hawkeye_1306

11.10.2020. ( nedjelja ) u 14:52 (17)

još malo o drvcima smokve...

35-582

već nekoliko puta viđeno...uvijek ponovo iznenađujuće
malo drvo u pukotini između zidova, čupano, rezano
i svaki puta se vraća, sve ljepše



a na Planini...mala smokva putnica, zelenija nego ikada
zaista sam zadovoljan, napreduje, razlistana, prelijepa



za danas još samo, iz tmurne metropole, pozdrav iz srca

20.09.2020. ( nedjelja ) u 21:34 (24)

malo iz prašne arhive, opet...

34-581

prije nekoliko dana pomagao sam susjedima u preseljenju...kažu
ima toliko toga, uzmi što misliš da ti treba, da...pet krasnih ormara
frižider za moju najljepšu kumu, kuhinja za moju planinu...



a među sitnicama iz zaboravljenih ladica , mali mlin za papar
prije otprilike 4 godine imao sam postić o mlinu za kavu, sarajevskom
jer moja baka je sarajka bila



ovaj, iako je vidljivo često korišten, u dobrom je stanju
samo malo poliranja ručkice i eto ...djelić povijesti opet sjaji svojim mutnim sjajem
danas još veliki pozdrav, iz srca


19.09.2020. ( subota ) u 20:32 (5)

jednodnevna, kratka radionica...(dio nepoznat)

33-580

stiže jesen, na planinskoj terasi treba mjesta
slažem nacijepana drva za peć, a iza svega ugledam štap ...



planinarski štap mog djeda Šimuna...već pedesetak godina nekorišten
da, moj tata do posljednjeg dana nije htio upotrijebiti štap...i nikada nije



godinama zanemaren, iako ne skupocjen, još ima tu starinsku ljepotu
prirodno, nebrušeno drvo savijeno na pari...mesingana četka, fini brusni papir
laganim pokretima izglađujem tragove desetljeća



ponovo drvo sjaji na popodnevnom, toplom planinskom suncu
slijedi još malo modernog finiša...prozirni, mutni akril i eto, niti ja neću priznati
nikada, da će mi trebati ... a tko zna, možda i neće



i tako smo tu, krug se polako zatvara...ostaje samo nada
pozdrav iz srca


14.09.2020. ( ponedjeljak ) u 22:02 (9)

volim drveće...(2)

32-579

no, stvarnost nije uvijek prema našoj želji...
nažalost. malo drvce iz dijela travnjaka koji sam donio maci Sky



nije uspjelo preživjeti promjenu, žao mi je to, ali...
idemo naprijed, imam još desetak malih oraha koji trebaju preseljenje
malih, a i ne više malih višanja bezbroj...ako ih netko želi, darujem s radošću
a za danas još samo, pozdravić iz srca


13.09.2020. ( nedjelja ) u 19:47 (8)

mala smokva, putnica...(2)

31-578

ovih dana vrelina ljeta pomalo popušta...ima i vode
malu smokvu zalijem jutrom i dolaskom noći i evo je



novi listići, nova nada, novo drvce na mojoj Planini
što još reći...nema ništa ljepše, pozdrav svima iz srca


30.08.2020. ( nedjelja ) u 22:52 (13)

mala smokva, putnica...(1)

30-577

mala smokva na mojoj morskoj terasi više nije mogla ostati tamo


pažljivo, prstima sam je odvojio od terase, zida...nije to najbolje podnijela


nakon višesatne vožnje do Planine, izgleda prilično tužno


donio sam meku, crnu zemlju, pažljivo položio malu smokvu


kad je sve obavljeno, malo kamena da smanji isušivanje...
nadam se da će uspjeti unatoč dugom putu, mala smokva putnica
pozdravić iz srca


23.08.2020. ( nedjelja ) u 00:04 (10)

prošle su dvije godine...

29-576

pahuljica se vratila..!
prije nešto više od dvije godine, mala bijela pahuljica na mom pragu



ljubomorna maca Sky potjerala je sivobijelu macu i tri pahuljice...ali
ove godine, bijela pahuljica se vratila na moj prag



pahuljica je postala velik i snažan mačak, oprezan...družimo se na odstojanju
nema češkanja, motanja pod nogama, samo tihi mijau kad jutrom izađem na terasu
pozdravić iz srca

09.08.2020. ( nedjelja ) u 23:18 (12)

pala je moja breza...

