Jednog hladnog, kišnog popodneva, dok se Nesi vraćala iz trgovine, začula je tiho mjaukanje koje je dopiralo iz kutije pored kontejnera pored puta. Nesi je prišla bliže i ugledala malu, mokru napuštenu mačku kako se tresla od hladnoće. Netko ju je sigurno samo ostavio tu, pomislila je, ali Nesi ju nije mogla tu ostaviti. Nježno je podigla mačku i odvezla je u veterinara da ju pregleda, gdje su je i osušili. Mačka je dobila injekciju kako bi ojačala. Nesi nije znala što da radi s njom, nije ju mogla ostaviti vani, pa ju je odvela kući. Nazvala ju je Bubica. Bila je to siva mačka sa sivkastim šarama.

Kod kuće, Nesi joj je dala toplo mlijeko i nahranila ju. Napravila joj je udoban krevet od stare dekice. Bubica je bila zahvalna, trljajući se od Nesine noge i predući glasno i zadovoljno. Žuži, koja je promatrala sve iz svog ugla, nije bila odmah oduševljena novom mačkom, bila je pomalo ljubomorna. Navikla je biti jedina mačka u kući i nije bila sigurna kako prihvatiti novog člana. Nesi je znala da će trebati vrimena da se Žužu i Bubica naviknu jedna na drugu. Trudila se da posveti pažnju objema, da im pokaže da su obje jednako voljene. Prvih nekoliko dana, Žužu je pratila Bubicu iz daljine, promatrajući je sa zanimanjem, ali s oprezom.

Polako, tenzija između dvije mačke počela je popuštati, Bubica, sa svojim veselim i razigranim duhom, često je pokušavala da se približi Žuži, nudeći joj igračku ili jednostavno ležeći pored nje. Žuži je, iako oprezna, počela pokazivati znakove radoznalosti, iako bih ju Žužu ponekad odgurivala od sebe i napadala.

Jednog jutra, dok Nesi nije bila u kući, Bubica je pronašla lopticu ispod kauča. S lopticom u ustima, prišla je Žuži i spustila je ispred nje, njišući repom u znak prijateljstva. Žuži je najprije oklijevala, ali je onda lagano dodirnula lopticu šapicom. Bubica je skočila od sreće i počela da trči za lopticom, što je konačno natjeralo Žuži da se uključi u igru.

Tako je počelo njihovo prijateljstvo. Svakog dana su se sve više igrale zajedno, jureći loptice po kući, penjući se po namještaju i istražujući svaki kutak. Ponekad bi igrajući se srušile nešto, vazu, čašu, Bubica je dva puta srušila TV. Nesi ih je s osmjehom promatrala, sretna što su njene dvije ljubimice postale prijateljice.

Jedne večeri, dok su Nesi,Žužu i Bubica sjedile pored kamina. Nesi je pričala priče o svojim avanturama. Žući je bila sklupčana u Nesinom krilu, dok je Bubica ležala pored njenih nogu. Uživajući u toplini i društvu. Nesi je znala da su obje mačke pronašle svoje mjesto u njenom srcu.

Jednog proljetnog jutra, dok je Nesi jela bananu, Bubica je pronašla novu igračku, klupko vune. S radošću je počela da ga kotrlja po podu. Žužu je promatrala Bubicu a zanimanjem, a zatim joj se pridružila. Dvije mačke su se zabavljale satima, kotrljajući vunu po kući. Obje su bile jako znatiželjne i uvijek su pratile Nesi po kući, čak i u WC. Voljele su znatiželjno promatrati Nesi dok se kupala.

Njihovo prijateljstvo je raslo svakog dana. Žuži je postala zaštitnički prema Bubici, učeći je kako da bude pažljiva i smirenija. Bubica je, s druge strane, donosila radost i smijeh u svaki njihov zajednički trenutak. Njihovo prijateljstvo postalo je neraskidljivo, a Nesi je bila sretna dok ih gleda kako se zajedno igraju. Često su lizale jedna drugu, tako su čistile i pokazivale ljubav.

Preko noći, dok je mjesečina obasjavala kuću, Žuži i Bubica se sklupčale zajedno na Nesinom krevetu. Nesi bi se probudila ujutro, pitajući se kada su se one ušunjale u krevet. Gledala ih je s ljubavlju i pomislila kako je život lijep kada ga dijeliš s onima koje voliš. I kada su bile tihe i kad bi ju probudile usred noći, Nesi je njih najviše voljela.

