Zagradimo ogradu, povucimo granicu,
Nacrtajmo crtu, ne idimo dalje!
Ponekad je potrebno ostati na mjestu,
A ponekad se treba osvrnuti sa sobom.

Nacrtajmo hrabrost po zidovima zgrada,
Upišimo ljubav po ulicama grada,
Pokažimo svima kamo vodi pravi put,
Ništa ne ostavljajte za drugiput.

Ucrtajmo u nekome radost i sreću,
Proširimo gradove, produljimo nadu.
Ne rušimo ono što već postoji,
Pobijedimo ono što na krivo stoji.

Neka spomenici vijekovima stoje,
Zagradimo mostove preko oceana,
Postavimo ljestve do zvijezda,
Budimo podrška jedni drugima.

Meni je prošlo kroz glavu sve,
Ali tada je već bilo kasno,
Kada si samo uspomene
Iza sebe ostavila.

Svi naši zajednički snovi
Odjednom su do dna potonuli,
Ostao je samo miris tvoj
Da me podsjeti da si bio medo moj.

Kao da ništa nije ni postojalo,
Samo je treptajem oka nestalo,
Kao val što odnese kulu od pijeska,
Kao nastala rupa u srcu od metka.

To je tako tužno i bolno,
Kao da se nije ni dogodilo,
Pomalo je okrutno sve to,
Da li ti je barem malo značilo?

Naša ljubav kao da je utopljena,
Sjetiš li se tih lijepih trenutaka,
Ili su već odavno zaboravljeni,
Kao da su izbrisani iz sjećanja.

Kako je to tužno i bolno.
Kad ne možeš podijeliti uspomene,
Kad to živi samo u meni,
I budi želju da sve bude kao prije.

Zar je sve bilo uzaludno?
Zar ne cijeniš moj trud,
I sve što sam učinila za tebe,
Ili si jednostavno sve zaboravila?

Sat otkucava, istim tempom.
Srce lupa, svojim ritmom.

Vrijeme dolazi, pa odlazi,
i sve pred sobom pogazi.
Vrijeme nam daje nadu,
da ne upadnemo u zamku.

Prošlost je svima prošla,
sadašnjost, sada odlučuje,
a budućnost polako dolazi.

Predugo smo čekali,
pa smo brzo ostarili.
Ništa nismo učinili,
samo smo razmišljali.

Vrijeme ide svojim tempom,
srce stane jednim trenom.

Kada ljubim usne tvoje,
Ja imam nus pojave,
Ubrzano kuca srce,
Odjednom mi je vruće.

Stalno mi se vrtiš po glavi,
Zato imam vrtoglavice,
Moje tijelo cijelo drhti,
Kada čujem tvoje srce.

Zbog tvojih nježnih dodira,
U meni temperatura raste,
Trese mi se ruka,
Dok dijelimo slatke tajne.

Pored tebe znoji mi se dlan,
Više ni ne znam koji je dan,
Zbog tebe gubim razum,
Non stop padaš mi na um.

Kada ti nisi blizu mene,
Uhvati me napadaj panike,
I polako počinjem da ludim,
Jedva čekam da te ljubim.

Nakon konzumiranja tebe,
Dobijem nus pojave,
Ti si moj otrovni napitak,
Ostavljaš čudan učinak.

šuti, budi tuho, netko dolazi,
Da nas u mraku ne opazi,
Dok nam se usnice dodiruju,
I prsti nježno prepliću.

Kako je slatko u gluho doba noći,
Darivati te tajnim poljubcima,
Dok se ulicom, kratko odjeknu koraci,
ili grupa mladih kojih prati muzika.

Kako je slatko kad nitko ne zna,
Kada se skrivamo iza ugla,
Ili u prostorijama toplog doma,
Ili na kiši, ispod pljuska.

Hladnoća ,u kantun, nas opkoli,
Negdje između zgrada visokih,
Struk se oko tvojih ruku utopli,
Uz sto poljubaca bezbrojnih.

Volim kad smo sami, ti i ja,
Kada pada kiša ili sunce sja,
Kad sam s tobom meni je ugodno,
I kada je hladno i kad je toplo.

Osjetim tvoj topao dah na vratu,
U mirnoj noći, u tihom parku,
Na uho ti šapućem nježno,
Laku noć i volim te vječno!