Da na svakom koraku treba biti na oprezu, pogotovo po pitanju "poslovnih ponuda" i "nevjerojatnih prilika" koje dolaze e-mailom, pokazuju i slijedeći slučajevi...
U jednom nedavnom slučaju prevaranti su koristili ime poznatog fotografa u pokušajima prevare drugih fotografa, naravno da dođu do novca...
[nije baš fotografska tema, al jednostavno moram...]
U Hrvatskoj se zakoni mijenjaju češće nego što "mjerodavni" koji mijenjaju zakone mijenjaju svoje čarape i donji veš. I to najčešće na način da budu sve restriktiviniji i potencijalno obuhvaćaju što veću populaciju, ali sve iz deklarativno "plemenitih razloga" i radi "prevencije" nečega.
Sada se pak netko od tih "mjerodavnih" sjetio kako bi "u svrhu povećanja sigurnosti u prometu", tj. smanjenja prometnih nesreća (pogotovo onih sa mrtvima i ozlijeđenima), liječnici trebali policiji dostavljati podatke o pacijentima ako neki njihov pacijent koji ima vozačku dozvolu oboli od neke bolesti ili mora uzimati neku terapiju, kako bi se "preventivno", birokratski, tom pacijentu odmah oduzela vozačka dozvola. Čak štoviše, "mjerodavni" namjeravaju zakonskim odredbama to doslovno nametnuti liječnicima kao obavezu, uz prijetnju velikim kaznama ako to ne učine!
Prvo bi "mjerodavne" trebalo pitati koliko se točno prometnih nesreća dogodio isključivo zbog neke bolesti vozača ili njenog naglog pogoršanja (npr. zbog moždanog ili srčanog udara za volanom, ili omamljenosti propisanim lijekom). Postoji li negdje neka konkretna brojka? I koliki je udio takvih nesreća u odnosu na ukupan broj svih nesreća koje su se dogodile!?... pa da bi se, ako se radi o nekoj statistički zaista visokoj brojci, zaista moglo i govoriti o nekoj prijekoj potrebi za takvim zakonom!
Međutim, gotovo je sigurno da najveći broj svih prometnih nesreća najviše izazivaju fizički prilično zdravi ljudi, ali sa primarno mentalnim poremećajima, od intelektualne potkapacitiranosti (po pitanju refleksa i snalaženja u prostoru) i problema sa pamćenjem (prometnih pravila, značenja prometnih znakova i ostale signalizacije), preko ovisnosti (o mobitelu, drogama, alkoholu), pa do prepotencije uzrokovane nekom impotencijom koja se "liječi" stiskanjem gasa i divljanjem po cesti. A ne netko sa npr. povišenim tlakom, sezonskom alergijom, kolesterolom, zuboboljom ili amputiranim prstom.
Jer dok će s jedne strane, oni fizički zdravi koji su i do sada radili probleme i sranja u prometu zbog manjka mozga, viška hormona i potrebe za kompenzacijom svojih fizičkih nedostataka stiskanjem gasa, to će raditi i dalje, te i dalje izazivati nesreće i ugoržavati druge sudionike u prometu, a s druge strane, svatko sa nekakvom zdravstvenom boljkom će iz straha da će zbog birokracije nametnute liječnicima obiteljske medicine "preventivno" ostati bez vozačke uopće više neće ići liječnicima, a što će pak pogoršati opće zdravstveno stanje populacije, pogotovo onima kojima za svakodnevno normalno funkcinoniranje i putovanje na posao ona nužno treba, a pogotovo ako se radi o profesionalnim vozačima, pa im o vozačkoj dozvoli ovisi i zaposlenje i egzistenicija (kako njihova tako i njihovih obitelji)!
Nekome od "mjerodavnih" je očito promaknulo i to da u slučaju nekog drastičnog pogoršanja zdravstvenog stanja vozača, liječnik obiteljske medicine ili pak policija su i do sada mogli vozača uputiti na vanredni liječnički pregled, a na kojem bi zatim specijalisti medicine rade (a koji po pitanju procijene sposobnosti upravljanja vozilima daleko kompetentniji od liječnika opće prakse ili obiteljske medicine) utvrđivali tu privremenu ili trajnu (ne)sposobnost ili neko ograničenje. Isto tako svi profesionalni vozači (za razliku od "običnih") ionako obavezno moraju obavljati liječnički pregled svakih 5 godina!
