Svjetlost razbija tminu noći,
Snovi lete kroz nebeske staze,
Šarene ptice pjevaju u tišini,
Zvukovi boja plešu u beskraju.

Svjetlost sanja na krilima vjetra,
Boje plešu, ruke dodiruju nebo,
Misli se gube u beskraju uma,
Apstraktne slike, tišina snova.

Rijeke riječi teku bez smjera,
Misli lete poput mjehurića sapunice,
Sjene dotiču rubove uma,
Apstraktne ideje, svjetlosne igre.

Linije se preplavljuju emocijama,
Forme se rađaju iz dubina srca.
Sjena plesa s vremenom i prostorom,
Apstraktne priče, tajanstvene staze.

Oči su prozori u beskrajnost,
Razmišljanja plešu bez gravitacije.
Zamisli svijet bez granica i oblika,
Apstraktne stvarnosti, vječni san.

Pjesma bez riječi, zvuk bez tijela,
Apstraktna ljubav, sloboda duše.
Slikam svijet bez granica, bez okvira,
Apstraktne misli, umjetnost postojanja.

Ja volim kritiku jer tu nema ništa loše, volim ju zato što iz nje učim, rastem, potpunjujem svoje neznanje i tako dalje. Kritika ne služi da bi nekoga uvrijedili, ponizili, izrugivali, ona je tu da nekome pomgnemo, da usmjerimo na pravi put. Služi da otvorimo nekome oči i proširimo horizont. Ona je veoma važna u komunikaciji među ljudima kako bi čovječanstvo išlo prema naprijed i razvijalo se. Ljudi često ne podnose kritike, ali zapravo najveći problem biva od strane kritičara zato što ne znaju kako nekome dati kritiku, izreći ju. Ne možeš nekome reći „to nevlja ničemu, prestani se baviti s time“. Čemu takva kritika?

Recimo da neka osoba ima neki hobi, naprimjer piše priče, pjesme. Ta osoba jednostavno to voli, ali nema iskustva u tome i shvaća da to nije jednostavno, ali i dalje želi naučiti i uživa u tome jer ju opušta, trudi se oko toga i muči. Za početak ta osoba se potrudi napisati neku kratku pričicu i zatim ju objavi negdje da vidi na čemu je. Recite mi da li je uredu reći osobi da prestane pisati, odustane? NE! Ne možeš to reći jer će ta osoba stvarno odustati, odustati će od nečega što voli. Zašto želiš da odustane? Zato što ti se ne sviđa njegov stil? Jer ne razumiješ njegov stil? Naravno, ureduje da ti se ne sviđa nešto jer svi imamo drugačije razmišljanje, drugačije stilove, ali ako se tebi ne sviđa to ne znači da ta osoba mora odustati od pisanja! Zar želite nekome uništiti snove?

Većina mojih pjesama koje sam napisala su namjenjena jednoj osobi, osobi koja je praktički moja inspiracija, sve sam pisala o njoj, odnosno nama! Ako se toj osobi sviđa, ako sam uspjela tu osobu namsijati i rasplakati u isto vrijeme svojim pjesmama, onda znajte da nikad neću odustati. Ona je moja podrška, ljubav, utjeha i nada. Ona sve te pjesme razumije, vjerojatno puno više nego itko od vas! Možete pisati šta god hoćete, ali me nikada nećete slomiti. Govorim vam čisto radi vas samih, budite ljudi, razumni, ako vam se baš nešto ne sviđa, onda to recite na uljudan i pristojan način. Mene bi bilo sram reći nekome da odustane! Hvala na razumijevanju i ugodan dan!

Hoću da u tebi probudim vraga,
Kad te stisnem i ostaneš bez daha,
Pucnem prstima i čitam iz knjige
Oko nas se stvaraju šarene iskre.

Pored ognjišta ispod visokih zvijezda,
Između nas melodična češnja,
Okružene svjetlima voštanih svijeća.

Sve je spremno za čarobni ritual,
Uzimam te za ruku, vodim te na bal,
Stali smo u začarani krug oko vatre,
Okolo nas srebrene mjesečeve zrake.

Crveni makovi na livadi u tmini,
Gdje se diže ljubičasta magla,
Ispod šatre ležimo potpuno nagi,
To je naša neprocjenjiva tajna.

