Klik - Po Europama

subota, 17.08.2019.

Hej, što se radi!?


"Oplemenjuje li rad ili ne", neću ovdje razglabati, ali da se ljudi bave ("za život") svim i svačim - to je istina. "Tamo gore" možda u nijansama različito negoli smo to naviknuti doma...


"Nježno bušenje"


"Hortikulturni filigran"


"Kak su delali naši stari"


"Zagrljaj"


"Može i naopačke"


"Bit će sr...!"


"Bageriramo po kućama"


"Sve svoje sa sobom nosim"


"S lijevom rukom..."

[Stockholm - lipanj 2019.]

© • 17.08.2019. u 20:05 • Komentari (3) #



petak, 16.08.2019.

Zahodi, kompresori, policija


Što imaju zajedničko zahodi, kompresori i policija. To bi inače mogla biti jedna od varijacija one klasične trik-pitalice. No ovdje su se zapravo našli na hrpi jer nam, među vjerojatno i ostalim, vrlo često zatrebaju u "kriznim situacijama".


Kad čovjeka "stisne", s veseljem doživljava "spasonosan" putokaz. Vrlo vjerojatno i s mogućnošću da mu nisu ni na kraj pameti mirišljivi vafli s obližnjeg izloga.


Po Stockholmu se može naići na nekoliko "tipskih" samostojećih javnih zahoda, rjeđe od očekivanog broja, ali... dobro.
Jedni su ovakvi "nehrđajući" - rostfraj, i usprkos izglancanoj vanjštini ne nude baš ništa posebno.


Ipak, ne želeći biti nepravednim, sve njegove funkcije bile su, koliko se sjećam, besplatne i iskoristive u granicama očekivanog.


S druge pak strane, ponegdje, a opet ne tako učestali kako bi možda bilo potrebno, nađu se ulični zahodi, uz dječja igrališta primjerice, koji uredno naplaćuju pristup u svoje spasonosne odaje i to, pazi sad, isključivo karticama - cash ne prolazi.
Svako "otvaranje vrata" odsjelo je na mojem "kartičnom računu" kao 0,49 €. Vrijedilo je. Ako se usporedi s venecijanskim gulikožama koji naplaćuju "za isto" od 1 € do 1,50 €, nema zamjerke.


No tu postoji i fora - uz te nekako neugledne "kabine" obično je namontiran i kompresor ("Luft") s crijevom za pumpanje guma dječjih ili invalidskih kolica i, naravno, biciklima. Funkcionalan i besplatan.


Da ne bi ta pogodnost završila samo na zahodima, pobrinuli su se postavljajući ponegde po ulicama (vidjeh istina rijetko) i samostalne uređaje za slična pumpanja.


I policija se, u nekom svom obliku, vrzma amo-tamo po Stockholmu i na najneuobičajenijim mjestima. Kao da se svojim prisustvom žele uvjeriti da je sve u redu. I to se ne doživljava neprijateljski.


Ta, tko bi ovdje imao rezona uzviknuti: "ACAB" (All Cops Are Bastards)!?


O represiji nema ni govora, osim one: "Probaj i moj sladoled!".

[Stockholm - lipanj 2019.]

© • 16.08.2019. u 19:01 • Komentari (3) #



četvrtak, 15.08.2019.

Promet "roba", na malo


Među ostalim raznolikostima Stockholma bilo mi je intrigantno vidjeti s koliko se varijantnih "sredstava" (i službi) tamo obavljaju one neke svakodnevne dostave do "kućnog praga".


Nakakav, tzv. "bring" servis.
Čini se kao alternativa službenoj Pošti, a furaju ga, skoro bih rekao - srednjoškolci.


Dostavljanje hrane u termički izoliranim naprtnjačama - "Foodora".
Kao kod nas, primjerice, "Glovo"!


Elektro-kolica distributera reklamnih materijala. S oznakom službene Pošte na spremniku.
Malo paradoksalno, poštu dostavlja (kako vidjeh gore) "bring", a reklame Pošta... Osim ako to nije neki "prekovremeni rad".


I, shodno tome, vrlo česta oznaka na kućnim poštanskim sandučićima.
Kao i kod nas, "Ne reklamama, hvala!".


Čak se ukazala i neka "globalnija" poštanska služba ("Postnord"?) s drugačijim "imidžem" i koloritom.
U električnom vozilu, "naravno".