28-575

prije nekog vremena, na mom blogiću postavio sam fotografije...
nekad i sad, ja i moje prve tri breze...prije nekoliko dana došao sam na Planinu



znao sam da je dan ranije bilo lošeg vremena, kiše i oluje
ipak, nisam očekivao...jedna od moje prve tri breze leži slomljena



srušena preko živice i ograde...teških ruku uzimam pilu
45 godina odlazi u piljevinu, rekao sam si, nisu to suze, to je od prašine



ogradu sam zakrpao, živica je elastična, oporaviti će se, a breza
posaditi ću novu, ali...ali, nikada više jedne od prve tri
pozdravić svima, iz tužnog srca


05.07.2020. ( nedjelja ) u 18:06 (8)

Planina...zelena Planina

27-574

osim povremene kiše, vrijeme je ovih dana lijepo...
većinom ga provodim u mom planinskom selu, u beskraju zelenila



a kraj vrata male kuće, bršljan što se polako penje k nebu
pozdravić iz srca


31.05.2020. ( nedjelja ) u 22:27 (15)

volim drveće...

26-573

a svako, pa i najveće stablo u jednom trenutku je na početku
prije nekoliko tjedana donio sam maci Sky s Planine komadić travnjaka...
onako za zabavu i grickanje zelenih vlati



u kutiji se zateklo i vrlo maleno stablo, mislim da je to grab
Sky voli travke pa je drvce preživjelo...zaključim da je vrijeme
premjestio sam ga u novu posudu s nadom da će uspjeti



i tako...sitnica je učinila dan ljepšim
pozdravić iz srca


22.05.2020. ( petak ) u 19:55 (8)

težak život mace Sky...(33)

25-572

moja maca Sky uvijek je raspoložena kad je vrijeme lijepo, prozor otvoren
a na dvorištu, iako je zelena terasa na trećem katu...lišće treperi
ptice lepršaju, a Sky sve to prati pažljivo



ponekad se dogodi i nešto novo...sletjela je vrana
to je svakako razlog za pogled iz blizine...ok
''ne mogu je uloviti, pažljivo ću se spustiti na svoj balkonić ''



za danas još samo najveći, pozdrav iz srca

03.05.2020. ( nedjelja ) u 19:20 (10)

još jedan sunčan dan...(2)

24-571

prije tri tjedna napisao sam da su mali orasi prolistali...danas
već šire svoje male krošnje, zelene, željne sunca



trebao sam danas poći na Planinu, no kiša je to odgodila
sutra, ako prognoza - i stvarnost dopusti, pogledati svo to zelenilo
sjesti...a divovski bor na vjetru, hučati će onim tamnim, mirnim tonom
pozdrav iz srca

17.04.2020. ( petak ) u 21:36 (12)

Planina...da, već viđeno

23-570

dani, iako nisu ljepši, sunčaniji su...
naravno, Planina, uvijek ima nešto vozila, a ima i trave


svakako, ima i boja...


još boja i prijestolje kralja otrovne lovor-višnje...
ovih dana još slabo korišteno


dan prođe u trenutku...a u gradu
malo budnog ??? nadzora mace Sky


naravno, ima tu i znatiželjnih...da, nove cipele, klompice...
Točkica i Učo u svojoj dnevnoj, sunčanoj šetnji...


imajte mi se dobro i...pozdravić iz srca

10.04.2020. ( petak ) u 17:56 (7)

još jedan sunčan dan...(1)

22-569

nekad sam znao napisati, kako volim svoj stari uništeni kvart...
tada nisam mogao niti naslutiti, koliko još uništenja može podnijeti
raspukle zgrade u mom neposrednom susjedstvu rušiti će se
ljudi će otići tko zna gdje, djeci, rodbini, prijateljima...
vratiti se neće
naša zgrada, iako oštećena još će neko vrijeme odolijevati neumitnom hodu vremena
iskreno
iako znam da je već trebalo otići iz ovog kvarta, nisam se nadao ovome


prošle jeseni, posadio sam na dvorištu tri mala oraha s nadom
jednom će dosezati do prozora...s kojih tada više neću gledati, jer
to bi moglo biti za 40ak godina


anyway...mali orasi su prolistali ovih dana i onako maleni
postali jedino lijepo što još imam ovdje
uz malo sreće, razgranate lisnate krošnje ponovo će nadvisiti stari kvart
pozdravić iz srca

09.04.2020. ( četvrtak ) u 20:54 (12)

predivan dan na Planini...

