Potok42

ponedjeljak, 26.07.2021.

Četiri definicije nemoći


Da sam znao kako će život biti mračna staza,
svjetlom bih se suprotstavio, više bih se smijao.

***

Trebaš vjerovati, dužan si htjeti, valja učiniti...
Tjeskoba je opkop u kome se utapaju ove zapovijedi.

***

Ni zamasi prezira i podsmijeha ni otvoreno protivljenje,
ne mogu slomiti krila službene nadmoći glupih i zlih.

***

Ona se svega sjeća, stalno prigovara i nešto smjera.
Ona ima jaču volju za živjeti nego njezin mlađahni unuk.



26.07.2021. u 14:18 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 21.07.2021.

istraživanje među siluetama


nisam uvjeren da bi i umješni lemmy caution
pronašao izgubljenog dramaturga mojih snova.
nestanak kreatora rasporeda prikazivanja maštarija
teško je istraživati među siluetama, jednobojnim
konturama nekadašnje šarene punine življenja,
koje ne osjećaju miris ulične prašine, mora,
snijega, ne čuju školsko zvono, zvižduk parnjače,
i ne vide majčino krilo - majku svih uspomena.
zato bi isljedniku trebalo sve tragove predočiti.

pred kamerama prijatelji vladeka vukovića,
magneta za te ovisnike o filmu, ne zaboravljaju
njegove kratke noge, podstanarske sobe,
slabu radnu kondiciju. u potrazi za nestalim
snovima iz prošlosti, osnažuju iskrenost bez zazora.


21.07.2021. u 19:10 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 13.07.2021.

čekaju li smreke



ako se ne jadam, ili ako ne skrivam
svoju zavist, podsmijeh i prezir,
spram lopova, države i svakovrsnih navijača,
u susretima s poznatima,
bez prethodnih priprema, izvodim
stand up predstave posvećene nekoj temi.
tako jutros milf prodavačici
u kvartovskoj trgovini kruha i peciva,
izazvan njenom nenaučenom okretnošću,
naizgled neusiljeno, s pozom iskusnog glumca,
obrazlažem kako je čekanje
obilježje moći djelovanja, izraz vjere u budućnost,
kako oni koji čekaju, pa makar i dobro,
u sebi još uvijek imaju dovoljno
životne energije za ostvarivanje nadanja i snova,
kako je čekanje stav o neodustajanju,
da je čekanje jedna od crta mladosti.
a oni koju su prestali čekati,
sve su doživjeli i vidjeli, sve su dočekali.
ne čekaju, jer nemaju razloga za čekanje.
prestati čekati znak je starosti;
samo starci više nikoga i ništa ne čekaju.
a vi stalno i uporno čekate, završavam svoj nastup.
na povratku, ispred mog ulaza,
dočekuju me plava i srebrena smreka.
bile su sjeme. uzgojene su na nekom imanju.
kupila ih je susjeda, žive, neodrezane.
kako je to običaj, okitila ih bižuterijom.
kada su odigrale svoju ulogu božićnih drvaca,
pojačivača radosti i održanja tradicije,
zasadila ih je milostivo ispod svog prozora.
danas su deset puta veće nego tada.
čekaju li, i što, te dvije smreke?




13.07.2021. u 17:09 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 06.07.2021.

nevidljivi talog


buđenje je linija razgraničenja
između minulog i onog što će uslijediti.
iza mene je ostao još jedan dan
neispunjenih očekivanja. ostali su snovi
koje pokušavam protumačiti,
avanture filmskih junaka, posljedice
kasne večere – umrtvljujuće utjehe
zbog pohlepne gladi za zadovoljstvom.
još na samom početku polaska
prema noći, ispali su, u sudaru s
neplaniranim plašenjima, smirenost i sklad.
iz tuša teče voda koja ne ispire
samo tjelesna izlučivanja, već i
nevidljivi talog okorjelog umora.

prema meni nadiru očekivanja
iz okoline, obračuni s loše napisanim
scenarijima i površnim glumcima,
ispovijedi blogera, ravnodušnost
kao magla iz horora, uzgojeni
otrovni ljudi, samoispunjenje
proroštva, samonikla samouvjerenost
i kljasta volja koje bi me trebala zaštititi.
iz tuša teče voda koja ne ispire
samo tjelesna izlučivanja, već i
nevidljivi talog okorjelog umora.