Iako i kod nas znadoh viđati "proširene/produljene" teretne bicikle, ovakav "kapitalni" primjerak, pogonjen elektrikom, nisam baš vidio.
Što inače prevozi, nije bilo razvidno.


A bogme rijetko se viđa i tako rezolutna, iako pomalo nervozna, vozačica slične grdosije... kojoj priskočih pri uguravanju istoga u njen ulazni pretprostor.


I, malo podalje od kućnog praga, u toku organizacije masovnog koncerta na golemoj tratini, posvuda se poput golferskog "caddy"-ja vrzmao i ovaj električni kamionet kojim je mlad vozač, očito, uživao upravljati.


Iako ova scena ni na koji način ne spada u "dostavu na dva ili nekoliko kotača", poželih tog nosača "nečega tako velikog po području podzemne željeznice uvrstiti u današnju "temu".
Jednostavno se nije dao smetati!

[Stockholm - lipanj 2019.]

© • 15.08.2019. u 19:01 • Komentari (1) #



nedjelja, 11.08.2019.

Zoon politikon


Neosporno je da je čovjek "društveno biće" - koji puta i solilokvij prerasta u razgovor "s onim pametnijim od sebe".


"Po iglu u plastu sijena"


"Nemir iznutra"


"Sad ću ti ja pokazati!"


"Tommy, gdje si!?"


"Samodostatan Pale... sâm ponad svijeta"


"U kutu, nikom na putu"


"Uh, svrbi me nos!"


"Bljesak samodopadnosti"


"Palačinke"

[Stockholm - lipanj 2019.]

© • 11.08.2019. u 19:01 • Komentari (2) #



subota, 10.08.2019.

Segway-polo uživo


U Stockholmu su "javni romobili", o čemu sam bio opširnije pisao, kao sredstva masovn(ij)e individualne mobilnosti skoro potpuno istisnuli iz upotrebe bitno skuplje i robusnije "Segway"-e.


Kako god, tu i tamo su se, kao iznimka, po ulicama i parkovima Stockholma pojavljivali pojedinačni "egzemplari".
I to bi bilo to, ali...


Ali, jednom nas je, na dijelu javne parkovne livade, privukla dosta žustra i glasna komunikacija koja je potjecaja od nekakvog meteža šarenog društvanca koji su iz daljine s tim svojim fosforescentnim prslucima djelovali kao "bauštelci" na pauzi.
Tek primicanjem postalo je razvidno da se na tom komadiću tratine odigrava utakmica pola, sporta u kojem su inače, u začecima te igre, igrači jahali konje i drvenim čekićima na dugim motkama tjerali lopticu u protivnički "gol". Ovdje se pak cijeli muving igrača odigravao na električnim Segway-ima.


Lopta mi se odmah učinila neproporcionalno velikom...


... ali se pokazala prilagođenom zahtjevnoj (ne)vještini "driblanja" vozača Segway-a.


Iako je bilo i ozbiljnijih nenamjernih fizičkih kontakata, međusobnog "nagazivanja" tako vrludajućih "vozila", društvo se pritom očito dobro zabavljalo. A prisustvo nekako "neadekvatno" odjevenih sudionica igre dalo je naslutiti da se tu radi o "After Work Party"-ju nekog poduzeća.


Kad je društvancu ponestalo volje i entuzijazma jer se unatoč dobroj ideji igra pola nije, kao, odvijala željenom dinamikom, igračice "s rezervne klupe" preuzele su Segway-e u svoje ruke te je krenula vožnja slaloma po livadi...


... s primjetljivim elementima "egzibicije"...


Kad su sudionici su, već umorni, polako odustajali od vožnji i počeli "vraćati" vozila, vidjeh kako je "organizator" tog i takvih "evenata" odlično ekipiran kako bi na poprište sličnih "zafrkancija" dovezao dovoljnu količinu Segway-a.

[Stockholm - lipanj 2019.]

[Dio fotki je skinut s osobnog videa te je zato inferiorne kvalitete]
Tek sada, naknadno, nađoh na Youtube-u, nasumce, jedan od filmića (klik) koji odlično oslikava zabavnu dinamiku te igre. I, zanimljivo, u njem' je spomenuta i Švedska kao "jedna od svjetskih sila" u tom sportu.

© • 10.08.2019. u 19:01 • Komentari (3) #



petak, 09.08.2019.

