Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika17
ned
11/24
Osviještenost ili vraćanje na staro
bez-obzira-109.blog.hr
Nedjeljni ručak, svi nazočili. Probalo se i novo vino koje sam
čak i ja probala sa zadovoljstvom i posljedicama. Zaista nisam
rođena za pijančinu, udari me vodoravan prst vina u čaši, a
čaša je od 2 dcl. Shvatila sam da mogu samo degustirati, ostalo
ostavljam ljudima koji znaju popit čašu a da ih ne pukne.
Kao i kod svakog okupljanja, poslije ručka se razviju konstruktivne
diskusije, a uglavnom se odnose na dobrobit našeg malog mista.
Ptice na granama plaču da nam se stanovništvo osipa a preostalo
mijenja sastav. Naši odlaze tražeći bolje, a u nedostatku naših dolaze
drugi. Bez predrasuda prema ljudima koji od potrebe dolaze na drugi
kraj svijeta da bi zaradili plaću, tako je bilo i kroz povijest. Ljudi su
baš s ovih naših područja išli ili preko bare ili na zapad Europe, sve
zbog bolje zarade, ne znajući ni jezika ni običaja, jednom riječju...,
mučenje. Vraćajući se kući jedan dobar dio tih ljudi (a i onih koji su ostali)
uhvatili su se uređivat svoje kuće. Prvo je bilo žbukanje kamenih fasada,
što je s jedne strane bilo dobro radi izolacije, ali prekriti onaj divni klesani
kamen što su ga od očeva i djedova dobili u naslijeđe uistinu je bilo van
svake pameti. Zapad nije imao kamene kuće, a oni su vjerojatno vjerovali
kako je ono što Švabo radi najbolje od svega. Naravno, ne generaliziram,
mnogi nisu podlegli "modi", ostavili su kuće kakve su i bile uz doradu.
Naš kraj je poznat po tim kamenim kućama, kamenim zidovima i svemu
što se od kamena napraviti može.
U više navrata zaživjela je ideja o uljepšavanju naših gradina i pristupnim
putevima do njih, čak se u nekom periodu pristupilo radovima u skladu s
pravilima restauratora. Krenulo i stalo, na žalost onih koji bi htjeli a nemaju
pristupa mogućnostima, na "baš me briga" onih koji bi mogli ali uvijek nešto
zapne. Vjerojatno se na ove žugatore zna dobaciti komentar..., to je valjda
vraćanje na staro, nadam se da to neće doći iz usta mjerodavnih, jer se svi
zaklinju u europske vrijednosti, a jedna od njih je i čuvanje kulturne baštine
taman se radilo o običnoj od vremena uglačanoj kamenoj klupici ispred
seoske kuće. Ušminkavanje tih starih objekata, osobito onih povijesnog
značaja, mjesto bi dobilo na kvaliteti, privukli bi se i turisti koji sve više traže
mir u ovom našem skrovitom miru. Mogli bismo ponuditi više, uz malo
dobre volje, a sporni financijski momenat traži samo osobu od struke i
dobrog vlaškog snalaženja. Poznati smo po svojoj probitačnosti, pa zašto
to ne bismo iskoristili za dobrobit svoga mjesta koje vapi za onim nečim
za privlačenje ljudi koji bi tu mogli ostvariti miran i snovit život za sebe i
svoje potomke. Ne, nije u pitanju nostalgija, samo žalim zbog nekorištenja
onoga što nam se nudi na pladnju i mi s lakoćom odbacujemo.
Svi smo se složili da treba gurat mjerodavne, malo su se uspavali.
Jedan dobar smijeh
kintsukoroi.blog.hr
Biti baka, znači s vremena na vrijeme sazvati sastanak kućnog savjeta i kroz polusmiješnu maniru, objasniti podmlatku da odjeću ne peru i ne peglaju dobre vile ili veseli patuljci Djeda Mraza. Što zapravo znači da to sve radi baka dok podmladak spava ili igra igrice na mobitelu.