06.07.2021. u 16:23 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 29.06.2021.

itaka


u potrazi za itakom možda si sve udaljeniji od cilja,
jer plovidba ne jamči dobar pravac prema odredištu.
čežnja ne ubrzava tvoj dolazak natrag,
na susret s onim što te je pripremalo za tuđi rat,
i s onima koji priželjkuju tvoj povratak.
tvojim očekivanjima protivi se more,
tvojoj nadi ne pokoravaju se brod, jedra i vjetar,
tvojim planovima odupire se posada;
vodi te svrha putovanja, održava volja,
pomažu samopouzdanje, lukavost i trpljenje.
u potrazi za itakom htio bi se osloboditi osame.
samoća nastaje iz premalo očekivanja od drugih,
i previše od sebe preblizu ničemu.



29.06.2021. u 17:28 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 22.06.2021.

prizivanje duhova


sjećajući ih se, mi prizivamo duhove,
promatrajući ih na fotografijama –
zaleđenom vremenu
na sjajnom papiru,
mi postajemo mediji,
dodirujući njihove stvari,
u nama oživljava moć
vladanja nestvarnošću.
na te spiritističke seanse,
bez polumraka i doticanja ruku,
bez ektoplazme,
dolaze naši prethodnici,
neki iz magličastog doba
izgriženih olovaka i tupih šiljila,
neki iz očekivane zone za ispadanje.
umorni smo od razgovora i poruka,
jer sve je duža kolona sugovornika
koji se odazivaju prizivanju.



22.06.2021. u 17:46 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 15.06.2021.

izdisanje


kao iscrpljen konj
na putu kroz pustinju i prašumu
osobne afrike,
izdiše urođena snaga, obožavanje
naglašenih razlika, egzotika i
naklonost prema otmjenosti.
sve u mravinjaku opstojanja,
od žene - bića za kojim se žudilo
kao za de maistreovom lijepom
životinjom čije istančane draži
razveseljavaju i olakšavaju
ozbiljnu igru politike, koje je
predmet obožavanja i radoznalosti,
do parada i svečanosti, lihvarskih
obezvrjeđivanja, vojničkih vrlina,
plemenskih zahtjeva, svojstava
propisane ljepote – sve je postalo
odjek sanjarenja, izljev otpora zaboravu.
nisu izdahnuli samo pejsaži, prostor,
svjetlost, zidovi svijeta bez propagandne
ornamentike, jednostavna, blazirana priroda,
priprosta u usporedbi s ženskim pogledom,
ludorijama povijesti, knjigom, glazbom i plesom,
hodom prema slobodi izvan poretka nužnosti.





15.06.2021. u 17:54 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 08.06.2021.

smrt i nemir


kada je upravnik milutin ubio džimija barku,
otvorila su se vrata poljskog zahoda,
okruženog korovom i tamom zabiti;
na prizor je palo zastrašujuće svjetlo,
a ja sam osjetio bol konačnosti.

kada se ubio kurt cobain,
prestala je moja vučja glad za rockom,
obustavljeni su opijajući rituali mladosti;
sustigao sam čovjeka sličnog sebi,
ranjavih nogu od cipela i ceste.

kada je umrla mira furlan
teret tuge vratio je moj film unazad,
na kadrove o dobu bez časti i poštenja;
osvetničku utjehu našao sam u objavljenim
imenima gadova koji su joj naudili.


08.06.2021. u 15:47 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 01.06.2021.

Kada je vjetar izdahnuo


Vjetar se cijelu noć ostvarivao: spuštao se, podizao,
nudio, tražio, zanovijetao, prijetio, molio, lomio,
nasrtao na lišće, pomicao crijepove, mreškao rijeku.
Oslabio je pred zoru; kada se potpuno razdanilo
prestao je, i kao posljedica i kao razlog nestao je.
Bio je naprasan i glasan, a sada tišina vlada.
Vjetar je izdahnuo, limeni pijetao je predahnuo.



