Kreativni odjel

Čitam i kuham

luki2.blog.hr

"Čitam i kuham" - odlično! Prebacilo nas zaista u Italiju - pizzete punjene preprženim lukom i rajčicom, bosiljkom, i kao desert odličan Millefeuille, oko kojeg se raspravljaju Talijani i Francuzi...I tvrde i jedni i drugi da je - njihov!:))))



Ovako je to izgledalo. Crno vino, bijelo vino - radi mene muškat.:)))



Dacia Maraini, odnosno njena knjiga koju smo imali za čitanje, "Nijema vojvotkinja" nije mi se svidjela. Teška tema o položaju žene (roman je povijesni), teško o gubitku djece, supruga; nema previše emocija, ne možeš se uživjeti...:((((( Uglavnom, nije bilo po guštu i mnogima drugima kad smo raspravljali o njoj. Inače, Dacia je treća žena Alberta Moravie (službena ili neslužbena, e to ne znam. Samo znam da se kačio za mudre i svestrane žene..) Daciu je svakako nadmašio u pisanju, po onome što sam uspjela pročitati...

Wikipedia naziva Alberta Moraviu Dacijinim parterom, i to od 1962. do 1983.

Dacia Maraini danas ima 87. godina Jedno vrijeme, tijekom Drugog svjetskog rata, živjela je u Japanu.

(Alberto Moravia nije ništa manje zanimljiv podrijetlom. Podrijetlom Židov iz Moravske, a po majci iz Dalmacije. Umro je u Rimu 1990.)

Dobili smo i novu knjigu za čitanje, nešto potpuno različito od "Nijeme vojvotkinje"....



I kako bi rekla Scarlett - sutra je novi dan....:))))

Ljubim!

PRIČE IZ VOJSKE

huc.blog.hr

- Tko zna raditi na računalu - upita Blondi.
Šezdeset od devedeset ruku poletjelo je u zrak.
- Tko zna raditi u Wordu, Excellu, Corelu?
U zraku su ostale tri ruke.
- Pođite za mnom …
U zapovjedništvu Blondi iz ladice izvadi uvezani bunt papira.
- Možete li u deset dana izraditi ovo?
Pregledavali smo tekst. Riječ je bila o diplomskom radu s Fakulteta prometnih znanosti.
- Ukoliko uspijete dobit ćete pet dana slobodnog – mamio nas je Blondi.
Bilo je podosta teksta, formula, ali pet dana je pet dana! Nema se tu šta previše misliti. Prihvatili smo posao.
- Onda, sutra nakon himne da ste ovdje. Obavijestit ću vašeg zastavnika – zadovoljno će Blondi.

Bio sam sretan kao malo dijete. Tek treći dan na temeljnoj, a već sam se snašao. Od devedeset mladića u tri voda samo smo nas trojca imali fakultetsko obrazovanje i znanje iskopirati nečiji diplomski rad. Zvone je završio ETF, a Tom igrom slučaja, baš taj nesretni, po korupciji čuven FPZ.

I eto nas idući dan prema dogovoru. Tu smo, u omanjoj, ali lijepo uređenoj i toploj kancelariji. Dok se ostali gušteri zlopate po hladnoći i kamenjaru, ja sjedam u ugodan kožni uredski stolac i tražim Equation Editor, svojevremeni dodatak Office-u 95 koji se ne instalira po defaultu, već ga se mora - Add or Remove Features - doinstalirati ukoliko čovjek ima potrebu za matematičkim i fizičkim izračunima ili kemijskim formulama. Zanimljivo, moji akademski suborci nikada nisu čuli za taj programčić.
Equation nije instaliran na računalu.
- I što ćemo sad – pitam.
- Crtat ćemo u Corelu - veli Zvone samopouzdano.
- Svaki simbol???
- Baš svaki simbol - odvraća on mirno.
Tom šuti.
- Ti si lud. Ti si lud kao Tanđara. Ne dolazi u obzir. Pa znaš li ti koliko će to trajati?
- Ne toliko dugo koliko se čini.
- Ne dolazi u obzir - velim - ako treba drnčiti onda ću radije drnčiti puščanu cijev...
Odlazim potražiti ćatu koji nas je angažirao na ovom zadatku i objašnjavam mu situaciju.
- Slušaj, trebamo taj program, ako ne, ništa od diplomskog. Moramo u potragu, negdje mora postojati instalacijski disk, negdje mora postojati računalo s Equationom koje ćemo konfiscirati zbog višeg cilja...
Blondi, taj istrijanski dežmekasti plavokosi mladac - eklatantan primjerak vječnog uguza - umah shvaća kritičnost situacije.
- Pričekaj tren – veli i odjuri iz kancelarije.
Evo ga natrag za pet minuta.
- Zapovjednik je odobrio – kaže.