Da priprema ručka znači davati ljubav kroz prženje luka, drvenu kuhaču, paradajz u tubi i fino napacano meso od prethodnog dana. Ljubav je i sve ono povrće u juhi. Mekana mrkva. Aromatičan celer. Da ta skuhana i servirana ljubav, ne može uvijek biti jednako uspješna i ukusna, ali je svejedno ljubav, za kojom treba pokupiti mrvice sa stola, tanjure staviti na pranje, a baki pokloniti duge zagrljaje koje toliko voli dok imitira Olafa iz crtića.
Baka isto mora znati otrpjeti i kritike. Dođe tako dan kada ispada da ništa ne zna, ni prati, niti peglati, a kamo li kuhati. I to druga baka kaže svojoj kćeri da je prva baka previše natrpala veša i da se nije dobro oprao, pa ga je morala ponovno prati.
To su za baku- obične bapske priče. To je druga baka trebala reći prvoj baki i ostaviti joj veš da ga ona opere, a ne to prenositi trudnoj kćeri. Druga baka se natječe i dokazuje. Prva baka odlazi s unucima na misu. Pa plače od početka do kraja. A ne smije reći zašto.
Za poslovni sastanak koji sam imala prošli tjedan, ponudili su mi svoje jordanice i tatinu novu trenirku.
Jučer smo gledali slike s tog mog poslovnog sastanka ( baš si mogla obući moje jordanice ), na kojima se veselo smijem poput djevojčice koja je prvi put u zoološkom vrtu. Raskoračan stav, ruke mi pričaju neku svoju priču i iz aviona se vidi nepripadanje, premda tri sata sama izlažem pred svima predmet po predmet, kako bih dobila od strane delegacije svu dokumentaciju potrebnu za rješenje.
Strana je delegacija smrtno ozbiljna, iako nose košulje na cvjetiće.
Objašnjavam stranoj delegaciji i mojim visoko pozicioniranim kolegicama, da ta komplicirana rješenja ne donose dobre vile ili veseli patuljci.
Nego ja. Sama.
Moje visoko pozicionirane kolegice, nekada prije i prijateljice, govore mi da sam ista, da sam ko djevojčica, da sam odlično odradila posao.
I ja znam da to sve jesam. Govore mi to bez imalo sumnje, moje naotečene oči, kapci, suze koje mi se slijevaju niz obraze od zamora očiju.
Znam samo da im zbilja ne zavidim na visoko odskočenoj ljestvici i na znatno većim plaćama od moje,
jer sam uz osobu uz koju mogu biti sve što želim.
A to sam ja- svjesna što sa sobom donosi i čega se sve odreći treba za tu visoku ljestvicu i plaću.
Od slobodnog vremena, do bezazlenosti. A ovo drugo bi me ubilo.
Tako da..Ajde.
Probajte me zamisliti kako se slikam pored divno uređenih žena koje stoje uspravno poput voštanica, s tek malim kontroliranim osmjesima, kontroliranim rukama i nogama i pogledima.
A ja izgledam kao da ću svaki tren zaplesati, iskoračiti iz slike i smijem se kao da sam u luna parku. Na autićima.
Ako ste dovoljno maštoviti, to bi vam moglo izmamiti dobar i zdravi smijeh.
Probajte si zamisliti i kako govorim drugoj baki da je meni trebala reći za veš. Jer to radim dvadesetak godina i dosta o tome znam.
Ona kaže, moja ti kćer to nije trebala reći.
I tako. Ja se smijem. Bapske priče.
16
sub
11/24
* šunka i sir ... 370 kcal
minus40kg.blog.hr
5 dag šunke ... 50
3 dag sira ... 100
5 dag peciva ... 140
1 dag maslaca ... 80
istarska šunka
i zagorski sir,
fino mliječno pecivo,
i za moje drage prijatelje,
maslac,
na vrijeme izvađen iz frižidera
istarska Histris premium šunka
Veronika dimljeni sir Zmajski
p.s.
