Potok42

petak, 20.03.2020.

Čekanje


Čitavi gradovi – zajedničke grobnice prekrivene
zaštitnim medicinskim nadgrobnim pločama –
mjesta bez svjetlosti, prepuna musave zlovolje
i straha, neće vidjeti povratak lastavica i mlade muhe.

Nema ni kiša ni bijelog dima iz dimnjaka, nema mirisa
okupljenih dok pričaju o svojim vrtovima i djeci. Tišina.

Gledaš guste grobove u zgradama, vidiš blizinu daljine,
čekaš prestanak vladavine zaraženog mraka, novi početak
svrhe svojih čula. I čitaš da je sve vječno vraćanje istog.



20.03.2020. u 17:26 • 6 KomentaraPrint#

subota, 14.03.2020.

čovječe na sjeveru


kakvu sliku proljeća da ti pošaljem
čovječe na sjeveru? u zakopčanoj jakni,
s kapuljačom, u raspadnutim cipelama,
odoljevaš vjetru, zagledan u crteže od
masnih šrafura ludih majstora stripa.
hoćeš li crtež poraza zime u ugljenu,
s debelim linijama i drhtavom prašinom
što sjenči čuđenje, melankoliju i nadu?
ili želiš nježnu prozirnost od vode i mrvica
koja ističe nabrekle vene pejsaža, i pristiznje
topline, vlage, uskovitlanih boja plodova
tek planiranih, u neslaganju s hladnoćom
zemlje i zraka, spremnih za rast i nuđenje?
treba li ti blještava slika u ulju ushićenog sunca
na obzoru, sunca dok se nadmeće s pastoznim
oblacima? kakva bi te slika, čovječe na sjeveru,
podsjetila na dugu proljeća slavonije? zagledan si
u crteže drvenim bojicama, irsko-zelenom najviše.






14.03.2020. u 18:31 • 6 KomentaraPrint#

petak, 06.03.2020.

Sreća


Ugledam je u vrevi, osjetim sklad,
slijedim njenu vedrinu i ležeran hod.
Ne zaustavlja se, gdje bila je dosad,
i s kim; hoću je osvojiti, ovo je pohod.

Požurim dostići je, za rukav povući;
ne osvrće se, moja čežnja ni da je dotakne.
Nimalo ne mari sreća da je hoću privući,
sustižem je, a ona za ugao zamakne.




06.03.2020. u 18:35 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.02.2020.

Izvan područja rutine


Napustiti ogromno područje rutine, uputiti se
izvan kruga utjecaja vladavine strogosti istog,
voljno popustiti nagovaranjima nepredviđenosti.
Biti sam svoj stalker, ući u Zonu bez navika.

Odvesti poznanika u predgrađe da napuni
plastične boce s deset litara bistrog bijelog vina,
složiti se s gazdaricom da su od stakla bolje.
mirisati lokvice ispod bačvi u podrumu pored ceste.

Na buvljaku osim knjiga razgledavati i druge stvari,
odabrati naočale za čitanje +2.0 i kupiti ih za pet kuna.
Staviti okvir na nos i čitati na licu mjesta stripove iz 1967-e.

Prisiliti se gledati njemačku melodramu o osljepljelom
industrijalcu, biti na njegovoj strani, suosjećati dok se
drsko i nemoćno opire posljedicama prijetećeg mraka.

Otići joj po cigarete bez uobičajenih riječi prigovaranja,
razumjeti žudnju i njeno obuzdavanje na kiosku,
u ritualu, u plućima, u našem zajedničkom prostoru.

Tješiti ga jer nije dobio dobar posao, govoriti mu
da samo uporno nastavi s potragom, slušati njegovo
baš me briga što se brineš za mene. Razumjeti gorčinu.




27.02.2020. u 18:12 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.02.2020.

na tamnoj strani mjeseca


koga zazivaš
kada tražiš
daj mi još vremena
da stanem
da se suočim
da prođem
da pronađem
da oprostim?

uzletio si i završio na tamnoj strani mjeseca.
traješ u tom području nevidljiv i nečujan
postojiš izvan domaka dragih očiju
ostvaruješ se bez pogleda na poletnu stazu
ne znaš što si htio uzaludnost te uznemirava.
istina je drukčija a ti živiš s istinom od jučer.

kome se obraćaš
kada vapiš
daj mi još vremena
da prestanem plakati
da razumijem
da se vratim?