Krećemo u potragu, Blondi i ja. Ulazimo u svaku kancelariju i nakon kraćeg objašnjenja časnici i dočasnici spremno ustaju sa svojih stolaca, prekidajući posao, uglavnom rad na Pasijansu, Soliteru, Minesweeperu ili zaustavljaju dvoprstno tipkanje nekog bezveznog izvješća. Mlađe generacije će se zapitati kako to da nisu na Internetu? Pa, vidite, iako se tada modem spajao na svoj dail-up maksimum od 56 kbit/s - sve je to bilo presporo i veza je često pucala, a na Internetu ionako nije bilo toliko kretenskog sadržaja koliko ga ima danas.

Vojarna je ogroman kompleks, zapravo fantastičan vojni grad nevjerojatne povijesti. Hodamo i hodamo. Nikad kraja. Nigdje Equationa. Osjećam zamor materijala. Jedino zadovoljstvo još mi čine desktop wallpaper images, gole žene zakačene na pozadine ekrana kojih zbilja ne manjka: bokaste, sistate, zavodljive – prave droce. Vojna lica očigledno vole taj kurvinski tip fatalne ženke i to je ok.
A onda u jednoj bijednoj polumračnoj kancelariji napokon pronalazim ono za čime tragam. Ali performanse tog uređaja toliko su loše da bi izrada diplomskog na njemu potrajala deset godina. Odlučujem nešto pokušati: otvaram Windows Explorer i spuštam se rootom
C:\Program Files\Microsoft Office\Office\Editor\Equetion.exe
Zipam exe file i pohranjujem ga na diskete.
Vraćamo se u kancelariju gdje Zvone i Tom upisuju tekstualni dio radnje. Raspakiram zipani fajl.
Zatim duble klik i - heureka! Editor se otvorio.
Blondi cvijeta.

Bili su to dobri dani.
I dok su svi ostali novaci, kako sam već rekao, nakon podizanja zastave odlazili da na hladnoći i buri gmižu Dolinom smrti, nas trojca bi smo polagano u toplu kancelariju i taga-daga-daga, sa svih deset prstiju. Imao sam daktilografsko iskustvo s Olympijine pisaće mašine na kojoj sam tipkao svoje prve literarne uratke i vremenom sam postao posve solidan tipkač. Ipak, Zvone-informatičar bio je brži i precizniji što ne čudi s obzirom na njegovu struku i na to koliko je do tada već programskih linija ispisao.
Naš modus operandi, protokol izrade bio je takav da je jedan čitao naglas, a drugi tipkao. Treći je čekao svoj red dremuckajući postrance.
Potom ručak. Imali smo privilegij da više ne čekamo u redu. U prethodnim danima znalo je proteći i sat vremena prije nego što su nas razvodnici pripustili stolu. Sada smo s prvima ulazili u kantinu. Jeli smo se u miru, bez žurbe, odlazili po repete, preživali. Među posljednjim napuštali položaj.
Pa opet izračuni, formule, tipkanje.
Onda večera i nešto slobodnog vremena. Tada smo se potajice iskradali i spuštali do mora, gdje smo slušali valove prisjećajući se civilnog i slobodoumnijeg života. Tek na zadnje vraćali smo se u kasarnu da laštimo cokule prije spavanja.

Jednog dana u kancelariju je ušetao glavom i bradom Naručitelj, general bojnik mr. Aceto Balzamico.
Ustali smo i salutirali.
Bio je to visok, snažan tip krkanskog lica. Začudo nije se previše bahatio.
- Kako ide momci - upitao je nježnom glasom, gotovo zabrinuto.
- Dobro - rekosmo.
- Hoće li biti na vrijeme - zanimalo ga je.
- Hoće - odvratili smo samopouzdano.
Zatim se obratio Tomu.
- Čujem da si ti završio Prometni.
- Jesam.
- Isti smjer?
- Da.
- I kakav je diplomski?
- Ok - rekao je Tom.
Zatim je badavadžija otišao bez riječi.
- A da mu malo ispremješaomo brojčice - našalio sam se.
- Kao da će to netko čitati - uzdahnuo je Zvone racionalist.

