"Objasniti nešto inteligentnom čovjeku u zabludi je teško.
Objasniti nešto idiotu u zabludi je nemoguće."
Jedan poznanik koji radi u jednom dućanu s fotografskom opremom opisao mi je nedavno par bizarnih situacija koje je doživio, zbog mušterija koje o fotografskoj opremi, njenom funkcioniranju i ostalim stvarima o foto industriji znaju malo ili skoro ništa, ali su uvjereni u suprotno, dok s druge strane prodavače smatraju "budalama koji ništa ne znaju".
Slučaj #1
Neki čovjek je kupio objektiv, da bi drugi dan došao sa reklamacijom gdje je tvrdio da je "objektiv neispravan" jer da "ima neke točkice na slici". Čak je priložio i nekoliko fotografija iz kojih se odmah vidjelo da se zapravo radi o sitnoj prašini na senzoru, ali bez obzira što su mu pokušali to objasniti, on je i dalje tvrdio da je "objektiv pokvaren" jer da je "njegov senzor čist". Čak je i nakon probe u dućanu sa drugim objektivom dobio identičan rezultat, ali je dotični zaključio kako je "i taj objektiv pokvaren".
Dotičnom je očito van sposobnosti shvaćanja da svako mijenjanje objektiva na aparatu ubaci i ponešto prašine na senzor, a da na to nisu imuni ni aparati koji imaju "automatsko čišćenje" senzora. Osim toga, sitna prašina koja se vidi samo kada se maksimalno zumira slika ne igra nikakvu ulogu po pitanju kvalitete slike...
Slučaj #2
Neki čovjek u poznijim godinama došao je kupiti memorijsku karticu. Nakon što mu je prodavač pokazao nekoliko modela, čovjek je odabrao jednu i odmah krenuo detaljno čitati deklaraciju na pakiranju. Naprosto se sablaznio kada je na pakiranju pročitao "Proizvedeno u Maleziji". Uslijedile su opaske u stilu da "kakvu to nekvalitetnu robu prodaju".
Dotični je vjerojatno jedan od onih koji je naprosto uvjeren da je "nekvalitetno" i "škart" sve što nije proizvedeno u Americi, Europi ili Japanu, jer je izgleda teško shvatiti da danas svi veliki proizvođači premještaju proizvodne pogone u dalekoistočne zemlje (Kinu, Maleziju, Indoneziju, Tajland itd.,..) prvenstveno zbog jeftinije radne snage, ali što nije problem ako su sirovine i kontrola kvalitete na visokoj razini.
Omot albuma "Nevermind" grupe Nirvana poznat je po naslovnoj fotografiji koja prikazuje golog dječaka u vodi kako pokušava uhvatiti novčanicu od jednog dolara zakačenog na udicu. S obzirom da se na fotografiji mališanu vidi spolovilo, već prilikom samog objavljivanja albuma digla se prašina oko "moralnosti" takve fotografije - od toga da bi "mogla nekoga uvrijediti" pa do aludiranja da se radi o "pornografiji".
Međutim, Spencer Elden, 4-mjesečni dječak na toj fotografiji, a koji je danas 30-godišnjak, podigao je tužbu protiv benda "Nirvana" odnosno njegovih bivših članova, udovice Kurta Cobaina i još nekolicine ljudi, tvrdeći da se radi o "dječjoj pornografiji", te raži odštetu...
No, zanimljivo je da je dotični Spencer Elden u nekoliko navrata, povodom obljetnice izdavanja albuma, odradio photosession na kojima je imitirao originalnu fotografiju...
Fotoaparati Leica su za fotografsku opremu otprilike ono što je Mercedes za automobile - rijetki su, kvalitetni su i naravno - skupi.
Međutim, u Americi je jedan teenager na jednoj rasprodaji kupio Leicu M4 sa nekoliko objektiva za svega 15$ (malo manje od 100 kn)... Vrlo vjerojatno zbog toga što prodavatelj nije znao što ima i što prodaje.