Tako su Žužu i Bubica nastavile živjeti sretno s Nesi, uživajući u svakom novom danu i svakoj novoj igri. One su jako voljele Nesi. Čekale bi ju pred vratima dok se ne vrati, jedva su čekale da Nesi legne da se mogu popet na nju, masirati i leći, voljele su lizati Nesi po glavi. Njihovo prijateljstvo i ljubav prema Nesi činili su njihov mali svijet predivnim mjestom, punim topline, radosti i ljubavi. Nesi je svakog dana bila zahvalna za svoje dvije čupave prijateljice koje su joj donosile toliko sreće i ljubavi.

U toplom domu, svaki dan je bio pun smijeha i avantura. Žužu i Bubica su zajedno istraživale svaki kutak kuće, od najviših polica do najtamnijih kutova ispod kreveta. Nesi je voljela gledati kako zajedno otkrivaju nove stvari, ponekad ih promatrajući iz daljine dok su se igrale skrivenih igara ili trčale za svjetlosnim zrakama koje je suce bacalo kroz prozor.

Jednog dana, dok je Nesi čitala Filipinu knjigu u dnevnoj sobi, Bubica se počela penje na police s knjigama. Žuži je, uvijek pažljiva i brižna, krenula za njom, kao da pazi da Bubica ne napravi neku štetu. Bubica je pronašla posebno interesantnu knjigu i počela da je gura s police. Knjiga je pala na pod, a Žuži je odmah dotrčala i počela da njuška oko nje, kao da provjerava je li sve u redu.

Nesi se nasmijala i spustila knjigu na sto. "Izgleda da vam se sviđa čitanje," rekla je s osmjehom. Bubica je skočila na sto i počela da istražuje stranice knjige, dok je Žuži promatrala sa strane. Nesi je znala da će od tog trenutka morati pažljivije čuvati svoje knjige, ali nije se mogla ljutiti na svoje dvije mačke.

Nakon nekoliko mjeseci, postalo je očito koliko su Žuži i Bubica postale bliske. Žuži je učila Bubicu kako se penjati po namještaju bez prevrtanja stvari, kako se sklupčati na Nesinom krilu i prede dok Nesi čita ili spava, i kako da se smiri i uživa u tihim trenucima. Bubica je, sa svojom neiscrpnom energijom, donosila smijeh i igru u svaki dio dana, praveći od svakog kutka kuće svoje malo igralište.

Jednog dana, dok je Nesi bila zauzeta kućnim poslovima, primijetila je da su Žuži i Bubica nestale. Brzo je prošla kroz kuću, zovući ih po imenu. Pronašla ih je zajedno, sklupčane u ormaru među Nesinim starim džemperima. Bubica je spavala, sklupčana uz Žuži, dok je Žuži pažljivo gledala Nesi, kao da kaže: "Pazi ćemo jedna na drugu."

Nesi je shvatila da je njihovo prijateljstvo postalo duboko i iskreno. Osjećala je ogromnu sreću što je imala priliku promatrati kako se razvija taj posebni odnos. Žuži i Bubica su postale nerazdvojne, dijeleći sve – od igre do odmora, od hrane do ljubavi koju su dobivale od Nesi.

Jedne zime, dok je vani padao snijeg, Nesi je sjedjela pored kamina s knjigom u ruci, dok su Žuži i Bubica ležale pored nje, uživajući u toplini i tišini. Nesi je pomislila kako je sretna što je njen dom ispunjen ljubavlju i prijateljstvom. Njene dvije mačke, koje su nekada bile stranci, sada su bile nerazdvojne prijateljice, dijeleći svaki trenutak i avanturu.

I tako su Žuži, Bubica i Nesi nastavile živjeti sretno, u toplom i ljubavlju ispunjenom domu. Svakog dana su nalazile nove načine da se zabavljaju, brinu jedna o drugoj i uživaju u životu. Njihova priča bila je jednostavna, ali prelijepa – priča o prijateljstvu, ljubavi i sreći koja dolazi iz dijeljenja života s onima koje volimo.

U jednom mirnom gradiću, u staroj, udobnoj zgradi, živjela je Nesi, žena koja je obožava mačke. Ona je mačkama bila super heroj. Nesi je već godinama imala mačku Žužu, prelijepu zlatnu mačku s mekanim krznom i svijetlim, plavkastim očima. Žuži je bila Nesin vjerni pratilac, uvijek je bila uz nju. Žužu je jedva čekala da Nesi legne kako bih ona skočila na nju i pronašla udobno i toplo mjesto za spavanje.

Oznake: mačke