Živinice


Osim "pripitomljenih" pasâ, kao standardnih kućnih ljubimaca, Stockholm se zbog svoje "simbiotičnosti" sa živim svijetom mora, jezera i šuma oko sebe može pohvaliti i ostalim živinicama.


Zbog svoje glasnoće kao svudaprisutni u gradu nameću se već spomenuti galebovi. Oni ne rade razliku između mora (Baltičkog) s jedne strane grada i jezera (Maelaren) s druge strane tako da im je i sâm grad prirodno stanište.
Osim što evidentno zagađuju spomenike na koje upravo obožavaju slijetati...


... nisu rado viđeni gosti u brojnim marinama prepunim čamaca i jahti jer im očito "svinje" po palubama.
Stoga se vrlo često protiv njihove najezde brane "strašilima" posebne "konstrukcije". Doimaju se poput dječjih pticolikih zmajeva, ali zavezanim na okomite gibljive štapove, poput ribičkih, tako da i uz lagani vjetrić mahnito oblijetavaju lijevo desno.


Na ostale sitnije letačice nisam osobito obraćao pažnju, osim što sam ponegdje zapazio njihove "gnjezdilice" koje su katkada vickasto, zamalo cinično oslikane i "opisane": "Mačka voli pticu!".
[#CATLOVEBIRD]


Za "naše", jarunske labudove govorahu da su "ruski", no ovim štokholmskima ne znam pravo porijeklo, ali nije nemoguće da su i oni "ruski"... Ta Baltičko more dopire i do komadićka Rusije.
A ovdje se sasvim komotno osjećaju... i razmnožavaju.


Druga dominantna zajednica "ptica" u Stockholmu su guske, po izgledu tj. šarama perja definitivno drugačije od naših, bijelih.
Šeću se posvuda po zelenim površinama...


... i pravi su "živi inventar" svih gradskih travnjaka.
U izrazitom su tolerantnom odnosu prema ljudima s kojima dijele blagodati travnjaka...


... ali ih katkada izluđuju samohodne šišalice trave, "pametne Husqvarna"-e, svojim "stohastičnim" promjenama smjera, a koje se mogu vidjeti kako "šišaju" u svim većim gradskim parkovima.


Nekako im je, guskama, draže namjerno se miješati s
ljudima i plesti im se, pogotovo dječici, pod nogama.


U nekim pak parkovima i po periferijskim vrtovima nije rijedak slučaj vidjeti i prave obitelji zečeva koje predvečer izlaze "na pašu"...


... a najveće iznenađenje priredile su nam, dva puta, i lisice koje bez osobitog straha vršljaju po okućnicama vilâ na periferiji grada.


I za današnji kraj, ne bi bilo fer zaobići i "oprašivače" koje "voli Stockholm" te im mjestimično, vjerojatno u nekom "pilot-projektu", namjenjuje posebne, smišljene zelene površine... ovdje tek (valjda) u nastajanju.

[Stockholm - lipanj 2019.]

© • 09.08.2019. u 19:01 • Komentari (2) #



četvrtak, 08.08.2019.

Pasji život na švedski način


Dobio sam dojam da u Stockholmu ima relativno manje pasa, kao kućnih ljubimaca, nego što ih viđam ovdje u Zagrebu.


Ili se samo radi o tome da su zbog švedskog Zakona koji striktno nalaže da se psi "imaju voditi" na "lajni", hrvatski - "povo(d)cu", psi manje vidljivi jer ne "lelujaju" kojekuda po ulicama i parkovima, nego onako "pristojno" koračaju "uz nogu".


Vidjevši ovu tablu, pomislih kako se Sustav na neki način ispričava "vlasnicima" zbog "petljancije", sugerirajući im za uzvrat, šaljivo, bliske kontakte s ostalim "vlasnic(i/a)ma", no ovo je samo "apel" da se "iza psa" počisti, koristeći vrećice na trošak Grada.
Ništa novo pod suncem, osim što se Šveđani toga pridržavaju.


Zbog te zakonske odredbe "vlasnici" često, za živahnije pse, pribjegavaju njihovom vođenju na "lajnama" dugim i po nekoliko desetaka metara (!), dopuštajući im time, psima, prividnu slobodu kretanja na otvorenijim prostorima. Vlasnici se malo više "gombaju" s poduljom špagom, ali psi vrludaju do mile volje.


Kod vođenja više pasâ odjednom "situacija" s multipliciranim povo(d)cima se komplicira, ali to, očito naviknuti, uredno "handlaju" i stariji "vlasnici".