Štoviše, lako bi se mogao dogoditi paradoks da zbog ovakvog zakona "preventivno" bez vozačke ostane više vozača koji nisu nikada imali nesreću ili nešto skrivili u prometu, od onih kojima je vozačka dozvola oduzeta za kaznu zbog počinjenih prometnih prekršaja ili kaznenih djela!
Sve u svemu, ovakav zakon je zapravo odličan primjer dušebrižničke gluposti "mjerodavnih" gdje se, pokušavajući riješiti jedan problem, nesuvislim odredbama zakona, pravilnika i uredbi stvori sto novih (uglavnom birokratskih) problema ljudima koji uglavnom uopće nisu problem, ali taj jedan problem koji su kakti deklarativno namjeravali riješiti ne riješe! Ili ga čak i pogoršaju! Tim više što se od strane "mjerodavnih" uglavnom jako slabo ili uopće ne sluša struka (a što je i inače do sada redovito rezultiralo glupostima u zakonima!).
A osim toga, trebalo bi postaviti pitanje je li taj "mjerodavni" kome je takav zakon pao napamet i koji ga je napisao, prije toga otišao na pregled kod liječnika?
Koliko su "pametne tehnologije" zapravo glupe, a "umjetna inteligencija" zapravo neinteligentna, zorno pokazuje jedan slučaj koji se nedavno dogodio u Velikoj Britaniji.
Tamo se naime dogodilo da je jedan čovjek, inače vlasnik automobila, dobio kaznu zbog prometnog prekršaja koji nije počinio, a samo zbog toga što je jedna "pametna kamera" za automatsko štancanje prometnih kazni natpis na majici jedne žene koja je šetala ulicom prepoznala kao broj njegove registarske tablice!
Ono što je još fascinantnije, i zapravo zabrinjavauće, a s obzirom na to da mu je dostavljen prekršajni nalog sa slikom, čini se da nitko u policiji nije provjerio sliku prije slanja, oslanjajući se valjda na "pamet" i "nepogrešivost" dotične kamere! Tek su naknadno stornirali kaznu...
"Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. Za svemir nisam baš siguran." - Albert Einstein
Ponukan nedavnim slučajem u kojem je čovjek imao popriličnu neugodnost i bio smatran "teroristom" jer je netko neupućen i paranoičan u avionu pomislio da je njegova kamera "bomba", odlučio sam malo pročešljati internet i društvene mreže na tu temu, i naišao na više od nekoliko komentara u kojima su komentatori opisali što su doživljavali zbog toga što su kod sebe u avionu ili na aerodromu imali fotografsku opremu, samo zbog tuđe gluposti, neupućenosti, te birokrat(idiot)izma po sistemu "mi samo slijedimo propise".
Evo samo nekoliko komentara...:
#1
Jedan čovjek je u prtljazi nosio fotoapart na film i super 8 video kameru (koja također snima na film koji je potrebno razviti). Službenici su od njega tražili da snimi nešto super 8 kamerom kako bi bili sigurni da je to "prava kamera", te da im nakon toga pokaže snimljene slike. Bili su jako začuđeni kad im je pokušao objasnit zašto to nije moguće... SCREENSHOT
#2
Od jednog čovjeka su tražili da "isključi svoju Leica M2 kameru" kako "ne bi ometala sustave u zrakoplovu". Inače, za neupućene, Leica M2 je potpuno mehanička, što je ovaj pokušao bezuspješno objasniti... SCREENSHOT
#3
Jednom čovjeku su službenici na aerodromu provukli vrlo osjetljive fotografske filmove (ISO1600) kroz rengen "jer su takvi propisi". Bili su potpuno crni kada ih je razvio (jer fotografski filmovi reagiraju i na rengenske zrake, a što je film osjetljviji više će i reagirati!) SCREENSHOT
#4
Jedan čovjek je u prtljazi nosio staru stereoskopsku kameru. To je rezultiralo time da su mu službenici na aerodromu pretresli kompletnu prtljagu, uzimali briseve, te ga priveli na razgovor. SCREENSHOT
Koliko spoj nečije neupućenosti, gluposti i paranoje može izazvati problema ljudima koji uopće nisu problem zorno pokazuje nedavni slučaj iz Amerike.
Tamo je jedna putnica u jednom putničkom avionu, kada je vidjela kako jedan putnik pored nje gleda fotografije i videe starinskih kamera, pretpostavila da su to ni više ni manje nego - bombe! ....a da je taj putnik "terorist".
A kada je taj putnik izvadio svoju starinsku kameru, te se počeo "igrati" s njom i na njoj mijenjati postavke, ova je to shvatila kao da on "namješta tajmer na bombi", te digla uzbunu, zbog čega je avion hitno sletio na najbliži aerodrom te bio evakuiran, a "terorista" su preuzeli i pretresli pripadnici službi sigurnosti, da bi tek naknadno otkrili da se samo radi o entuzijastu koji voli starinske kamere.
Nažalost, gotovo svakodnevno se u novinama može čitati vijesti o prometnim nesrećama sa ozlijeđenim i poginulim osobama, a na portalima sa vijestima, društevnim mrežama i YouTube-u vidjeti gomile fotografija i video snimaka koje prikazuju kako same rezultate tih nesreća, tako i razne druge prometne dogodovštine, incidente, gluposti od ignoriranja prometnih pravila, prometnih znakova, semafora, totalno nesuvisle manevre u prometu i tome sličnog.
Glavni krivac za nesreće je (uz one vrlo očite - brzina, mobitel, alkohol i oduzimanje prednosti) zapravo totalni nedostatak inteligencije i opće prometne kulture ljudi koji, bilo pješice, bilo upravljajući nekim vozilom, sudjeluju u prometu, te nedostatak odgovornosti i brige za sebe i druge - svi žele biti "prvi" i "glavni" u prometu, dok od svih ostalih očekuju da bi im se morali sklanjati s puta, te da bi prometna pravila trebala vrijediti samo za sve ostale, ali ne i za njih same. I povrh svega, naravno, nitko im ne bi smio prigovoriti, jer inače riskira fizičke obračune...!
A na kraju, kad se nesreća dogodi, onda su prema interpretacijama "stručnjaka" iza tipkovnice krivi svi drugi, samo ne onaj tko je svojom nepažnjom i glupošću skrivio nesreću. Štoviše, u očima zgražaućih dežurnih dušebrižnika, za nesreće, opasnu vožnju i slične idiotske eskapade u prometu ispada više "kriv" onaj tko je snimio i objavio snimku neke nesreće, nego akteri i faktori koji su nezgodu prouzročili...!!
PJEŠACI
Danas ima jako puno pješaka koji sudjeluju u prometu doslovno kao muhe bez glave. Umjesto da vizualno i auditorno prate situaciju oko sebe, oni, dok hodaju ulicom, bulje u mobitele, jer su im očito Facebook-status i lajkovi važniji od osobne sigurnosti, i još pri tome nerjetko nabiju slušalice u uši, da bi slučali najnoviji hit odvrnut na najglasnije. Na taj način doslovno sami od sebe stvaraju "gluhoslijepe osobe" koje zbog buljenja u mobitel i zbog slušalica u ušima niti vide niti čuju što se oko njih doggađa, pa udaraju u razne predmete, upadaju u rupe i slično, a ponekad čak završavaju pod kotačima raznih vozila...
Tu su naravno i oni koji bez mobitela pred očima i bez slušalica u ušima, ali očito i bez mozg u glavi, svijesno krše prometna pravila i ponašaju se mimo zdravog razuma jer misle da su "pametniji od pravila" ili "dovoljno brzi"... pa npr. pretrčavaju prugu iako nailazi vlak, pretrčavaju vrlo prometne avenije sa više traka jer im se ne da ići pothodnikom i tome slično...
ROMOBILISTI
Odnedavno su romobilisti na električnim romobilima postali vrlo česti sudionici prometa. Iako ih se u zakonu pojedinih država različito klasificira (ponedgje ih se klasificira kao "bicikliste", ponegdje kao "pješake" isl...), ljudi se romobilima bez pardona velikom brzinom voze među pješacima po nogostupima i trgovima, te među automobilima po avenijama! Nesvjesni da predstavljaju opasnost za pješake ako nekoga slučajno udare i obore, i za sebe na cesti, jer lako mogu zbog gubitka ravnoteže ili nekog naglog i nesuvislog manevra završiti pod kotačima motornih vozila!
