Osnovan 2007. godine, u početku se bavio gotovo isključivo situacijama i incidentima u kojima su ljudi imali problema sa organima reda zbog snimanja njihovog rada na javnim mjestima ili snimanja na javnim mjestima općenito, a da bi se kasnije proširio i na druge teme, posebno one koje su se ticale rada raznih organa reda - zloupotrebe ovlasti, pretjerane upotrebe sile, aljkavosti itd.
Upravo zbog toga, tokom cijelog postojanja portala postojala su i nastojanja (kako pojedinaca tako i raznih institucija koje su upravo zbog djelovanja tog portala bili prisiljeni preuzeti odgovornost za svoja djelovanja) da ometaju ili ugase taj portal, s obzirom da im je bio "trn u oku"...
Gdjegod da se netko pojavi sa fotoaparatom postoji realna mogućnost da će ga netko zbog toga maltretirati ili pozivati na odgovornost.
Bilo da se radi o nekakvim organima reda (zaštitarima, redarima..), koji pojavu fotografa vide kao nekakvu priliku za "treniranje strogoće", bilo da se radi o "uzornim građanima" koji ne vole kamere, fotografe i "novinare".
"Logika" odnosno način rezoniranja dotičnih svodi se na "tko zna gdje bi te snimljene slike mogle završiti i tko bi to sve mogao vidjeti", te hvatanje za kvazilegalističke floskule o tome da "odakle nekome (zakonsko) pravo da snima/tko mu je dao dozvolu.", izmišljanje nepostojećih, te proizvoljna tumačenja postojećih zakona.
Istovremeno, takvi koji na takav način reagiraju na ljude s fotoaparatima, na ljude koji snimaju mobitelima najčešće ne obraćaju previše pažnje, ako uopće. Kao ni na činjenicu da ono što je u jednom trenutku snimljeno mobitelom može već u drugom trenutku biti na Faceboku, TikToku, Instagramu ili putem WhatsAppa, Vibera, ili neke treće komunikacijske aplikacije proslijeđeno nekome... možda čak i neku novinsku redakciju. A što sa fotoaparatima (pogotovo onima na film) baš i nije slučaj...
U nekim kulturama Djed Mraz, a u nekima Djed Božićnjak, predstavlja starca koji tradicionalno u božićno vrijeme djeci donosi darove kako bi ih razveselio. No slika kakva se danas povezuje sa dotičnim čovjekom sjede brade nije uvijek bila takva, pogotovo ne u 19. stoljeću...
U zadnje vrijeme, AI (artificial intelligence, umjetna inteligencija) je toliko napredovala, da je u stanju proizvesti ultra realistične pseudofotografije - slike koje izgledaju kao fotografije, ali to upće nisu!
Štoviše, s obzirom na njen napredak u zadnje vrijeme, ta tehnologija mogla bi jednog dana "ubiti" fotografiju, jer bi se lako moglo dogoditi da se više neće moći uopće sa sigurnošću razlikovati prave fotografije od umjetnom inteligencijom umjetno stvorenih pseudofotografija, a što zatim za sobom vuče niz drugih potencijalnih problema - od toga da će se na fotografske natječaja javljati oni koji nikada nisu ništa snimili već proizveli pomoću AI-a, pa do toga da bi se AI moglo koristiti i za različita druga podmetanja iz domene kriminalnih djelatosti (kao što su nekad bile razne fotomontaže), dok bi se s druge strane za starne snimke moglo početi tvrditi da su te pseudofotograije stvorene pomoću AI-a.
A to bi u konačnci, za prave fotografe (pogotovo one kojima se neda gubiti vrijeme na dokazivanje da su njihove fotografije zaista fotografije, a ne nešto stvoreno umjetnom inteligencijom bez iole stvarnog truda) moglo značiti samo jedno - povratak na analogne tehnike snimanja, tj. film, a što u zadnje vrijeme uzima sve više maha.
Od ljudi koji se bave nekim oblikom kulturne djelatnosti, odnosno umjetnosti - a to su uglavnom glumci, pjevači, svirači te razni drugi umjetnici (slikari, kipari, fotografi..)... očekivao bi se da se radi o pristojnim i kulturnim ljudima.
Nažalost u jako puno slučajeva se pokazalo da popriličan broj tih "kulturnjaka" su sve samo ne kulturni i pristojni, pogotovo kada se ne nalaze pred kamerama, publikom i pod svijetlima reflektora, štoviše, upravo surpotno - da privatno znaju biti itekako nekulturni, bahati, puni sebe, ponekad i vrlo agresivni prema svakome tko im se iole usprotivi, ili ne ispuni bezpogovorno njihova izvoljevanja, ili se ne divi njihovoj "veličini" i "važnosti".
Nažalost jedan takav slučaj dogodio se nedavno, gdje je jedna domaća glumica (za koju prvi put čujem, op.a.) u medije i na društvene mreže pustila priču o tome kako su je vozači autobusa verbalno napali, izvrijeđali i izbacili iz busa, a ona nakon toga imala napadaj panike...
Međutim, nedugo nakon te njene objave, ispostavilo se da prava istina zapravo nije takva kako ju je ova prezentirala. Čak štoviše, da su njene tvrdnje daleko od istine,u domeni laži i obmana, odnosno da je za čitavu situaciju zapravo ona sama kriva, počevši od činjenice da nije imala ispravnu kartu, preko načina na koji se odnosila prema vozačima i putnicima, pa do toga da je na kraju sebe pokušala prikazati kao "žrtvu". Javio nam se vozač Flixbusa: Priča glumice je laž, samo smo radili svoj posao
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
