U zadnje vrijeme se u medijima diglo podosta buke oko toga što je pokrenuta inicijativa da se u školama djeci općenito u većoj ili manjoj mjeri, zabrane "pametni mobiteli" i pristupi društvenim mrežama.
Mnogo je onih koji racionalno gledaju na čitavu stvar i kojima je jasno koliku realnu štetu djeci, kako u smislu psihičkog razvoja tako i društvenog komunciranja i funkcioniranja, stvara neprekidno buljenje u ekran mobitela, odnosno nekontrolirana dostupnost interneta i društvenih mreža, i nefiltriranog sadržaja istih. Međutim nađe se i onih koji se zgražaju, hvatajući se dušebrižno za floskule o dječjim pravima, da maltene to smatraju ili nekakvim "zlostavljanjem",( jer rezoniraju da bi djeci trebalo dopustiti sve što požele), ili pitanjem ugleda (jer zbog malograđanštine i snobizma "mora njihovo dijete imati najskuplji iPhone, jer je inače "nitko i ništa"), uz naravno ono klasično "što ak se djetetu negdje nešto dogodi?",
Pretvaranje djece u "digitalne debile"
Danas djeca, maltene od predškolske dobi, imaju na raspolaganju mobitele, čak do mjere da ih odgajaju mobiteli (a ne roditelji) i sve na njemu dostupne gluposti koje mogu naći na internetu i društvenim mrežama, a koje, s obzirom na dob, nekritički upijaju poput spužve.
Štoviše, čini se da je i roditeljski odgoj zakazao do te mjere da čak ima slučajeva djece koja stalno bulje u mobitele, a roditelji ih ne nauče baš nikakvim praktičnim životnim vještinama - ne znaju primiti olovku u ruke, misle da se sliku na papiru može uvećavati kao na mobitelu, a da se stranice listaju tako da se prstom prevlači po njima odozgo prema dolje kao na ekranu mobitela, uslijed čega su dobivali odgodu upisa u prvi razred osnovne škole.
Uz to, danas jako puno (osnovno)školske djece na nastavi pokazuje simptome ADHD-a, odnosno poremećaja pažnje (u narodnu zvano "hiperaktivnost") do mjere da čak značajno ometaju druge učenike svojim ponašanjem, ali koji nekim čudom nestanu istog onog trena kada se "hiperaktivnom" djetetu da mobitel u ruke. Ne treba puno inteligencije da bi se shvatilo da je ta "hiperaktivnost" zapravo - apstinencijski poremećaj koji se javlja kod bolesti ovisnosti!
Korištenje mobitela, kamere, interneta...
Dok danas svi dušebrižno histeriziraju oko fotografiranja djece na javnim mjestima ili javnim događanjima, uz roditeljske objave fotografija djece, nitko ne obraća pažnju na to što djeca sama snimaju svojim mobitelima, te kome i u koju svrhu šalju snimljeno. Eventualno netko reagira (u maniri generala poslije bitke) tek kada se dogodi neki problem i kada je zapravo prekasno, jer se bavi nepopravljivim posljedicama.
Nerijetko se događalo da su djeca u školama, bilo na odmorima, bilo na nastavi, snimali svoje nepodopštine - iživljavanja učenika na profesorima, međusobne tučnjave, bullyinge i slična divljanja, a takve stvari su zatim često završavale i na internetu, na društvenim mrežama, uglavnom u svrhu skupljanja "lajkova" i "pratitelja".
Događale su se i situacije u su djeca, uglavnom u svrhu sramoćenja, ucjenjivanja i vršnjačkog nasilja općenito, snimala vršnjake u neugodnim ili privatnim situacijama (npr. na WC-u ili u svlačionicama), te zatim to pokazivala drugima, ili međusobno dijelila putem komunikacijskih alata kao što su npr. WhatsApp, Vibera... a također se događalo da su takve snimke ponekad završavale i na internetu.
Uz to, ne treba ni spominjati koliko dostupnost mobitela s kamerom, interneta te profila na društvenim mrežama (a na koje su djeca sklona iskrcati svu silu svojih podataka!), otvaraju prostora predatorima - zabilježeno je mnogo slučajeva gdje su predatori, skrivajući se iza lažnih profila, prvo stupali u kontakt s djecom, a nakon što bi (najčešće glumeći vršnjake) stekli povjerenje, nagovarali ih da im šalju lascivnne snimke, ili čak dogovarali susrete uživo!
Osim ovakvih stvari, sama želja za dokazivanjem koju često imaju u djeca osnovnoškolske dobi, vrlo često, zbog pritiska okoline i utjecaja sa društvenih mreža rezultiraju time da naprosto moraju snimiti "selfije kakve nitko nema", ili pak izvoditi idiotarije od TikTok izazova koji su vrlo često opasni po zdravlje i život, a sve radi "statusa u društvu", i "pratitelja" i "lajkova" na društvenim mrežama.
Bi li zabrana mobitela zaista bila toliki problem kako dušebrižnici tvrde?
Tamo gdje su već uvedene zabrane, ima onih koji se čude što se djeca međusobno više druže i više razgovaraju umjesto da bulje u ekrane!
Osim toga, a za osnovnu komunikaciju, dovoljan je i obični mobitel, sa tipkama, bez interneta i društvenih mreža...
Post je objavljen 23.11.2025. u 12:34 sati.