Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
08.02.2026., nedjelja
ZEN TIGAR - JEDANAESTI DIO: HIPERBOREJA, C'EST LA VIE!
|
"Dobro je donjeti ispravnu odluku. Još je bolje donjeti ispravnu odluku i ne žaliti." Zen Tigar, Meditacije o gladi, str 7, Tigarlibris, Tigropolis, 10 AD "Ono što je ispravno trebalo bi biti poput Hiperborejskog jutra. Vedro, svježe i kristalno jasno." Apolon – bog istine, razuma, glazbe, sklada i svih lijepih stvari, Akaški arhivi, sekcija "1A-Hiperborejska" Apolon se probudio. Ugledao je kristalno vedro nebo iznad tla prekritog bijelim nanosom snijega. Bio je u svojoj zimskoj rezidenciji. Svake godine kada zahladi na jugu, Anatoliji, Pirinejima i na obje jadranske obale, Apolon putuje na sjever. Putuje na Hiperboreju. Zemlju gdje se ne stari i gdje ljudi ako umru, umru od dosade. Zato bi uvijek ponio svoju liru sa sobom, kako ne bi, igrom slučaja, umro od dosade. Međutim, to ne znači, upravilu, kako je na Hiperboreji dosadno. Nikako. Čovjek tamo može uđivati u svakim zimskim aktivnostima, poput grudanja, spuštanja niz padinu stojeći ili sjedeći na dasci, pravjljenja snješka, samo treba biti siguran kako na zimovanje nije pozvao Prometeja koji bi odmah oživio tog snješka te bi Apolonu trebala sva njegova božja vještina kako bi obuzdao snježnu neman. Domaći ljudi su prosječno za pol metra veći od južnjaka i žive po tisuću godina. Prije negoli umru od dosade vole loviti. Ima monoštvo zvijeri u hiperboreji, od grifona koji stvaraju vjetrove boreje radi kojih je uopće teško doći običnom čovjeku do ovog mjesta, pa do gene vukova (Apolonovo kušanje u genetskoj modifikaciji bića), sniježnih leoparda i svih vrsta medvjeda. Normalno, ima i polarnih medvjeda. Apolon se rastegnuo na svježem zraku, upio prve hladne zrake sunca, uzeo svoju liru i zasvirao. Dok je svirao, za njegovo ošto oko strijelca, zapelo je komešanje Hiperborejaca blizu ulaza u Borejsku šumu. Borejevi je hiperborejsko zimzeleno drvo s igličastim listovima. Omiljeno mjesto medvjedima jer ima mnoštvo veprova i jelena. Usredotočen na komešanje, Apolon napravi nekoliko grešaka u sviranju. To ga ozlojedi te se ostavi lire i počne promatrati komešanje. "Nešto ih je jako uznemirilio." pomisli Apolon "Idem se malo provozati svojom nebeskom kočijom i izvidjeti." Apolon na sebe nabaci bijelo medvjeđe krzno i brončanim obručom ukroti dugu razbarušenu zlatnu kosu. Stane na nebesku kočiju koju je vuklo pet bijelih i pet crnih labudova. "Hajmo ptičice moje u nebo!" zapjeva Apolon i zaputi se prema Borejskoj šumi. Crni labudi su vukli prema dolje, bijeli prema gore, a Apolon kao bog razuma, sklada i istine držao je te veličanstvene ptice u balansu i na taj način održavao ravnotežu na zemlji. "Cinici to nazivaju srednja žalost, ali ja smatram kako je umjerenost savršenstvo." mislio je Apolon dok je održavao kočiju u balansu koja se pravilom njegovog rođaka, boga koji živi kod velikih piramida Thota, metafizički preslikavala na cijeli svemir. "Thot i njegovo kako gore tako dolje. A možda je sve to Hermesova izmišljotina. Ha, kad bolje razmislim, nisam još nikada ni vidio Thota, o njemu i njegovom učenju znam preko Hermesa. A Hermi...a on zna dodati ili čak izmisliti priču samo kako bi bio zanimljiv." nasmije se Apolon, ali se onda uozbilji, budući je on bog istine, a Hermesova pretjerivanja nisu u skladu sa istinom. "Điha ptičice moje!" potjera Apolon labude i za nekoliko trenutaka počeo je kružiti oko ekipe što je stajala na rubu Borejske šume. "Elrich von Zufrieden, moj stari prijatelj je tu, ali tko je s njim? Rogovi na kacigi...Loki! Oh ne, to ne daje na dobro. Loki prevarant mali, zar mu nisam zabranio dolazak na Hiperboreju...uh ne mogu se sjetiti. Vjerojatno me omelo komponiranje one etide u e-molu." Pomalo zubunjen Apolon se spušti kraj Elricha von Zufriedena i Lokija. Veći kontrast među bićima nije bio moguč . Elrich je bio visoki dva i pol metra. Atletske građe zlatne kose i brade te rumenih obraza. Skoro pa Apolonova kopija. Zeus mu je jednom pijan pričao kako su "navodno" Hiperborejce radili na Apolonovu sliku i priliko. Poslije nikada nije to ponovio. Za razliku od Elricha von Zufriedena. Loki je bio malen mršavi čovjećuljak (boguljak), tamne kose. Blijed i tanke paperjaste bradice. Loki je svoj nedostatak u visini i snazi pokušao nadomjestiti grandioznom kacigom s rogovima i krznenom vučjom bundom ispod koje je nosio debeli kožni oklop. "Alo ekipa, wie gehts!?" obrati im se Apolon autoritativnim glasom mješavinom zajedničkog jezika i hiperborejskog narječja. Elrich se sramežljivo pokoni : "Es ghet gut meister Apollo! Wie ghet es Ihnen?" zapita još pognut Elrich. "Gut Elrich, gut. Hajde uspravi se i kaži što radiš s ovim smutljivcem Lokijem?" "Entschuldigung Meister Apollo. Loki ima neku avanturu im sudern land, ja. Wir sind guten lovci...." Loki ga nervozno prekine: "Elrich, rekoh ti da se konačno odlučiš za jezik kojim ćeš pričati. Hoćeš li zajednički ili hiperborejski, najgore je kombinirati." "Opro...stiti her...gospon Loki. Teže mi ideja...ide zajednički...." "Tek ga učiš, znam već si mi milijun puta rekao....uh. "unervozi se Loki, a zatim se nasmiješi i obrati se Apolonu: "Apolone, prijatelju moj. Rođače moj od treće sestrične četvrtog koljena i druge podlaktice." cinično se nasmije i nastavi "Vidiš kako je lijep dan, pa sam odlučio poći u lov i malo povesti sa sobom ove stare momke, koji iako ne izgledaju tako, imaju već preko 900 godina i ubrzo bi mogli umrijeti od dosade. Osim....." podigne ruku i uspravi se na nožnim prstima, tako da se čulo pucketanje snijega. "Osim ako im ne smisliš avanturu." ispravno zaključi Apolon. Loki pljesne rukama te se nasmije. "Bravo Apolone! Pa nisi uzalud bog razuma. Krasan primjerak. Uzor svima mladima i starima. Nije li Elrichče?" Elrich se pokloni Apolonu i kaže: "Immer!" Loki se nasmije. Apolon siđe s kočije uhvati Lokija za rame. Bio je višlji od Lokija gotovo za metar. Pogleda ga ravno u oči i reče prijetečim glasom. "Dosta je cinizma i peckavog izokretanja istine, sada ćeš mi reći točno što radite. Ovo je moja zimska rezidencija i ne želim nikakve smicalice, niti da mi kvariš ljude." Apolon tada stvori iluziju u Lokijevom umu. Loki je vidio kako Apolonova glava počinje krvariti i mijenjati oblik. Apolonova glava postajala je glava zmaja. Da je izvan Apolonova utjecaja, Loki bi vjerojatno zaključio kako Apolon samo izokreće njegovu percepciju, ali budući je bio pod Apolonovim utjecajem, Loki je metamorfozu doživljavao stvarnom. Preplašen, počeo je u dahu govoriti Apolonu istinu. "Bože nad bogovima. Došli smo uloviti velikog polarnog medvjeda. Onda putujemo na jug niz rijeku Vislu, zatim Volgu. Do Crnog mora i dalje. Idemo ubiti Zen Tigra! Biće koji remeti operaciju boga Dolosa i još raznih sila što naseljavaše Zemlju od njenih samih početaka. Ne budite bijesni bože uzvišeni. Nemojte me pojesti, neee...." Lokija počne hvatati panika, a Apolon shvati kako je dovoljno plašio boguljka te mu ukloni opsjenu ispred očiju, predstavivši se opet zlatnokosim bogom s lirom. Loki, kad je povratio normalnu svijest, smrknutog se izraza lica obrati Apolonu "Rođače. Jeli to bilo potrebno. Ja bih ti sve rekao što treba." Apolon hladno odgovori: "Je, sigurno i još bi nadodao sto stvari koje bi i najmanji dio istine u potpunosti izokrenule." "Istina, istina, istina!" nervozno Loki počne nogama udarati snijeg i lamatati rukama "Kao taj Zen Tigar. Istina laž, sve se to mijenja po potrebi, kao dan i noć. Evo i ti kao bog istine, stvaraš mi opsjenu! Apolone, pa više sam dosljednosti očekivao od boga istine." Apolon se zamisli, odsvira par tonova na liri i odgovori "Znaš, na prvi pogled se čini kako si u pravu, ali da biš došao do izvora vode za bunar, moraš iskopati rupu lopatom. Kako bih došao do istine kod boguljka lašca je moram isto iskopati rupu korz slojeve laži. Moja obmana je moja lopata. Korisna kao sredstvo, za dolazak do svrhe, a ne svrha sama po sebi. Tebi Loki i tvom savezniku Dolosu, laž je svrha." Loki se unervozi i na brzinu odgovori "Laž, svrha, stalno neke podjele. Ah nek ti bude" "A što ili tko je to Zen Tigar." upita Apolon pritom udari skladno po žicama. Loki ga pogleda rezignirano ravno u oči i reče: "Tigar koji voli filozofiju. Vjerovao mi ti ili ne." kaže Loki i zasikče jer je rijetko kada toliko istine izrekao u tako kratkom vremenu. "Voli filozofiju kažeš.Eh, ne bi me čudilo kako se Zeus opet prerušio u potrazi za...a možda stvarno tigrovi vole filozofiju. Ima i čudnijih stvari na svijetu." "Kao preobrazba u zmaja." pecne ga Loki "Ah, samo sitna opsjena. Ne znam. Čudnije....pandorina kutija, svijet je prepun čuda, tok rijeke, pjev ptica, tigrovi što vole filozofiju." "Tigar." odgovori Loki "Singular." zapjeva Apolon uz pratnju lire. Zatim stane i okrene prema Elrichu. Upita ga: "Prijatelju. Pa očekivao sam veću mudrost od tebe, nego da se pridružiš ovom prevarantu." "Baš." cinično pomisli Loki "Toliko je mudar da niti ne može naučiti zajednički jezik." Loki se jedva suzdrži od izgovoranja na glas misli koju je smatrao jako smiješnom. Smatrao je kako bi je svi trebali čuti i valjati se od smijeha po snijegu. Elrich odgovori Apolonu: "Meister Apollo. Ich und meine freunde...probam univerzalzni...mi...nama dosadno ist. Ja, ferštest, ja. Sehr dosadno i ako tako schon bude, mi umrijeti sein." "Pa dao sam vam svima ove krasne zlatne lire kako bi ste u dokolici skladali lijepu glazbu." u pozadini se Elrichova družina počela potiho smijati, dok se Loki okrenuo od Apolona kako mu ovaj ne bi vidio bolnu grimasu kojom je jedva suzdržavao navalu smijeha. "Meister Apollo, kh, kh...." i Elrich je suzdržavao smijeh "Zlatne lire, sehr schon. Aber wir lovci sein. Ja, jagd, fleisch. Ubiti veliki medu und feuer mit kraut und bier und alles gut. Zlatna lira više za gottern, boži...bogi...bogove." Apolo ga pomalo razočarano pogleda, namjesti si zlatnu kosu ispod brončanog obruća te kaže. "Dobro. Pošteno. Vi ste prvenstveno lovci i onda vam ugodan lov želim. Samo zapamti, ako upadnete u nevolju ne računajte previše na mene. Sami ste izabrali, imate slobodu volje. Mogli ste u ovom sjevernom raju skladati glazbu na zlatnim lirama, ali vi ste se odlučili za lov na zvijeri predvođeni kržljavim bogom prevarantom. Samo ne znam kako još niste ulovili tog medvjeda?" "Meister Apolo, Sie sprechen dobro.... gut. Bar je sehr opasno, već Jurgena i Immanuela getode.... ovaj ubio ist...je." Elrich podigne glavu i prsto prijeđe preko vrata kao da je nožem ga prerezao. Apolon se namrišti i zatim odgovori Elrichu: "Pa evo vam ga Loki. Ima Loki svoje varke. Kao kada je riješio konja Slepnira za rođaka Odina." Loki isplazi jezik Apolonu koji se smijao i penjao se natrag u kočiju. "Hajde. Još jednom sretan lov i pomalo." zatim se obrati labudima: "Hajde ptice prema nebu." Elrich se okrene prema Lokiju i zapita "Herr Loki du znaš trik?" Loki složi ljutu grimasu: "Znam ja bezbroj trikova, jedan se zove mreža, a drugi "dosta zajebancije". Ovaj Apolon nas je samo omeo. Pustio sam vas neka se igrate lovaca, ali kod vas samo....ne znam, neznate kompleksno razmišljati. Samo da i ne imate u glavi." Elrich ga je začuđeno gledao. Loki zakoluta očima i nastavi. "Pripremio sam klopku. Mreža je iznad stabla na onoj čistini, vidiš li." Elrich pogleda i odgovori "Ja!" "Ok." nastavi Loki "Stani tamo. Uzmi leš ovog jelena, naš današnji ručak. Položi truplo na čistinu a ti se popni na stablo ili stani pokraj. Svejedno. Evo ti ovaj rog i bubanj. Lupaj, puši u rog i urlaj." Loki mu pruži blijedo smeđi rog i bubanj slične boje te nastavi sa iznošenjem plana "Kada polarni medvjed dođe na čistinu uzmi ovaj nož. Njime prereži špagu kraj drva. Tada će mreža pasti, i cap, medo je naš....Znam, znam, a što ako se oslobodi? Neće! Mreža ima teško kamenje na dnu. Ali i ti i tvoja ekipa tada nastupate. Omotajte medvjeda u mrežu i zavežite. Onda ga stavljamo u kavez, a za dresuru ću se pobrinuti ja." Kaže mu Loki i doda. "Ako uspješno to obavite svi ćete dobiti ove lijepe kacige s rogovima." podigne pokrivač s jedne krpe ispod koje su se sjajile brončane kacige što su imale rogove bika. "Ah, sehr schon Herr Loki. Wir werden das machen!" Uzbuđeni Elrich glasno pozove ekipu i objasni im plan. Ubrzo je šuma odzvanjala zvucima roga i udarcima bubnja, što je omelo Apolona u sviranju zlatne lire. Ljutito je ponovno pogledao prema šumi te je vidio kako Elrich i njegovi lovci uz krikove oduševljenja dovlače u mrežu svezanog polarnog medvjeda. Tada im je Loki svima dao rogate kacige, a Apolon je samo zavrtio glavom u nevjerici. Uzeo je svoju formulu sadašnjosti kako bi izračunao stanje u kojem se nalazi. Pogleda brojku na svom nebeskom pergamentu. St = (P + Se B) × Sc = 0. Vidjevši rezultat zaključio je: "C'est la vie!". Oznake: Zen Tigar, proza, filozfija, misticizam, hiperboreja |
01.02.2026., nedjelja
O Tigru i Smrti
|
Julius Evolin Ride the Tiger (Cavalcare la tigre) zauzima posebno mjesto na mojoj polici – uz figuru arhanđela Mihovila i album Nirvane "MTV Unplugged in New York". Kao što je taj koncert danas epitaf Kurtu Cobainu, tako i zadnje poglavlje Evoline knjige govori o smrti i samoubojstvu – ali ne kao o očaju, nego kao o krajnjoj slobodi. Evola u tom poglavlju daje konačni smjerokaz za diferenciranog čovjeka – jahača tigra, gospodara Kali Yuge. Život takvog čovjeka nije priprema za bolji zagrobni svijet, kao što vjeruju religiozni ljudi. Ovaj život nije test. Ovaj život je sada. Ipak, ne smije se panično bojati smrti – jer strah paralizira. Evola kaže: treba živjeti kao kamikaza. To znači: svakodnevno obavljati poslove, trenirati tijelo i um, razvijati vještine – iako znaš da te svaki tren mogu pozvati na samoubilačku misiju. Kad usvojiš takav stav, postaješ neranjiv. To je krajnji cilj diferenciranog čovjeka: postati neranjiv kroz disciplinu uma i tijela. Živjeti kao da smo već mrtvi. Samoubojstvo se često osuđuje kao kukavički čin. Evola to odbacuje. Poziva se na stoicizam i budizam – rijetke tradicije koje opravdavaju samoubojstvo. Citira Seneku: „Gdje god ne želiš boriti se, uvijek možeš pobjeći. Ništa ti nije dano lakše od smrti.“ Drugim riječima: kad ti dosadi igra „jahanja tigra kroz Kali Yugu“, možeš je jednostavno napustiti. Smrt ti je dana kao alat. A jahaču tigra dosadi igri kad je sve obavio u životu – kad više nije vezan ni za što u svijetu. Tada je slobodan izabrati trenutak odlaska – bez grižnje savjesti, bez straha. Evola odbija i ono što naziva „metafizičkim samoubojstvom“ kod Dostojevskog – ideju da samoubojstvom možemo „pobijediti Boga“ jer pokazujemo da Ga se ne bojimo. To je za njega djetinjasta pobuna. On se poziva na Seneku: diferencirani čovjek je iznad bogova – jer bogovi ne poznaju patnju i teškoće, a čovjek ih poznaje, prolazi kroz njih i ipak prosperira. Time pokazuje da je moćniji od bogova. Takav čovjek – nevezan za božanske zabrane i emotivno nevezan za svijet – uvijek ima slobodu napustiti igru. Na taj način Evola opravdava samoubojstvo kao čin krajnje slobode. A upravo tom nevezanošću za bogove i za svijet čovjek postaje neranjiv i ostvaruje Evolin ideal „Jahača tigra“. Ne samo što preživljava najteže okolnosti Kali Yuge – on ih nadvladava, ukroćuje tigra i jaše ga kroz kaos. Tigar jede i ruši svaku prepreku. Cilj nije pobjeći od svijeta – cilj je zavladati njime do te mjere da ga možeš napustiti bez kajanja. Biti nevezan za svijet poput budista i zavladati svijetom poput rimskog stoika – to je, za Evolu, jedini put do prave slobode u ovom najmračnijem ciklusu. Na kraju, jahač tigra ne umire zato što mora – umire zato što više nema razloga da ostane. I to je, vjerojatno, najviša razina koja se u Kali Yugi može doseći. Kurt ostavlja gitaru, Zen Tigar proždire plijen, a arhanđeo Mihovil s osmjehom gazi demona Kali yuge i put u zlatno doba je već osvijetljen. Oznake: filozofija, Julius Evola, Ride the Tiger, Zen Tigar, Cavalcare la tigre |
