[nije baš fotografska tema, al jednostavno moram...]
U Hrvatskoj se zakoni mijenjaju češće nego što "mjerodavni" koji mijenjaju zakone mijenjaju svoje čarape i donji veš. I to najčešće na način da budu sve restriktiviniji i potencijalno obuhvaćaju što veću populaciju, ali sve iz deklarativno "plemenitih razloga" i radi "prevencije" nečega.
Sada se pak netko od tih "mjerodavnih" sjetio kako bi "u svrhu povećanja sigurnosti u prometu", tj. smanjenja prometnih nesreća (pogotovo onih sa mrtvima i ozlijeđenima), liječnici trebali policiji dostavljati podatke o pacijentima ako neki njihov pacijent koji ima vozačku dozvolu oboli od neke bolesti ili mora uzimati neku terapiju, kako bi se "preventivno", birokratski, tom pacijentu odmah oduzela vozačka dozvola. Čak štoviše, "mjerodavni" namjeravaju zakonskim odredbama to doslovno nametnuti liječnicima kao obavezu, uz prijetnju velikim kaznama ako to ne učine!
Bez dozvole vozači koje muče alergija ili žgaravica? Obiteljski liječnici protiv: "Pola Hrvatske ne bi smjelo voziti"
“MUP je nesposoban pa svaljuje sve na liječnike”: Stručnjak medicine rada otvoreno o Zakonu o prometu
Uhvatio vas je išijas? Pijete tablete protiv žgaravice? Po novom zakonu liječnik mora MUP-u javiti da ste nesposobni za vožnju
Prvo bi "mjerodavne" trebalo pitati koliko se točno prometnih nesreća dogodio isključivo zbog neke bolesti vozača ili njenog naglog pogoršanja (npr. zbog moždanog ili srčanog udara za volanom, ili omamljenosti propisanim lijekom). Postoji li negdje neka konkretna brojka? I koliki je udio takvih nesreća u odnosu na ukupan broj svih nesreća koje su se dogodile!?... pa da bi se, ako se radi o nekoj statistički zaista visokoj brojci, zaista moglo i govoriti o nekoj prijekoj potrebi za takvim zakonom!
Međutim, gotovo je sigurno da najveći broj svih prometnih nesreća najviše izazivaju fizički prilično zdravi ljudi, ali sa primarno mentalnim poremećajima, od intelektualne potkapacitiranosti (po pitanju refleksa i snalaženja u prostoru) i problema sa pamćenjem (prometnih pravila, značenja prometnih znakova i ostale signalizacije), preko ovisnosti (o mobitelu, drogama, alkoholu), pa do prepotencije uzrokovane nekom impotencijom koja se "liječi" stiskanjem gasa i divljanjem po cesti. A ne netko sa npr. povišenim tlakom, sezonskom alergijom, kolesterolom, zuboboljom ili amputiranim prstom.
Jer dok će s jedne strane, oni fizički zdravi koji su i do sada radili probleme i sranja u prometu zbog manjka mozga, viška hormona i potrebe za kompenzacijom svojih fizičkih nedostataka stiskanjem gasa, to će raditi i dalje, te i dalje izazivati nesreće i ugoržavati druge sudionike u prometu, a s druge strane, svatko sa nekakvom zdravstvenom boljkom će iz straha da će zbog birokracije nametnute liječnicima obiteljske medicine "preventivno" ostati bez vozačke uopće više neće ići liječnicima, a što će pak pogoršati opće zdravstveno stanje populacije, pogotovo onima kojima za svakodnevno normalno funkcinoniranje i putovanje na posao ona nužno treba, a pogotovo ako se radi o profesionalnim vozačima, pa im o vozačkoj dozvoli ovisi i zaposlenje i egzistenicija (kako njihova tako i njihovih obitelji)!
Nekome od "mjerodavnih" je očito promaknulo i to da u slučaju nekog drastičnog pogoršanja zdravstvenog stanja vozača, liječnik obiteljske medicine ili pak policija su i do sada mogli vozača uputiti na vanredni liječnički pregled, a na kojem bi zatim specijalisti medicine rade (a koji po pitanju procijene sposobnosti upravljanja vozilima daleko kompetentniji od liječnika opće prakse ili obiteljske medicine) utvrđivali tu privremenu ili trajnu (ne)sposobnost ili neko ograničenje. Isto tako svi profesionalni vozači (za razliku od "običnih") ionako obavezno moraju obavljati liječnički pregled svakih 5 godina!
Štoviše, lako bi se mogao dogoditi paradoks da zbog ovakvog zakona "preventivno" bez vozačke ostane više vozača koji nisu nikada imali nesreću ili nešto skrivili u prometu, od onih kojima je vozačka dozvola oduzeta za kaznu zbog počinjenih prometnih prekršaja ili kaznenih djela!
Sve u svemu, ovakav zakon je zapravo odličan primjer dušebrižničke gluposti "mjerodavnih" gdje se, pokušavajući riješiti jedan problem, nesuvislim odredbama zakona, pravilnika i uredbi stvori sto novih (uglavnom birokratskih) problema ljudima koji uglavnom uopće nisu problem, ali taj jedan problem koji su kakti deklarativno namjeravali riješiti ne riješe! Ili ga čak i pogoršaju! Tim više što se od strane "mjerodavnih" uglavnom jako slabo ili uopće ne sluša struka (a što je i inače do sada redovito rezultiralo glupostima u zakonima!).
A osim toga, trebalo bi postaviti pitanje je li taj "mjerodavni" kome je takav zakon pao napamet i koji ga je napisao, prije toga otišao na pregled kod liječnika?
Post je objavljen 22.10.2021. u 19:02 sati.