20.02.2020. u 18:19 • 3 KomentaraPrint#

petak, 14.02.2020.

izlazak


mnoštvo na ulicama doima se jedinstveno,
zbijeno, na nepostojanom razmaku
od usamljenih promatrača. masa
svojim postojanjem prijeti potjerom;
gibanje gomile podiže plimu tjeskobe
i razvija valove panike u nepripadajućima.
izlazak je plovidba po pučini nespokojstva.
Pomisliš na konfucija i njegovu misao
o prijateljstvu kao lađi koja može prevesti
dvojicu ako je lijepo vrijeme,
ili nijednoga ako je ružno. umorno se
podsjetiš kako su lađe prijateljstva potonule,
kako su im zamjena jednokratne splavi,
i kako hulje veličaju bezglavu svjetinu.



14.02.2020. u 07:01 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 05.02.2020.

vrpca i prsten


stan je ispražnjen od zajedničkog vremena.
zidovi i namještaj čuvaju prigušene odjeke
smijeha, glazbe, tišine dok su učili. i prijekora.
odletjeli su kako bi i sami podigli svoju djecu;
njihova odbačena pera ne želim ukloniti. nikada.

trebao sam ih kao kraljeve podučiti vještini ruku
pripremati za samostalnost. okružio sam ih knjigama
i učinio ovisnima u okrutnom vremenu suparništva.
moja briga čvrsta vrpca podvezivala bi njihova krila
moja ljubav prsten kojim se prati njihov let. uvijek.




05.02.2020. u 20:22 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 28.01.2020.

Dvoje


Ne mogu se sjetiti otkada nas dvoje
raspravljamo koga je bolje imati – mačku ili psa.
A mogao sam i napisati: koga je bolje držati.
Svejedno. Nisam siguran da ćemo se ikada odlučiti
za društvo bića koje treba nježnost.
Pelin smo u goloj Dolini spomenika.

Kada netko nepozvan iznebuha pokuca
i ozlijedi nebranjenu tišinu
stan nam brže-bolje zamiriši na osvježivač zraka;
oboje uklanjamo lelujave tragove isijavanja
izdajničke kuhinje i mirisa naših tijela.
Mokro smo uže stegnuto oko vrata iščekivanja.

Još donedavno pred čitanje njušio bih knjige
hoteći ući svim čulima u obećanje. U zadnje vrijeme
razbacane su po podu, pored kreveta; vidim ih
kao i sve druge stvari prekrivene prašinom.
Sve dok ona ne uzme neku koju poželim pomirisati.
Hladna smo peć puna prijašnjeg žara pepela naše žudnje.



28.01.2020. u 19:49 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 22.01.2020.

Hodočašće


Repeat pokreta,
half one hour version:
glazba kreveta.

****

od Ludoviceuma
do zastava Skoplja –
putevima kadeta Krleže.

****

Bijelina digla
nos visoko do oblaka –
snijeg se topi.

****

Zatvoren u sobi
opažam hram, svijeće, kad –
uspomene hodočaste.


22.01.2020. u 19:11 • 12 KomentaraPrint#

petak, 17.01.2020.

Nisam zaboravio


Uspomeni na Č. S.


Što si sve propustio otkada si izdahnuo
Ja ne vezem više pike
Na licu psihološke tkanine kojom smo pokrivali
Svoju izloženost znatiželji hladnoći prijetnjama
nema udubljenih i povišenih mjesta
Tužno tanko ravno bijelo platno upućuje na oskudicu
Trebalo je otimati a čekala se milostinja.

