Fotografi svih zemalja naoružajte se...

ponedjeljak, 30.05.2022.

Kako "uštedjeti" snimajući na film?

S obzirom da su cijene filma odletjele u nebesa, a što je povećalo trošak po jednoj slici, postoji jedan malo neobičan način kako se može "uštedjeti" prilikom snimanja na film.

Za sve je potrebno imati tzv. poluformatni fotoaparat. To je, naime aparat koji snima na 35mm film, ali umjesto fotografija formata 36x24mm, snima fotografije formata 18x24mm. Odnosno, u prostoru gdje inače stane jedna snimka, takav aparat "smjesti" dvije... i na taj način omogućava da se na film od 24 snimaka snimi 48, a na film od 36 snimaka snimi 72 (ili čak i koju više).

Caka je samo u tome da se kod takvih "poluformat" aparata, za vertikalne (portrait) snimke aparat drži horizontalno, dok se za horizontalne (landscape) snimke aparat mora okrenuti vertikalno...

Najpoznatiji primjeri tavih "poluformatnih" aparata su originalni Olympus PEN, te ruska Čajka.

No nedavno je i Kodak izbacio svoj model poluformatnog aparata, vjerojatno ponukan time da unatoč rastu cijena filma, potražnja za filmovima također raste...

The Kodak Ektar H35 Shoots Two Photos Per Frame of 35mm Film

nedjelja, 29.05.2022.

Tatsuo Suzuki

Tokyo Streets, 2.dio...

srijeda, 25.05.2022.

Se**š, a dobri smo si...?

Moje bavljenje fotografijom koje je počelo 2005. godine, a traje više-manje pa do danas rezultiralo je jako velikim brojem sada već odavno bivših prijatelja. Ili bolje rečeno "prijatelja". Onih, koji su se u mladosti samnom rado družili, ali su, kada su me počeli viđati sa fotoaparatom oko vrata, počeli revno podj***avati.

Bilo je među njima najviše onih koji se kakti "ne vole slikati" jer "nisu fotogenični", ali nekim divnim čudom imaju "pun k***c i još malo" svojih slika na Facebooku, naravno, uglavnom "selfija" u svim mogućim i nemogućim (ponekad i vrlo nezgodnim ili intimnim) pozama.

Bilo je i onih koji su bili sušta suprotnost, onih koji su naprosto od mene zahtijevali da slikam ili njih, ili ono što oni smatraju da bih trebao snimati, praktički ponašajući se kao da su me oni "unajmili" da snimam za njih, te da je moja dužnostispunjavati tuđe želje i prohtjeve,.... a ne da snimam ono što sam želim za sebe iz gušta.

Zatim se našlo onih koji su mi dobacivali da sam "paparazzo", ili tome slično.... ili pak u razgovorima aludirali da sam nekakav "bolesnik" i "voajer" (jer po njima "samo takvi idu okolo s fotoaparatima i snimaju"), te onih koji su me umjesto sa "bok" ili "dobar dan", počeli "pozdravljati" sa "šta sad opet slikaš", ili "gdje ti je aparat" (ako ga kojim slučajem nisam imao kod sebe, ili je bio spremljen u torbi).

Takve stvari, takva dobacivanja i slična sraćkanja, nakon nekog vremena j***no počnu ići na živce. A mislim da ne trebam spominjati koliko su se dotični uvrijedili kada sam im na njihova dobacivanja uzvratio istom mjerom (bilo "pristojnim" sarkazmom, bilo da sam ih bez pardona stjerao u "rodno mjesto"), ili ih čak počeo ignorirati, kao da ne postoje, bez obzira što smo se znali godinama, ili čak i odrastali zajedno.

Naime, ako je povjerenje jedna od osnovnih stvari na kojima se gradi prijateljstvo, već sama pomisao na to da je netko automatski postao nekakav "negativac" koji ima isključivo loše i zle namjere samo zato jer se bavi fotografijom, znači da povjerenje ne postoji. Kao ni prijateljstvo...

nedjelja, 15.05.2022.

Još malo nenormalnih...

Ako netko još nije shvatio zašto treba snimati nenormalne ljude kada se ponašaju nenormalno, odgovor je vrlo jednostavan: Zato da javnost vidi kakvih sve nenormalnih ljudi ima! I to bez obzira što razni birokrati i dušebrižnici bulaznili o "zaštiti podataka" i "privatnosti", jer im je najveća briga da se slučajno takve persone minijaturnog intelekta i napuhanog osjećaja vlastite važnosti ne bi osjetile "obespravljeno" ili "uvrijeđeno"...

Čisto kao primjer, nekoliko takvih videa...

Na prvom jedan biciklist blokira kamion i ostatak prometa jer zahtjeva više prostora za prolaz, odnosno zahtjeva od vozača da kamion još više pomakne na travu (i riskira da zapne) kako bi "njegova biciklistička veličina" mogla proći...

Na drugom videu jedna "velevažna" putnica u avionu radi čitavu dramu i galamu zbog malog djeteta koje spava... Zahtjeva da se majku s djeteom premjesti na drugo sjedalo, da je plač djeteta ne bi uznemiravao za vrijeme leta, be shvaćajući pri tome da je jedini problem u čitavoj situaciji ona sama sa svojim lamentacijama i izvoljevanjima...



A treba li možda spomenuti da takvima inače jako smeta da ih netko snima...?

ponedjeljak, 02.05.2022.

Spašavanje Černobilskih uspomena

Otkako se dogodila katastrofa u nukleranoj elektrani Černobil 1986. godiine, čitavo područje je napušteno, a stanovnici su iza sebe ostavili mnoge uspomene, uklučujući one fotografske. Ukrajinski fotograf Maxim Dondyuk uspio je sakupiti velik broj takvih fotografija koje zorno prikazuju kakav je život bio u Ukrajini prije katastrofe... No s obzirom na trenutna ratna zbivanja u toj regiji, morao je obustaviti projekt.

Rescued Photos from Chernobyl Show Life in Ukraine Before the Disaster