Jednom davno, u prekrasnom i mirnom jezeru živjela je kornjača zvana Korni. Korni je bila posebna kornjača jer je imala neobično šareni oklop na svojoj leđnoj strani. Svi stanovnici jezera su je voljeli i divili se njezinoj ljepoti. Korni je bila vrlo sramežljiva i mirna i uvijek se više brinula za druge, nego za sebe. Govorila bi da ona opće nije ljepa, čudila se što ju svi hvale jer ona opće nije voljela sebe ni svoj izgled.

Voljela provoditi vrijeme sama, plivajući kroz jezero i istražujući obale. Tijekom jednog takvog istraživanja, Korni je primijetila nešto neobično. Na jednom od drvenih panjeva, ugledala je poruku ispisnu trskom. "Potraga za blagom - Avantura počinje!" pisalo je na panju.

Korni se osjetila uzbuđeno i znala je da ovo nije obična poruka. Odlučila je upustiti se u avanturu i krenuti u potragu za blagom kako bi ga podijelila stanovnicima jezera, iako nije vjerovala u sebe i već je mislia da neće uspijeti. Znala je da mora biti uporna i hrabra.

Prva stanica u potrazi za blagom bila je duboka šuma koja se prostirala pored jezera. Korni je bila malo preplašena jer je šuma bila tajanstvena i pomalo zastrašujuća. Ali hrabro je zakoračila među drveće. Uskoro je naišla na druge životinje koje su joj pomogle u potrazi kao što je Jež, koji je znao sve staze kroz šumu, pridružio se Korni i postao njezin vodič.

Njih dvoje su prelazili preko prepreka, skakali preko potoka i prolazili kroz gustu šumu. Na kraju, došli su do prekrasne livade koja je bila obasjana suncem. Tamo su sreli leptira po imenu Leptirko koji je čuo za njihovu potragu za blagom. Leptirko je imao krila sa šarenim bojama koje su se sjajile na suncu. Bio je vrlo brz i mogao je preletjeti velike udaljenosti u kratkom vremenu.

Leptirko je rekao Korni i Ježu da je blago sakriveno u špilji na vrhu visoke planine. Planina je bila poznata po svojim strmim stazama i opasnim vodopadima. Korni i Jež su se uplašili, ali su znali da ne smiju odustati. Krenuli su prema planini, ali brzo su shvatili da neće moći sami savladati teške staze.

U tom trenutku, iz grmlja je iskočio Jelenko, Korniev prijatelj iz jezera. Jelenko je imao velike i snažne noge koje su mu omogućavale kretanje po brdovitom terenu. On je ponudio pomoć Korni i Ježu i postao njihov vodič do vrha planine. Popeli su se na njegova leđa i krenuli uzbrdo.

Nakon napornog uspona stigli su do vrha planine. Tamo su otkrili rupu u kamenu koja je vodila do blaga, ali samo se Korni mogla provući kroz rupu. Jelenko je bio prevelik, Ježu su smetale bodlje, a Leptirko nije bio dovoljno snažan. Korni se preplašila, nije htjela sama ulaziti jer nije vjerovala u sebe.

Jelenko, jež i Leptirko su je uspijeli uvjeriti da će sve biti uredu. Jelenko joj je rekao da je snažna kao stijena, Jež joj je savjetovao da se sakrije u oklop u slučaju opasnosti, a Leptirko je rekao da će svi biti uz nju, iako nisu tamo sa njom.

Korni je oprezno ušla u mračnu špilju, nije vidjela prst pred nosom. U tom trenutku je odjeknuo jeziv zvuk i ispred nje su se otvorile velike crvene oči te se brzo uvukla u svoj oklop. Zrake sunca su prošle kroz neku rupu i obasjale zvjer pred Korni. Virnula je iz oklopa i vidjela da je to je obična mudra sova koja je znala sve i svašta.

Sova je poučila Korni da je važno prvo upoznati i prihvatiti sebe prije nego što možemo pružiti ljubav i podršku drugima. Korn je naučila da je važno vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, te da je svatko od nas jedinstven na svoj način.

Nakon što je dobila mudrosti od sove, Korni je izašla iz špilje i podijelila to sa prijateljima. Korni, Jež, Jelenko i Leptirko su se vratili u jezero i pričali o svojoj avanturi. Možda nisu donijeli blago, ali su sa sobom donijeli mudre riječi, prijateljstvo, upornost i hrabrost. Svi su bili oduševljeni i ponosni na Korni.

Korni se osjećala ispunjeno i snažno. Shvatila je da je pronašla ravnotežu između brige za sebe i brige za druge. Postala je uzor svima u jezeru. Njezino srce je bilo ispunjeno ljubavlju prema sebi i prema svijetu koji ju je okruživao. Pokraj jezera je sada pisalo: „kada se okrenemo sebi i njegujemo vlastitu sreću, možemo istinski biti sretni i pružiti ljubav i podršku drugima.“