Svršili smo prije roka. Bog je stvarao svijet sedam dana, a mi kopirali jednako toliko. Naivno smo vjerovali da će naša revnost biti honorirana još kojim slobodnim danom. Ali ne samo da nismo dobili ekstra dan, već nismo dobili niti pet obećanih dana. Bili smo obmanjeni. Nadigrani! I kažnjeni! Pa neka, jer mi se niti za trenutak nismo zapitali o moralnosti našeg činjenja. Jedno nam je bilo važno da prođemo što lakše i sačuvamo vlastito dupe. A mogli smo odbiti, dakako, istog trenutaka kada nam je Blondi turnuo bunt fotokopiranog papira u ruke i kada smo pročitali: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, PROMETNA INFRASTRUKTURA I MEĐUNARODNA POVEZANOST RH, diplomski rad. O da, mogli smo reći: čujte, ovo ipak nadilazi naša znanja i sposobnosti. Mogli smo odustati i sutradan, u trenutku kada sam shvatio da ne postoji Equation Editor na računalu u zapovjedništvu.
Mogli smo, ali nismo…

Vratili smo se natrag u vod, u paklenu svakodnevicu gdje su nas svi redom dočekali s mržnjom i prezirom: i vojnici i dočasnici, i razvodnici i narednici i nadnarednci.
Tada je započelo klasično maltretiranje:
- Aaaaaaa, intelektualac, jeli?
Tom i Zvone su se brzo prilagodili. Ali ne i ja. Opirao sam se dugo…

(nastavit će se)

G.

kintsukoroi.blog.hr

Nakon neke predstave
dobio je diplomu
doktora za ranjena srca
jer on to i je
radi smiješne face i unosi mi se u lice
kad sam bolna ili tužna
priča viceve na način da ih izmišlja
pa budu još smješnji nego oni kakti pravi
a osim smisla za humor ima i onu

usredotočenost

mali posjeduje

prisutnost

On vidi ljude u trenutku i cijelima

Naučio me igru koja se zove
"Bijeli zub "
Igra se tako da se trudiš nasmijati protivnika
Pobjeđuješ kad mu radi smijeha
provire zubi

Zapeo nam je ključ iznutra u apartmanu
ja sam smirivala njega
on je nasmijavao mene

S njim u društvu Svijet liči na

laticu magnolije

Engen

stella.blog.hr

Engen je gradić u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg
sa starim jezgrom na jednom brdu i stambenim naseljima
na drugom brdu. Tu nema ravnog, samo gore-dolje.




Posjećujem ga u proljeće, oko Uskrsa.




Vrijeme me ovog puta baš nije služilo, kiše je bilo previše.


Tad su sve bašte rascvjetane









Lako je naći djetelinu sa četiri lista. Ova treba uraditi
specijalni sretni zadatak :)


A vrijedi svratiti u "Danubio" na vafle sa sladoledom


A onda, malo u provod...

Dok ne vidimo Bodensko jezero i Alpe, ali to je sljedeća priča...

Delfini

star-rose-bloger.blog.hr

Nauka je u problemu jer dupini imaju neokorteks (kora velikog mozga) koji je razvijeniji od ljudskog. Imaju samosvijest, komplicirane, misaone tokove i međusobno daju unikatna osobna imena. Svjesna igra radosti.

Spašavaju utopljenike, stavljaju sonar točno na oboljelo mjesto kod čovjeka i liječe ga, doslovno rade tretman iscjeljivanja.

Komuniciraju i dogovaraju se, razgovaraju, pjevaju, nemaju hijerarhiju i nisu nasilni. Jako su emotivni, imaju veliku suosjećajnost i mogu jako patiti. Oni su simpatični morski sisavci a danas slavimo njihov dan.. dan delfina koji vole slobodu,a simbol su sreće, snage, kao i unutarnje radosti. Tako su umiljati i lijepi. Vole i brane svoj teritorij. Poznat je po svojoj razigranoj naravi koja nas podsjeća na važnost radosti i humora u životu. Ovo stvorenje se povezuje s prijateljstvom, ljubaznošću i miroljubivošću. Ako odaberete delfina kao simbol obično imaju energiju i optimizam ali i sposobni su prihvatiti život s lakoćom i radošću. Oni imaju sposobnost prevladavanja poteškoća. Njegova sposobnost da izađe iz vode i zatim ponovno uroni u nju simbolizira sposobnost promjene i prilagodbe različitim okolnostima. Dakle, Dupin kao simbol predstavlja kombinaciju lakoće i snage - radosti i zaštite što ga čini popularnim izborom za one ljude koji traže sklad i pozitivan pogled na život. Već pri samom pogledu i načinu kretanja daju mir i sklad a očaraju već pri pogledu. Poznati su i po svojoj snazi i samopouzdanju. U opasnosti oni ne bježe već se hrabro bore. Uče nas da budemo sigurni i odlučni kada se suočavamo s raznim preprekama u životu. Lako ih je zamijetiti i onda su tako razigrani kao da znaju da su omiljeni za pravu predstavu koju rado čine pred drugima. I jedva čekaju svoju točku kada mogu iskočiti iz vode, igrati se s valovima kao i međusobno a onda nas podsjećaju na pronalazak vremena za radost i zadovoljstvo u životu. Podsjetnik su na važnost brige za druge i spremnosti pomoći u trenucima potrebe. Uče nas o velikodušnosti i nesebičnosti u pomaganju drugima što svijet čini boljim i prijateljskim mjestom za sve. Oni nas također uče zadržati djetinji radost i znatiželju o svijetu, unatoč godinama i životnim okolnostima. Tako su divni, kad ih se malo više razmatra.. radost morskog svijeta.

Sretan dan naših morskih prijatelja Delfina:))

* Jetrica, batat i ajvar ... 420 kcal

minus40kg.blog.hr

10 dag pileće jetre i srca ... 130
10 dag ribanog batata ... 90
10 dag ajvara ... 110
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol, papar

- jetra, srca i batat začini, lagano poulji i ispeci u pećnici
- serviraj uz ajvar

Vrlo ukusno jelo od meni poželjnih namirnica.

P.S.
Političari mi idu baš na jetra ovih dana.

Update:
Vrgoračke?
Naravno da, da,
i to prve u ovoj godini.



Izvrsne, mirišljave i prepune okusa.
Eh, mi ponosni umirovljenici u RH, imamo ...
a bome i znamo, a vi ostali, trudite se,
pa će vam biti dobro kao nama.

Festival proljeća

nissnisa.blog.hr

Festival proljeća

nissnisa.blog.hr

A.

kintsukoroi.blog.hr

Pada sumrak tamno plavi sa zlatnim pramenovima.
Pravi morski.
Miješaju se mirisi bora i mora.

Lastavice prelijeću nisko,
leptiri jarko žuti s crnim repovima,
ko male jedrilice ljuljuškaju se na vjetru..
sve je blago i nježno,
bez oštrih rubova,
miriši pitospora...

On dolazi na biciklu s treninga
Bicikl je velik, za odrasle
U polumraku vidim odrastao je
Izdužilo mu se lice
Izdužile mu se ruke, noge

Stojim zadivljena
prošlo je dva mjeseca
tek dva mjeseca da se iz dječaka premetne u...
Zaključujem kako je baš lijep
Kestenjasta kosa, velike plave oči
Sanjiv pogled i melankolija neka

Kažem mu: ej, di si komad
On se nasmije kulerski, baš u maniri...
Grlim ga, isto smo već visoki
Mene nije teško doseć, al ipak..brzo je to.
Još grli dječački predano i čvrsto
Na tome brzinski zahvaljujem Bogu

- Kak si ti zgodan, kažem mu u zagrljaju.
Sigurno te ganjaju cure.

-Ma joj baka..kaže smijući se
i tu se predamnom prolije još dječak
Sve u jednu pjegicu na svom nasmješenom licu

Poslije pišemo Voćku poslije kiše
Rastavljamo je na slogove
Izdvajamo pjesničke slike i rimu

-Kao kad nam ti dođeš, kaže

Rađanje Dunava

stella.blog.hr

Dunav je jedina velika europska rijeka koja teče od zapada prema
istoku. Nakon puta od 2850 km rijeka se ulijeva u Crno more u
području delte Dunava (4 300 km˛) u Rumunjskoj i Ukrajini. Za razliku
od ostalih rijeka, dužina Dunava mjeri se od ušća do izvora, a
polaznom tačkom smatra se svjetionik u Sulini na Crnom moru.