Uz to, svojestveno im je ida često jurcaju bez gledanja preko pješačkih, a o upotrebi svijeltleće i sigurnosne opreme te davanju signala prilikom skretanja ili kočenja nema govora...
BICIKLISTI
Biciklisti su posebni slučajevi! I dok s jedne strane oni (i njihove udruge) neprekidno protestiraju kako "nema biciklističke infrastrukture", nekako im uvijek promakne činjenica da je vožnja biciklima itekako zakonski regulirana. No čak i tamo gdje postoje biciklističke trake i staze, velika većina biciklista namjerno vozi mimo njih ("jer im ne pašu"), a tamo gdje ih nema, krše sva moguća postojeća prometna pravila i propise, iz istog razloga ("jer im ne pašu")...dok istovremeno traže "jednakost u prometu" sa motornim vozilima. O njihovim "manevrima" u prometu i bezobzirom kršenju svih postojećih prometnih pravila (od ignoriranja semafora pa nadalje), a što ponekad graniči sa žešćim idiotizmom... Naravno, među njima također ima onih koji voze sa slušalicama u ušima pa ne čuju oko sebe, i čak ima i onih koji jednom rukom upravljaju, a drugom tipkaju po mobitelu, i naravno gledaju u mob a ne cestu ispred sebe....
MOTOCIKLISTI
Što se motociklista tiče, među njima ima popriličan broj jebivetara koji misle da brza vožnja, slalom između auta, ignoriranje propisa, stiskanje gasa i glasan ispušni lonac povećavaju ugled u društvu i spolni organ. Nemali broj takvih neodgovornih motociklista se jako iznenadi kada ih neki auto ili kamion razlijepi po asfaltu, jer mu se samo odjednom stvore pored ili ispred vozila iz nekog mrtvog kuta, ili velikom brzinom dolete niotkud.
AUTOMOBILISTI
Što se automobilista tiče, jako je puno onih koji, dok voze, jednu ruku imaju na volanu, a drugu na mobitelu, i pri tome više gledaju u mobitel nego cestu ispred sebe i retrovizore. Tu su svakako i oni za koje je upitna uopće sposobnost vožnje, poznavanja prometnih pravila i snalaženja u prometu, pa rade vrlo nesuvisle manevre, a uz to misle da je cesta samo njihova, da je svaki slobodan prostor uz cestu, nogostup ili zelena površina slobodan "parking", te da za njih nikakva pravila, ograničenja brzine i nikakvi znakovi (pogotovo oni privremene regulacije prometa u zoni radova) ne vrijede.
Uz to, u našim (balkanskim) krajevima kao da vlada pravilo da što je skuplji auto, u nemu sjedi veća seljačina za volanom, a takvi, kada im netko potrubi ili blica to dožive kao tešku uvredu, a često i povod za fizičko razračunavanje, ili namjerno pokušavanje izazivanje nesreće, bezrazložna nagla kočenja i slično!
VOZAČI KAMIONA I AUTOBUSA
Vozači kamiona i autobusa su uglavnom profesionalci koji od toga žive. No, nažalost i među njima se može naći "bisera" kojima bi se štošta moglo zamjeriti... uz neizostavno tipkanje po mobitelu za vrijeme vožnje, kod kamiondžija se često mogu vidjeti pretovari i neosigurani tereti, pa do toga da (često zbog pritiska od strane firme za koju rade) voze prevelikom brzinom i "od jutra do sutra" što povećava mogućnost nesreće zbog umora i neispavanosti. Među vozačima autobusa pak ima onih koji voze bus kao da prevoze krumpire, a ne putnke...
No tu treba ipak uzeti u obzir da nije lako zasutaviti ili skrenuti natovareni kamion ili autobus pun putnika kada mu u putanju uleti neki neoprezni automobil, motocikl, bicikl ili pješak...!
S obzirom da danas ima dosta starijih ljudi koji imaju pristup modernim tehnologijama, ali nisu baš vične njihovom korištenju, nije na odmet ponoviti neke vrlo bitne stvari... Tim više što su vrlo često upravo stariji ljudi, zbog oslabljenih intelektualnih spsobnosti uzrokovanih upravo starošću, meta raznih prevaranata.
Prilikom kupovine i prodaje bilo čega putem interneta, tj. on-line, treba biti vrlo oprezan. Reklo bi se - opreza nikad dosta, zbog toga što postoje ljudi željni lake zarade, tj. prevaranti, koji su zahvaljujući modernoj tehnologiji sve inovativniji u načinima kako da izmuzu novac, uglavnom od naivnih ili dobrodušnih ljudi. Takve prevare putem interneta zapravo postoje otkada je i samog interneta, ali su adventom drštvenih mreža i raznih internetskih servisa za prodaju, oglasnika i sličnih servisa dobile popriličan zamah.
Bilo je tu već raznih "humanitarnih akcija" skupljanja novca za neko "teško boelsno" dijete koje zapravo ne postoji, zatim poruka od "nigerijskog princa" i sličnih persona koje su obećavale milione ako im se prvo uoplati neka cifra, i tome sličnog, pa sve do toga da su ljudi koji bi naručili nešto vrlo jeftino i primamljivo od nekoga uglavnom samo ostali bez uplaćenog novca, a da naručeno ili nikad nije stiglo, ili bi im je u paketu stigla cigla, klada ili nešto slično.
U zadnje vrijeme su pak na oglasnicima i sličnim internet servisima jako popularni pokušaji krađe podataka o bankovnim računima i karticama, a koji pak prevarantima omogućavaju da nekome doslovno isprazne bankovni račun. Ili čak, u najgorem slučaju, da u potpunosti ukradu identitet! Uglavnom na način da se od prodavača traži da kliknu na neki link, ili da u on-line obrasce upisuju svoje podatke i podatke o karticama.
Neke stvari o kojima uvijek treba voditi računa:
1. Ako nešto kupujete ili prodajete, najsigurniji način kupoprodaje je uživo. A ako se roba šalje poštom tada je najbolja opcija plaćanje pouzećem, iz prostog razloga što ako roba ne stigne, ili ako stigne nešto što nije naručeno, nema plaćanja.
2. Ako je nešto nevjerojatno jeftino i reklamira se kao "nevjerojatna prilika", najčešće se radi o nekoj prevari.
3. Nikada i nikome nemojte davati broj svoje bankovne kartice, PIN, OIB, i slično vezano za vaš bankovni račun. Onaj tko vam želi uplatiti direktno na račun, treba samo vaše ime i IBAN broj računa. I ništa drugo! A robu šaljete tek kada vidite da je novac na računu.
4. Ako vas nazovu iz banke i kažu da iz nekog razloga "trebaju vaše podatke (o karticama)" odmah treba biti jasno da se radi o pokušaju prevare, jer banka u kojoj imate otvoren račun već ima vaše podatke! Jer da ih nema, ne biste imali račun u toj banci...!!
5. Ni u kom slučaju nemoje klikati na linkove, ili pak na kompjuter ili mobitel instalirati aplikacije za koje vam druga strana tvrdi da je to potrebno kako biste "obavili transakciju"! Tu se uglavnom radi o virusima koji kradu podatke.
Inače, odnedavno funkcionira stranica Hrvatski naivci, upravo o internetskim prevarama, a dodatne informacije se mogu naći i na stranicama policije OVDJE...
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. "Imam neke dobre vijesti i imam neke loše vijesti"
2. "Ono što sam upravo napravio bi ispalo jako dobro na slici..."
3. "...i policija dolazi."
Jučer se, u popodnevnim i večernjim satima po našem vremenu dogodio "pad Facebooka, Instagrama i WhatsAppa". Iako je nakon nekoliko sati sve više-manje pronovo proradilo, a o tome i činjenici da je zbog toga Zuckerberg izgubio puno novaca, čini se da nitko nije ni shvatio ni pisao o tome kakve su "užase", "strahote" i "šokove" proživljavali oni čija "životna egzistencija" ovisi upravo o dotičnim servisima.
Prvo su tu svakako razni "influenceri" i "influencerice" kojima je glavno sredstvo samopromocije upravo Instagram, te kojima, strahote li, tih nekoliko sati koliko Instagram nije radio, nitko nije mogao lajkati najnovije selfije, i diviti se tome kako izgledaju, kakvim se "luksuzom" razbacuju, gdje su bili, što su radili, što su jeli, pili, te kad su kakali...!
Zatim su tu razni "Facebook bojovnici", "Facebook stručljaci", koji su padom Facebooka izgubili poligon za bitke i sraćkanje po svim neistomišljenicima i "neznalicama", te prosipanje vlastite "stručnosti", "pameti" i "teorija" o stvarima o kojima zapravo nemaju pojma. Naravno, ne smije se izostaviti ni gramatičke naciste koji su odjednom ostali uskraćeni za to da "nepismenima" ispravljaju stil i gramatiku...
A što tek reći o korisnicima WhatsApp-a koji su odjednom umjesto da tipkaju i besplatno šalju poruke, (ukoliko ne koriste neki drugi servis sa slanje proruka) morali nazvati osobu s kojom su željeli komunicirati i potrošini par "impulsa"...
Uvreda je način izražavanja ili ponašanja kojim se nekoga namjerno nastoji poniziti ili obezvrijediti.
Uvredljivost je karakterna osobina koja pokazuje koliko je neku osobu ili skupinu lako nečime uvrijediti.
Konkretno, po pitanju uvredljivosti, oni koji se na uvrede gotovo uopće ne obaziru i ne reagiraju se smatra "debelokožcima". Njima su suprotnost oni koji burno reagiraju i koji se pjene kako na sve uvrede, tako i na bilo što drugo što protumače kao "uvredu", a takve ljude se naziva - mimozama!
Štoviše, mimozama "uvreda" i povod za dramu može biti doslovno sve čega se sjete, a što sa pravim uvredama nema veze - od stvari kao što su bilo kakve opaske, molbe, objašnjenja, kritike, vicevi, zafrkancije, sarkazam, preko npr. stvari poput trubljenja ili blicanja u prometu, izlaganja ili objave nečega što im se ne sviđa... pa sve do puke činjenice da nešto nije napravljeno po njihovim zahtjevima ili očekivanjima.
Ima i onih koji uvredom (i povodom za "dramu") smatraju i kada ih netko slučajno ili namjerno ignorira, ili sa njima iz nekog razloga izbjegava kontakt.
Paradoksalno, ali najčešće su najveće mimoze koje je najlakše nečime uvrijediti upravo oni sa najvišim mišljenjem o sebi i najvećim osjećajem vlastite važnosti. To zapravo nije ništa čudno s obzirom da uvreda zapravo predstavlja svojevrsnu frustraciju, a izuzetno niska tolerancija na bilo kakvu frustraciju je jedan od glavnih simptoma nekih psihičkih poremećaja, od poremećaja ličnosti (poput npr. narcisoidnog, histrionskog ili asocijalnog), hubrisa, raznih psihoza....itd. A takvi se onda od uvreda i "uvreda" brane ili opsesivnim pisanjem sudskih tužbi za svaku glupost koja ih "uvrijedi", ili pak nasilničkim ispadima svih mogućih vrsta (od verbalnog/pismenog vrijeđanja onoga tko ih je "uvrijedio", pa sve do agresije i fizičkog nasilja).
Ta pojava osim običnih ljudi ne zaobilazi čak ni razne "institucije" i funkcionere istih koji su, s obzirom da obnašaju javne dužnosti, itekako podložni nadzoru i kritici javnosti po pitanju (ne)obavljanja svojega posla. No kod nas je vrlo česta pojava da bilo kakva kritika na rad neke institucije ili funkcionera završi sudskim tužbama protiv onoga tko se usudio uputiti kritiku.
Uz to, po pitanju uvreda i uvredljivosti, u zadnje vrijeme se javljaju i razni dušebrižni "borci za ljudska prava", često oformljeni u kojekakve udruge, a koji drugima nameću "pravila" kako bi se trebali izražavati i ponašati da se slučajno druga strana ne bi osjetila na neki način uvrijeđenom, namečući time zapravo cenzuru i ograničavanje slobode govora, "u plemenite svrhe".
Upravo u vezi uvreda, uvredljivosti i takvog suludog ograničavanja slobode govora, jedan video u kojem govori Rowan Atkinson, i skeč na kojeg se u svome govoru referira...:
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