šećer mi je izvrstan,
kile idu svojim putem,
a ja umoran kao nikad,
valja malo i zasladiti, ili...
bar zašutjeti, onako, sebi,
za odmor, gušt, mir, ...
sasvim svejedno
* tuna i luk ... 350 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag tune ... 110
5 dag raženog tosta ... 130
5 dag mladog luka ... 20
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol, papar
ovo je istinski tuna odrezak,
ali ipak i konzerviran
p.s.
ovako brzi obroci
dušu su dali za umirovljenika,
kojem se ne da kuhati,
kamoli peći tunu
TAJNE
sewen.blog.hr
Ja san sve tajne zakopa u dvi jame,
U jednu mi nije sve stalo.
Doli nema svitla od puste tame.
A i jedna mi je uvik bila malo.
Ja san sve tajne spustija na dno bunara.
Ko bi reka na meni da san taki.
Al izgled ovog čovika tako slatko vara.
I drago mi je da nisan ka svaki.
Ja san sve tajne napunija u oni balon
I pustija vatru da digne ga do visina.
Onda san bezbrižno uša ka Bond u salon
Naručija martini, pogledom čvrstim ka stina.
Ja san sve tajne tako izgubija i sad san sritan,
Znan sve o svima, a nije me ništa briga.
Ja san sve tajne podilija, a opet san bitan
Daleko od svita punog tih intriga.
15
pet
11/24
Spisateljice i rukavice
luki2.blog.hr
Još malo Interlibera...i jedna divna knjiga! Bravo Konobarice!!!! Bravo! Svaka čast, Goga!!!
Kongres drugi dan
stella.blog.hr
Drugog dana kongresa nefrologa Srbije čuli smo sjajna plenarna
predavanja
Jedno s Mayo klinike održano je na daljinu.
Nizala su se odlična predavanja s mnogo novosti.
Prof. Amira Peco Antić poklonila mi je svoju sjajnu knjigu
"Pedijatrijska nefrologija", u zamjenu za moj roman. Druženja
s kolegama su glavna na svakom kongresu.
Predsjednica kongresa prof. Mirjana Laušević
dala je zaključke i zatvorila kongres.
Sljedećeg dana počinje BANTAO kongres.
14
čet
11/24
Jedna lijepa
star-rose-bloger.blog.hr
Za svakog pomalo...
Pozdrav
Svake večeri ljudima oko sebe
treba poželjeti "laku noć".
Ne zbog običaja, već zbog prijateljstva.
(Prijateljstvo, upamtite, ima veliku moć!)
Svakoga jutra ljudima oko sebe
treba poželjeti "dobro jutro", u podne "dobar dan",
ne zbog običaja, iz običaja ne valja
pljeskati ni dlanom o dlan!
Svakog dana zbog prijateljstva
ljudima treba poželjeti nešto lijepo.
Darovati osmijeh, cvijeće i blage riječi.
Treba im pomoći da se približe sreći!
Mladen Kušec
Knjiga "Krajina 1991.–1995." Koste Nikolića sveobuhvatno je djelo, ali ipak svojevrsni pokušaj opravdanja srpske pobune u Hrvatskoj 1990.
panonija.blog.hr
Foto: Antikvarijat Biblos
Kada su SNV (čitaj Milorad Pupovac i Dejan Jović) skupa s Frakturom izdali krajem 2023. knjigu "Krajina 1991.–1995." srpskog povjesničara Koste Nikolića, nisam uhvatio priliku je pročitati. Naime, 35 eura iz principa ne dam, a u knjižnicama je bila non-stop posuđena.
Kako je relativno nedavno krenula serija "Partija" Gordana Malića, jedan od mnogobrojnih beogradskih sugovornika bio je i Kosta Nikolić. Govorio je pametne i istinite stvari, podsjetio me svojom pojavom kako moram posuditi knjigu i nekim čudom uspio sam tada naći primjerak u jednoj gradskoj knjižnici. Serija je završila s emitiranjem, a ja sam završio s čitanjem knjige.
Knjiga je dignula žešći metež u hrvatskom javnom prostoru brzo nakon izlaska. Desnica ju je napala jer sufinancirana državnim sredstvima (a jezik je srpski), a sasvim izvjesno da je nije pročitala. Knjiga je ogromna, ima 612 stranica, s bilješkama i svim ostalim 724.
Na napade hrvatske desnice reagirao je Ozren Žunec, jedan od najvećih živućih hrvatskih sociologa, ujedno i dobrovoljac DR-a, često mu, sasvim opravdano stavlja etiketa jednog od najobrazovanijih časnika HV-a, čovjeka koji je napisao dvosveščanu monografiju o Krajini pod nazivom "Goli život: Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj" sad već relativno daleke 2007. Kako stari, sasvim je izvjesno da mu hrvatska desnica i tvrdi desničari idu na jetra zbog anti-intelektualizma i kvazi-intelektualizma koji često krasi hrvatske tvrde desničare. U svome prikazu knjige za Polemos, Žunec brani knjigu Koste Nikolića od desničarskih napada primarno jer previše mirišu na želju za cenzurom. Zašto hvali knjigu, nastavit ćemo kasnije.
Jedini drugi prikaz od društveno-humanističkih znanstvenika dala je Mirjana Kasapović u Analima Hrvatskog politološkog društva, koja je pak, sasvim očekivano, knjigu dočekala na nož. Za razliku od prvih desničarskih kritika, sasvim je izvjesno da je Mirjana Kasapović dobro pročitala i iščitala knjigu Koste Nikolića.
Naime, sasvim je izvjesno da Dejan Jović zadnjih godina vodi intelektualni rat protiv Hrvatske na osnovama tzv. post-jugoslavenstva. Mirjana Kasapović je izdala ove godine "Zbogom postjugoslavenstvu! - Prilog demitologizaciji hrvatske politike i društva" koja je teška artiljerija u jednom osobnom ratu protiv jugoslavenstva koja je autorica povela. I Dejan Jović i Mirjana Kasapović, stasali su na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka (danas znanosti). U osamdesetima Jović je bio protege Jovana Mirića koji je 1984. izdao bibliju tvrdog unitarnoga jugoslavenstva, knjigu "Sistem i kriza". Sasvim je izvjesno da Dejan Jović i dalje stoji na unitarni političkim stavovima Jovana Mirića. Nije da je Mirjana Kasapović krajem osamdesetih bila hrvatski nacionalist (nije), ali kao bosanskoj Hrvatici (koja se sustavno bavila stanjem Hrvata u Bosni i Hercegovini) u nekom trenutku se dogodio neki switch u razmišljanju koji je mnogo Bosance i Hercegovce odveo na stranu hrvatskog nacionalizma i u jedan bijes prema svemu što miriši na Jugoslaviju i jugoslavenstvo.
Da biste pratili Nikolićevu knjigu, morate ili pročitati navedeno djelo Ozrena Žunca, ili pak knjigu "Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990-1995" Nikice Barića (njegov prerađeni doktorat), tiskanu 2005. kojoj bi odlično došlo drugo izdanje nadopunjeno haškom dokumentacijom i drugim vrelima (kao što to Davor Marijan radi kada nešto starije reizdaje), u kojoj se ide na zajedničko putovanje s autorom u čuđenju sveopćoj ludosti kninskih i inih bradonja u njihovim sumanutim i zlim postupcima. Svakako treba pročitati i genijalnu knjigu "Vježbe u laboratoriju Balkan" Višnje Starešine (prvo izdanje 2004., drugo 2018.) gorko-slatku studiju o nastanku hrvatske diplomacije i njezinim peripetijama u clashu s međunarodnom zajednicom za Domovinskoga rata.
Ovakav predugačak uvod je potreban ako se želi govoriti o Nikolićevoj knjizi. Nema dvojbe da je Nikolić sjajan povjesničar i da zna pisati. Za opširnu i nadasve tmurnu temu, lako se čita. Žunec brani knjigu jer ističe da Kosta Nikolić ne štedi krajinsko vodstvo. Stvarno se opisuju sumanute odluke Milana Martića, Milana Babića, Gorana Hadžića, Bore Mikelića i svih ostalih vođa pobunjenika (jedino je Martić još živ i trune u estonskom zatvoru). Opisuje se mnoštvo zločina nad preostalim Hrvatima koji nisu htjeli pobjeći iz svojih domova, skoro svakodnevna ubojstva uglavnom starijeg hrvatskog stanovništva. Gospodarski temelj SAO Krajine/RSK je bio nesmiljeni šverc i ta kvazidržava je ovisila o financijskoj pomoći Srbije bez koje bi propala.
Jednako tako se opisuju i hrvatski zločini prema Srbima za Domovinskoga rata, pogotovo je cijelo poglavlje posvećeno općem kaosu, ubijanju srpskih staraca, paljenju srpskih kuća i općoj pljački koja se događala poslije Oluje na širem kninskom području (vidi se da je čak Vojna policija pokušala napraviti nekoga reda, ali jednostavno, sasvim izvjesno da je bilo to nemoguće). Nije da hrvatska javnost to nije znala. Neki dan je umro i pokopan Ivan Zvonimir Čičak, koji je nekoliko dana nakon kraja Oluje, s ostatkom HHO-a krstario novooslobođenim područjima i popisivao sve što se događa i to su mediji sve prenijeli. Objektivno, sada s odmakom od skoro 30 godina, većini građana Hrvatske poslije četiri godine srpskoga bombardiranja, ubojstva, paleža i sveopće krađe nije bilo nimalo stalo, kao što se Francuzima i Englezima živo fućkalo što njemački zarobljenici umiru u ljeto od 1945. po zarobljeničkim logorima iz raznih razloga, a sve četiri okupacijske vojske u Njemačkoj siluju sve žensko što hoda i diše. Dan danas je odnos ostao isti, ne postoji Englez, Francuz, Nizozemac, Belgijanac ili Norvežanin koji ima razumijevanje za njemačke žrtve u ljeto 1945. Teško da je netko mogao spriječiti partizane 1945. u puno masovnijoj odmazdi od Vardara do Triglava. Ne postoji nešto kao Huda Jama u Hrvatskoj u ljeto 1995. Dobro da ne postoji. Zločini, pa ni hrvatski, ne daju se opravdati.
Glavni pozitivci za autora u knjizi su UNPROFOR i službe UN-a koje djeluje u SAO Krajini/RSK, koji žive u slozi i ljubavi sa srpskim pobunjenicima, pogotovo npr. Nigerijska bojna UNPROFOR-a, zatim Kanadska bojna i svi Kanađani i svi kanadski policajci i kanadski vojnici i časnici. Nadrealna je to mržnja koji ti ljudi, primarno Kanađani, gaje spram Hrvatske, Hrvata i hrvatske države. Ovo je važna strana knjige da se UNPROFOR pokaže kakav je bio, a bio je nesposoban, korumpiran, pokvaren, lažljiv i nadasve zaljubljen u Krajinu.
Knjiga je neuspješni pokušaj da se sruši bilo kakva pozitivna slika o Oluji. Nikolić, iako odličan povjesničar, ne može pobjeći da ne sakrije zapravo prijezir prema oslobađanju Hrvatske (piše oslobođenje pod navodnicima) kao i prema HV-u (branitelji također piše pod navodnicima). Franji Tuđmanu se implicira da je ostvario Pavelićeve želje. Kako da ne. Imam li nešto protiv Koste Nikolića? Nemam, mislim da čovjek zna povjesničarski zanat i da druka za svoju stranu, ali druka kvalitetno. Zato respekt!
Značajan dio knjige je posvećen diplomaciji. Glavni hrvatski junaci su Franjo Tuđman i Hrvoje Šarinić, u manjoj mjeri Miomir Žužul i Nikica Valentić. Postoji zapravo neko iznanađujuće divljenje Tuđmanu, koji stvarno sve vrijeme Srbima nudi sporazum i nudi autonomiju u Hrvatskoj i nudi kraj rata kroz političko rješenje (npr. Daruvarski sporazum 1993.), ali Slobo igra neku čudnu igru u kojoj na kraju nesvjesno pobjedi sebe. Hrvoje Šarinić gotovo je pokazan kao Mefisto. Od srpske strane glavni lik je Slobodan Milošević kao dežurni antijunak. Strani diplomati koji su igrali važnu ulogu, zanimljivo su svi redom ljevičari (Vance, Stoltenberg, Owen). Lord Owen se obožava sa Slobom i ide privatno sa ženom Slobi i Miri u posjete. Amerikanci koji kasnije nastupaju su isto portretirani, Peter Galbraith pokazan je kao naivni mladi američki ljevičar opterećen svojim velikim ocem, kojega sve strane preziru i smatraju nesposobnim smetalom, a jedini pravi igrač je Richard C. Holbrooke koji shvaća situaciju kao nitko drugi.
Zadnje poglavlje je kako su suđeni i oslobođeni hrvatski generali u Haagu, gdje je autor istinski razočaran oslobođenjem. Zapravo, treba ovdje stati i reći jednu zanimljivu stvar, da uglavnom Amerikanci koji shvaćaju hrvatsku poziciju su, zanimljivo, često Židovi, kao spomenuti Holbrooke ili pak sudac Theodor Meron u Haagu, koji je preživio holokaust i dobro zna što je stradanje.
Zanimljivo je također da je trebalo poslije dva kapitalna djela (Barić: 2005, Žunec: 2007.) čekati 16 godina na smisleni srpski odgovor. Ovo je knjiga za ljude koji su naviknuti čitati, jer budimo realni, tko će to 2024. i 2025. pročitati 700 stranica, ako mu čitanje nije posao. Hitno je potrebno drugo izdanje Barićeve knjige kao najbolji odgovor na ovo djelo umjesto kmečidbe desničara.
Očito da je nemoguće očekivati bilo kakvo slaganje između Hrvatske i Srbije po pitanju Domovinskoga rata. Srbija je potaknula dio hrvatskih Srba na pobunu, Srbija je financirala pobunu, davala smjernice i davala novac za istu. Kada je hrvatskoj javnosti dosadio rat i krvoproliće, javnost je prisilila Tuđmana (koji je bez premca, kao što ova knjiga pokazuje, bio spreman pregovarati da bi se izbjegle žrtve koliko god treba) na Oluju jer luđaci u Kninu su pet godina odbijali bilo kakav kompromis i krivo i iracionalno postavili ratne ciljeve (kao što to Ozren Žunec pokazuje 2007.). Kada su pobunjenici nakon Oluje došli u Srbiju, tamo su ih dočekali kao izdajnike srpstva.
Ako politička Srbija i dalje ne odustaje od ideje obnove tzv. Krajine, onda smo i Srbija i mi ovdje u nekim teškim problemima.
Pero Panonski, 891. put
Kambodža - skriveni dragulji, drevni hramovi i živa kultura (VIDEO)
goransafarek.blog.hr
Kambodža je zemlja očaravajuće ljepote u kojoj se isprepliću drevna povijest i živa kultura. Putujte kroz ovu očaravajuću zemlju kako biste otkrili raznolika čuda koja nudi. Od zadivljujućih hramova Angkora, tihih stražara prošlog vremena, do spokojnog prostranstva rijeke Mekong, svaki kutak Kambodže priča priču. Prihvatite raznolikost krajolika, od bujne džungle do obala obasjanih suncem. Bilo da lutate užurbanim tržnicama ili istražujete mirna sela, Kambodža obećava nezaboravno putovanje prožeto šarmom i poviješću.
#Kambodža
Kambodža - skriveni dragulji, drevni hramovi i živa kultura (VIDEO)
goransafarek.blog.hr
Kambodža je zemlja očaravajuće ljepote u kojoj se isprepliću drevna povijest i živa kultura. Putujte kroz ovu očaravajuću zemlju kako biste otkrili raznolika čuda koja nudi. Od zadivljujućih hramova Angkora, tihih stražara prošlog vremena, do spokojnog prostranstva rijeke Mekong, svaki kutak Kambodže priča priču. Prihvatite raznolikost krajolika, od bujne džungle do obala obasjanih suncem. Bilo da lutate užurbanim tržnicama ili istražujete mirna sela, Kambodža obećava nezaboravno putovanje prožeto šarmom i poviješću.
#Kambodža
Kongres nefrologa
stella.blog.hr
Jučer je započeo s radom Sedmi kongres nefrologa Srbije
Užurbane pripreme za otvaranje
Spremno je, možemo početi
Plenarno predavanje ima prof. dr Vesna Garović sa Mayo
klinike, o vrlo aktualnoj temi
Nastavljaju se predavanja po važnim temama u nefrologiji
O retkoj Fabrijevoj bolesti priča moj mladi a vrlo uspješni
kolega Petar Đurić
Cijelog dana smjenjuju se predavači o važnim temama, od kojih
biram samo najinteresantnije za širu publiku
Dušan Kostić: Povezanost tropskih bolesti i akutnog
otkazivanja bubrega
Turska iskustva o liječenju bubrežnih oštećenja za vrijeme
katastrofalnih zemljotresa
Nefrolozi sarađuju sa svim specijalnostima u cilju najboljeg
liječenja naših pacijenata
I AI ima ulogu
Kongres se nastavlja...
Lisinski i Interliber
luki2.blog.hr
Sinoć sam sa mojom prijateljicom AnneMarie (skraćeno Anne) otišla poslušati divan koncert glazbenika iz Jastrebarskog, pod nazivom "Zvuk oko
svijeta u 80 minuta". Između Afričke, Son of Preacher Men, Tina: "River deep- Mountain High", Je suis mlade, našli su se i "Sklopi oči" Rajka Dujmića i "Naposletku" - Balašević....Znakovi pored puta....
Danas - Interliber! Nikada se nije dogodilo da ne dođem na samo otvorenje. Sada se dogodilo. (((
Ne stižem....109 s Črnomerca prema Velesajmu vozi
nevjerojatnih sat i pol vremena! Svašta! :(((
No, sve sam zaboravila kad sam konačno stigla....
Kupila sam Julijanine knjige, knjigu Pavla Pavličića, a meni najvažnija:
Naslov potpuno pogođen i istinit! Još jedan kolega s politologije do kraja ove godine će objaviti knjigu o ratu u Ukrajini - jedva čekam, jer sam je čitala u nacrtu.
A išla sam ciljano- na štand Balbela, gdje je Olivera poslala nešto za mene....Da nešto!!!!:)))
Lice jedne majice.....
I njeno naličje. (leđa)
Majica 2:
Kako ono Đole? Olja je najbolja.
Presretna, ljudi moji! U meni sve pjeva....
Bila je audicija, Leonka i Lukas, kao i mama i ja nestrpljivo očekujemo rezultate.....
Ljub!
* mortadela s maslinama ... 390 kcal
minus40kg.blog.hr
5 dag graham peciva ... 110
5 dag mortadele s maslinama ... 130
10 dag maslina s paprikom ... 150
vrijeme je za staru dobru klasiku
p.s.
malo je zamorno komplicirati,
što jest, jest, a valja(da) i fino
13
sri
11/24
Polja ljubavi
ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr
Koračajući brazdama života
Put sunca sam slijedila
Ljubav sadila
Korov čupala
Spoticala se i padala
Dizala se i dalje koračala
Lijepe trenutke, u sjećanja utkala
Loše, pustila nek vjetar odnese u zaborav
Iz grešaka sam učila
Spoznaje usvajala
Nisam stekla dvore
Ni jahte kupila
Mirno i strpljivo
Polja ljubavi sam sadila
Ostala su iza mene
Vremena moranja
Vremena žurbe i kašnjenja
Danas, kad koraci su kraći
A sjećanja duža
Kad snaga slabi, a duhovno jača
Kad obzori su prostranstva nepregledna;
S radošću se okrenem
S nježnošću i ljubavlju
Polja ljubavi koja posadih, pogledam
Stranicu po stranicu
U knjigu života pišemo
Poglavlje po poglavlje
U knjizi života zatvaramo
S.B
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr