Zadnji put kad smo se susrele,
Nosila si najljepši osmijeh,
Kojeg sam ikada vidjela,
Sjajan sa bijelim zubima,
Dugačak od uha do uha.
I oči blistave kao jutarnja rosa,
Iz kojih se širila vedrina,
Nosila si te oči kristalne,
Sa obrisima sitnih kapljica,
Ah, te tvoje oči boje neba.
Na sebi si imala glatku kožu,
Mekanu kao malo mače,
Nježnu kao mali ptić,
I na dodir tako toplu.
Sa sobom si uvijek imala,
Prijateljstvo, ljubav i sreću,
Svima si nudila utjehu i mir,
Život s tobom je bio tako fin.
Još uvijek radim u praznom hodu,
Na onom mjestu kad smo se srele,
Onda kada se oko nas raspalo sve,
Sve je zamrzlo, ne mogu naprijed.
Zamrznuta sjećanja
08 lipanj 2023komentiraj (3) * ispiši * #
