"Lijek", odnosno rješenje, prije gašenja platforme jest pokušati sa svojih blogova spasiti što je više moguće sadržaja - tekstove, slike, videe, linkove, komentare. Jer blogerima je -velikodušno- omogućeno preuzimanje arhive postova u golom tekstualnom obliku - bez slika i bez ikakvih drugih medijskih sadržaja.
Nakon toga - prebaciti se na "rezervni položaj". Na neku drugu platformu za pisanje bloga. S obzirom na to da su upravi Nove TV blogeri postali nepoželjni do mjere da im se gasi platforma, vjerojatno zato što ne donose dovoljno klikova, a samim time ni profita koji je u današnje vrijeme jedino mjerilo za kreiranje poslovnih planova.
Inače, ta ista Nova TV, koja se diči time da je "prva hrvatska komercijalna televizija s koncesijom na razini čitave države", u svom televizijskom programu uglavnom gura prilično antiintelektualne sadržaje iz vlastite produkcije. Od raznih “reality” i “talent” showova, kroz koje su prodefilirale vojske onih željnih pažnje i/ili eventualne nagrade, pa do niza TV serija upitne kvalitete - a sve to vjerojatno iz prostog razloga da bi u programu imali što emitirati.
Gledanje takvog programa kod osobe s kvocijentom inteligencije višim od sobne temperature već nakon nekoliko minuta izaziva snažan poriv za odlaskom na WC i panično traženje daljinskog upravljača!
S druge strane, iako je na Blogu.hr doista bilo svega i svačega - od intelektualno briljantnog do banalno blesavog - ne smije se zaboraviti da je ta ista blogerska platforma u jednom trenutku, prije desetak godina, iznjedrila i “Blogoknjigu” - kompilaciju najznačajnijih tekstova blogera.
Kao što je netko jednom napisao - zna se kakvi su ljudi i kakvi su režimi u prošlosti palili knjige. Brisanje Bloga.hr možda neće rezultirati ni plamenom ni dimom, ali princip je sličan. I štoviše jako dobro opisuje mentalitet onih koji su se za to odlučili.
Na koncu, internetske platforme koje nekima smetaju mogu se gasiti – ali pisanje ne.
Hvala vam na obavijesti da se Blog.hr gasi 1. ožujka 2026.
Zaista je dirljivo saznati da nešto u što su ljudi ulagali godine, čak i desetljeća života, truda i rada, može nestati s gotovo administrativnom lakoćom. Nekoliko klikova mišem.
Dvadesetak godina postojanja Blog.hr servisa. Tisuće blogova. Stotine tisuća tekstova. Milijuni riječi. Mnoštvo fotografija. Prijateljstva, rasprave, virtualna odrastanja, prve objave, prve kritike, prvi čitatelji. Impresivna arhiva jednog vremena - odlukom uprave svedena na stavku "gašenje servisa".
Pretpostavljam da je s poslovne strane sve vrlo racionalno. Serveri su samo serveri. Podaci su samo podaci koji zauzimaju mjesto na serverima. No iza tih "podataka" stoje godine nečijeg truda, pisanja, stvaranja i - možda najvažnije - druženja. Ali s poslovne strane i ljudi su vrlo često samo brojke.
Mnogi od nas blogera su na Blog.hr-u proveli više vremena nego na bilo kojoj društvenoj mreži koja ga je kasnije zasjenila. I sada, jednim potezom, jednom odlukom, cijela ta digitalna kronika postaje fusnota nečijeg poslovnog plana.
Hvala na uspomenama. I na lekciji koliko su digitalni prostori zapravo trajni - točno onoliko koliko traje nečija procjena poslovne isplativosti.
Mi ćemo preživjeti. Neki od nas će i dalje nastaviti stvarati na drugim blogerskim platformama.
A vi ćete trajno ostati zapamćeni kao oni koji su ugasili svjetlo i zatvorili, ili bolje rečeno - uništili - jedno razdoblje hrvatskog interneta.
Iako sam svoje fotografije na ovom blogu objavljivao "na kapaljku", evo ih, za sve one kojima su promaknule i koji su ih voljni pogledati (prije gašenja Blog.hr servisa)...
Nedavno se u jednoj javnoj kvartovskoj Facebook grupi pojavila objava u kojoj je jedna žena podijelila nekoliko fotografija tamnoputog muškarca kako sjedi na klupi i drži mobitel u ruci. U opisu objave autorica tvrdi kako "Pakistanac sjedi ispred vrtića i snima malu djecu mobitelom."