Jesmo li bili prosječni
Dok smo nudili smijeh ležernost radost
Uvijek se s nalične strane krila razdražljivost
Nesigurnost i odsustvo pokrića
Život nije povijest i uvezani sklopljeni ugovori
On je prevarant tužitelj odvjetnik i sud

Htio si uspjeti i jesi za previsoku cijenu
Odrekao si se sebe izdajnički
Na povratku iz gimnazije smijali smo se
Napadno cijelom Zrinskom
Nismo marili za prolaznike i poznanike
Vjerovali smo da smo nevidljivi dobri dusi
U pakao plesnjaka odlazio sam u
Pletenoj crnoj dolćeviti i pletenom
Prsluku s V izrezom Umišljenost je groteskna
Na kraju tjedna u Zagrebu
Govorili smo kako nas je naučila Puležanka
Kojoj si se sviđao
Ritorno alla citta che amo
A kad bi se vratili u svoj grad
Korzo bi pretvorili u bojno polje
Sijevali bi pogledi osvajane su princeze
U tom slatkom ratu
Na pomoći nam je bio barun Munchausen
A Sava je suučesnički odnosila
Naše male laži velika očekivanja
beskrajne žudnje Ostajala bi tek naša časnost

Nisam zaboravio zvukove i boje
Vremena koje nas je mijesilo kao glinu
I sada je tu Ugnjezdilo se u mojoj duši
I smeta mi disati bez kajanja i napora
Grad je razrušeno ubožište a ja sam samo jedan od
Preostalih klimavih zidova
Na kome su trošne police pune osjećajne bižuterije.



17.01.2020. u 17:43 • 5 KomentaraPrint#

petak, 10.01.2020.

zimski dani


vezani za nevidljive prste
nebeske buktinje,
dani su golema svemirska
jo-jo igračka –
zemaljska špula i
gravitacijska uzica.
zimi se odmotavaju
sve do nesavitljive bjeline,
poniru prema prijetećoj
oštrici hladnoće, silaze
do dna dubljaka studeni,
spuštaju se na smrznutu
površinu očekivane
beskrajne nepomičnosti.
zimi se dani udaljavaju
od dekora i kostima ljeta;
stud drveće svlači, ljude oblači.



10.01.2020. u 17:49 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.01.2020.

podrigivanje


Takvi nemilice piju
zajedničku
vodu zasićenu
mjehurićima
moći i interesa.
Zatim besramno
podriguju u
naša lica
tvrdeći da se radi
o čistom zraku –
neophodnom
uvjetu disanja.
Ipak, mnogi od toga
osjećaju užitak.
Drugi hoće da im
u lice podriguje
netko drugi,
a treći se i sami
hoće progurati do
vode vlasti.
Četvrti ne dišu,
osjećaju krivnju
zbog blizine
podlih nasilnika.
Peti okreću potiljak.
Šesti, ne tako česti,
podrigivanje žude
šakom omesti.



02.01.2020. u 19:00 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.12.2019.

psi i kiša


u vrijeme ono
putovali smo svijetom
i svijet je putovao u nama.
nismo tražili mir,
niti bi ga davali drugima.
jurili smo za vlastitim repom;
mladi psi teško se
nauče samokontroli.
jednog jutra jednog ljeta,
htjeli smo raditi
u ciglani na otvorenom
najteže fizičke poslove.
ali odjednom spustila se
hladna gusta kiša.
podvili smo repove
i vratili se u još tople krevete.
a možda smo repovima
veselo mahali, možda je
kiša bila spasonosna,
nisam siguran više.
padale su otada mnoge kiše,
sve manje putujemo svijetom
i sve manje svijet putuje u nama,
nismo našli mir niti nam ga
daju novi mladi psi.


26.12.2019. u 16:45 • 8 KomentaraPrint#

petak, 20.12.2019.

Tuga


I

U noći u hladnoći u oluji,
zagubili su se suhi kamenčići iskustva.
Ostavljani su na prijeđenom putu
kao putokazi za povratak u sebstvo.
Skriveni gnjev počinje kao slom
poricanja, a zadržava se
kao opiranje nametnutoj preobrazbi.

II

U metežu napretka – porastu brojeva,
izgubljeni su dani, izgubljeni su drugi.
Izigrani u igri skrivanja i pronalaženja,
ostadoše sami, bez volje da se suoče
s prazninom; utjehu potiskuje
pomisao da su razdvajanja i površnost
očekivani oblici izdaje drukčijih.