Apple je najavio kako od jeseni planira upogoniti "pametni softver" koji bi skenirao mobitele i "cloudove", te presretao podatke korisnika u potrazi za snimkama seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, a sve u svrhu kako bi se "zaštitilo djecu".
Iako će se svi složiti da treba zaštititi djecu od bilo kakvog oblika zlostavljanja, te sankcionirati zlostavljače, u svim normalnim državama za bilo kakvo pretraživanje sadržaja mobitela ili računala koji nije javno dostupan (objavljen na internetu, na nekoj stranici ili društvenim mrežama), te bilo kakvo presretanje podataka, potrebni su sudski nalozi, a takve stvari obavljaju službeni organi gonjenja (policija, tužitelji, forenzičari itd...)!
Ovakav način "prevencije" stvara opasan presedan na temelju kojeg bi si kasnije svi drugi mogli uzeti za pravo da iz nekog "plemenitog razloga" kopaju po korisničkim podacima u mobitelima i na računalima, te njihovim arhivama slika, korespondencijama isl., otprilike u maniri u kojoj inače računalni virusi presreću podatke i skeniraju mobitele i računala, te kradu podatke koji su im zanimljivi.
Inače, već su se ispod medijskih napisa o tome, našli i pametnjakovići koji su ostavljali komentare u stilu da će se "protiv toga buniti samo oni koji nešto skrivaju", ali dotičnima je očito promaklo (osim upitne legalnosti takve prakse) da je vrlo velika vjerojatnost da se kao i kod većine drugih sličnih "preventivnih" inicijativa, a u kojima su se u određenoj mjeri zadiralo u ljudska prava, nije riješilo problem koji se deklarativno nastojalo riješiti, dok je s druge strane samo proizvelo probleme onima koji uopće nisu problem!
Kao što je prije nekog vremena inicijativa za prevenciju terorizma u nekim državama dovela do toga da su se u problemima našli ljudi samo zbog toga što su kod sebe imali fotoaparat i nešto snimali, a što je po kriterijima "mjerodavnih" značilo da su to "sigurno teroristi koji izviđaju za počinjenje terorističkog napada", pa se te ljude zaustavljalo, pretresalo i privodilo, ali što u konačnici nije spriječilo niti jedan teroristički napad, od onih bombaških, preko zaletavanja kamionima u gomile ljudi, pa do napada noževima i mačetama, tako bi se lako i u ovom slučaju moglo dogoditi da se, zbog "prevencije" pomoću nekakvog "pametnog softvera", u problemima nađu i ljudi koji sa zlostavljanjem djece nemaju nikakve veze, ako u svojim foto arhivama imaju bilo kakvih "golišavih" fotografija, npr. sa ljetovanja ili kupanja, ili npr. slike aktova i tome sličnog, a softver ih prepozna kao "snimke (seksualnog) zlostavljanja", ali neće spriječiti da se zlostavljanja djece i dalje događaju!
Na mene osobno, a vjerujem da i na mnoge druge ljude koji prate ozbiljne medijske portale kako bi našli neke relevantne vijesti o događanjima u Hrvatskoj i svijetu, bilo kakve "senzacionalne vijesti" o "influenceri(ca)ma" i njima sličnim personama momentalno djeluju kao žestoki emetik i laksativ.
Ono što je najgore, takve "vijesti" je praktički nemoguće izbjeći, jer ih se doslovno nameće čitateljstvu na naslovnicama medijskih portala, kao da se radi o "najvažnijim vijestima za narod i društvo" i "najvažnijim ljudima za narod i društvo", a bez kojih bi valjda došlo do smaka svijeta i kraha civilizacije kakvu poznajemo!
Iz toga je zapravo vidljivo koliko se danas s jedne strane srozala novinarska struka koja je pod "istraživačko novinarstvo" očito počela ubrajati i "istraživanje" društvenomrežnih profila tih "influencera", a s druge strane i kolika je potreba pojedinaca za privlačenjem pažnje u mjeri koja, slobodno bi se to moglo reći, već lagano spada u domenu ozbiljnih psihičkih poremećaja.
I dok se apologeti ovakve novinarske prakse hvataju za floskulu da "tko ne želi, neka to ne čita" bez obzira koliko se to nametalo čitateljstvu, promakl im je činjenica da onaj tko želi pratiti dotične "influencere" (i imati uvid u njihov privatni život) može to lako raditi na njihovim društvenomrežnim profilima.
Kao ortodoksni primjer "influencerskog" serviranja vlastite privatnosti može se navesti jednu domaću pjevačicu/voditeljicu, a čije objave mediji prenose svakodnevno, doslovno ad nauseam, pogotovo otkad je ova objavila da je trudna! Svaki dan se čitatelje bombardiralo "vijestima" o njoj i njenoj trudnoći - što je jela, što je pila, što je odjenula, gdje je bila, koliki joj je trbuh..., a sve na temelju fotografija i videa koje je ova svakodnevno keljila na svoj Instagram profl. Maltene je samo nedostajao još prijenos uživo iz rađaone da dojam bude potpun! No ta količina patetike se nastavila i nakon rođenja njenog sina - počevši od čitavog cirkusa oko odabira njegovog imena, preko tone pozerskih fotografija, pa sve do detaljnih izvještaja o tome koliko je koštao svaki dar koji je mali dobio, što je mali jeo, što je pio, gdje je bio.... Još samo nedostaju izvještaji o tome kakve (možda dizajnerske?) pelene koristi, koliko koštaju i koliko često ih mijenja! Na kraju bi se vrlo lako mogao dobiti dojam da dotičnoj njeno dijete, uz sav ostali hohštapleraj i luksuz kojim se revno razbacuje, više predstavlja kao nekakav "modni dodatak" za pokazivanje i naslikavanje, nego potomak koji treba roditeljsku brigu i zaštitu.
Osim dotične, tu je naravno i čitava garnitura raznih (što prirodnih, a što umjetnih) "Guzomirki" i "Sisoslava" o kojima se svakodnevno u medijima izdašno piše o tome kakve su fotografije i videe objavile, u što su tom prilikom "razbacale" svoje sise i guzice, uz ono neizbježno da su time "raspametile fanove" (u prijevodu: dale mastrurbatorima inspiraciju...), te što su im ti isti "fanovi" poručili... Tu se spominju razne viđenije uglavnom televizijske ličnosti, pjevačice, voditeljice i njima slične, ali se nađe i onih za koje se uopće ni ne zna tko su, što su, čime se zapravo bave i zbog čega bi im se uopće trebalo davati medijski prostor, osim što se sa sisama i guzicom u prvom planu naslikavaju za Instagram i Facebook... Pa su tako jedno vrijeme medijima harali i napisi o jednoj violinistici, no u fokusu "vijesti" o dotičnoj bile su njene velike umjetne grudi i sve u vezi sa njima ("vijest" je čak bila i da je ova ozlijedila grudi, te se o tome se izdašno pisalo neko vrijeme). Nije se pisalo o njenom umijeću sviranja...!
Neki od "Influencera" čak, osim keljenja slika i videa u svrhu razbacivanja svojim tjelesnim atributima, privatnim trenucima i hohštaplerajem/luksuzom, s vremena na vrijeme "pošalju poruku javnosti", a što mediji naravno prenesu, bilo u vezi neke aktualne teme (a gdje redovito sebe nastoje prikazati najvećim postojećim nepogrešivim autoritetom za dotičnu temu u galaksiji i široj okolici), bilo da se radi o njihovim obračunima s tzv. "hejterima", tj. svim onim ljudima koji im se bezpogovorno ne dive, i ne pjevaju hvalospjeve njihovim "influencerskim veličinama". No s obzirom kakvih nebuloza zna biti u tim njihovim izjavama, to se sve uglavnom svodi na onu narodnu da "Ne laje pas radi sela već radi sebe"... A mediji im pri tome služe samo kao svojevrsno "pojačalo" i "razglas".
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