Na njenim fotografijama se vidi samo muškarac na klupi s mobitelom u ruci. Ne vidi se vrtić. Ne vide se djeca. Ne vidi se ekran njegovog mobitela. Ne vidi se ništa što bi potvrdilo takvu optužbu. (I po čemu zna da je baš Pakistanac, a ne neke druge nacionalnosti?) (screenshot)
Ispod objave su se u komentarima brzo stvorila dva tabora.
U prvom taboru oni koji su odmah, samo na temelju fotografija i njene tvrdnje, počeli pisati kako bi oni njega razbili, istukli, masakrirali, deportirali itd... ukratko - linčovali.
U drugom taboru su se našli oni koji su postavili racionalna pitanja: "Zašto nije odmah pozvala policiju?" "Kako može biti sigurna što čovjek radi, i da li uopće snima, ako nije vidjela ekran njegovog mobitela?" i slično... I dok su njeni odgovori bili u stilu da je "sigurna da on snima djecu zbog načina na koji drži mobitel", te da je pobjegao kad je počela vikati na njega, predstavljajući to kao "dokaz njegove krivice", pojedinci koji su stali na njenu stranu optužili su skeptike iz drugog tabora da "brane pedofile" i da su "isti kao oni".
Autorica objave je kasnije onemogućila komentiranje. No posebno je zanimljivo da, dok s jedne strane tom objavom pokušava ostaviti dojam brige i zaštitnice djece, na profilu u profilnoj i naslovnoj slici ima fotografije svoje vlastite djece.
Ovo je zapravo školski primjer kako se NE postupa u takvim sumnjivim situacijama!
Ne prijavljuje se Facebooku i društvenim mrežama, i ne traži se sud od komentatora. Prijavljuje se policiji. Ako postoji stvarna sumnja na neko kazneno djelo, jedini ispravan način je prijava nadležnim institucijama, a ne javno prozivanje putem društvenih mreža, bez stvarnih dokaza, samo na temelju vlastite interpretacije viđenog. Policija je tu da istraži, prikupi eventualne dokaze, i ako treba zadrži i privede sumnjive osobe.
Štoviše, ovakve objave po Facebooku i društvenim mrežama, ako se ustanovi da su neosnovane, mogu rezultirati prijavama protiv autora takvih objava - od klevete, pozivanja na nasilje, pa do zahtjeva za odštetom zbog narušavanja časti i ugleda.
Primjera radi, može se navesti jedan slučaj gdje je žena proglasila muškarca "manijakom koji snima njenu djecu", da bi se kasnije ustanovilo da je čovjek snimao selfie isped plakata sa Darth Vaderom dok su njena djeca stajala ispred njega. Unatoč kasnijoj ispravci, ovaj je dobivao prijetnje smrću.
Slična situacija se dogodila i kad je i jedna poznata glumica prije nekoliko godina verbalno napala i proglasila manijakom jednog (tamnoputog) fotografa jer je u javnom parku fotografirao dječju nogometnu utakmicu.
Prije nekoliko dana dogodila se teška prometna nesreća u Sarajevu. Tramvaj je iskočio iz tračnica, pri čemu je jedna osoba poginula, dok je više osoba zadobilo teže i lakše tjelesne ozljede.
Nedugo nakon prvih medijskih objava o ovom tragičnom događaju pojavile su se i dvije značajne snimke.
Prva je videosnimka nastala pomoću auto-kamere (dashcam) vozila koje se u trenutku nesreće nalazilo u neposrednoj blizini (VIDEO). Druga je fotografija vozača tramvaja kako sjedi pognut, lica prekrivenog dlanovima, vidno potresen.
No, kako to obično biva, s obzirom na medijski cirkus koji je uslijedio, na društvenim mrežama pojavio se i "pun kufer i još malo" kvazistručnjaka, takozvanih "Facebook forenzičara" sa svojim interpretacijama događaja - od onih koji kategorički tvrde da je riječ o isključivoj pogrešci vozača, preko onih koji krivnju prebacuju na tehničku neispravnost ili infrastrukturu, pa sve i do nekolicine teoretičara urota koji su odmah "stručno" objasnili da je cijeli događaj - insceniran.
Malotko je u komentarima komentirao i sugerirao da se pričeka kraj istrage, jer dokle god službena istraga nije završena, i dok vještaci ne obave svoj posao, radi se o pukim pretpostavkama. A ne treba podsjećati da se i ranije, nakon sličnih događaja, događalo kako su se od strane Facebook forenzičara "na prvu loptu" donosili zaključci o uzrocima, posljedicama i krivici, a koji su se kasnije pokazali pogrešnima.
Mnogi ljudi kod kuće imaju velike arhive starih fotografija i fotografskih filmova.
