Kreativni odjel

Sjećanja na ljepotu

stella.blog.hr

Završene su njemačke priče, a danas bih se samo podsjetila
na najljepša mjesta koja sam ovog puta vidjela.

Rheinfall

Hohenklingen


Stein am Rhein


Uberlingen


Donaueschingen


Donauquelle

Pa, doviđenja, do narednog putovanja!

NA STANICI

sewen.blog.hr

Gledam lika, na stanici nokte striže,
Dolazi bus, a on se uopće ne diže.
Nije gotov, bit će još buseva stotinu
Sunce žeže, baš nije vrime za sirotinju.

Dolazi starica, al u svom je filmu faca
U babe kesa uvoznih krastavaca.
Okriće glavu da je ne pogodi nokat.
Ne boj se, lik će, neće te nokat tokat.

Meni je puka, komentira kondukter i žali
Zanokticu ima, a njegovu noktaricu ukrali.
Izvini stari, higijena mi ne nalaže...
Džaba me pitaš, tip mrtav ladan kaže.

Opet evo busa, tip ustaje bez riči,
Moš reć da san pizda, al na mene ne viči
Šofer samo migne i zatvori vrata,
Jer tip je u njemu pripozna svog brata.

Uberlingen

stella.blog.hr

Hoćemo li do Bodenskog jezera, u Überlingen, po jedinom
zaista lijepom danu koji sam imala tokom ovog boravka?






Grad ima prelijepe parkove



Baš su pogodni za djecu




Prošetajmo gradom, prvo uz zidine



Zatim uz obalu Uberlinger See, a imate osjećaj da ste na moru







Prate vas jezerski svirači

Svi se sunčaju uz jezero


Obavezno obilazim Lenkovu fontanu. Originalni Peter Lenk
ostavio je duhovita djela u kamenu.




Sad vam je jasno zašto rado dolazim u Überlingen

Čitam i kuham

luki2.blog.hr

"Čitam i kuham" - odlično! Prebacilo nas zaista u Italiju - pizzete punjene preprženim lukom i rajčicom, bosiljkom, i kao desert odličan Millefeuille, oko kojeg se raspravljaju Talijani i Francuzi...I tvrde i jedni i drugi da je - njihov!:))))



Ovako je to izgledalo. Crno vino, bijelo vino - radi mene muškat.:)))



Dacia Maraini, odnosno njena knjiga koju smo imali za čitanje, "Nijema vojvotkinja" nije mi se svidjela. Teška tema o položaju žene (roman je povijesni), teško o gubitku djece, supruga; nema previše emocija, ne možeš se uživjeti...:((((( Uglavnom, nije bilo po guštu i mnogima drugima kad smo raspravljali o njoj. Inače, Dacia je treća žena Alberta Moravie (službena ili neslužbena, e to ne znam. Samo znam da se kačio za mudre i svestrane žene..) Daciu je svakako nadmašio u pisanju, po onome što sam uspjela pročitati...

Wikipedia naziva Alberta Moraviu Dacijinim parterom, i to od 1962. do 1983.

Dacia Maraini danas ima 87. godina Jedno vrijeme, tijekom Drugog svjetskog rata, živjela je u Japanu.

(Alberto Moravia nije ništa manje zanimljiv podrijetlom. Podrijetlom Židov iz Moravske, a po majci iz Dalmacije. Umro je u Rimu 1990.)

Dobili smo i novu knjigu za čitanje, nešto potpuno različito od "Nijeme vojvotkinje"....



I kako bi rekla Scarlett - sutra je novi dan....:))))

Ljubim!

PRIČE IZ VOJSKE

huc.blog.hr

- Tko zna raditi na računalu - upita Blondi.
Šezdeset od devedeset ruku poletjelo je u zrak.
- Tko zna raditi u Wordu, Excellu, Corelu?
U zraku su ostale tri ruke.
- Pođite za mnom …
U zapovjedništvu Blondi iz ladice izvadi uvezani bunt papira.
- Možete li u deset dana izraditi ovo?
Pregledavali smo tekst. Riječ je bila o diplomskom radu s Fakulteta prometnih znanosti.
- Ukoliko uspijete dobit ćete pet dana slobodnog – mamio nas je Blondi.
Bilo je podosta teksta, formula, ali pet dana je pet dana! Nema se tu šta previše misliti. Prihvatili smo posao.
- Onda, sutra nakon himne da ste ovdje. Obavijestit ću vašeg zastavnika – zadovoljno će Blondi.

