JA I ZLOSTAVLJAČ ! ! ! ! !

23.02.2021.


slika: internet

Svi kažu: ona je kriva, zašto se nije maknula od takvog psihopata? Mogu reći, da tu ima puno istine, ali i nije to točno ... meni se to dogodilo kad sam imala samo 21 godinu: srela sam tipa 8 godina starijeg od sebe, bio je zgodan, elokventan, zaljubljiv, pažljiv, predivan... očarao me na prvu, tu mene tada naivnu glupaču koja nije vidjela dalje od nosa i koja je pala kao muha u paukovu mrežu.

Hodali smo nekih 6 mjeseci i prvih 2 mjeseca nisam ništa ni vidjela ni znala ni razumjela, jednostavno: bila sam zaljubljena. Nakon ta 2 mjeseca počeo mi je određivati kako ću se oblačiti:

“Znaš, nemoj obući hlače jedne boje i majicu druge boje, uvijek oblači majicu i hlače iste boje, to je jako profinjeno, a ti si lijepa mlada dama koja treba biti baš tako obučena.”

Hm... kupila sam par takvih hlača i majica iste boje i počela sam se tako oblačiti. E, onda je krenulo financiranje: nikad nije imao novca kod sebe: "Čekam neku lovu iz Njemačke, sve ću ti izlaske nadoknaditi kad mi lova stigne”, to su bile riječi koje sam staln slušala i zaboravljala, ja sam plaćala izlaske, vozila nas mojim autom itd itd itd.

Na posao me zvao bar 15 puta dnevno i već su počele pritužbe, jer se telefon nije nalazio kraj mene (nas 4 u sobi i 1 telefon) i tad sam vidjela, da to nešto ne štima, ali opet sam nastavila i dalje.

Jednog dana me nagovorio da odemo živjeti skupa pa smo iznajmili stan u Nazorovoj 5-dvorište, ja sam naravno platila. Bili smo tu oko 2 tjedna i kad je nestala moja plaća, rekla sam mu da nemamo novca. Odgovorio je: “Idi kod tete Fanike i posudi ili imam boju ideju: sviđaš se jednom mom prijatelju pa će nam on dati novac, ako se malo družiš sa njim.”…mislim da to nisam tad ni shvatila što mi je predlagao, dakle, predlagao mi je da me "proda" prijatelju za malo seksi igrica.

Ja sam rekla: “Idem kod teta Fanike!”, sjela sam u auto i krenula prema Trešnjevci. Vozila sam se, a u meni se stvarao grč koji je počeo toliko urlikati iz mene, da sam vozila kao automat.

Kad sam došla pred ulicu moje tete Fanike, stala sam na uglu u autu i sjedila razmišljajući, koliko mi je neugodno doći k njoj i tražiti novac i tad je u meni jednostavno nešto puklo, upalila sam auto i vratila se u Nazorovu 5.

Kad sam ušla u stan, pitao me “Jesi donijela novac?, rekla sam da nisam i onda me ošamario.

E, kao da sam u stvari samo to u sebi i čekala!!! Uhvatila sam nož sa stola, skočila na kauč i uperila nož prema njemu vikajući: "pi... ti materina, smeće jedno, ti ćeš mene tući!!! ti, smeće jedno odvratno! Marš od mene, marš rugobo odvratna!"

Koliko je samo bilo snage u meni!!! Woooow! Lik je pobjegao iz stana kao zec, ja sam spakirala svoje stvari, stavila ih u auto i otišla mami i tati u Trnje!

Onda smo ja i mama došle još jednom u taj ukleti stan po ostatak mojih stvari, mama je uzela malu sjekiricu za meso J za svaki slučaj, ušle smo i uzele stvari i kad smo izlazile, vidjela sam ga da sjedi tamo na nekoj klupi ispod drveta. Otvorila sam prozor i pokazala mu srednji prst i otišle smo doma!!

Tata, mama i ja smo otišli na policiju, prijavili ga, ispostavilo se da je lik narkoman, drogira se, niškoristi, nigdje ne radi, živio je kod sestre pa kod brata, vozio bratov auto, hvalio se time, a bio je obična bitanga!

Naravno, da sam ga ostavila, zvali su ga na policiju i zaprijetili mu da mi više nikad ne prilazi!!!

Kasnije se vozio noću mojom ulicom (poznavala sam zvuk tog auta njegovog brata, jer je nešto pištalo pa sam uvijek znala da je to on), mama i tata su me mjesec dana pratili ujutro na posao, vraćali se doma i dolazili pred mene popodne i išli smo kući. Tako je završilo to moje iskustvo sa psihopatom i kretenom.

... 1985. sam ga jednom vidjela u društvu sa nekim ljudima, čekala sam nekoga i samo sam se sagnula u autu da me ne vidi i prošao je! U sebi sam osjetila isti onaj grč kao pred kućom moje tete Fanike kad me poslao po novac i to je bio taj znak, da nešto ne valja. Nisam ga se bojala, naprotiv, ali grč odvratnosti se vratio.

...2004. sam ga vidjela u Bogovićevoj kod "Buldoga", stajao je sa nekim ljudima vani na šanku, ja sam pretrnula uz onaj osjećaj odvratnosti i odletjela Davoru na posao i sve mu ispričala.

Znači, ostao je u meni taj neki odvratni odbojni osjećaj prema tom kretenu (moram to tako reći, jer svatko tko udari slabijeg je običan slabić, kreten, budaletina i zlostavljač) i nikad više nisam dala na sebe: “Ne daj na sebe, dok znaš za sebe!”, to sam shvatila u dobi od 21 godine te daleke 1979. i nikad me više nitko nije ni udario, jer sam odmah na početku neke veze jasno dala do znanja, da ne trpim grubosti ni grupe proste riječi.

POVELJA

18.02.2021.

POKLON DRAGE BLOGERICE

12.02.2021.

Jučer sam dobila prekrasne poklone od drage prijateljice S A F I R I S

njena knjiga "ZVJEZDANI ŠAPAT DUŠE" - S A F I R I S




i posveta u knjizi



slika plavog anđela koju je naslikala S A F I R I S i koju stalno gledam, jer je točno iznad mog monitora



i posveta na slici



gore lijevo je Željkina slika plavog leptira koja već par godina visi kod mene na zidu, a sad je tu i slika kojoj ne znam naslov, ali izgleda kao djevojka pred vratima neba koju je isto naslikala S A F I R I S.



Draga S A F I R I S od srca ti hvala na prekrasnim poklonima, slike su već na zidu, a knjiga je tu kraj mene i slijedi čitanje

ČUDO ... 11.2. GOSPA LURDSKA

11.02.2021.


slika: internet

3.1.2021.sam do pola 3 u noći gledala ponovo jedan film.

"Zašto je Oskarom nagrađen film „Bernadettina pjesma“ tako inspirativan? Snimljen 1943. te sa Jennifer Jones u glavnoj ulozi, osvojio je mnogo nagrada.

Film je adaptacija Franz Werfelovog istoimenog romana, a govori o svetoj Bernardici koja je 1858. doživjela 18 prikazanja Djevice Marije koja joj se predstavila kao Bezgrešno začeće. „Oni koji vjeruju u Boga ne trebaju objašnjenje. Onima koji ne vjeruju u Boga nijedno objašnjenje nije dovoljno.“ - jedan od najupečatljivijih citata iz filma.''



(slika iz filma)

''Marija Bernardica Soubirous, francuska redovnica, mističarka i svetica Rimokatoličke Crkve. Njoj se kao djevojčici ukazala Djevica Marija i predstavila kao "Bezgrješno začeće".

Rođenje: 7. siječnja 1844., Lourdes, Francuska

Preminuo: 16. travnja 1879., Nevers, Francuska

Puno ime: Marie-Bernarde Soubirous

Mjesto pogreba: Convent of Saint Gildard, Nevers, Francuska

Braća i sestre: Toinette Soubirous, Pierre Soubirous i ostali

Roditelji: Louise Soubirous, François Soubirous"


"Jednoga dana, dok je s drugom djecom išla skupljati drva za ogrjev u blizini rijeke Gave, kod špilje Massabielle 11. veljače 1858. ukazala joj se Djevica Marija. Bernardica o tome svjedoči:

"Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica."

izvor: internet



"Dana 22.09.1909. monsinjor Gauthey je u pratnji članova Crkvenog suda ušao u glavnu kapelicu Samostana s tri svjedoka: Majkom Generalicom Kongregacije, dvojicom liječnika, dvojicom zidara, dvojicom stolara i gradonačelnikom.

Nakon ulaska u grob i otklanjanja lijesa, pronađeno je očuvano tijelo sv. Bernardice.

Nakon pregleda kirurga i liječnika, ustanovljeno je da medicina nema odgovora na pojavu savršeno očuvanoga tijela i poslije trideset godina od smrti.

Druga ekshumacija tijela dogodila se 3. travnja 1919. godine, a treća 18. travnja 1925.

Izjave liječnika bile su i tada jednake kao i prilikom prve ekshumacije.

Danas se tijelo nalazi u samostanskoj kapeli u Neversu, u staklenom lijesu."

izvor: internet



Ovaj kipić mi je Gazda kupio kad smo bili na proštenju Mala Gospa 08.09.2014.


slika: internet

Inače, prvo ukazanje bilo je 11.2.1858. i prema riječima mlade Bernardice to je izgledalo ovako:

"Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum.
Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala.
Na to podigoh glavu i ugledah pećinu i opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica."

izvor: internet

KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC

10.02.2021.


slika: internet

"Rođenje: 8. svibnja 1898., Brezarić
Preminuo: 10. veljače 1960., Krašić
Slavi se u: u katoličkoj Crkvi
Proglašen slugom Božjim: 9. listopada 1981.
Zaštitnik zanimanja: svećenici, radnici, poljodjelci, studenti"
izvor: internet

"Ne može biti siromah onaj koji nosi Boga u duši." - kardinal Alojzije Stepinac


slika: digital art



Blaženi kardinal Alojzije Stepinac je mojoj mami Slavici 1931. godine bio na njenoj prvoj pričesti. To mi je pričala nebrojeno puta.




moja mama (obilježena plavim krugom)



mama 1937. šetnja Mihanovićevom kraj Botaničkog vrta, imala je 16 godina


slika: internet

MRŽNJA NA INTERNETU + DODATAK

07.02.2021.


slika: internet

Pitam se često kako netko može mrziti ili ne voljeti nekog koga uopće nikad osobno upoznao? Nisu se sreli, nisu progovorili ni riječ ni telefonski ni uživo, a osoba mrzi ili ne voli drugu osobu.

Mislim da mrzi ili ne voli drugu osobu samo preko njezinih slova i riječi koje ispisuje, mrzi ili ne voli čak i njen nick i avatar koji se pojave kad nešto komentira ili napiše pjesmu, priču, stavi sliku; jednostavno, taj netko doslovno mrzi ili ne voli osobu koju nikad nije ni vidio ni upoznao!!!

Kako je to moguće?

Pitam se, da li bi je mrzio kad bi se sreli uživo, da li bi joj rekao uživo sve ono što napiše na internetu???? Sumnjam!

Ne mrzim nikog, nikad nisam mrzila, mogu sam reći: ne volim tvoje postupke, ali tebe osobno ne mrzim.

Ne mrzim ni one ljude zbog kojih sam morala seliti tj. doslovno bježati dva puta u mjesec dana 2016., zbog kojih i danas imam noćne more. Ne, ne mrzim te ljude, ali ne volim njihove postupke prema meni i obitelji.

Nisam sposobna za mržnju, ali sam sposobna za izbjegavanje osoba zbog kojih mi je teško i koje su mi učinile neko zlo, nešto loše.

Kad sam ja to učinila jednoj osobi koju nikad nisam vidjela ni upoznala uživo, nisam bila svjesna toga što činim, dok me to nije udarilo u čelo kao da mi je doletio najveći kamen.

Kasnije sam je srela uživo, bilo mi je toliko neugodno, da nisam znala gdje bih pogledala, ali me ona pozdravila, zagrlila. Sjedile smo neko vrijeme, pričala sam joj o svemu što se događalo, suze su mi došle, a došle su i njoj. Shvatile smo obje, da je to dio nesvjesnosti čovjeka kad toj podsvijesti dopusti da zagospodari onim svjesnim dijelom i uopće ne ispitujući ta svoja podsvjesna djela i ne pitajući se: što to radiš?

Vidim i ovdje ima takvih stvari.

Kako me netko može mrziti, a bila sam dobra prema toj osobi?

Kako me netko može mrziti, a nije me nikad upoznao osobno ni pogledao u oči ni progovorio riječ sa mnom?

Mogu samo reći, da ne volim nečije teške riječi koje netko piše na bilo kojem portalu i to ne samo ovdje, nego bilo gdje i da nečija mržnja stvarno isijava iz ispisanih riječi.

Mogu samo reći: čovječe, prvo me upoznaj uživo pa onda reci kakav ti je osjećaj mrziti nekog koga nikad nisi upoznao! Ovo se odnosi i na žene koje znaju biti toliko ljubomorne, zavidne, pakosne da se stvarno začudim kako me žena može toliko mrziti, a da me nije ni vidjela, već samo čita moje pjesme, priče, slike?

To mi je stvarno neshvatljivo.

DODATAK:

Postoji još jedan fenomen interneta, a posebno je to aktualno na ovom portalu: svaki novi član vjerojatno dobije "mail upozorenja" kod kojeg blogera ili blogerice ne bi trebao ići.

Pitam se, a zar taj novi bloger ili blogerica nemaju zdravu pamet pa ne vide tko kako piše i tko se kako izražava i da sami o tome donesu odluku hoće ili nekog izbjegavati "po preporuci" ili će u međusobnoj komunikaciji shvatiti može li komunicirati preko komentara sa tom osobom ili ne može?

To mi je oduvijek bio fenomen: ne poznaš me, ne znaš ništa o meni osobno, vidiš jedino ono što pišem, kako pišem i kako komentiram, dobiješ "mail upozorenja" o meni "kakva sam osoba" (vjerojatno sa razlogom ne komuniciram baš sa takvim osobama koje šalju takve mailove novim članovima ovog portala) pa sad ti budi pametna: hoćeš li slušati taj "mail upozorenja" ili ćeš sama prosuditi o tome i vidjeti sa kim u stvari komuniciraš, kome ostavljaš svoje komentare podrške, na kakve postove ostavljaš komentare podrške itd. itd.?

PRIJATELJI, GLUMCI I ONI DRUGI

06.02.2021.



"Rijeka se ne ljuti na kamenje, samo teče između njih i dalje.

Budite poput rijeke.

Ne gubite vrijeme sa kamenjem, prelazite preko njih i slijedite put za kojim vaša duša teži."

- Arnau de Tera -

„PUTUJE MOJE SRCE“ ŽELJKE JOTANOVIĆ - 5. zbirka poezije

02.02.2021.



slika: Željka Jotanović


slika: Željka Jotanović


Predstavljam 5. zbirku poezije mlade pjesnikinje iz Slovenije Željke Jotanović pod naslovom "PUTUJE SRCE MOJE".

Željka Jotanović, rođena je 20.1.1982 u Čečavi, općina Teslić. Svoje djetinjstvo je provela sa majkom, bakom, djedom i bratom u Gornjim Planima, jer njezin tata radio u Sloveniji. Osnovnu školu je završila u Sloveniji, mjesto Črnomelj, uspješno je završila tekstilnu školu u Metliki, a po završetku škole se zaposlila. Sad radi u firmi „Beti“, tekstilna tvornica i ima desetogodišnjeg sina, živi s obitelji u blizini Metlike.

2019. godine je izdala prvu zbirku poezije „Srce na dlanu“, 2020. dvije zbirke: „Zove mene moje selo“ i „Crveni cvijet“, a 2021. izdaje svoju četvrtu zbirku „Putuje srce moje“.




slika: digital art

NISAM

U noćima tamnim
moje misli putuju,
ostala sam bez ramena
koje mi je pružalo utjehu
kad mi je bilo najteže,
kad sam suze lila
i u samoći bila.

Koraci mi nisu isti,
sporiji su i nesigurniji
svakim danom,
dok patim u tišini
i vješto skrivam svoju bol
nadajući se boljem jutru.

Nisam se prestala
boriti za sebe
i one koji me
trebaju i poštuju,
a najviše za svog sina.

Moja duša će uvijek
biti posebna,
jer nikog ne mrzi
bez obzira što me snađe
na životnom putu.


autorica: Željka Jotanović


slika: Željka Jotanović


Napisala sam i osvrt na Željkinu 5. zbirku poezije:


„PUTUJE MOJE SRCE“ ŽELJKE JOTANOVIĆ


Na ovom globusu, starijem od našeg postojanja, gori još uvijek to mjesto gdje stojimo pa se pitam i sama, mogu li dva oka jednako gledati, mogu li dvije duše isto sanjati, može li to jedno biti na suprotnim polaritetima kaleidoskopne svjetlosti?

Ne znam, ostaju prazni odgovori bez pitanja i to malo Željkino srce bačeno u tišinu noći koje putuje onim sudbinskim stazama koje su od Boga mu određene.

Izvana mir, unutra nemir.

Gdje nam je dom? Tamo gdje spavamo, gdje se budimo, gdje živimo?

Možda, svjedoci kažu da je tako. Duša luta od znaka do znaka, od daha do daha i tako traje... u nama je tako. Razmišljamo o tome, kako je želja, kad se ostvari postaje nebitna. Čemu onda toliko želja, radi trijumfa ostvarenja?

Vjerojatno, jer je to kratkotrajan trenutak i opet sve ide u krug, dolazi duga osamljenost u sebi, čekamo gosta koji neće doći, gledamo pun Mjesec na nebu, okomito postavljen točno iznad svijesti koja se bori s onim nesvjesnim u sebi.

Pijemo hladnu vodu, kapljice ne donose mir, radost je podijeljena pa u romboidnom obliku zauzima moć spoznaje.

Gdje nam je dom?

Tamo gdje živimo, dišemo, sanjamo, spavamo? Možda, svjedoci kažu da je tako, a kad ćemo se uvjeriti?

Možda kad otvorimo oči srca kao što je Željka poslala svoje srce na put i kad ono pronađe svoje sidro i sretnu luku, procvjetat će predivan plamen na horizontu gdje se nebo sljubljuje sa oceanom.

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 18.01.2021.




slika: Željka Jotanović
Your book has been assigned a free KDP ISBN: ISBN: 9798597456614 Imprint: Independently published Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

knjiga se može naručiti ovdje: https://www.facebook.com/profile.php?id=100059810801290

MLADOST

31.01.2021.


Jadranka godina i pol


Jadranka 9 godina


Jadranka 17 godina


Jadranka 20 godina


Jadranka 20 godina, slikano u parku dvorca Mokrice


Jadranka 21 godina

slike: Slavica

KRATAK SUSRET DVIJE PJESNIKINJE

29.01.2021.

zvr zvr mobitel, zove me draga preslatka

Sandra Petrž

https://www.facebook.com/profile.php?id=100010890091738

nosi mi svoju knjigu


"SANDROČKA ZLOSTAVLJANA"


Izgrlile smo se, skakala sam kao da mi je papa Franjo došao u kratak posjet, dala sam joj moj primjerak knjige "BIJELI PUT" i ... odjurila je ...










Sandra Petrž je bila gošća pjesnikinja u mojoj 17. zbirci "BIJELI PUT"



slika: digital art i Nenad Grbac
http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php
ISBN 978-953-354-278-2



NEKA DRUGA JA

Neka druga ja,
nasmiješena i moćna,
sazdana od najfinijeg
zacementiranog zida suza.

Neka druga ja,
gleda vas,
dok ispod krinke šije
krvavu žilu kucavicu.

Neka druga ja,
brusi jezik svakodnevno
oštrom velikom turpijom.

Neka druga ja,
stoji na pozornici uspješnih,
velikih, hrabrih
i čeka vaš naklon.

Neka druga ja,
ubija požare,
pije poplave,
smiruje potrese
i vrišti, dere se,
pobjeđuje ratove.

Neka druga ja,
leti s leptirima,
spava s anđelima,
grli se s oblacima i
putuje... putuje...
zajedno sa svojim
snovima.

Neka druga ja
čupa zatočenu mene.

Neka druga ja
tjera moje sjene.

Neka druga ja,
gleda mene u ogledalu,
briše moje trepavice,
diže me sa poda,
oblači moju nagost,
grli moju krhkost,
šamara moju tugu,
vadi me iz groba,
svijetli mi u mračno lice,
vuče me
iz kuta zaboravljenih...

Neka druga ja i ja
čista smo istina.


Sandra Petrž, književnica

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.