Prije ili kasnije se pojavi potreba da se ti materijali prebace u digitalni oblik - najčešće kako bi se mogli dijeliti putem interneta, pohraniti u "cloud" ili jednostavno na takav način sačuvati od propadanja.
Digitalizacija analognih fotografija najčešće se radi skeniranjem.
Skeniranje u foto studiju
Jedna od praktičnih opcija je skeniranje filmova prilikom razvijanja u foto-studiju. Štoviše, u današnje vrijeme foto-studiji koji još uvijek razvijaju filmove pružaju tu opciju. Tada je moguće uz razvijeni film (analogna verzija), dobiti i skenove fotografija na CD-u, USB sticku ili putem e-maila. Ovo je zapravo najjednostavnije rješenje za sve one koji filmove ionako nose na razvijanje u foto-studio.
Kućna digitalizacija
Digitalizacija u kućnoj radinosti je malo složenija. Potrebno je nabaviti skener za film, a što može biti poprilično skupa investicija. te zahtjevaju poznavanje rada u računalnim programima za obradu slika.
Improvizirana rješenja, poput fotografiranja negativa digitalnim fotoaparatom uz pomoć posebnih nastavaka, mogu ponekad dati dobre rezultate, ali proces zna biti spor i vrlo zahtjevan.
No u posljednje vrijeme, vjerojatno zbog povećanog interesa za film, na tržištu su se počeli pojavljivati kompaktni skeneri za digitalizaciju negativa, koji omogućavaju vrlo jednostavno korištenje uz pristupačniju cijenu.
Na Blog.hr platformi se često može čitati tekstove u kojima se pojedini blogeri bune i optužuju druge blogere za cenzuru jer su im, nakon uzastopnog dodijavanja, podjebavanja ili pokušaja izazivanja svađe, brisali komentare i onemogućili komentiranje. Dotični, čini se, ne znaju, ili iz egoističnih poriva namjerno ignoriraju, razliku između cenzure i moderiranja, i usput dramatično glume žrtvu.
Cenzura je sustavna zabrana ili automatsko uklanjanje nekog "nepoćudnog" sadržaja od strane nekog autoriteta (države, institucije ili platforme) s ciljem gušenja određenih ideja, stavova ili informacija. Kada netko zbog političkog ili ideološkog neslaganja uklanja tuđe mišljenje kako ono ne bi bilo dostupno javnosti - to je cenzura.
Moderiranje je upravljanje vlastitim prostorom komunikacije (tj. komentarima ispod postova) prema unaprijed postavljenim pravilima (počevši od osnovnog bon-tona). To znači uklanjanje uvreda, spama, osobnih napada i prozivanja, trolanja i upornog skretanja s teme. Drugim riječima, moderiranje je "održavanje reda u vlastitoj kući".
Ako netko dođe u tuđi dnevni boravak, radi štetu, razbacuje smeće, vrijeđa domaćina i goste te uporno pokušava izazvati svađu, izbacivanje takve osobe i zabrana ponovnog dolaska nije "gušenje slobode govora" nego elementarna higijena prostora.
Sloboda govora, odnosno komentiranja postova, ne znači beskonačno pravo bez ikakvih obaveza i odgovornosti.
Štoviše, svatko je slobodan otvoriti vlastiti blog i ondje tolerirati kaos, vrijeđanje i beskonačne off-topic tirade. Jednako tako, drugi blogeri kojima takva ponašanja smetaju su također slobodni na svojim blogovima postaviti jasne granice (ne)poželjnog načina komunikacije. To nije cenzura. To je moderiranje.
Razlikovanje ta dva pojma spada u osnovnu pismenost! Otprilike kao razlika između mišljenja i činjenice.
#1 Pomoglo mi je da jasnije izrazim svoje misli i utjecalo je na moj osobni razvoj
Već samo pisanje, odnosno stavljanje misli na papir ili ekran, zahtjeva određenu (samo)disciplinu i sklonost istraživanju. Svaka objava zahtijeva vrijeme za pisanje, provjeru, razmišljanje i izražavanje.
#2 Povezalo me s ljudima sličnih interesa
S obzirom da pišem uglavnom tematski, više-manje usko specijalizirani blog, najčešća publika su upravo ljudi koji imaju slične, fotografske ili umjetničke interese. Bilo amaterske, bilo profesionalne. I spremni su za razmjenu iskustava i druženje s kolegama.
#3 Pokazalo mi je razinu ljudske bahatosti i gluposti
Pokazalo mi je do koje razine ponekad idu ljudska glupost i bahatost - od onih uobičajenih koje se tiču nepoznavanja elementarnih stvari vezanih za fotografiju, preko nesuvisle "logike", sve do egotripova, prepucavanja i beskonačnih svađa u komentarima od strane pojedinih blogera.
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
