Tebi pišem, u noći tihoj,
dok mjesec sanja nad gradom sivim.
U tvom imenu, srce mi diše,
u tvom pogledu, svjetovi žive.

Tebi govorim, bez riječi glasno,
kad ruke tvoje dotaknu vrijeme.
Ti si mi nada, svjetlo u mraku,
more što ljubi obale snene.

Tebi dolazim, kao vjetar što šapće,
dok kiše plešu na prozorskom staklu.
S tobom je ljubav jednostavna,
poput daha, poput jutarnjeg sjaja.

Tebi pripadam, bez straha, bez sumnje,
u svakom dahu, u svakoj niti.
Jer kad si ovdje, sve je pjesma,
i ništa drugo ne mora biti.