Bio sam sretan kao malo dijete. Tek treći dan na temeljnoj, a već sam se snašao. Od devedeset mladića u tri voda samo smo nas trojca imali fakultetsko obrazovanje i znanje iskopirati nečiji diplomski rad. Zvone je završio ETF, a Tom igrom slučaja, baš taj nesretni, po korupciji čuven FPZ.

I eto nas idući dan prema dogovoru. Tu smo, u omanjoj, ali lijepo uređenoj i toploj kancelariji. Dok se ostali gušteri zlopate po hladnoći i kamenjaru, ja sjedam u ugodan kožni uredski stolac i tražim Equation Editor, svojevremeni dodatak Office-u 95 koji se ne instalira po defaultu, već ga se mora - Add or Remove Features - doinstalirati ukoliko čovjek ima potrebu za matematičkim i fizičkim izračunima ili kemijskim formulama. Zanimljivo, moji akademski suborci nikada nisu čuli za taj programčić.
Equation nije instaliran na računalu.
- I što ćemo sad – pitam.
- Crtat ćemo u Corelu - veli Zvone samopouzdano.
- Svaki simbol???
- Baš svaki simbol - odvraća on mirno.
Tom šuti.
- Ti si lud. Ti si lud kao Tanđara. Ne dolazi u obzir. Pa znaš li ti koliko će to trajati?
- Ne toliko dugo koliko se čini.
- Ne dolazi u obzir - velim - ako treba drnčiti onda ću radije drnčiti puščanu cijev...
Odlazim potražiti ćatu koji nas je angažirao na ovom zadatku i objašnjavam mu situaciju.
- Slušaj, trebamo taj program, ako ne, ništa od diplomskog. Moramo u potragu, negdje mora postojati instalacijski disk, negdje mora postojati računalo s Equationom koje ćemo konfiscirati zbog višeg cilja...
Blondi, taj istrijanski dežmekasti plavokosi mladac - eklatantan primjerak vječnog uguza - umah shvaća kritičnost situacije.
- Pričekaj tren – veli i odjuri iz kancelarije.
Evo ga natrag za pet minuta.
- Zapovjednik je odobrio – kaže.

Krećemo u potragu, Blondi i ja. Ulazimo u svaku kancelariju i nakon kraćeg objašnjenja časnici i dočasnici spremno ustaju sa svojih stolaca, prekidajući posao, uglavnom rad na Pasijansu, Soliteru, Minesweeperu ili zaustavljaju dvoprstno tipkanje nekog bezveznog izvješća. Mlađe generacije će se zapitati kako to da nisu na Internetu? Pa, vidite, iako se tada modem spajao na svoj dail-up maksimum od 56 kbit/s - sve je to bilo presporo i veza je često pucala, a na Internetu ionako nije bilo toliko kretenskog sadržaja koliko ga ima danas.

Vojarna je ogroman kompleks, zapravo fantastičan vojni grad nevjerojatne povijesti. Hodamo i hodamo. Nikad kraja. Nigdje Equationa. Osjećam zamor materijala. Jedino zadovoljstvo još mi čine desktop wallpaper images, gole žene zakačene na pozadine ekrana kojih zbilja ne manjka: bokaste, sistate, zavodljive – prave droce. Vojna lica očigledno vole taj kurvinski tip fatalne ženke i to je ok.
A onda u jednoj bijednoj polumračnoj kancelariji napokon pronalazim ono za čime tragam. Ali performanse tog uređaja toliko su loše da bi izrada diplomskog na njemu potrajala deset godina. Odlučujem nešto pokušati: otvaram Windows Explorer i spuštam se rootom
C:\Program Files\Microsoft Office\Office\Editor\Equetion.exe
Zipam exe file i pohranjujem ga na diskete.
Vraćamo se u kancelariju gdje Zvone i Tom upisuju tekstualni dio radnje. Raspakiram zipani fajl.
Zatim duble klik i - heureka! Editor se otvorio.
Blondi cvijeta.

