Smetala su ljudi koji na neki način ometaju onoga tko nešto radi, do mjere da ovaj mora prekinuti s radom.
Svatko tko se bavi fotografijom ili videografijom, u svojoj karijeri, bilo amaterskoj, bilo profesionalnoj, zasigurno se susretao sa ljudima koje se komotno može svrstati u kategoriju smetala, a koje se ugrubo može podijeliti u 3 glavne kategorije.
U ovoj su kategoriji svi oni koji, kada vide snimatelja i kameru, naprosto se toliko nameću, guraju u kadar i zahtjevaju da snimatelj (koji snima nešto drugo) snimi njih, ili ono što oni smatraju da bi ovaj trebao snimati, često davajući "korisne savjete" i "upute" što, kako i kada snimiti, gotovo u maniri kao da su oni šefovi snimatelju. Često ne popuštaju sve dok ne bude po njihovom, odnosno dok snimatelj ne snimi ono što oni žele.
3. Drugi snimatelji
Treća vrsta smetala su zapravo drugi snimatelji. Nerjetko se događa da u situacijama gdje ima više snimatelja, jedni drugima (slučajno ili namjerno) upadaju u kadar (najbanalniji primjer su vjenčanja gdje profi snimateljima u kadar upadaju gosti s mobitelima op.a.), ili se pak radi o "davljenju" pitanjima o opremi; koji je to fotoaparat, koji objektiv, koje postavke itd... i to pretežno u situacijama kada se nema vremena za razgovor.
Crni petak je, za one koji ne znaju, petak nakon američkog "dana zahvalnosti" (a koji se slavi na posljednji četvrtak u studenom), i predstavlja početak božićne kupovne groznice. Na taj dan mnogi trgovci daju velike popuste na robu koju prodaju.
Međutim, postoje neke stvari na koje treba obratiti pozornost.
Prva stvar je da se na taj dan najčešće rasprodaju neprodane zalihe robe od protekle godine, i upravo takve stvari se najčešće nađu na popustu. Ponekad i prilično velikom.
Druga stvar je da se ljudi često zavaravaju kako su "uštedjeli", jer su kupili nešto na popustu, no zapravo nisu uštedjeli ništa - samo je razlika da su potrošili manje. Uštedjeli bi onda da nisu uopće kupovali.
Zapravo jedini slučaj kada se isplati čekati "crni petak" je kada netko zaista treba neki komad opreme koji mu nedostaje, a ima vremena čekati ne bi li ga nabavio po malo nižoj cijeni.
Kupovati nešto što ne treba, a samo zato jer je na popustu, je bacanje novca.
U zadnje vrijeme se u medijima diglo podosta buke oko toga što je pokrenuta inicijativa da se u školama djeci općenito u većoj ili manjoj mjeri, zabrane "pametni mobiteli" i pristupi društvenim mrežama.
Mnogo je onih koji racionalno gledaju na čitavu stvar i kojima je jasno koliku realnu štetu djeci, kako u smislu psihičkog razvoja tako i društvenog komunciranja i funkcioniranja, stvara neprekidno buljenje u ekran mobitela, odnosno nekontrolirana dostupnost interneta i društvenih mreža, i nefiltriranog sadržaja istih. Međutim nađe se i onih koji se zgražaju, hvatajući se dušebrižno za floskule o dječjim pravima, da maltene to smatraju ili nekakvim "zlostavljanjem",( jer rezoniraju da bi djeci trebalo dopustiti sve što požele), ili pitanjem ugleda (jer zbog malograđanštine i snobizma "mora njihovo dijete imati najskuplji iPhone, jer je inače "nitko i ništa"), uz naravno ono klasično "što ak se djetetu negdje nešto dogodi?",
Pretvaranje djece u "digitalne debile"
Danas djeca, maltene od predškolske dobi, imaju na raspolaganju mobitele, čak do mjere da ih odgajaju mobiteli (a ne roditelji) i sve na njemu dostupne gluposti koje mogu naći na internetu i društvenim mrežama, a koje, s obzirom na dob, nekritički upijaju poput spužve.
Štoviše, čini se da je i roditeljski odgoj zakazao do te mjere da čak ima slučajeva djece koja stalno bulje u mobitele, a roditelji ih ne nauče baš nikakvim praktičnim životnim vještinama - ne znaju primiti olovku u ruke, misle da se sliku na papiru može uvećavati kao na mobitelu, a da se stranice listaju tako da se prstom prevlači po njima odozgo prema dolje kao na ekranu mobitela, uslijed čega su dobivali odgodu upisa u prvi razred osnovne škole.