Prstima stiskam mahovinu vlažnu,
Dok tvoj jezik vodi borbu žarku,
Poput čarolije, osjećaj tvojih dodira,
Srce i toplina u meni zaigra.

Okruženi svjetlima voštanih svijeća,
Prosipam riječi i latice makova cvijeća,
"In amore tuo vita mea fulget!"

Što je najvažnije u čovjekovom životu? To je pitanje koje se duboko i često postavlja već vjekovima. Naravno, odgovori variraju ovisno o individualnim uvjerenjima i iskustvima. Dugo sam razmišljala o tome i čini mi se da postoji jedna stvar koja se čini univerzalno važnom, a to je traženje značenja.

Traženje značenja nije privilegij, već osnovna potreba koja pokreće našu egzistenciju. Bez značenja, život postaje besmislen i prazan, a ljudi često osjećaju tugu, dezorijentaciju i samoću.

Značenje može biti različito za svaku osobu. Za nekoga je to obitelj i briga o voljenima, dok za druge može biti umjetničko izražavanje ili doprinos zajednici. Za neke, značenje može ležati u religiji ili duhovnom razvoju, dok za druge u materijalnim stvarima, sportu i sličnom. Svi smo različiti i tako različito razmišljamo, ali svatko ima svoj smisao života.

Jedna stvar koja se često ističe kao sredstvo za pronalaženje značenja jest samopronalazak. Razumijevanje vlastitih vrijednosti, strasti i svrhe pomaže ljudima da usmjere svoj život prema onome što zaista smatraju važnim. To može uključivati rad na razvoju vlastitih talenata i interesa te postavljanje ciljeva koji odražavaju te vrijednosti. Samopronalazak je ujedno i ključ koji otvara put prema sreći.

Osim samopronalaska, samoljubav i međuljudski odnosi igraju ključnu ulogu u traženju značenja. Povezanost s drugima, podrška i ljubav koju pružamo i primamo često daju dubok smisao našem životu. Odnosi nam daju osjećaj povezanosti s drugim ljudima i svijetom oko nas, drugim riječima, daju nam osjećaj važnosti i vrijednosti, osjećamo da smo potrebni društvu. Samoljubav je bitna jer je to točka polazišta. Ako ne volimo sebe, onda nećemo moći voljeti nikoga oko sebe i nećemo imati smisla. Uvijek krećemo od sebe i nikada se ne uspoređujemo s drugima - barem bi to tako trebalo biti.

Traženje značenja nije jednostavan proces i može biti ispunjen izazovima. Upravo ta potraga čini život dubljim i bogatijim, iako ljudi očekuju da je sve servirano i da se ništa ne moraju truditi. Kroz traženje značenja, ljudi se razvijaju, rastu emocionalno i duhovno te pronalaze ispunjenje.

Godinama sam bila izgubljena ovca, tužna i dezorijentirana, dok nisam upoznala prave osobe koje su mi otvorile oči i pokazale pravi smjer. Tajna je bila samo u tome da se moram okrenuti prema sebi, a ne da gledam kako udovoljiti drugima. Polako se pronalazim, oslobađam se tereta, to je dug proces, ali taj početak je najbitniji, jer prvi korak je upravo pronaći pravi put. Sve se zapravo nalazi u nama samima - sreća, želja, volja, ljubav, vjera...

Kada sam se okrenula prema sebi, počela sam razmišljati o stvarima koje me ispunjavaju. Pisanje me uvijek ispunjavalo, ali nikada se nisam trudila oko toga. Sve sam to zapostavila. Krenem, pa nikako da nastavim. Sada se samo prepustim mislima, pa tipkam i tipkam. Puno sam sretnija otkako počinjem shvaćati tko sam zaista ja.

U zaključku, traženje značenja čini se najvažnijom stvari u čovjekovom životu. Bez značenja, život gubi svoj smisao i svrhu. No, kroz samopronalazak, međuljudske odnose i posvećenost onome što smatramo važnim, možemo pronaći duboki smisao u svojim životima. To je put koji nas vodi prema ispunjenom i smislenom životu. A što je vama najvažnije u životu? Što vas ispunjava?