Bili su to dobri dani.
I dok su svi ostali novaci, kako sam već rekao, nakon podizanja zastave odlazili da na hladnoći i buri gmižu Dolinom smrti, nas trojca bi smo polagano u toplu kancelariju i taga-daga-daga, sa svih deset prstiju. Imao sam daktilografsko iskustvo s Olympijine pisaće mašine na kojoj sam tipkao svoje prve literarne uratke i vremenom sam postao posve solidan tipkač. Ipak, Zvone-informatičar bio je brži i precizniji što ne čudi s obzirom na njegovu struku i na to koliko je do tada već programskih linija ispisao.
Naš modus operandi, protokol izrade bio je takav da je jedan čitao naglas, a drugi tipkao. Treći je čekao svoj red dremuckajući postrance.
Potom ručak. Imali smo privilegij da više ne čekamo u redu. U prethodnim danima znalo je proteći i sat vremena prije nego što su nas razvodnici pripustili stolu. Sada smo s prvima ulazili u kantinu. Jeli smo se u miru, bez žurbe, odlazili po repete, preživali. Među posljednjim napuštali položaj.
Pa opet izračuni, formule, tipkanje.
Onda večera i nešto slobodnog vremena. Tada smo se potajice iskradali i spuštali do mora, gdje smo slušali valove prisjećajući se civilnog i slobodoumnijeg života. Tek na zadnje vraćali smo se u kasarnu da laštimo cokule prije spavanja.

Jednog dana u kancelariju je ušetao glavom i bradom Naručitelj, general bojnik mr. Aceto Balzamico.
Ustali smo i salutirali.
Bio je to visok, snažan tip krkanskog lica. Začudo nije se previše bahatio.
- Kako ide momci - upitao je nježnom glasom, gotovo zabrinuto.
- Dobro - rekosmo.
- Hoće li biti na vrijeme - zanimalo ga je.
- Hoće - odvratili smo samopouzdano.
Zatim se obratio Tomu.
- Čujem da si ti završio Prometni.
- Jesam.
- Isti smjer?
- Da.
- I kakav je diplomski?
- Ok - rekao je Tom.
Zatim je badavadžija otišao bez riječi.
- A da mu malo ispremješaomo brojčice - našalio sam se.
- Kao da će to netko čitati - uzdahnuo je Zvone racionalist.

Svršili smo prije roka. Bog je stvarao svijet sedam dana, a mi kopirali jednako toliko. Naivno smo vjerovali da će naša revnost biti honorirana još kojim slobodnim danom. Ali ne samo da nismo dobili ekstra dan, već nismo dobili niti pet obećanih dana. Bili smo obmanjeni. Nadigrani! I kažnjeni! Pa neka, jer mi se niti za trenutak nismo zapitali o moralnosti našeg činjenja. Jedno nam je bilo važno da prođemo što lakše i sačuvamo vlastito dupe. A mogli smo odbiti, dakako, istog trenutaka kada nam je Blondi turnuo bunt fotokopiranog papira u ruke i kada smo pročitali: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, PROMETNA INFRASTRUKTURA I MEĐUNARODNA POVEZANOST RH, diplomski rad. O da, mogli smo reći: čujte, ovo ipak nadilazi naša znanja i sposobnosti. Mogli smo odustati i sutradan, u trenutku kada sam shvatio da ne postoji Equation Editor na računalu u zapovjedništvu.
Mogli smo, ali nismo…

Vratili smo se natrag u vod, u paklenu svakodnevicu gdje su nas svi redom dočekali s mržnjom i prezirom: i vojnici i dočasnici, i razvodnici i narednici i nadnarednci.
Tada je započelo klasično maltretiranje:
- Aaaaaaa, intelektualac, jeli?
Tom i Zvone su se brzo prilagodili. Ali ne i ja. Opirao sam se dugo…

(nastavit će se)

G.

kintsukoroi.blog.hr

Nakon neke predstave
dobio je diplomu
doktora za ranjena srca
jer on to i je
radi smiješne face i unosi mi se u lice
kad sam bolna ili tužna
priča viceve na način da ih izmišlja
pa budu još smješnji nego oni kakti pravi
a osim smisla za humor ima i onu

usredotočenost

mali posjeduje

prisutnost

On vidi ljude u trenutku i cijelima

Naučio me igru koja se zove
"Bijeli zub "
Igra se tako da se trudiš nasmijati protivnika
Pobjeđuješ kad mu radi smijeha
provire zubi

Zapeo nam je ključ iznutra u apartmanu
ja sam smirivala njega
on je nasmijavao mene

S njim u društvu Svijet liči na

laticu magnolije

Engen

stella.blog.hr

Engen je gradić u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg
sa starim jezgrom na jednom brdu i stambenim naseljima
na drugom brdu. Tu nema ravnog, samo gore-dolje.




Posjećujem ga u proljeće, oko Uskrsa.




Vrijeme me ovog puta baš nije služilo, kiše je bilo previše.


Tad su sve bašte rascvjetane









Lako je naći djetelinu sa četiri lista. Ova treba uraditi
specijalni sretni zadatak :)


A vrijedi svratiti u "Danubio" na vafle sa sladoledom


A onda, malo u provod...

Dok ne vidimo Bodensko jezero i Alpe, ali to je sljedeća priča...

Delfini

star-rose-bloger.blog.hr

Nauka je u problemu jer dupini imaju neokorteks (kora velikog mozga) koji je razvijeniji od ljudskog. Imaju samosvijest, komplicirane, misaone tokove i međusobno daju unikatna osobna imena. Svjesna igra radosti.

Spašavaju utopljenike, stavljaju sonar točno na oboljelo mjesto kod čovjeka i liječe ga, doslovno rade tretman iscjeljivanja.

Komuniciraju i dogovaraju se, razgovaraju, pjevaju, nemaju hijerarhiju i nisu nasilni. Jako su emotivni, imaju veliku suosjećajnost i mogu jako patiti. Oni su simpatični morski sisavci a danas slavimo njihov dan.. dan delfina koji vole slobodu,a simbol su sreće, snage, kao i unutarnje radosti. Tako su umiljati i lijepi. Vole i brane svoj teritorij. Poznat je po svojoj razigranoj naravi koja nas podsjeća na važnost radosti i humora u životu. Ovo stvorenje se povezuje s prijateljstvom, ljubaznošću i miroljubivošću. Ako odaberete delfina kao simbol obično imaju energiju i optimizam ali i sposobni su prihvatiti život s lakoćom i radošću. Oni imaju sposobnost prevladavanja poteškoća. Njegova sposobnost da izađe iz vode i zatim ponovno uroni u nju simbolizira sposobnost promjene i prilagodbe različitim okolnostima. Dakle, Dupin kao simbol predstavlja kombinaciju lakoće i snage - radosti i zaštite što ga čini popularnim izborom za one ljude koji traže sklad i pozitivan pogled na život. Već pri samom pogledu i načinu kretanja daju mir i sklad a očaraju već pri pogledu. Poznati su i po svojoj snazi i samopouzdanju. U opasnosti oni ne bježe već se hrabro bore. Uče nas da budemo sigurni i odlučni kada se suočavamo s raznim preprekama u životu. Lako ih je zamijetiti i onda su tako razigrani kao da znaju da su omiljeni za pravu predstavu koju rado čine pred drugima. I jedva čekaju svoju točku kada mogu iskočiti iz vode, igrati se s valovima kao i međusobno a onda nas podsjećaju na pronalazak vremena za radost i zadovoljstvo u životu. Podsjetnik su na važnost brige za druge i spremnosti pomoći u trenucima potrebe. Uče nas o velikodušnosti i nesebičnosti u pomaganju drugima što svijet čini boljim i prijateljskim mjestom za sve. Oni nas također uče zadržati djetinji radost i znatiželju o svijetu, unatoč godinama i životnim okolnostima. Tako su divni, kad ih se malo više razmatra.. radost morskog svijeta.

Sretan dan naših morskih prijatelja Delfina:))

* Jetrica, batat i ajvar ... 420 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag pileće jetre i srca ... 130
10 dag ribanog batata ... 90
10 dag ajvara ... 110
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol, papar

- jetra, srca i batat začini, lagano poulji i ispeci u pećnici
- serviraj uz ajvar

Vrlo ukusno jelo od meni poželjnih namirnica.

P.S.
Političari mi idu baš na jetra ovih dana.

Update:
Vrgoračke?
Naravno da, da,
i to prve u ovoj godini.



