Razlika između uvrede i uvredljivosti
Uvreda je način izražavanja ili ponašanja kojim se nekoga namjerno nastoji poniziti ili obezvrijediti.
Uvredljivost je karakterna osobina koja pokazuje koliko je neku osobu ili skupinu lako nečime uvrijediti.
Konkretno, po pitanju uvredljivosti, oni koji se na uvrede gotovo uopće ne obaziru i ne reagiraju se smatra "debelokožcima". Njima su suprotnost oni koji burno reagiraju i koji se pjene kako na sve uvrede, tako i na bilo što drugo što protumače kao "uvredu", a takve ljude se naziva - mimozama!
Štoviše, mimozama "uvreda" i povod za dramu može biti doslovno sve čega se sjete, a što sa pravim uvredama nema veze - od stvari kao što su bilo kakve opaske, molbe, objašnjenja, kritike, vicevi, zafrkancije, sarkazam, preko npr. stvari poput trubljenja ili blicanja u prometu, izlaganja ili objave nečega što im se ne sviđa... pa sve do puke činjenice da nešto nije napravljeno po njihovim zahtjevima ili očekivanjima.
Ima i onih koji uvredom (i povodom za "dramu") smatraju i kada ih netko slučajno ili namjerno ignorira, ili sa njima iz nekog razloga izbjegava kontakt.
Paradoksalno, ali najčešće su najveće mimoze koje je najlakše nečime uvrijediti upravo oni sa najvišim mišljenjem o sebi i najvećim osjećajem vlastite važnosti. To zapravo nije ništa čudno s obzirom da uvreda zapravo predstavlja svojevrsnu frustraciju, a izuzetno niska tolerancija na bilo kakvu frustraciju je jedan od glavnih simptoma nekih psihičkih poremećaja, od poremećaja ličnosti (poput npr. narcisoidnog, histrionskog ili asocijalnog), hubrisa, raznih psihoza....itd. A takvi se onda od uvreda i "uvreda" brane ili opsesivnim pisanjem sudskih tužbi za svaku glupost koja ih "uvrijedi", ili pak nasilničkim ispadima svih mogućih vrsta (od verbalnog/pismenog vrijeđanja onoga tko ih je "uvrijedio", pa sve do agresije i fizičkog nasilja).
Ta pojava osim običnih ljudi ne zaobilazi čak ni razne "institucije" i funkcionere istih koji su, s obzirom da obnašaju javne dužnosti, itekako podložni nadzoru i kritici javnosti po pitanju (ne)obavljanja svojega posla. No kod nas je vrlo česta pojava da bilo kakva kritika na rad neke institucije ili funkcionera završi sudskim tužbama protiv onoga tko se usudio uputiti kritiku.
Uz to, po pitanju uvreda i uvredljivosti, u zadnje vrijeme se javljaju i razni dušebrižni "borci za ljudska prava", često oformljeni u kojekakve udruge, a koji drugima nameću "pravila" kako bi se trebali izražavati i ponašati da se slučajno druga strana ne bi osjetila na neki način uvrijeđenom, namečući time zapravo cenzuru i ograničavanje slobode govora, "u plemenite svrhe".
Upravo u vezi uvreda, uvredljivosti i takvog suludog ograničavanja slobode govora, jedan video u kojem govori Rowan Atkinson, i skeč na kojeg se u svome govoru referira...:
Post je objavljen 01.10.2021. u 20:30 sati.