01.06.2021. u 12:05 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.05.2021.

klanfa


zatrebale su mi klanfe što povezuju grede
za nositi težinu jedne nove lirske kuće.
počeo sam ju od krova slagati
da se zaštitim od olujnih pljuskova potištenosti.
jednu klanfu nađem u umijeću ratovanja sun tzua:
kad smo okruženi svim opasnostima,
ne treba ustuknuti ni od jedne;
kad nemamo nikakvo oružje, treba računati na sva;
kad smo iznenađeni, trebamo i sami iznenaditi neprijatelja
.
poezija je građevinarstvo; iskustvo pjesnika
drvo je, a vještine i znanje drugih, metalni elementi spajanja.
sagradit ću do temelja novu zgradu za obranu od udara tjeskobe:
u prilikama kad se treba bojati svega,
ne treba se bojati ničega.



27.05.2021. u 18:37 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.05.2021.

nema povratka


jedno jutro, u beskrajnoj petlji snoviđenja,
potaknutog čitanjem biografskih saga
stefana zweiga, ponavljalo mi se
neznano puta da sam juan sebastian elcano,
da sam se na victoriji, nakon puta oko svijeta,
vratio tamo odakle je krenulo magellanovo putovanje –
u španjolsku luku. kada sam se razbudio pomislio sam
kako je taj san suprotan životu, kako moja
jedina plovidba neće završiti povratkom
na mjesto polaska, kako neću doći natrag, na početak.
naši brodovi završit će put negdje na oceanu,
oštećeni i sami, potonućem u dubine, u mrak.
a zašto onda svi šalju SOS poruku?



20.05.2021. u 16:10 • 7 KomentaraPrint#

petak, 14.05.2021.

negdje iza ručka


od buđenja pa sve do odlaska u krpe,
ja sam samom sebi pokretni spomenik –
zdanje posvećeno uspomeni na čuvene dane
lakomislenosti. ispituju me pogledom i
vide utvrđeni srednovjekovni dvorac –
sa zidinama okruženih jarkom ispunjenim vodom
za obranu od dosadnih. negdje iza ručka,
u kratkom razdoblju usporene svijesti,
između košmarnih priviđenja i pronicljivih
definicija sebe u svijetu, i svijeta u sebi –
predosjećam golubove kako upropaštavaju
spomenik, i ovnove kako razbijaju vrata dvora.



14.05.2021. u 20:05 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.05.2021.

Prezir


1
Kosu im bezobzirno raščupati,
raščupanu lakom zaziranja učvrstiti,
pa ih zatim za čupavu frizuru prekoravati.


2
I dosad, i u ovaj čas, i nakon,
zadržavati se između podsmijeha i gađenja.
Obnavljati sebe njihovim obezvrijeđivanjem.


3
Biti iznad njih tako što im spuštaš;
ili samo u sebi znati ili razglasiti kako si nebo
koje jeste ispuštatanjem ozljeda na njihov osjećaj časti.



06.05.2021. u 20:53 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 29.04.2021.

uvrnuta skica


pričica pripada usputnim zapisima
i zapisanim usputnostima,
ispunjenih skicama prijatelja i znanaca
u uvrnutim okolnostima.
čuo sam ju od stare znanice, u prolazu,
bez strpljenja. na kraju susret je otklizao u smijeh.
ono što sam čuo na suprotnoj je strani
od svakodnevne dosade:
kako njeguje invalidnu staricu,
majku udovca, kako nabavlja namirnice,
kako čisti stan, i kako je njenog sina u žalosti
jednom zatekla kako zaneseno masturbira.
kako ste oboje reagirali, upitao sam skrivajući
zaprepaštenost. bilo mu je kasno prestati,
a kada je svršio, pružila sam jadniku
papirnati ručnik, odgovorila je pritvorenih očiju.


29.04.2021. u 17:47 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.04.2021.

svijetovi mašte, užitak, glazba


svi priželjkuju vječnost pa čak i bogovi,
svi stare pa čak i ola ray,
svi umiru pa čak i hercule poirot.

zašto nije moguće doživjeti užitak od nekada
ako iznova pokušaš ući u dječačke svijetove
čudnovatih zgoda šegrta hlapića,
junaka pavlove ulice,
stripova iz plavog vjesnika i kekeca
i disneyevih crtanih filmova?
Je li tvoje uživanje ovisno o melodiji, harmoniji
i ritmu tonova, glasova i šumova u tebi,
ili su zadovoljstvo i glazba istovjetni?

zašto nije moguće doživjeti užitak od nekada
ako iznova pokušaš ući u svijetove mašte?
zato što se skladba tvog života svela na
sjetnu temu sa samo nekoliko varijacija.