III

Iščezava svijet koji je ispunjavao oči,
odmiče se svijet koji je bio u rukama,
nisu prisutni pokretači opsesivne žudnje,
sunce užitka udaljuje se u hladno sazviježđe.
Ne može se nadomjestiti zatrto.




20.12.2019. u 18:12 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.12.2019.

balon


od početka, od tvog buđenja
dan današnji
teži u visinu; uzima maha,
napreduje, razvija se.
danas dan je balon;
o snazi tvog daha
ovisi njegovo uzdizanje.
ovaj dan uzlazi visoko,
a jesi li ti na visini
svojih očekivanja?
podiže se balon do
šiljka izvodljivosti,
pišteći izlaze tvoji izdisaji
iz razderane opne,
i ti padaš natrag u san.



12.12.2019. u 21:04 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.12.2019.

Zapali vatru


Lagano zaštitno platno tuposti
za prekrivanje pokućstva izražajnosti,
prošiveno uočljivim nitima
teško izlječive melankolije –
gužvaju sve kasnija razdanjivanja,
uklanja odsustvo zvuka zujanja muha,
trga onijemijelost razloga za studen.

Zapali vatru, osvijetli tminu,
zagrij ruke svima koji joj se primaknu.
Sin si nebeskog ognja,
obučen u blještavost i ispunjenje.
Progorjelo platno oslobodit će osjetila;
ukotrljaj u prostoriju bez zidova
plamenu svijeću kao zvijezdu Sjevernjaču.


05.12.2019. u 17:10 • 5 KomentaraPrint#

petak, 29.11.2019.

Gađenje


1

Od nadražaja osjeta njuha
kemijskom nadom u apotekama,
od teškog zadaha nepoštenja,
od isparavanja septičkih jama punih
žitkog samosažaljenja,
od soba stacionara za starije i nemoćne
dok se miješaju smrad napunjenih pelena
i mirisi jeftinih parfema na spremačicama.
Gađenje.


2

Od zvuka medijskih zvona za uzbunivanje
protiv nadolazećih nezadovoljnika
osvetničkom policijom i represijom države,
od bučnog istjecanja gnoja od reklama,
od Doplerovog efekta približavanja i
udaljavanja serijskih ubojica slobode,
od vrištanja tijela koja prekrajaju
doktori u miru, mesari u ratu,
od pucanja uma zbog infekcija predrasudama.
Gađenje.


3

Od pogleda na pale puritance,
od uočavanja očitih imitacija razdraganosti,
od zapažanja akolita obmanjivača - sljedbenika
onih koji podčinjavaju, lovačkih pasa duša,
od opažanja bezvrijednosti koja bljuju značenja,
od pogleda na činovnike, prelate, časnike,
od pogleda na parade, obljetnice, viteške igre,
psihološku profilaksu, dresuru, prokazivanja.
Gađenje.


4

Od okusa prepečene domoljubne rakije
dok se njeni ostaci pretaču iz probijene
buradi vjernosti, od okusa pohlepe, beznađa,
sjećanja na prijateljstva, ljubav, bratstvo,
od osjećaja da su u usnoj šupljini ostaci
mrtvih životinja, od dobitka gubitaka.
Gađenje.


5

Od dodira bršljana nepodnošljivog patriotizma,
opipa nepozvanog Spasenja koje hoda po glavama,
doticanja pokornosti, poziva na predaju,
krika osjetila dodira kad ubadaju jetru volje,
prislanjanja suosjećajnosti i ravnodušnosti
jedno uz drugo na brodu luđaka. Od bilo čijih dodira.
Gađenje.


29.11.2019. u 17:02 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.11.2019.

zaraženi ljudi


ljudi koji plaču kada se izvodi
svečana pjesma, a ne znaju joj riječi.

ljudi koji stoje uspravno, s rukama
uz tijelo dok vijori šarena krpa.

ljudi koje ne uznemirava podčinjenost,
spremni trpjeti drugorazrednost.

ljudi koji se ne bune, prihvaćaju
teror podvlašćivanja i iskorištavanja.

ljudi koji se žarko hoće podrediti
glupavo slave svoje utamničenje.

ljudi koji su bez samopoštovanja,
zaraženi predajom, prijete svima.


21.11.2019. u 19:33 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.11.2019.

Sve tri


BUDUĆNOST

Ekscentrični američki futurist Herman Kahn,
Glavno nadahnuće Kubricku za dr. Stranlovea,
Zastračujuće visokog kvocijenta inteligencije,
Za svoju miroljubivu vladu
Ležerno je predviđao posljedice termonukleranog rata,
I presudne tehničke inovacije.
Ali ipak nije predvidio internet.
Budućnost se može samo predvidjeti,
Mogu se samo zamisliti njeni bezoblični nanosi
Što rađaju se u glavi sadašnjosti.
A moje ratoborne futuristističke misli
Odnose se na kčer sina: hoću li dočekati da se uda,
I hoću li upoznati njenog muža i djecu.
Budućnost postoji kao neznani broj briga.

PUSTINJA

Ni krvi, ni znoja, ni suza
Više nema. Ratovi su prestali,
I razlozi za njihovo vođenje.
Sve je suho u pustoši
Proživljenih života.
Malo vlage pojavi se kao nada
Da će se sve svršiti brzo i bez bolova.

MELANKOLIJA

Tko je pauk koji je spleo
Mrežu melankolije ispod streha i
Između grana bitnosti i opstojanja,
U koju sam se upleo i ulovio
Predvidljivo kao neoprezni kukac?
Potištenosti treba dati priliku,
Samoptuživanje se mora osnažiti,
Osjećaj krivnje i neodlučnost hoće
Potvrdu o ukočenosti…
Čini se da pauk sam ja,
jer sve ovo dobro znam.


14.11.2019. u 18:19 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.11.2019.

Tri



B. Brechtu

LET PTICA

Kada sjedim na lođi svog stana
Promatram nebo i let ptica.
Ravnodušan sam kada se divlje guske vraćaju.
Ravnodušan sam kada odlaze.
Zašto onda promatram nebo
I mašem divljim guskama
Svaki put?


SHVATITI LAŽ

Sa zakašnjenjem sam shvatio
Da je u moje društvo dospio pokvarenjak.
Povjerovao sam u njegove laži o sebi,
I u svoje laži o njemu.
Istinu sam primijetio
Kada su nestalne, prilagodljive laži
Bez punomoći stvarnosti pokušale prisvojiti
Njenu postojanu jednostavnost i čistoću.


ONA SE VIŠE NE SMIJE

Koliko puta sam trpio zbog
Njenog preglasnog, nekontroliranog smijeha.
Mislio sam da tako iskazuje
nepoštovanje prema meni.
Njenog smijeha je sve manje,
Rijetko kad raspara gusto pletivo tišine
Kojim smo zamotani u usamljene čahure.
Ona se više ne smije kao nekad,
A ja ne osjećam da me cijeni više.




07.11.2019. u 17:12 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 05.11.2019.

Ona u tami


Tama je gusta kao vreća tusta s pijeskom,
oko tebe visoka je trava i jezivi krikovi,
u tebi buja strah, moliš se ocu nebeskom.
Savana je gola bit, ne pomažu raniji trikovi.

Tvoje IC naočale svrsi ne služe odavno,
oslanjaš se na preostala čula neubijena.
Očekuješ da je blizu, dozivaš ju uviđavno,
čuješ smijeh, užasneš se - ona je hijena.


05.11.2019. u 08:47 • 5 KomentaraPrint#

petak, 25.10.2019.

Spasiti sam sebe



Nitko te ne može spasiti osim tebe,
ohrabruje nemilosrdni Charles Bukowski.
Želiš mu vjerovati iako nisi siguran
tko si, tko je taj u tebi
koji bi te mogao spasiti.

Pitaš se
kako si samo mogao
cijelo vrijeme očekivati
razumijevanje
od ravnodušnih i glupih, kako nisi vidio
svoje pogrešne izbore, zašto si dopustio
da tvoja očekivanja
ne budu pretvorena u stvarnost?
Zbog čega si pristao umirati iznutra?

Jesi li siguran da nećeš opet
podleći nagovaranjima
praznih, sebičnih, uskogrudnih, licemjernih -
da budeš dobar, suglasan, osjećajan, otvoren?
Hank, može li sam sebe spasiti netko
tko je pod teretom kajanja,
što ga čini nepokretnim?

Moraš napokon razmisliti o spasavanju sebe,
jer nitko to ne može obaviti umjesto tebe,
umrtvljenog gušenjem tjeskobe.
Zar hoćeš doživjeti smrt prije smrti?




25.10.2019. u 18:43 • 7 KomentaraPrint#

petak, 18.10.2019.

svijetlo krijesnice



dani su polako postajali neprozirni;
prestajala je gorjeti vatra tvog svijeta,
u životu je prevladala mračnost,
stvari su izgubile jasnoću, a ljudi sjaj.
još donedavno si vjerovao kako je
vidljivost manja zbog neodgovarajućih
naočala, pala ti je na pamet i romantičarska
legenda da je tiho i uzurpatorski
dospjela konačna vladavina vječne noći,
da je netko urotnički navukao koprene
preko sunca nadanja i traganja.
a onda si neopozivo pojmio i priznao
da se svijetlo gasi u tebi, da tama
izvire iz tebe, da je pomrčina dospjela
iznutra. ta spoznaja je svijetlo krijesnice.



18.10.2019. u 19:10 • 7 KomentaraPrint#

subota, 12.10.2019.

snovi pobjeđuju mrak



snovi osvjetljavaju hodnike intuicije.
snovi su mjehuraste luče vremena –
pobjeđuju mrak ispred hodnika emocija koji vode
u aule razuma. kuća našeg ja ima bezbroj ulaza.
i izlaza. snovi spajaju prostorije naše svijesti
o prostorijama tjelesnog postojanja.

sanjam da je s drugim. moj nespokoj se nakuplja,
kao prljava voda, ne otječe, prijeti, zgušnjava strah.
ujutro joj ne prepričavam san da ne promjeni
odnos prema stvarnoj osobi kojoj se u snu podala.

u snu bez razloga skačem u mutnu, duboku rijeku,
u cipelama, obučen. Pomislim, uznemiren, da ću
potonuti, ali plivam prema drugoj obali. ugodno mi je.
ohrabren uspjehom osjećam da ću pustolovinu ponoviti.

sanjam kako letim iznad svoje kuće i obližnjih ulica.
vidim i zgrade nedohvatljive pogledima pješaka.
snoviđenje me prestrašilo puno kasnije kad sam doznao
da zdanja zaista postoje, da nisu astralna, da salutiraju.



12.10.2019. u 18:51 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.10.2019.

njegovo srednje ime


nepoduzetnost je postala njegovo srednje ime.
zajednički su ga ispisali melankolija
i rutina – najmoćniji članovi odbora
za primopredaju negodovanja i jarosti
u ograđeni prostor predaje - odustajanja
od borbe i odricanja od oružja.

razoružavanje odnosi svjetlosti sjaj, čekanje
donosi besmislenu mudrost, potištenost
oslabljuje tijelo, uvježbanost i navike
ubijaju znatiželju. zanimljivo je da
ne raste strah; predvidljivost uči strpljenju
i usuđivanju suočavanja s dolaskom odlaska.


03.10.2019. u 17:36 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 25.09.2019.

zabava je završila


prošla je velika divlja zabava, ispraznila se sala;
bio sam priređivač, brinuo se za ritam užitka.
otišli su uzvanici, tišina je muziku nadglasala,
na podu krhotine stakla kao da je bila bitka.

ostao sam sam, i težak je zrak, i svjetlo je oskudno,
u mislima se ponavljaju prizori, riječi nazdravljanja.
zadržat ću tek sjećanja, i osjećaj da bilo je uzaludno;
ostade društvo osame, rastužuje nemoć ponavljanja.


25.09.2019. u 21:38 • 9 KomentaraPrint#

petak, 20.09.2019.

Dan i noć


U sumrak spušta ruke svoje iscrpljeni dan;
Nemilice, i neometano, udarce je zadavao
Vrećama ljudskim, neobaziranjem ispunjenim,
Nagnutim od tereta replika koje nikada
Izgovorile nisu, tjelesima prezrelim, poniznim
Vjerujućima u vječnost, dotrajalim buntovnicima
Čije je ja podizano na platou hinjene surovosti.


Noć se pojavljuje kao živi pijesak zaborava,
Kao sukrivac za pokušaj umorstva goloruke ljubavi,
Kao gluhonijemi, slijepi davitelj sućuti i topline,
Kao android koji oponaša podlost i taštinu čovječju,
Kao skladište odbačenih osobnosti, kao dehidracija.
Jutro preplavljuje očekivanjima dobrog, lijepog, istinitog,
Jutro se hoće natjecati s gubicima u prijenosu snage.


20.09.2019. u 19:27 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.09.2019.

gdje smo



sjetim ih se sa sjetom ponekad.
nestali su mi iz vidokruga,
ili ja više ne gledam na njihovu stranu
na kojoj su se miješali smiješno i tužno.

govorio sam sebi tada da sakrijem
svoj podrugljivi osmijeh dok mi je dobra,
prostodušna čistačica d. pričala kako je
oženila sina. sigurno si se za svatove
dotjerala kao djevojka, upitao sam ju.
još pitaš, kupila si je mama novu trenirku.

nisam si mogao pomoći kadgod bih ga sreo.
suzdržavao sam se pokazati svoje nakreveljno lice.
uvijek bih pomislio na strašan potres koji je
zatresao naš grad i školu u koju smo išli. bili smo
osnovci. istrčali smo van, uplašeni, a on je rekao
da zločesti potres treba istući i poslati u kut.

znao sam da ću čim ga vidim spustiti pogled
kako ne bi otkrio moje čudnovato smijuljenje.
bio je zidar. sazidao je mom ocu bajtu od opeke.
jednog dana radilo se udarnički. ožednio,
od izrazito tamnopute susjede, zatražio je vode.
viknuo je: požuri da ti napravim malog crnca.

sjetim ih se sa sjetom ponekad. i s nemirom.
nestali su mi iz vidokruga, a možda su i mrtvi;
smrt je dobro raspoređena, pored svega je živog.
ili ja gledam na stranu na kojoj je samo tuga.


12.09.2019. u 19:54 • 6 KomentaraPrint#

petak, 06.09.2019.

sanjači


sanjači koji su sanjali borbu, bijeg, blatne bujice,
vatru, vodu, visine, vukove, vragove,
bude se podvinute volje, prestravljeni
oprekama koje ih okružuju. u zagrljaju
dubokog sna bili su vapnenac, krovne
grede; buđenje ih pretvara u ljigavo vapno,
u krhku paljevinu. sanjači su nakon buđenja
dućani ispražnjenih polica, bezlisne grane,
automobili bez startera, sužnji zbilje,
potreseni podčinjenjem cenzuri jednoličnosti.
probuđeni sanjači su cijevi spljoštene pneumatskim
čekićima dužnosti, oni su otkošteno meso.



06.09.2019. u 17:16 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 27.08.2019.

crna vreća


barometri, termografi, satelitski snimci
ciklona i anticiklona… u rukama tumača stanja
atmosfere postaju prijeteće medijske helebarde.
samo treba sačuvati glavu na ramenima od
nepromišljene, drske vladavine ljeta, pomisliš,
dok zabrinut pješačiš gradom. znoj ti natapa košulju,
tamnim staklima štitiš oči od kiseline jarke svjetlosti,
naporno dišeš, imitiraš susretljivost spram
prolaznika praznih života i punih cekera hrane,
tražiš blagodatnu tamu i hlad. ipak sjećaš se
nekadašnjih vijesti kao pilastara režima,
boje himalajske soli; ove nove nalikuju ti crnoj
vreći podšivenoj nitima poplava, suša, požara, oluja,
ispunjenoj katastrofom, kontrolom, slutnjom kraja.
hodaš po usijanom asfaltu, zastrašen neizbirljivom
prirodom, nagnut nad vrećom klimatskog usuda
zagledan u sebe u vreći, s pogledom na sebe nagnutog.



27.08.2019. u 08:21 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (5)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (5)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (4)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (4)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark