi uloviti jelena i jasno, glad bi mu bila motiv. Međutim, tijekom lova, riješio bi Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Onako, uz put. "Ahil trči za kornjačom i nikako je dostići. Onda se sjeti i uzme koplje i njime probode kornjaču. "Eeee, tek sada se ne kreće!" ispravno zaključi Ahil i pretekne kornjaču laganim korakom. A kada bih ja, Zen Tigar, bio na Ahilovom mjestu, ja bih kornjaču još i pojeo." ispravno bi zaključio Zen Tigar dok bi jeo svoju lovinu. Život je tako jasan kada te piči satori. Peta crtica – o Rozaliji i Zen Tigrićima Zen Tigar je često posjećivao tigricu Rozaliju. Nju nije zanimala niti filozofija niti satori. Uglavnom bi se glasala samo rikom, ako bi se glasala uopće. Tako bi izražavala svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. S njom je imao četiri tigrića. Giancarlo, Roko, malu Mare i najstariju Katarinu. Katarina je već čitala Marka Aurelija, drugi su još bili premali za filozofiranje, ali su voljeli jesti. Zvao ih je Zen Tigrići iako još nisu dostigli Zen, no na dobrom su putu, barem Katarina. Kada bi došao, pričao bi im priče o svojim pustolovinama i spoznajama. Najviše ih je zanimala borba protiv Dolosa. Bilo im je fora kako je Dolosu u formi pauka odgrizao jednu nogu. Svima je to bilo zabavno posebice kako se raspao idealni platonov ormar i pretvorio u salon namještaja na periferiji velikog grada. Tigrići su tražili da ih odvede na lov na Dolosa u jednu od brojnih spilja. Željeli su objedovati pseudologoie. "Tek kada svatko od vas ulovi deset goveda." rekao bi im s pravom Zen Tigar i nadodao "Ti ljudi imaju mačeve i koplja, duga i oštra poput naših kandži i očnjaka. Treba postati vješt lovac kako bi im se suprostavilo. Roza! Vodiš li ih u lov?" Rozalija bi samo riknula u smislu "Što me gnjaviš." i pozvala Zen Tigriće na objed goveda. Kada je bio nasamo s Rozalijom, recitirao joj je haiku poeziju, slagao sonete i citirao Nietzscheove mudre rečenice iz Zaratustre. Rozaliju bi to smirivalo. Uz lov, to su joj bili jedni od najomiljenijih trenutaka. Zen Tigar je smatrao kako je Rozalija najljepša na svijetu, a to što ne priča..."A možda i bolje, jer bi se samo posvađali." ispravno je zaključio Zen Tigar Šesta crtica – o bilokaciji i vječnosti Tijekom svojih meditativnih stanja, Zen Tigar bi se šetao prošlošću, kao što se tijekom dana šeće njegovom šumom. Osvrtao bi se na događaje i konzumirao ih kao da su lovina. Ali nije to bilo samo vizualizacija i učenje meditacijom, već su događaji bili konkretni. Ponovno ih je doživljavao, čak bi i mijenjao ishode. Na taj način bi pomalo mijenjao sadašnjost i budućnost. Ipak, nije pretjerivao u tome jer je više volio neka stvari idu svojim tijekom. Naime, on je Zen Tigar a ne Tigar Dominus. "Ničije greške budalu naučiti neće, običnog će naučiti njegove, a mudraca tuđe greške. No ja, Zen Tigar, nikada ne griješim!" ispravno zaključi. Njemu bi prošlost također služila kao življenje nekoliko života istovremeno. I na taj nači je Zen Tigar razvio sposobnost bilokacije, a kronike redovnika samostana "Velikih planina" bilježe viđenje Zen Tigra prije nego što se rodio. Iako takvo biće poput Zen Tigra i nema više dan rođenja. Takvo biće, Zen Tigar, je vječan. Oznake: proza, filozofija, misticizam, Zen Tigar, zen |