Vladimir i Nevena stoje na reljefu na dva grada kroz koje
Dunav protječe


U gradiću Donaueschingen izvire dogovoreni izvor Dunava
Donauquelle.To je mala pritoka rijeke Brigach.






Ova fontana je Donauquelle, izvorčić Dunava.




Skulptura iznad fontane je djelo kipara Adolfa Heera
i prikazuje Majku Baar koja svojim kćerima pokazuje put
‘’mladog Dunava’’. Put dugačak 2840 kilometara…

Donautempel, hram na mjestu gdje se izvorčić Donauquelle
uliva u rijeku Brigach.


Svi znamo da Dunav, druga po dužini rijeka Europe (poslije
Volge) nastaje spajanjem rijeka Breg i Brigach koje izviru
u rađaoni rijeka, Schwarzwald-u. Spajanje se dešava
oko 1500 m od dvorskog parka u Donaueschingen, i zove se
Donauursprung.

Nije teško

borut.blog.hr

Nova mjerila dobrog fotografa?

toco1980foto.blog.hr

U ovo današnje doba kada se neprekidno priča o umjetnoj inteligenciji, a koja sve više ugrožava fotografe i fotografiju, do mjere da postaje vrlo teško razlikovati stvarnu fotografiju od kvazifotografije stvorene pomoću računalnih algoritama umjetne inteligencije (i prirodne nesposobnosti da se u ruke uzme fotoaparat i zasita snimi), čini se da će novo mjerilo dobrog fotografa postati upravo sama sposobnost pojedinca da sam fotoaparatom, stvori pravu fotografiju.

I to ne nekakvim ultramodernim aparatom ili "pametnim telefonom" koji je opremljen sa 100 funkcija koje "olakšavaju snimanje" (do mjere da aparat doslovno misli umjeto fotografa i okida umjeto njega), već spravom u kojoj glavnu riječ ima fotograf i njegova sposobnost da sam namjesti aparat na odgovarajuće postavke, sam odabere kvalitetni kadar i sam okine u odlučujućem trenutku.

Lipooo iz leta

star-rose-bloger.blog.hr

Moja **photo
Strast leta, novog svijeta
foto čine gledaju me iz
daljine.

Lipooo iz leta

star-rose-bloger.blog.hr

Moja **photo
Strast leta, novog svijeta
foto čine gledaju me iz
daljine.

Neponovljiva

luki2.blog.hr

Današnji dan je bio baš pun događanja. U deset predstavljanje nove knjige Marine Šur Puhlovski. I to ne bilo kakve! To je Marinina prva zbirka poezije.
S jutrošnje u promocije zbirke pjesama "Neponovljiva" ( i zbilja je Marina neponovljiva!) u knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović.".. Govorili su Marina Katinić, Tin Lemac i Barbara Baždarić, stihove su, uz Barbaru, Marinu i autoricu čitali Antonija Vlahović i Robert Međurečan. Tin Lemac je bio uobičajeno precizan i baš profesorski objasnio, Marina Katinić nadahnuta, Barbrara je sve objedinila svojim zaraznim optimizmom i oduševljenjem. Mišo Nejašmič je izdavač, Hrvoje Marko Peruzović je zaslužan za prekrasnu naslovnicu, koja sama po sebi priča svoju bajku...



Neponovljiva - naslovnica.....

Malo mojih fotkica:



S lijeva na desno: Tin Lemac, Marina Šur Puhlovski, autorica, Barbara Baždarić i Marina Katanić.



Robert Međurečan čita Marinine stihove....

image upload

Lada Žigo Španić i Barbara Baždarić

Dozvolite i jednu Marininu pjesmu:

Bože kako uživam u sebi

�ože kako uživam u sebi
To nije normalno
Navečer
Kad ugasim televizor
Jer sam manijak gledanja
Ostajem u tišini
S malo svjetla
Kako bih uživala u sebi
U onome što jesam
Što je tu cigareta
I vino
I ja
Jedna jedina
Na čitavom svijetu

Neponovljiva.

Naslov "Neponovljiva" je upotrijebljen kao samoafirmacija glavne junakinje, njezina znanja i iskustva. Nije to samohvala ili samoljublje - to su godine rada i iskustva, sjedenja uz računalo uz samoprijegoran rad, mirnoća u smislu potpune životne ostvarenosti. Bravo Marina!

