Gdjegod da se netko pojavi sa fotoaparatom postoji realna mogućnost da će ga netko zbog toga maltretirati ili pozivati na odgovornost.
Bilo da se radi o nekakvim organima reda (zaštitarima, redarima..), koji pojavu fotografa vide kao nekakvu priliku za "treniranje strogoće", bilo da se radi o "uzornim građanima" koji ne vole kamere, fotografe i "novinare".
"Logika" odnosno način rezoniranja dotičnih svodi se na "tko zna gdje bi te snimljene slike mogle završiti i tko bi to sve mogao vidjeti", te hvatanje za kvazilegalističke floskule o tome da "odakle nekome (zakonsko) pravo da snima/tko mu je dao dozvolu.", izmišljanje nepostojećih, te proizvoljna tumačenja postojećih zakona.
Istovremeno, takvi koji na takav način reagiraju na ljude s fotoaparatima, na ljude koji snimaju mobitelima najčešće ne obraćaju previše pažnje, ako uopće. Kao ni na činjenicu da ono što je u jednom trenutku snimljeno mobitelom može već u drugom trenutku biti na Faceboku, TikToku, Instagramu ili putem WhatsAppa, Vibera, ili neke treće komunikacijske aplikacije proslijeđeno nekome... možda čak i neku novinsku redakciju. A što sa fotoaparatima (pogotovo onima na film) baš i nije slučaj...
Post je objavljen 28.12.2022. u 23:53 sati.