Uz to, danas jako puno (osnovno)školske djece na nastavi pokazuje simptome ADHD-a, odnosno poremećaja pažnje (u narodnu zvano "hiperaktivnost") do mjere da čak značajno ometaju druge učenike svojim ponašanjem, ali koji nekim čudom nestanu istog onog trena kada se "hiperaktivnom" djetetu da mobitel u ruke. Ne treba puno inteligencije da bi se shvatilo da je ta "hiperaktivnost" zapravo - apstinencijski poremećaj koji se javlja kod bolesti ovisnosti!
Korištenje mobitela, kamere, interneta...
Dok danas svi dušebrižno histeriziraju oko fotografiranja djece na javnim mjestima ili javnim događanjima, uz roditeljske objave fotografija djece, nitko ne obraća pažnju na to što djeca sama snimaju svojim mobitelima, te kome i u koju svrhu šalju snimljeno. Eventualno netko reagira (u maniri generala poslije bitke) tek kada se dogodi neki problem i kada je zapravo prekasno, jer se bavi nepopravljivim posljedicama.
Nerijetko se događalo da su djeca u školama, bilo na odmorima, bilo na nastavi, snimali svoje nepodopštine - iživljavanja učenika na profesorima, međusobne tučnjave, bullyinge i slična divljanja, a takve stvari su zatim često završavale i na internetu, na društvenim mrežama, uglavnom u svrhu skupljanja "lajkova" i "pratitelja".
Događale su se i situacije u su djeca, uglavnom u svrhu sramoćenja, ucjenjivanja i vršnjačkog nasilja općenito, snimala vršnjake u neugodnim ili privatnim situacijama (npr. na WC-u ili u svlačionicama), te zatim to pokazivala drugima, ili međusobno dijelila putem komunikacijskih alata kao što su npr. WhatsApp, Vibera... a također se događalo da su takve snimke ponekad završavale i na internetu.
Uz to, ne treba ni spominjati koliko dostupnost mobitela s kamerom, interneta te profila na društvenim mrežama (a na koje su djeca sklona iskrcati svu silu svojih podataka!), otvaraju prostora predatorima - zabilježeno je mnogo slučajeva gdje su predatori, skrivajući se iza lažnih profila, prvo stupali u kontakt s djecom, a nakon što bi (najčešće glumeći vršnjake) stekli povjerenje, nagovarali ih da im šalju lascivnne snimke, ili čak dogovarali susrete uživo!
Osim ovakvih stvari, sama želja za dokazivanjem koju često imaju u djeca osnovnoškolske dobi, vrlo često, zbog pritiska okoline i utjecaja sa društvenih mreža rezultiraju time da naprosto moraju snimiti "selfije kakve nitko nema", ili pak izvoditi idiotarije od TikTok izazova koji su vrlo često opasni po zdravlje i život, a sve radi "statusa u društvu", i "pratitelja" i "lajkova" na društvenim mrežama.
Bi li zabrana mobitela zaista bila toliki problem kako dušebrižnici tvrde?
Tamo gdje su već uvedene zabrane, ima onih koji se čude što se djeca međusobno više druže i više razgovaraju umjesto da bulje u ekrane!
Osim toga, a za osnovnu komunikaciju, dovoljan je i obični mobitel, sa tipkama, bez interneta i društvenih mreža...
Međutim, danas, čini se, ima jako puno onih koji više pate na vanjski izgled i savršeno stanje opreme koju koriste, nego na njenu stvarnu funkcionalnost; očekuju da bi im fotoaparati i objektivi, i nakon višegodišnjeg korištenja, trebali izgledati "kao ispod čekića", bez ikakvih oštećenja i tragova korištenja. U suprotnom, reakcije idu od kilometarskih lamentacija i jadikovki, preko dodijavanja servisima, pa sve do odbacivanja ili prodaje tog "uništenog" komada opreme.
Takvima je preteško prihvatiti da površinska oštećenja opreme, u vidu nekakvih packi, ogrebotina, udubljenja, oljuštenja boje ili istrošenosti kućišta, nisu razlog za odbacivanje tog komada opreme, ako ne utječu na funkcionalnost iste, i ne narušavaju kvalitetu snimljenih slika,
S druge strane, čak ima fotografa koji su na takve, upotrebom istrošene komade opreme, vrlo ponosni, jer su pokazatelj da su i oni i njihova oprema mnogo toga prošli i još više toga snimili....
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