S Ladom idem na kavu na Kaptol. A nakon kave - "Jutro poezije". Gošca: Sanja Lovrenčić.

Sanja Lovrenčić rođena je 1961. u Kninu. Od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu školu. Studirala je povijest umjetnosti i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te diplomirala jednopredmetnu povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1985). Tijekom studija počela se baviti pisanjem i prevođenjem poezije s francuskog i engleskog jezika; prve pjesme izlaze joj u časopisu “Quorum”, a prvu zbirku pjesama Insula dulcamara objavila je u vlastitoj nakladi 1987. Krajem osamdesetih prvi put se javlja na javni natječaj za radio dramu; nakon 1990. – kad je osvojila prvu nagradu i za radiodramski tekst i za radioigru za djecu – nekoliko godina intenzivno surađuje s Dramskim programom Hrvatskog radija kao autorica i prevoditeljica. 1994. izlaze joj dvije knjige, u dva različita područja kojima se paralelno bavi: zbirka pjesama Skrletne tkanine (pod uredništvom Hrvoja Pejakovića) i knjiga priča za djecu Esperel, grad malih čuda. Na području dječje knjige objavila je do 2007. još četiri zbirke priča (za Četiri strašna Fufoždera dobila je nagradu “Grigor Vitez”) i dva kraća romana, a zatim piše još samo tekstove za slikovnice; poeziju pak smatra svojim književnim polazištem i najvažnijim poljem djelovanja te se njome nastavlja kontinuirano baviti.

Njezina prva zbirka priča namijenjenih odrasloj publici, Wien Fantastic, izašla je 1998. u biblioteci “Quorum” Naklade MD, koja će objaviti još nekoliko njezinih proznih knjiga, uglavnom eksperimentalnog karaktera. Prvi duži roman, Klizalište, objavljuje 2005. Kao članica umjetničke organizacije Autorska kuća (2004.-2009.) postaje i nakladnica nekih svojih tekstova; tako 2006. samostalno objavljuje biografski roman U potrazi za Ivanom , za koji dobiva nagradu “Gjalski”, i zbirku pjesama Rijeka sigurno voli poplavu (nagrada “Kiklop”). Nakladnička kuća Leykam objavljuje 2009. na hrvatskom i na njemačkom jeziku njezin roman Martinove strune, koji osvaja Književnu nagradu Steiermaerkische Sparkasse i ulazi u finale nagrade T-portala.

Zajedno s mlađim sinom Adrianom Pelcom 2010. osniva nakladničku kuću Mala zvona u okviru koje se otad odvija velik dio njezine književne i književnoprijevodne djelatnosti. Ipak nastavlja surađivati i s drugim nakladnicima te je npr. roman Ardura (2012.) objavila u Frakturi. Ardura je ušla u uži izbor za dvije književne nagrade, a među autoričine zapaženije knjige spadaju i roman Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost (2018.) te zbirka pjesama Skica za junakinju (2021.). Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za neobjavljenu zbirku pjesama u prozi “Tea Benčić Rimay”.

Na književnom natječaju “Susret riječi” 2023. osvojila je 1. nagradu pjesmom Strašnoplavo cvijeće.

Osim književnim radom, kontinuirano se bavi i prevođenjem. Naslovi u njezinoj prevodilačkoj bibliografiji mogu se podijeliti u nekoliko skupina: društvene znanosti, književnost za odrasle, književnost za djecu, povijest glazbe; za prijevod zbirke kratkih priča Kuća duhova Virginije Woolf dobila nagradu “Kiklop” (2012.), a za prijevod knjige Bretonska pjesma J. M. G. Le Clézioa godišnju nagradu DHKP-a za prijevod proznog djela “Josip Tabak” (2023).

Godine 2005. pokrenula autorsku manifestaciju za poticanje čitanja Uberi priču! koja se otad kontinuirano održava u nekoliko hrvatskih gradova.

Od 2014. bavi se i izradom umjetničkih predmeta od keramike, te je svojim radovima sudjelovala na više žiriranih skupnih izložaba. S likovnom umjetnicom Ivom Valentić osnovala je 2020. Umjetničku organizaciju Piktogram, s ciljem izrade umjetničkih ručno rađenih knjiga. Dvije su autorice zajednički izlagale nekoliko ciklusa takvih radova, pod naslovom Slikoknjige.