21-568

sunčano jutro, pokrenuo sam posuđeno vozilo
provezem se, oko 08 sati, pored konzuma, interspara...
otprilike po stotinjak ili više ljudi čeka na parkingu
produžim, sunce je sve vrelije



a na blistavoj Planini, predivne višnje u punom cvatu
ispod majke višnje, stotinu mladih višnjica...



no kako to već ide, vrijeme prekratko...moram natrag u grad
a tamo, na sunčanoj strani, čeka me moje malo crno zlo, maca Sky
pozdravić iz srca


02.04.2020. ( četvrtak ) u 21:08 (11)

ukrali mi autić...

20-567

eto, kako to već ide, kad pomislim da ne može gore...može
ukraden mi je moj mali prastari autić, parkiran ispred kuće



uz to ide zamolba, za one rijetke koji proviruju iz kuće u Zg i okolici
ako ga primjetite negdje na ulici ili negdje zabačenog...nazovite me
098 517 073
pozdrav svima, iz srca


24.03.2020. ( utorak ) u 21:35 (9)

treći dan...Planina

19-566

nakon prošlotjednih 22 i više stupnjeva, nakon nedjeljne katastrofe
moja Planina miruje pod snijegom, ima ga kako gdje je vjetar odredio
desetak pa čak i 40 centimetara


netaknuti snijeg izbrijan oštrim vjetrom, temperatura oko nule...


pogled je i dalje lijep, no više mi se svidjeo onaj prošlotjedni, gotovo ljetni


pregledom ustanovim da nema nikakve, izvana vidljive štete
u prostoru ništa nije srušeno niti oštečeno...iskreno, očekivao sam to
solidni temelji, drvena kuća, ovih dana to je recept za sigurnost


eto, u moru loših i lošijih vijesti...lijep dan na Planini
ok, malo topline bi dobro došlo ali, zaista sam sretan mirom koji sam zatekao
nadam se da ćemo tokom slijedećih dana svi pronaći mir...ili barem smirenje
pozdrav iz srca

23.03.2020. ( ponedjeljak ) u 18:53 (11)

dan poslije...

18-565

danas je...dan poslije, tlo podrhtava rijetko i daleko manje
vratio sam se u zgradu, prihvatio se čišćenja krhotina i eto
izgleda da su stradali samo tanki, šuplji pregradni zidovi tako da sam malo odahnuo
no, konačnu riječ imati će stručnjaci za građevinsku statiku
ujedno
umjesto u komentarima na jučerašnjem postu, želim zahvaliti svima na podršci
Pozitivka
Otočka
Stara teta
Diablo
Mela
Viatrix
Toco
Smjehuljčice
Peg

eto, svi smo dobro, smjestili se u stan moje mirne kćeri udaljen oko 800 metara
ovo napominjem radi činjenice da tamo nema niti najmanje štete...očito
i prije 100 godina su neki krali i varali na gradnji
a ostalo...
maca Sky je stvarno bila strašno uplašena, još uz dodatak transporta u kutiji
što ne podnosi baš nikako niti lijepim danom, uff
za kornjače neznam, one plivaju u svom svijetu i nemaju načina izjasniti se
a Planina, da, tamo je lijepo ali donekle udaljeno, sada i hladno tako da
za sada ništa od toga, uostalom, na istočnom je kraju Medvednice
gotovo iznad samog epicentra jučerašnjeg potresa...srećom, drvene kuće ne pucaju
možda sutra uspijem poći u inspekciju
za danas još
pozdrav iz srca

22.03.2020. ( nedjelja ) u 21:18 (11)

22-03-2020e...