Disciplina ide "toliko daleko" da se psi drže "vezanima" i u potpuno nefrekventnim ulicama predgrađa, pred vlastitom kućom...


S druge strane pak, sloboda kretanja s psima je gotovo bezgranična. Za nama nezamislivo uvođenje psa na, primjerice, groblje kod njih nema prepreke. Ako je "na lajni"!


Već objavljenom fotografijom iz sustava podzemne željeznice ovdje samo potkrepljujem potpunu slobodu kretanja vlasnika s psima u sredstvima javnog prijevoza. I k tome besplatno.
Iznenadilo me da psi pritom ne moraju imati "brnjicu" na njušci kao u austrijskom Beču, ali taj potencijalni "hazard", čini se, u Švedskoj nije prepoznat.


Istina, u autobusima se za vožnju (doslovce napisano) "krznenim životinjama" namjenjuje stražnji dio autobusa (osim pasa vodiča koji smiju i naprijed), ali je na jednom mjestu (na web-u, mislim...) bilo objašnjeno da to nije smišljeno zbog neke "diskriminacije" pasâ, nego zbog alergičara na krzno (!) kojima se pruža prilika da nesmetano putuju.


Jedna od onih koji "nemaju živaca" tako se baktati s ljubimcima ipak je iskoristila potencijalni "sentiment" prema psima iznoseći svakog radnog dana njegovu porculansku repliku (?) pred ulaz svog lokala za "Thai"-masažu... nudeći, usput rečeno, i "masažu u dvoje", saunu, "banju", džakuzi, hamam... manikuru, pedikuru... Nema čega nema.

"Sit Ubu, sit... Good dog! Aarf!"

[Stockholm - lipanj 2019.]

© • 08.08.2019. u 19:01 • Komentari (4) #



srijeda, 07.08.2019.

Žedni dani...


Ovih vrućih ljetnih dana kad će nam žeđ biti stalno na pameti (u i grlu), prisjetih se kako se u Stockholmu brižno ophode prema "nasadima" na javnim mjestima, a koji bi mogli za sušnih dana ljeta žeđati.


Radi se o sustavu "zalijevanja" stabala koji je kao načelo kod nas poznat kao "kap po kap", a kojeg sam, podržanog drugačijom tehnikom, svojevremeno vidio u Dalmaciji na Visu. Njime su tamo navodnjavali plantaže bresaka.


U Stockholmu, čini se, većinu "javnih" stabala kojima prijeti odumiranje za vrijeme sušnih dana ljeta, opremaju posebnim vrećama koje, nakon punjenja vodom, nju polako otpuštaju u tlo oko stabala. Po svemu sudeći - funkcionira. Jer... nigdje nisam vidio sasušenih... zaboravljenih stabala.


Te vreće donekle poružnjuju dojam nakakvog zelenog prostora (pa i ovakvog s "umjetnom travom"), ali to nikoga ne zabrinjava.


Za "ozbiljnija" stabla, vidljivo je, ne štedi se na vrećama-zalijevačicama.


Na jednoj takvoj vreći uspio sam pronaći komercijalnu naljepnicu te se ispostavilo da je patent iz SAD-a. Uz opće karakteristike doznah da je jedno punjenje dovoljno za 5-9 sati kontinuiranog zalijevanja.
Iako nisam vidio sâm proces dnevnog "punjenja", ne sumnjam da postoji javna služba koja sustavno dnevimice mobilnim mini-cisternama dopunjava vreće vodom.


Drugačije gradski "biljni nasadi", žardinjere, imaju predviđeno zalijevanje kroz poseban unaprijed ugrađen lijevak kojim se voda do biljaka dovodi kroz zemlju, a ne odozgo.


Eto... a budući da ima i drugih žednih bića, ima i drugih vodâ na raspolaganju.


Neki se snalaze i s termosicama na rubu prekrasnog engleskog parka...


... a neki bez pardona i sa štekama pive, prepuštajući se pritom i nožnom hlađenju u fontani.


I za današnji kraj... kad smo već kod pitke vode, bijah iznenađen doznavši da je voluminozna zgrada, koja se na jednom od brežuljaka diči poput neke "neo"-utvrde, zapravo jedna od "vodosprema" / "vodotornjeva" u vodovodnom sustavu Grada.

[Stockholm - lipanj 2019.]

© • 07.08.2019. u 19:01 • Komentari (4) #



<< Arhiva >>


gp.zagrebancije@gmail.com