Jedna Sanjina pjesma u prozi:

(sićušne kućne igre)
tko ti je ta koja uvijek nađe vrh brijega gdje će stajati
i vitlati naredbama – vraćaj se! ne vraćaj se!
ta koja stišće tvoj glas dok joj njegovi ostaci ne
procure kroz prste – sitni potoci, topljenje snijega
obriši pod kaže i okreće ti leđa –
i onda nema ni skice, samo puteljci prema ormarima,
sićušne kućne igre

Fotke:



Sanja i voditelj "Jutra" Željko Buklijaš



Lada i ja

Odjurila kući, prošetala Miu i dala jesti drugi put u ovome danu, sebi na brzinu napravila tortilje sa povrćem i piletinom i pravac HNK.

Predivna predstava "Nebeski svod".Predstava "Nebeski svod", koju je napisala britanska dramatičarka Lucy Kirkwood, a na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu postavila redateljica Marina Pejnović uvlači gledatelje u vrtlog emocionalnih i filozofskih razmatranja, izlažući ih složenim pitanjima moći, ženske solidarnosti, savjesti i moralnih odluka. Radnja, smještena u 18. stoljeće, nije samo povijesni prikaz, već platforma za promišljanje suvremenih dilema. Lucy Kirkwood majstorski kreira svijet prepun distrakcija koje simboliziraju mentalne prepreke s kojima se suočavamo kada moramo donijeti važne odluke.
"Nebeski svod" provocira pitanje što se događa kada žene steknu moć i jesu li sposobne prihvatiti odgovornost koju moć donosi? Istražuje se stvarnost popularne tvrdnje da je "žena ženi vuk", te se analizira kako žene upravljaju moći u različitim društvenim kontekstima. Ironija leži u tome da su ženski likovi često zatočenici vlastitih predrasuda i patrijarhalnih struktura koje nastoje srušiti. Ovo otvara pitanje: koliko je zapravo moguće ostvariti solidarnost u svijetu gdje su ulozi visoki, a povijesno usađeni obrasci ponašanja teško izmjenjivi?
Dileme savjesti su srž ove priče. Likovi se nalaze na moralnim raskrižjima, gdje svaka odluka nosi teške posljedice, ne samo za njih same već i za širu zajednicu. Ova dinamika može se preslikati i u današnjicu, gdje su odluke često opterećene očekivanjima i društvenim normama, što otežava istinski nepristrano odlučivanje.Prikazani su i današnji, suvremeni izbori - dapače, vidljivo je kako će oni izgledati u ne tako dalekoj budućnosti.
"Nebeski svod" ne nudi jednostavne odgovore. Umjesto toga, poziva na promišljanje o tome koliko smo kao društvo evoluirali (ili nismo) u našim shvaćanjima moći, ženske solidarnosti, i moralnog odlučivanja.
Kroz složene likove i njihove izbore, "Nebeski svod" postaje zrcalo koje reflektira kako naše osobne borbe tako i šire društvene konflikte, upozoravajući na to da se borba za pravdu i jednakost nikada zaista ne završava – stalno se mora obnavljati i prilagođavati novim generacijama i novim okolnostima. - preuzeto iz materijala o predstavi


Moje o preddstavi:
Ipak, čitala bih ovu predstavu kroz prizmu prvenstveno ženskoga pisma.

Zaključak: žena je ženi vuk. Ali - pod utjecajem muške porote, koja se svako malo pojavljuje na platnu i daje svoje komentare, navođenjem na najgoru moguću varijantu - gubitak jednog života. U usporedbi sa "Nestajanjem" - da, i ovdje nestaje solidarnost, ljubav, empatija....Na kraju - uvijek nas ubiju oni, koji se najviše trude prikazati da su ovdje za nas, da nas podržavaju....

"Nebeski svod", iako tragično završava - puno mi je draži od "Nestajanja". Poruka je jasnija, glasnija, ljepše prikazana. Čistija.

Nakon dugo vremena sa zadovoljstvom sam gledala Almu Pricu, "šeficu"ženske porote, koja nije izgubila ni trunku svoje vilinske, glumačke čarolije. Odlična je bila i Barbara Vicković kao zastrašujuća Lady Wax, Ksenija Marinković, Iva Mihalić....

Teatralni je detaljno analizirao i uspoređivao u svom novom postu ovu predstavu. Vrijedi pročitati.

Ljubim!