Izvrsne, mirišljave i prepune okusa.
Eh, mi ponosni umirovljenici u RH, imamo ...
a bome i znamo, a vi ostali, trudite se,
pa će vam biti dobro kao nama.

Festival proljeća

nissnisa.blog.hr

Festival proljeća

nissnisa.blog.hr

A.

kintsukoroi.blog.hr

Pada sumrak tamno plavi sa zlatnim pramenovima.
Pravi morski.
Miješaju se mirisi bora i mora.

Lastavice prelijeću nisko,
leptiri jarko žuti s crnim repovima,
ko male jedrilice ljuljuškaju se na vjetru..
sve je blago i nježno,
bez oštrih rubova,
miriši pitospora...

On dolazi na biciklu s treninga
Bicikl je velik, za odrasle
U polumraku vidim odrastao je
Izdužilo mu se lice
Izdužile mu se ruke, noge

Stojim zadivljena
prošlo je dva mjeseca
tek dva mjeseca da se iz dječaka premetne u...
Zaključujem kako je baš lijep
Kestenjasta kosa, velike plave oči
Sanjiv pogled i melankolija neka

Kažem mu: ej, di si komad
On se nasmije kulerski, baš u maniri...
Grlim ga, isto smo već visoki
Mene nije teško doseć, al ipak..brzo je to.
Još grli dječački predano i čvrsto
Na tome brzinski zahvaljujem Bogu

- Kak si ti zgodan, kažem mu u zagrljaju.
Sigurno te ganjaju cure.

-Ma joj baka..kaže smijući se
i tu se predamnom prolije još dječak
Sve u jednu pjegicu na svom nasmješenom licu

Poslije pišemo Voćku poslije kiše
Rastavljamo je na slogove
Izdvajamo pjesničke slike i rimu

-Kao kad nam ti dođeš, kaže

Rađanje Dunava

stella.blog.hr

Dunav je jedina velika europska rijeka koja teče od zapada prema
istoku. Nakon puta od 2850 km rijeka se ulijeva u Crno more u
području delte Dunava (4 300 km˛) u Rumunjskoj i Ukrajini. Za razliku
od ostalih rijeka, dužina Dunava mjeri se od ušća do izvora, a
polaznom tačkom smatra se svjetionik u Sulini na Crnom moru.



Vladimir i Nevena stoje na reljefu na dva grada kroz koje
Dunav protječe


U gradiću Donaueschingen izvire dogovoreni izvor Dunava
Donauquelle.To je mala pritoka rijeke Brigach.






Ova fontana je Donauquelle, izvorčić Dunava.




Skulptura iznad fontane je djelo kipara Adolfa Heera
i prikazuje Majku Baar koja svojim kćerima pokazuje put
‘’mladog Dunava’’. Put dugačak 2840 kilometara…

Donautempel, hram na mjestu gdje se izvorčić Donauquelle
uliva u rijeku Brigach.


Svi znamo da Dunav, druga po dužini rijeka Europe (poslije
Volge) nastaje spajanjem rijeka Breg i Brigach koje izviru
u rađaoni rijeka, Schwarzwald-u. Spajanje se dešava
oko 1500 m od dvorskog parka u Donaueschingen, i zove se
Donauursprung.

Nije teško

borut.blog.hr

Nova mjerila dobrog fotografa?

toco1980foto.blog.hr

U ovo današnje doba kada se neprekidno priča o umjetnoj inteligenciji, a koja sve više ugrožava fotografe i fotografiju, do mjere da postaje vrlo teško razlikovati stvarnu fotografiju od kvazifotografije stvorene pomoću računalnih algoritama umjetne inteligencije (i prirodne nesposobnosti da se u ruke uzme fotoaparat i zasita snimi), čini se da će novo mjerilo dobrog fotografa postati upravo sama sposobnost pojedinca da sam fotoaparatom, stvori pravu fotografiju.

I to ne nekakvim ultramodernim aparatom ili "pametnim telefonom" koji je opremljen sa 100 funkcija koje "olakšavaju snimanje" (do mjere da aparat doslovno misli umjeto fotografa i okida umjeto njega), već spravom u kojoj glavnu riječ ima fotograf i njegova sposobnost da sam namjesti aparat na odgovarajuće postavke, sam odabere kvalitetni kadar i sam okine u odlučujućem trenutku.