17-564

dakle, sve što je jučer izgledalo loše...danas
je puno gore, probudili su me ormari koji se ruše i prašina otpalog stropa
prije nego sam stigao do vrata preskakujući porušeno - novi potres
ukratko, evakuirali smo se iz napukle zgrade, tako da do daljnjeg
samo pozdrav iz srca

21.03.2020. ( subota ) u 22:22 (5)

letargija...

16-563

ovih dana je bolje biti kod kuće...a moj mali zoo
ionako je uvijek tu, mijenjaju se samo fotelje za izležavanje
sobe za šetanje ovisno o sunčevom hodu...


naravno, to su Točkica i Učo...odmaraju nakon šetnje sunčanom stranom
a maca Sky sve prati, naizgled snenim pogledom


iz visine svoje fotelje, pogledom kojem ništa ne promakne
a od mene za danas još samo, čuvajte se
pozdrav iz srca

08.03.2020. ( nedjelja ) u 13:06 (4)

nedjelja, sajam na 'britancu' ...

15-562

jutros, zvoni mobitel...pomislim jbt nedjelja je
javim se, moj prijatelj Boss zove na piće ( čitaj pivo ) i pogled na 'britanac' ...
naravno, kažem, odlična prilika da se još malo deprimiram
činjenicom da na tom sajmu ima tisuće stvari, a rijetke su koje već nemam
nađemo se na tramvajskoj stanici kod Petrove crkve, pa dalje
prića, dnevni komentari, osvrt na državu koja je sve manje to što bi trebala biti
sajam, naravno...parada očaja i kiča, svakako i nekoliko lijepih predmeta
cijene, osim knjigama, pretjerana...mnoštvo preprodavača, rijetki kupci
kažem Bossu, jesi primjetio da nema telefona u ponudi...ipak
pronalazim dva stara iskrina, bakelitna, crni - 300kn, bijeli - 500kn
pitam prodavatelja, a sivi - kaže - nitko ni ne pita za sivi, gnjavaža mi ga i nositi
vjerujem da ne trebam spomenuti da imam...crnih, bijeli, sivi...
malo dalje TBM pisaća mašina,bijela, naravno imam, i plavu i žutu
malo dalje Optima, naravno imam, odustanem od poznatog terena
nađem vatrogasnu sjekiricu, oštrica izubijana, futrola kruta...250kn
ma da, niti je povijesna niti dobra...takav alat već imam, za 50 kn od inoxa
pogledam Bossa onim pogledom, poznajemo se dugo, kaže - idemo
pješke prema trgu ( trgaču, trgu republike, kod bana...)
usput sjednemo, dan iako sunčan, vjetrovit je, terasa još nije u igri
pivo, kavica, još malo prokomentiramo viđeno, a Balašević bi kazao
''nemam lepe reči...''
idemo dalje, na trgu svaki svom kraju, Boss tramvajem, ja polako, pješke
kako sam nekada davno napisao, oči ne gledaju, misli ne prate
ali noge znaju put, donijeti će me kući, bez zastajanja, bez pitanja
dali je moglo drugačije biti, dali sam pogriješio, ili sam samo bio slab
bez hrabrosti da i sam iskoračim ispod kišobrana

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

06.03.2020. ( petak ) u 13:06 (11)

težak život mace Sky...(32)

14-561

u nedostatku nekih novih, lijepih događaja, slika, ičega...


sličica iz života, naravno to je težak život, moje mace Sky
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

02.03.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (8)

40ak godina...epilog

13-560

mirnih očiju gledao sam kako dizalica izvlači zdrobljeni, plavi auto...znao sam
ti si negdje drugdje
tisuće misli, mogučnosti, mjesta, okolnosti...sve sam pokušao spojiti u sliku
i uvijek se od razlomljenih dijelova sklopila samo jedna
za tebe, to je bio jedini izlaz, iz zlatnog kaveza, očekivanja
protekom slijedećih, nekako uspavanih godina, kao da sam očekivao da me probudiš
moj usporeni, pivom anesteziran mozak došao je do zaključka
jedino što želim, čemu se nadam...da ti je sada bolje

više nisu godine, desetljeća su prošla...jutrom, iako je škola u mom kvartu
pratim svoju mirnu kćer do ulaza, predajem joj njenu tešku školsku torbu
mahne mi prije nego nestane u vrevi školskog hodnika
okrenem se

kao da se nebo otvorilo, kao da je sva silina sunčevog sjaja stopila se u taj tren
stajala si tu, dovela kćer u novu školu
predivna, očiju blistavih, topline sleđenog planinskog jezera
gledali smo se bez riječi
nakon naizgled beskonačnih...pet sekundi tišine
kažeš, oprosti...
prekinem te, neznatnim pokretom prstima
kažem, ne brini, uvijek sam znao...jedino, želio bi znati čuvaš li još ključ

bez odgovora, a ujedno sa svim odgovorima koje sam želio tolike godine
pogledao sam te, još jednom ostao začuđen ljepotom
tvojih očiju, hladnijih od sleđenog planinskog jezera
posljednji put


komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

01.03.2020. ( nedjelja ) u 13:06 (9)

40ak godina...

12-559

tog, prvog dana ožujka 1978e godine, dan je počeo nekako neodređeno, obavijen
maglom, nakon jučerašnjeg ne baš ugodnog razgovora očekivao sam tvoj dolazak s
dozom nelagode...no nisam slutio

naravno, stigla si s onim otmjenim zakašnjenjem, besprijekorna, predivna...kao bezbroj
puta ranije ostao sam bez daha opčinjen tvojom ljepotom, sve o čemu sam razmišljao
prethodne, preduge noći zaboravio sam u trenu
jedino što sam pomislio, gledajući te bez riječi, bilo je...molim te, nemoj otići
a ti, pogledala si me svojim svojim predivnim očima topline sleđenog planinskog jezera
rekla si, zaista te volim i uvijek, zauvijek ću...ali
danas odlazim, vraćam se s ocem u Ameriku

tišina koja je ispunila sobu bila je tako gusta, nisam se mogao pomaknuti, kroz glavu se
u djeliću sekunde odvrtilo proteklih nekoliko mjeseci, od onog dana kad si, kao iz drugog
svijeta, ušla u moj srednjoškolski razred
odrasla u raznim gradovima Amerike, kći uvaženog diplomata, navikla na lakoću puta
kroz dane života, bez riječi, samo pogledom punim neshvaćanja, ocijenila si iskrzane
klupe i nejednake stolce, izgrebanu školsku ploču...da, nisi došla jer si htjela, otac je
odlučio da moraš vidjeti malo stvarnosti, u ruci još stišćeš ključ...

znao sam, sasvim jednostavno znao sam da ću učiniti bilo što da budemo zajedno
da, nije bilo jednostavno odgledati, odčekati da ti dosade glavni igrači u školi
rekao sam ti, jednog jutra, na stepenicama ispred škole...volim tvoj ledeni pogled
oho – rekla si – svi mi kažu da ih moj pogled topi kao maslac, a ti...očito nisi kao svi
slijedećeg jutra, dok si se oblačila uokvirena prozorom, prelivena prvim tracima zore
pitala si me, što sada, otac neće biti nimalo sretan što nisam nočas bila kod kuće...
u ruci još stišćeš ključ

prolazili su dani, neki čak i bez riječi, neki...da, ispunjeni dodirima, pričanjem do jutra
topli dani dolazećeg ljeta, a svilene gaćice se teško navlače na znojno tijelo
a onda nisi došla, dan, tri, tjedan...čekao sam te na stepenicama, pred kućom
a tebe nema
drugog tjedna, tu si, stojiš u hodniku, u ruci papir, ispisnica, više ne ideš u moju školu
pitam te, zašto...ne govoriš ništa
pitam te, opet novi grad ?
kažeš mi, ne počinji, znaš da ne mogu ostati...
kažem, mogla bi, ali onda princeza više neće imati svoj veliki američki cadillac
pogledala si me predivnim očima, ledenijim od sleđenog planinskog jezera
samo si rekla, sutra
čekao sam da se javiš kad stigneš u daleki grad, znam da si mnogo puta prošla taj put
no nisam slutio

shvatio sam kad je na vrata pozvonio otac, obojica smo shvatili...nije stigla
pokrenuo sam stari auto, niti vozački nisam imao, vozio sam se zavojitom starom cestom
prvi, treći, nebrojeni put
osmog dana, stao sam bez nade, na nekom slučajnom ugibalištu, dim cigarete grizao me
za oči ionako preosjetljive od tjedna nespavanja... malen odbljesak privukao mi je pažnju
rasuto staklo duboko ispod ceste, razbijeni plavi cadillac skriven bujnim zelenilom
sišao sam, padajući, puzajući, želio samo jedno...nemoj biti tu

i nisi bila
gledao sam uništeni auto...rekao sam samom sebi, glasno, da se uvjerim, nisi tu
pomislio sam, što ću sada, gdje da te tražim
pogledao sam još jednom, odjednom sam shvatio...nema ključa
odjednom sam shvatio, nečeš se vratiti, nikada

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

29.02.2020. ( subota ) u 13:06 (11)

malo prašnjave arhive...( opet )

11-558

već je poznato, kad me pritišću obaveze...ja se bavim
nebitnim sitnicama
jučer, odjednom shvatim - nemam niti jedan telefon koji je i sat
upravo nemarno za sakupljača telefona i satova


dakle, spustim se u podrum gdje godinama čeka kutija - puna telefona
onih starih, još ne muzejskih ali davnih...odaberem jedan nekompletan, siv...
takvog je na pisačem stolu imao partijski komesar u mom predratnom poduzeću


umjesto crne, dolazi zamjenska - samo za pokazivanje - kratka siva spiralna žica
satni mehanizam, kompletan sa staklom i okvirom iz R&R za 10kn
nedostajuću lampicu prekrijem metalnim dugmetom


preostaje još namjestiti ukrasni okvir i to je otprilike sve...
naravno, moglo bi se i kučište urediti, obojiti ili oblijepiti ...no
nekako, volim minimalizam tako da sivi telefon ostaje siv
s dodatkom nešto truda i željom da još dugo bude tu, u novoj ulozi
pozdravić svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

27.02.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (8)

jednodnevna radionica...(drugi-nemam pojma)

10-557

prije nekoliko dana, odlučim sir spojiti s tostom
ali nešto me gnjavi, vruč tost na tanjuru, dasci za rezanje...zapari se s donje strane
očito je, treba otvoriti - jednodnevnu radionicu


gajbica od voća iz kvartovskog dućana, kliješta...
ionako gajbice rastavljam i koristim za potpalu u planinskoj peći
danas, trebaju mi trokutaste letvice iz kuteva


kad povadim klamerice, brusni papir odradi svoje, letvice složim
dvije duže i dvije kraće kao podnožje, ljepilo za drvo...slijedi čekanje


kad je ljepilo čvrsto, slijedi još malo izglađivanja sitnih neravnina
a za svaki slučaj i nekoliko čavlića za ojačanje
dodao sam i alku da se rešetkica može i ovjesiti


eto, mali ali korisan predmet za kuhinju je dovršen
slijedi testiranje...osobno volim tost sa svježim sirom, koji danas nemam
ali uz pomoć ''bad boy-a'' narezati ću malo špeka...
pozdravić svima, iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

12.02.2020. ( srijeda ) u 13:06 (16)

proljeće u mom kvartu..?

9-556

ovih dana je toplo, očito pretoplo za polovicu veljače...
kuda će to dovesti, vidjeti ćemo, nadam se ne na loš način


drvo ispred naše zgrade samo što nije prolistalo...
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

27.01.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (3)

siječanj, loš mjesec ...

8-555

očito, ja više nemam pojma o vremenu niti srca za život
pogledao sam, s tisuću krtičnjaka uništen travnjak ispred planinske kućice
pomislio sam...moj stari tata svakim je jutrom, nakon doručka
izašao , pograbljao, uredio i sve je bilo kako treba...nisam se sjetio


stao je sat ...

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

23.01.2020. ( četvrtak ) u 13:06 (14)

težak život mace Sky...(31)

7-554

ovih dana, iako vrijeme nije sasvim loše
sunce mi je više za gledanje i izležavanje na našoj sunčanoj strani...


i tako dan prolazi, teško...ali preživjeti ćemo
pozdravić iz srca

komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :)

22.01.2020. ( srijeda ) u 01:16 (0)

tri godine...i nekoliko sati

6-553

mogu podnijeti...preboljeti, nikad, ne

comments are terminated on this post

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.