22.04.2021. u 19:14 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.04.2021.

iskustvo o iskustvu



sve će jednom biti prošlost –
nalazim ovu utjehu u svom iskustvu -
kada u noćnim morama moje kretanje,
po obilježenoj stazi postojanja,
nabasa na obeshrabrujuće prepreke.
s olakšanjem dočekujem jutro i buđenje, jer
svjetlost zbilje rastjeruje košmare kao vjetar oblake.
sljede postupanja po navici, upotreba tijela
po mogućnosti, unajmljivanje domišljatih
oblika napretka po potrebi, iznajmljivanje
uma po dogovoru; zbilja je samo
nastavljanje gomilanja iskustva
koje ne oslobađa od još većih
zapreka u novim morama.
sve će jednom biti prošlost –
tješim se iskustvom o iskustvu.



15.04.2021. u 18:12 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.04.2021.

podčinjavanje


kada oni obredima zazivaju boga,
svog zapovjednika i začetnika običaja,
on se raduje što ne vjeruje u tog
stvoritelja i gospodara svijeta i vijeka.
jer, njima je nadljudsko biće razlog
traženja izgovora da se pokore.

kada se oni poslušno i ratoborno
oslanjaju na neupitnu dobrotu tvorca,
ispunjen je zadovoljstvom da nije vjernik.
ne želi podvlašćivati druge hineći da se
drži zapovijedi svetosti i vječnosti.
čovjek i brat ne teži podčinjavanju.


08.04.2021. u 15:55 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.04.2021.

u ravnoteži


i kao što ti voliš pisati
tako i ja volim...
naizgled ničim izazvani
propentaju oni ovu tvrdnju
o psihološkoj recipročnosti,
kojom uspostavljaju ravnotežu
na klackalici utjecaja.
svrstavaju nas u važne i snažne
i odaju neku vrstu priznanja
za izuzetnost, jer smo drukčiji
od drugih, a međusobno slični.
bilo bi istinitije kada bi rekli:
i kao što ti voliš čitati...
jer istina je i to da se
istina u različitim okolnostina
njenog izricanja ne podudara
sa samom sobom.

a htjeli bi oni započeti pričati
poučne priče o sebi,
o rezultatima svojih odabira,
o postignućima svoje volje,
o ispravnosti svojih odluka.
ne slušam ih dovoljno pažljivo;
kroz misli mi počnu prolaziti
nestvarni upućivački prizori
iz ravnodušnog grada
u kome sam uobličen,
života kakvog sam se pribojavao:
uronjen sam u preduboku toplu
kupku s mirisnim solima djetinjstva,
stojim na stratištu s konopcem
bolesti iznad svoje glave,
u lovu sam na plahu divljač
položaja i uspjeha,
gledam otvorenih očiju
u pomračeno sunce nade.

i kao što ti voliš pisati...
o prividu, lažnim pretpostavkama...
tako i ja volim o tome čitati.



01.04.2021. u 16:48 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.03.2021.

podignuo sam uspomenu


jedno jutro iščeznulo sjećanje na c.
ispalo je iz mene pred mene,
neočekivano kao knjiga iz
drugog reda nakrivljene police.

podignuo sam uspomenu i ugledao
profinjenog čovjeka, s cinober
vestom i krem samtericama.
stvarno, gdje je on stvarno?

istog dana saznao sam da je
umro prije četiri godine, da ga je
pojeo rak. kasniš s tugom, rekli su.
ne, on je za mene preminuo danas.


25.03.2021. u 15:42 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.03.2021.

on je rusija koju se ne može obuzdati


na karti suše nalazi se i njegovo
smeđe, popucalo polje života;
na rubovima je sparušena razboritost,
nestalo je zeleno, usjeva je sve manje.
možda kiša nikada više neće pasti.

ona ga budi noću, provjerava je li živ.
zašto? ne čujem da dišeš, kaže mu.
ne kuha mu čajeve dok hropti,
već govori da ide doktoru.
kasni u polasku i dolasku, prigovara, prigovara,
uspoređuje s prinosima na najboljim oranicama.
vjeruje da tako iskazuje brigu,
da zaustavlja zajedničku sušu,
a zapravo raspiruje sile poremećaja.

on čuva svoje samopouzdanje,
spriječava rušilački pritisak i komadanje,
ranim otkrivanjem ubojitih projektila.
ne dopušta pristup svom sibiru,
spreman je za hladni rat.
on je rusija, ima snažne odgovore na
umno ograničenu strategiju njenog obuzdavanja.
možda kiša nikad više neće pasti,
ali to nije istina nego zastrašivanje.



18.03.2021. u 16:56 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 10.03.2021.

Čežnja je smrtna


U potpunosti je u pravu veliki Stendhal,
bonapartist i zaljubljenik u Italiju:
usamljenost nije u tome što smo sami,
nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo.
Čežnja je duboka obuzetost da življenje
prožmemo dodatnim značenjima podrške sebi.
Čežnja je bolni zahtjev za približavanjem drugima.
Čežnja je mučna potreba da smanjimo
ogroman teritorij vlastite ograničenosti,
i zaustavimo širenje nadiruće neizvjesnosti.
Zašto je čežnja smrtna? Zašto svijet postaje sve manji?
Zbog čega se povećava jalovi prostor ravnodušnosti?
Prestajemo snažno željeti, jer gubimo svojstva
osjeta okusa i mirisa za ljubav i radosne trenutke.
Umiranje čežnje prethodi usamljenosti.
Usamljenost je kraj ispunjenosti čuvstvima naklonosti,
i početak vladavine tjeskobne i dosadne praznine.




10.03.2021. u 13:11 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.03.2021.

povratak na jeftinije oštrice


tog dječaka za školu više ne priprema majka.
jedino mu priredi opranu i izglačanu odjeću.
on ju svako jutro sam bira, sam se oblači,
sam veže cipele. nastoji, griješi, uči.
tom muškarcu, koji se brije od vremena do vremena,
prihvatljiva je preporuka da se vrati na dvostrane
wilkinsonove britvice, na povremenu glatkoću.
zaraslu bradu treba grublje, redovitost traži finoću.


04.03.2021. u 17:01 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 24.02.2021.

teći prema izvoru


kada bi se neumitan slijed
u našim životima zaustavio,
kada bi predodređenost prestala
teći prema ušću,
neugrožena bi ostala samo prošlost.
poput vode zasićene plinom,
hlađene, zaboravljene i zaleđene u
zamrzivaču, sa zarobljenim
mjehurićima, u nabubrjeloj prošlosti
sjajile bi se perle prštave mladosti.


starica ružica leži i razvrstava nesmrznute
mjehuriće proživljenog.
uočila je balon vremena prije svjetskog rata,
kuharsku školu u bavaništu,
upraviteljicu lidu latkovu
kojoj je kuhala kavu, i bila štrkljavo rulence.
nešo, stara kost iz pedeset i neke,
priča priču kako ponekad pogleda prema
plikovima gimnazijskih dana. imovno zbrinut
sa sjetom se prisjeća dana
oskudice i uspoređivanja,
vremena bez televizora i nogometnih derbija.

kada bi se usud pretvorio u vremensku krutinu,
jedino bi gazirana prošlost protjecala – prema izvoru.



24.02.2021. u 18:11 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 16.02.2021.

bez briga


shvatio si odavno kako zapravo nikome
ne trebaju još i tvoje brige. svi su izobličeni
od težine vlastitih. predlagao si razmjenu briga,
uspostavljanje ravnoteže, poravnanje,
kratkotrajna rasterećenja. funkcioniralo je
samo neko vrijeme, jer svi ste se obamanjivali
ustupanjem briga. otada si uzor za skrivanje
razdiruće uznemirenosti: ogovaraš svoj grad,
s prezirom i podsmjehom govoriš o vođama,
šalješ linkove o tajnoj povijesti,
prosljeđuješ mailove koji ne sadrže
prijetnje o posljedicama ako ih se ne
prosljedi dalje, lajkaš i banalne postove,
raspravljaš o kuhanju, glazbi i životinjama,
u dopisivanja uvrstiš uspomene iz srednje,
zatražiš savjet o gadgetima, zdravlju i odjeći...
naklapaš, a bez glasa si, prisutan si, a nema te.



16.02.2021. u 18:06 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 10.02.2021.

isušivanje


sve više i brže rasprostire se isušeno,
besplodno tlo; pušu topli, jednolični
vjetrovi, nanose zrnca pijeska u lice;
odavno je presušilo jezero smijeha,
ne teku više duboke rijeke razgovora.
nestali su iz srca nezadrživi šamani
koji su uspjevali dozvati kiše radosti.

dospio si u pustinjsko doba, prolaziš
pored dina, kroz in salah, odvajaš se
od mediterana, a nikada nećeš stići
do ekvatora. strepiš od žeđi, zavidiš
devama, haluciniraš da će te prekriti
sipko uništenje; močvare su još jučer
bile tu, u dobu poplava, i živcirale te.



10.02.2021. u 18:22 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.02.2021.

Meta


Nisam poput lutajućih propovjednika, ja se samo
ispovijedam, oblačeći metaforički, obredni suf,
prenoseći sažetke usklađenosti života s mističnom
praksom onih koji razbacanu gomilu smisla povezuju
i obnavljaju, onih koji razbuđuju usnulu nadarenost.

A kad jedan od sufija izrekne: nitko od mene nije
naučio vještinu gađanja iz luka, a da od mene nije
kasnije načinio metu, ja zašutim, dodirujući obilježeno
mjesto na mojim prsima, leđima i glavi. I gađaju učenici
metu na svom ocu, mužu, prijatelju, uredniku, učitelju.



04.02.2021. u 16:24 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 27.01.2021.

iščekivanje smisla


oblaci, ptice, zvijezde,
oruđa su proricanja;
nebo je stol za gatare.

***

i kada se prašnjava cesta
pretvori u gusto, ljepljivo blato,
ne prestaje voditi k tebi.

***

usamljenost je zamak okružen
kanalom s vodom odvraćanja.
pokretni most: poput odluke
da se odluka ne donese.

***

iščekivanje ima smisla,
ako smisao iščekuje ispunjenje,
a ispunjenje obećanje.


27.01.2021. u 12:02 • 6 KomentaraPrint#

petak, 22.01.2021.

u središtu zime


u središtu zime nagomilana je nepokretnost
na poligonima obuzdavanja slobode. pomažu
joj sprave neupotrebljivosti i neodređenosti.
zima je sva od negiranja, neumoljivi stop proširivanju
suvišnih pojedinosti, luđačka košulja za izazovni
bijeg u toplinske vrtloge, uvjerljiva pobjeda
nad otporom kralju ledu. svi znaju da je zima
samo prividno dorečena i pobjednička, ali, drhtanje,
škripanje koraka, cvokotanje, cupkanje, vidljivi dah...
daju svoj prilog stezanju zaborava i ošamućenosti.

u središti zime namnoženi su nepomičnost,
degradirni oficiri dobrog raspoloženja od sunca
datog, oštri mirisi iz dimnjaka, težina neba.
nebo ima boju prljave vode od pranja kuhinje,
horizonti su panonski daleki, staze su crne zmije.

u središtu zime nalaze se prigušivači za šarene
pucnjeve prirode, snježno nezadovoljstvo
datim oblicima, saveznički vjetar, lanci beskorisnosti
kojima su omotani stolovi na terasama kafića.

u središtu zime je raspusni nakit od inja, smiješni
prodori topline i vatreni govori protiv čudne klime.



22.01.2021. u 15:45 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.01.2021.

u mislima



kaže mi, brate, ti lebdiš, kao da nisi
na zemlji; gdje si odletio u mislima?
cima me na ispovijed i upućivanje na
lokacije mojih tajni. hoće me oslabiti.

smijem mu se u ravno u znatiželjno lice,
spominjem vijesti, potres, koronu, trumpa;
zaustavljam njegovu potrebu da na moj vrat
nabaci omču. kažem mu, druže, odustani.

znam da se ne pita zašto bolivijke nose šešire
kao obavezni dio svoje nošnje. bijah u mislima
njemački inženjer koji gradi prugu na suncu.
šešir moj premali dajem njoj da bude svoja.

ni naslutiti ne može da sam u mislima bio
na njenom mekanom venerinom brijegu,
na ispaši, iznad vlažne pećine s blagom,
oko ekvatora prekrivenog raslinjem smisla moći.



14.01.2021. u 13:06 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 06.01.2021.

Smrt


1
Vječna Sjena.
Sjena na vječnosti.

2
Divovski vir.
Iscrpljuje jezero života.

3
Polazak za nepovrat
S posljednje postaje propadanja.

4
Kraj bolesti, patnje i samoće.
Početak milostive pustoši.




06.01.2021. u 09:18 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< srpanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (5)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (5)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (5)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (5)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (5)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (4)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (4)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark