Potok42

srijeda, 10.10.2018.

zatečenost


juri novinar ulicom
za vrućim vijestima,
na crnim izvještajima,
ususret brzim obavijestima.
u posljednji tren
primjeti me
i sjeti se pozdraviti.
za njega sam podlistak
u tri dugačka nastavka
o zlatnoj groznici na aljasci.

komentator o temama
iz kulture i politike
našeg grada i domaje
sam sebi kuha ukusna jela,
poslastice u kojima uživa
kao u omalovažavanju i
vrijeđanju gradonačelnika.
kada sam ga upitao
što će si danas skuhati,
on mi je znatiželjnom
odgovorio kako ne zna,
da će samog sebe iznenaditi.

privržen ge plusu,
antidruštvenoj mreži,
nadprosječno maran,
u svom krugu utjecajan,
samoproglašeni influencer
sa žaljenjem dočekuje najavu
upokojenja te mrežne
podvorbe za njegovo
javno isticanje.
nestat će prijateljstva,
izgubit ću poklonike,
žali mi se;
kao da se o sahrani
srodstvenika radi,
kao da će se
pokopati budućnost.




10.10.2018. u 19:48 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.10.2018.

I ona živi na brdu



Partibrejkersima

Dani joj uobičajeno prolaze
i svi pitaju za nju;
svi misle da je pametna,
svi misle da je pametna.

S njenog brda ne vidi se grad
zbog smjelosti magle da zaustavi
pogled na skriveni kaos;
prozirnost i obojenost su u njoj.

Moli se panteističkom bogu,
ponavlja ja sam svi, svi su ja;
tamni ponor godina zatrpala je
znamenjima činjenja i uspomena.

Radost je ukras njene pomirenosti
s budućnošću, zadovoljna je sadašnjicom;
njeno milosrđe nije prazna jeka,
zdravlje ju čini umjerenom prema sebi.

Ona se upućuje, ubija i stvara
iz višecjevnih bacača društvenih
mreža, ona dezinficira stvarnost
gorkim zadovoljstvima sanjanja.

I ona živi na brdu, fotka totale i detalje,
vrši društvene dužnosti, javno služi
idejama; rođena je da svi pitaju za nju,
svi misle da je pametna, a dani odlaze.





04.10.2018. u 17:15 • 12 KomentaraPrint#

subota, 29.09.2018.

interval, šuma, melankolija



s mutnim užitkom pokoravaš se
životu kao prekratkom izbivanju
iz bezoblične nepomičnosti u koju se
iznova, neznano kada, moraš vratiti;
grozničavo prihvaćaš življenje
kao privremeni vremenski razmak
između dva neopoziva mirovanja,
kao tvoj interval dobiven bez ugovora,
u kome se na način trgovaca
razmjenjuju ljepljivi razgovori
sa sobom o sebi za sebe,
s govorima drugih o sebi za tebe.

ne prestajući, hoćeš proniknuti
u halucinarajući slijed
zabuna, nespokojnosti, razuzdanosti,
iznurenosti, razmetljivosti, pomirenosti.
cijelo vrijeme želiš shvatiti čudnovate
omjere memle i slatkoće, monotonije
i ponesenosti, abdikacije i osvajanja –
u svojim zalihama sugestija straha i nade.

a kada povjeruješ da su odgovori u refugiju
uma prema kojem te vode zasluge i pravda,
govornici se počinju udaljavati, ogorčeno
i sve češće se osvrćeš, ostavljen i zaboravljen.
u šumi si oduvijek, a ona ne poklanja mir
potreban dvorišnoj životinji poput tebe;
tvoj interval s više zaobilaženja nego susreta,
pretrpan je srušenim stablima melankolije,
smanjen ponorima prešućivanja obilaznica.






29.09.2018. u 16:52 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 19.09.2018.

Šetnja oko jezera Petnja



1
Ispred osamljenika
jezero zapljusne obalu;
on čuje: kako si druže.

2
Tragovi znoja
košulju lišavaju nedužnosti;
otisci krivice sramote ju.

3
Šaran u rukama ribiča
ne zna da je objekt fotografiranja;
praćaka se bez osmijeha.

4
Gubio se u
nepoznatoj vodi; nisu mu
pomogle poznate ruke.

5
Na kraju obilaska
shvati da jezerska udolina
nema početak.




19.09.2018. u 06:42 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.09.2018.

milostivi dan


danas je dan bio iznimno milostiv. zaodjenut plaštem,
satkanim od suhe topline i blistave svjetlosti,
bez zadihanosti je odnio pobjedu nad tamom tuge
smještenoj u borama nespokoja i samotničkim
odricanjima zaustavljenih. obodrio ih je da poput
nezaštićenih migranata izdrže svoja duga premještanja
pored antagonističkih čuvara nametnutog pravovjerja,
da ustraju u spriječavanju spriječavanja prelaska granice
prema teritoriju bez straha od žrtvovanja jednog od mnoštva.

i ti si migrant koji čeka pred granicom. pod zaštitom si ovog
dana koji zapravo svečano najavljuje uvenuće ljeta;
ilegalac si i odlaziš u zaklon, na ispucalo betonsko dvorište
kuće svojih mrtvih roditelja. zemlja proviruje samo uz zidove.
dok jedeš crnoplave bobe izabele, njihov zanosni miris miješa se
u nozdrvama sa slatkastim, tamnoputim mirisom paljevine
nepotrebnih ostataka preobilja iz nedalekog vrta; mirisi te vraćaju,
u prošlost, a tišina jača njenu krhkost i prisutnost čuvstva čežnje.
kad se dan sklupča i podvine noge prije odlaska u nepovrat noći,
kada iščezne njegovo herojstvo i uloga jarko zlatne valute,
shvatit ćeš da je samoća posljednji komadić tvoje supstance.




13.09.2018. u 19:26 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 05.09.2018.

nesporazum


baudelaira su buržoaski glupani,
koji su neprestano izgovarali riječi
moral, nemoralnost, nemoralno,
podsjetili na kurvu od pet franaka,
koja se u njegovom društvu, dok su
jedanput prolazili louvreom,
crvenila ispred besramnih kipova
i slika, pitajući se kako se takve
bezobraštine smiju javno pokazivati.


a mene piskarala, fanatično privržena
obostranoj požudi s izvorima rasapa
ljudskog bratstva i jednakosti,
podsjećaju na pse i mačke puštene
na dvorište kako bi se samostalno snalazili.
mačke će preskočiti ogradu koja ga omeđuje,
potražiti miša, lokvu s vodom, spas,
a pas će zavijajući crknuti od gladi i žeđi.
škrabala su poput pasa koji samo čekaju
da im gazda nešto baci kako bi preživjeli.
i dok ugibaju ograđeni, pitaju se tko je
mačkama omogućio prevladati nesporazum.

05.09.2018. u 18:07 • 5 KomentaraPrint#

petak, 31.08.2018.

astronomija i jadikovanje


u mladićkom dobu sanjanja o putovanjima
izvan mjesta začetka, izvora i potjecanja,
prirodno ih je počela zanimati astronomija,
pojave u svemiru, mehanika nebeskih tijela,
i poezija – nesputani let u psiho sondama.

izračunali su kako bi međurplanetarni brod,
ako bi se na samom početku pogrešno usmjerio
za samo jednu lučnu sekundu, promašio mars
za oko milijun kilometara, ovisno o orbiti planeta,
i odletio daleko od cilja, u pustu tamu, u bezdan.

neki od njih danas pišu usputne lirske zapise,
samoptužbe i izgovore o tome da su njihovi
brodovi prošli pored svojih ciljeva, bez skretanja,
zbog odlaganja obveza ispravljanja pogrešnih pravaca,
prema sunovratu, prema nepovratu, prema jadikovanju.


31.08.2018. u 08:44 • 8 KomentaraPrint#

petak, 24.08.2018.

memento


poslije njegove nagle smrti,
a prije nego što će prodati kuću
u kojoj je živio bez odjekivanja
u prostoru i vremenu grada,
po šablonima usamljenika,
sestra nasljednica, razdijelila je
znancima i prijateljima svoga brata
svu odjeću i obuću koju je imao.
birani, vrijedni komadi od vune, štofa,
pamuka, samta, teleće kože, ševroa…,
natopljeni skupocjenim mirisima
koji su podsjećali na njegove
potisnute težnje o kojima se
samo nagađalo, i na davnoprohujale
uspomene koje su vodile rasapu,
dospjeli su u posjed njemu bliskih,
kao pokloni-uspomene na posvećenost
ljepoti i sklonosti k prestižnom sjaju.
za njezin performance saznao sam slučajem,
nakon što je sve neopozivo završeno;
zaobiđen sam, izostavljen, ispušten,
bez ijednog suvenira s naših zajedničkih
bratičkih pohoda u santorije sjete i snova,
možda zato što sam s njim bio
na nekoristoljubiv način više od prijatelja,
i izvan rastegnutog kruga pogrešnih idola.
ostale su mi samo fotografije na kojima odjeća,
meni prevelika, na njemu blista kao i osmijeh,
i sjećanje na njegovo navođenje baudelairea:
postoje samo dva mjesta gdje valja platiti
pravo na rasipanje: to su javni nužnici i žene.




24.08.2018. u 18:49 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.08.2018.

povjerenje, prijateljstva i usamljenost brodova



narušenost očekivanog poretka,
poremećaji u povjerenju,
pojavili su se prilikom prekrcaja
skupocjenih riječi o tajnama,
mislima i osjećajima,
s brodova na brodove naše
zajedničke privrženosti i naklonosti,
na otvorenim morima
straha i nedruštvenosti.
riječi koje smo dopremali bile su
suhe, sipke, podatne i nezaštićene,
i vjetrovi nesigurnosti i valovi izdaje
pretvorili su ih u oštre kamenčiće
sebičnosti i neuzvraćenosti.

nepovjerenje je udaljilo brodove,
promijenilo putne planove i odredišta,
osujetilo razmjenu i potrebu zbližavanja.
prepušteni sebi samima, odveć oprezni,
manje ranjivi, iznevjereni, zatvoreni,
neizloženi rizicima povjeravanja,
ali bez novih prilika za dokazivanje –
ćutimo nezavisnost i usamljenost,
ograničenost davanja svojih dragocjenosti.
iako imamo potpune sebe,
iako smo slobodni od uzajamnosti,
još uvijek na palubi pronalazimo
suhe, sipke, podatne riječi prijateljstva.






16.08.2018. u 19:16 • 7 KomentaraPrint#

petak, 10.08.2018.

iz arhive ratnog snimatelja


kao da je život postao bešavno sjedinjenje posljedica
razaranja navođenih medijskih projektila,
kiše komunikacijskih gelera, i užurbanog hodanja mrežom
rovova u potrazi za tišinom i mirnim mjestom za objed.
nije li on to oduvijek bio, rat bez početka i kraja,
empirijski kostur, mišićno tkivo i tetive što povezuju datost,
uz pomoć kojih se pokreće antiutopijski eshaton?
legitimno nasilje, terorističke krtice, skrivanje ciljeva,
bijeg od nadzora izrabljivača, umjetne krize…
bitke su u ratu za ljudski um i kupovanje odanosti.
dok pretražujem podstrekačke tv kanale
i koračam pločnicima na kojima se ljeska
još neosušena krv nevinih, postajem ratni snimatelj.
zanimaju me izoštrene fotke, algebarski dokazi ugnjetavanja,
presjeci skolioze epohe, srušene zgrade nadanja, kadrovi zbjegova.

dok traju gnjusne pobjedničke svetkovine (u) kojima
se najviše vesele invalidi, čuju se onomatopeje
patnje porobljenih, postiđenih, protjeranih.
i ništa nije onako kao što se na prvi pogled čini.
ispod slavodobitnih scena povijesti, nalaze se skriveni slojevi,
prizori iz uništenog građanskog života i portreti ratnih nevoljnika.
snimam dva prizora i portrete, između ratnih udisaja i izdisaja.
majka četvero djece, pogrbljena, neugledne vanjštine,
kupuje na akciji pet kila pilećih nogica.
govori svima da su za temeljac, a neki u redu znaju
da će ih ona i gladna djeca glodati dok se tata ne vrati
s mora, s hvara, gdje u sezoni radi kao pomoćni kuhar.
ratni sam snimatelj meteža, ružnoće i stida bezalenih.
dva stara poznanika na tržnici raspravljaju o beli hamvasu,
hamsunu, ivici prtenjači, julijanu barnesu. Jedan ganutljivo
govori drugome, osujećenom, kako mu je uvijek drago
kad se sretnu. a ja dobro znam da mu, dok je bio direktor,
nije dopuštao ući u svoj direktorski ured, uz nadmene izgovore.
ratni sam snimatelj tanjuronauta koji imaju baze na cydoniji,
vanzemaljaca koji pomažu da se ljudi stave u škrip
i iz njih cijede znoj, suze - kapital neprestajućeg rata.




10.08.2018. u 19:48 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 01.08.2018.

vrtlog i nova


stari, uvaženi pjesnik, veliki zaljubljenik
u internetsku gomilu i svoj inkognito,
više ne izaziva zabunu kod odanih
obožavatelja njegovih versus pjesama.
naglašeno skloni oni bodre dueliranja.
poetski arbitar sa širokim čipkanim
kolarom u lirskim fb dvobojima
jednima podilazi, druge nadilazi.
ostale mimoilazi i zato je sebi vrtlog.

jedna mom i'd like to fuck (actually granny)
poput starog pjesnika hoće se izdašno izraziti:
zapaziti, pronalaziti, prilaziti, pomaziti…
zaneseni promatrač internetskih galaksija
s izvjesnom nježnošću uočava njenu
zvjezdanu blistavost, veličinu, toplinu;
s oklijevanjem naslućuje da pred njim je
nova koja se pretvara u bijelog patuljka.


01.08.2018. u 18:54 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.07.2018.

pjesma moje uljanice


svoj sam posjed i ograda,
ja sam vlastita imovina i
vlasnik prilaza za kupce.
svoja dobra zaštitio sam stupovima
od angsta, nesvršenog naukovanja,
stečene potrebe za samoćom,
poučnog umora i baštine suhih susreta.
poletne, sa svrhom radoznale,
internetske leptirice lete prema
jedinom što se jasno vidi na imanju –
drhtavom, lelujavom plamenu poezije
dok gori na gustom ulju umora i predaje,
tuposti i okovane poduzetnosti.
podsjećaju one na vječnu cherie lunghi;
kao i ona odolijevaju pustošenju vremena,
lete s krilima pretpostavki koje nikad
ne sklapaju uz tijelo pritajenih nadanja. leptirice.
treperi žižak poezije pred svetom slikom života.



26.07.2018. u 17:10 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.07.2018.

tri sretne slike u srpnju


I

probuditi se još dok je svjetlo nepotpuno, škrto
i napustiti postelju jedva čujno. slušati tihost,
i prekidati ju hrskanjem prepečenog kruha.
ući kroz monitor kao alisa u globalnu mrežu čudesa,
i podići za sve koji hoće putovati s bijelim zecom,
svoje kulise privida, stvarnije od mjesta za počivanje.

II

biciklirati po ulicama, biti između pješaka i vozila;
suprotstaviti se zraku, asfaltu, izazovima nevolja,
uživati u vjetru, podlozi, smetnjama u napredovanju,
imati sreću ne sresti nikoga, ne zaustavljati se,
ne raspršiti razgovorom pepeo, posmrtne ostatke
nekadašnje štedre međusobne povezanosti.

III

pozdraviti se u krevetu s minulim danom: kajati se,
davati samom sebi patetična obećanja, ne zaboravljati,
ne opraštati, gomilati nedorečenosti u spremištima uvrtanja,
mučiti um podudarnostima, susprezati uzdisaje nemira,
utonuti u svjetove djetinje pravde nepogrešivih junaka –
oca Browna, Barnabyja, Poirota, Stana Butlera, braće Trotter…



19.07.2018. u 18:48 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.07.2018.

prikazuju se prizori iz zatvoreničkog života


dani su pozornica - oblast
vrtnje zamršene spirale nutrine,
s predstavama o znakovima psudodemencije,
s iskazima nestajanja i slabljenja
potrebe da se živi u žurbi, bez jurnjave.
nikog se ne poziva, nikog se ne zadržava,
nitko ne poziva, nitko ne zadržava –
traje opuštajuća neprisutnost
sebičnih, ravnodušnih tehničkih crtača
područja natjecanja, dodira i granica.
izdaleka, zavidljivi i dvolični,
njegovo ugašeno lice poistovjećuju
sa sibaritskim blaženim naslađivanjem.
vide podatnu lubenicu ispunjenu votkom,
sretnog ježa koji se klati šumom
s natrulom jabukom nabijenom na bodlje.
daju se predstave vođene uznemirujućim oprekama,
lomljivim nagađanjima, crnim prozivkama;
a pogledu se otkriva proscenij obložen vlažnom,
napuhnutom žbukom dojmova, jer pukla je cijev
za odvod razočarenja, iluzija i mračnih slutnji.
prikazuju se prizori iz zatvoreničkog života



12.07.2018. u 18:13 • 13 KomentaraPrint#

petak, 06.07.2018.

svijet bez smijeha


u naselju kraljice jelene,
u jednoj od tri istovjetne stambene kocke,
onoj najisturenijoj, bez lifta i svjetlarnika,
u dvosobnom stanu ispod betonske deke,
u njegovoj sobi, čitali smo davno
odlomke iz gogoljevog revizora.
prvo u stankama vježbanja
trigonometrije i učenja biologije i kemije,
a kasnije sam dolazio samo kako bi se
smijali grčevito, nezaustavljivo, do suza
razotkrivajućem pismu hljestakova prijatelju trjapičkinu,
kojeg su presreli i naizmjenično čitali
zaprepašteni likovi iz malog kotarskog gradića,
jer bili su povjerovali da je general-gubernator.
čitali smo na smjenu, iz jedne knjige,
i smijali se luđački pismu i svom smijehu.
iako je moj prijatelj godinama mrtav,
kada prolazim pored kocke pune uspomena,
ja još uvijek čujem njegovo grcanje
od nezadrživog smijeha dok naglas čita:
sjećaš li se kako smo nas dvojica
bijedno životarili, mukte ručali,
i kako me jedanput slastičar šćepao za vrat
zbog kolača što sam ih pojeo
na račun engleskog kralja?

a njegov sin objavljuje sf i horor priče,
i možda će jednu napisati o svijetu
koji je ostao u mraku, svijetu bez smijeha.




06.07.2018. u 18:08 • 7 KomentaraPrint#

petak, 29.06.2018.

Majka


Niz ulicu prijeteći udarci smrti jure,
a moraju se premjestiti na drugu stranu;
prijeko se nastavlja slijed za tri figure,
pretrčati valja ovu dionicu blokiranu.

Život živi samo onaj tko se kreće budno,
i majka pođe, u zubima su joj njena djeca,
izbjegava kotače, nije iskustvo uzaludno.
Mačku nevolja čeka ili brlog u kojem jeca.



29.06.2018. u 18:52 • 10 KomentaraPrint#

petak, 22.06.2018.

osmica mačeva


još dok žuriš po mraku, na kiši,
bez zebnje za kosu, odjeću i kožu,
ravnodušan spram hladnoće i mokrine,
k izbavljenju, suhom utočištu,
ipak pitaš se hoćeš li stići, druge prestići,
hoćeš li moći u zaklonu vatru zapaliti,
hoće li ti poći za rukom barut osušiti,
čizme od blata ostrugati, budan ostati.
dok ti za vrat lije, tumačiš sebe i korake svoje,
a objašnjenja te usporavaju, sapliću noge.
postaješ neodlučan kao žena koja sjedi
u osmici mačeva u tarotu. sam si stavio
povez na oči, ne odstupaš od lošijeg sebe.
dovodiš u sumnju svoj izbor do kajanja
zašto nisi krenuo po suhom i po danu.
još dok žuriš po mraku ispod kiše, ti
nepomično stojiš, drhtiš u promočenoj vezi.


22.06.2018. u 16:59 • 9 KomentaraPrint#

petak, 15.06.2018.

ti umjesto njega napiši


ti to učini, pjesniče. pomozi.
on ne može, on ne bi smio,
sklon je samopovređivanju.
njegov nepredvidljivi gnjev
sprječava ga da se suoči sa
žalom zbog neostvarenih žudnji.
zar ne vidiš ožiljke i svježe
rezove na koži njegove duše?

ti umjesto njega napiši
pjesmu o prijateljstvima,
o mlakoj vodi koja više ne teće,
o beživotnosti, o ružnim odstupanjima
od zrcaljenja slike odanosti i ponesenosti,
o smeđoj travi koju zazeleniti ne mogu
više ni cjelogodišnje kiše.

ti oblikuj stihove
o njegovoj suputnici
koju je napustilo strpljenje,
ispunjenoj strahom i neostvarenim
obećanjima, o kući u ulici nepovjerenja,
urušenoj besmislenim ponavljanjima
i kiselim maglama budućnosti.

ti stvori liriku
o njemu posustalom, iskidanom,
pred rasućem, slomljenom, satrvenom,
skršenom, rastrojenom,
o sablasnom gradu duhova
iz kojeg su otišli tragači zlata,
koji su pustinjskim pijeskom
zameli vjetrovi povijesti.

ti ispiši poeziju
o jednom životu koji je projurio
ne povrijedivši promatrače,
o serijskom automobilu koji se
utrkivao na reli vožnji i izletio sa staze,
o jednom životu – nepomičnoj
zahrđaloj olupini
koja ne dopušta da ju otegle,
koju ne žele tegleći odvući.




15.06.2018. u 17:47 • 15 KomentaraPrint#

petak, 08.06.2018.

njihanje u kupoli srca


zakočeni strahovima, bez volje
da saznaju kamo mogu stići, nepokretni,
oni polagano postaju suvišni ljudi.
neće doznati da vrte se oko
vlastite osi, da život su odlasci i vraćanja,
foucaultovo njihalo u kupoli srca
koje pravi puni krug prkosa mirovanju.
nepotrebni ljudi odustaju od prilika,
jer nisu elegantne kao nasilne smrti u bondijani.
oni ne napreduju; njihovu neodlučnost
hrane prezir i sumnja u pravednost nadmetanja.
suvišni ljudi nisu svjesni svojih perioda njihanja.



08.06.2018. u 17:13 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 31.05.2018.

Dosada


I

Čekati, čekati, čekati na kolodvoru
da stigne rani putnički vlak za Bicko Selo.
Više ne vjerovati mami da samo
što nije ušao u stanicu,
sricati škrabotine po zidu čekaonice,
malaksati u hrvanju s vremenom
koje izvrgava podsmijehu tvoja očekivanja.

II

Dosada je medvjed na lancu,
reklo bi se, ukroćen, pokoran, miran.
Dosada je tužni medvjed bez poriva
da otkine brnjicu iz svoje njuške,
jer ne zna što bi sa slobodom
i jer nije pristojno sebično krvariti.
Dosada je mrzovoljni, šutljivi medvjed
koji je povjerovao da neizvjesnost nanosi štetu.

III

I najizdržljivije iscrpi magija iznenađenja,
zaredaju se ponavljanja i praznine.
Pobunili bi se protiv zastoja, ali na preprekama
oprez im u želje sipa trankvilajzere, osujećujući
avanturu koja vodi u više nego što je dosta.




31.05.2018. u 18:01 • 8 KomentaraPrint#

petak, 25.05.2018.

Iščeznuće


Gledaš ih kako gledaju
kroz tebe
kao da si iščeznuo.

Pitaš se po čemu ste
još bliski
ako ti je svejedno što im je svejedno.

Ponekad od tebe zatraže usluge
i ti im napišeš proslov,
razgovaraš, sjećaš se, obećavaš;
više ne očekuješ da pobude strasti.

Nastojiš razumjeti entropiju duše,
vjeruješ da ju usporava radoznalost.
Dok strepe za svoje ograđene posjede,
opažaš kako se baconovski pretvaraju
da nisu ono što jesu, i da jesu ono što nisu,
osjećaš ispraznost, gubitak energije.

Vidiš ih kao suvišne
predmete u svojoj kući
iz koje želiš iseliti.





25.05.2018. u 12:26 • 15 KomentaraPrint#

srijeda, 16.05.2018.

udaljen sam milijun milja od zelenog manalishija


na koncu i sam sam kao rory gallagher
udaljen milijun milja daleko.
zato, jer je zeleni manalishi zaobilazio
moj kineski zid koji je trebao poslužiti
za odvraćanje njegovih barbarskih upada.
bio sam dužan prema sebi odmaknuti se
milijun milja daleko kako bih spriječio
umješnog kradljivca duša da me pokuša
natjerati kao petera greena da učinim
stvari koje ne želim učiniti, i slušam
prežvakane, nakazne priče. udaljenost je
spasonosna, onemogućava izdaju,
udaljenost približava mene meni, udaljenost
mi daje ovlasti da bez kolebanja jedrim
po vjetrovitom zaljevu svrhe odanosti sebi.




16.05.2018. u 19:27 • 16 KomentaraPrint#

subota, 12.05.2018.

imenice i glagoli


njihove riječi još uvijek su sigurno ljepilo
za krhotine amforasto-vretenaste prošlosti
u kojoj, po nemirnom moru opstojanja,
brodom na jedra u koja pušu dobra očekivanja,
prevozi rasutog sebe od luke do luke spasa.
uvijek su to bile imenice i glagoli. njih dvoje
kao da nisu znali za pridjeve. Ustvari, otac je
koristio dva- perfektan i gadan, kao i majka-
nevaljao i dobar. a on je bio čovjek epiteta
uvijek nezadovoljan bezbojnim imenicama
i neodređenim svojstvima glagola. za njega
riječi su ikarovska krila, a za njih korisni utezi.
njihovi škrti glagoli i imenice nasuprot mlazanju
riječi pridjevanja svijeta u sebi i sebe u svijetu,
uvrstila ih je u bića koja žive u stalnoj zimi,
ispod zemlje, uz korijenje uspavanih trava i cvijeća,
uvijek spremnih oživjeti kad bi to htjeli, ali nisu.
a on je leptirski letio sve dok mrtvi teret tjeskobe
nije postao teži od napuhanih riječi kojima se
lažno krasi pulsirajuća tupost svakog dana.
sada živi uz korijenje uspavanih trava i cvijeća.



12.05.2018. u 18:54 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.05.2018.

nestalo je doba požrtvovnog samorasipanja


Kad srce radi bim-bam, bam-bam-bam
Sve drugo je manje važno

KUD Idijoti

nitko od njih više ne pamti otkada su
njihovi susreti, od žamorne razmetljivosti
u kojoj se razaznavala brižnost jednih za druge
i riječi koje hrane, postali naizmjenične
večere s kartanjem, obilni objedi s jelima
za pohvalne riječi, i igračka izdržljivost.
njihovim izoštrenim čulima i mladim srcima
godio je mirisni začin duboke radoznalosti,
i oni su, ne mareći za posljedice, nesvjesni
vlastite osjetljivosti, halapljivo gutali snove,
obećanja, dijeleći ih međusobno, nesebično.
silnu bezazlenost i smiješnu nepromišljenost
zamijenilo je oklijevanje i gomilanje zabuna
sa zagonetnim i opravdanim razlozima.
njemu je osamljenost postala potreba i držanje,
a njegovi najbliži, portal i pjesme, duboko ukopana
linija obrane od prodora energije nesklonosti.
tjeskoba mu poremetila ritam srca, a ozbiljnost
mahnito ubrzala otkucaje. a oni ni ne pitaju,
samo gledaju u zamagljena ogledala prošlosti.
nestalo je doba požrtvovnog samorasipanja;
možda se ravnodušno uz večeru nadaju da će
promatrati slijed njegovog propadanja, a ne svog.


03.05.2018. u 18:19 • 9 KomentaraPrint#

petak, 27.04.2018.

Još jedna izgubljena noć


I ove noći dok letim visoko iznad grada
Svjestan sam da budan sam u svom snu.
Utočište ti je mnoštvo, ispred je barikada.
Sletjet ću tiho i osvojiti na juriš neiskusnu.

Na javi ja uzalud slijedim tragove tvoje,
Otiske, mirise, potvrde da čekaš spremna.
Skrivena si u svemu što postoji za dvoje,
A ja sam pas koji traži, zvijer pomamna.

Želim nadzirati moje i tvoje snove,
Buditi se kad hoću, ne sanjati nove.

Još jedna izgubljena noć nejasnih priviđenja,
U potrazi za tobom koja ne zna da tražim te.
Ti možda isto letiš budna i imaš snoviđenja.
Zabuna spaja, potreba razdvaja, naći ću te.

Želim nadzirati moje i tvoje snove,
Buditi se kad hoću, ne sanjati nove.


27.04.2018. u 17:09 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.04.2018.

bilješka o jednom filmu prikazanom u kinu na otvorenom


život je kino na otvorenom, drivein. ispod neba
sjedimo u vlastitim kolima, svi na istom platou;
na velikom, istom platnu za projekcije
istovremeno gledamo različite filmove.
ovo je bilješka o tome koju je kino predstavu
gledala jedna od nas.

više puta si spomenuo našeg školskog,
a ja nikome nikad nisam objasnila
da je on moja prva ljubav koja je trajala
od 2. razreda, pa kroz cijelu osnovnu,
i za vrijeme cijele gimnazije,
ali tada s prekidima i drukčije.
već u drugom razredu je počelo.
volio me i ja njega.
poklonio mi je tada jednu malu kutijicu,
željeznu, sitnu, a otvarala se kao knjiga.
u njoj sam imala jednu njegovu malu sliku.
kutijicu imam još uvijek – tu je u ormaru u blagovaoni.
on me prvi poljubio, na mostu preko potoka,
prije moje kuće. i sad imam osjećaj
tog prekrasnog, iznenađujućeg poljupca.
on je prema meni uvijek bio pažljiv i nježan,
a znala sam u magli da nije dobar,
ali nije mi smetalo, meni je bio.
rekao mi je da ćemo se oženiti, rekao je i svojima,
a i ja sam rekla doma. mama me kuhinjskom krpom
istjerala iz kuhinje kad sam joj to kazala.
rekao je i da će njegovi biti protiv, jer je druge vjere.
tada nisam shvaćala o čemu govori,
jer za to me nije nikada bilo briga.
u gimnaziji je bilo drukčije, s manje svjetla,
mada je nježni dašak ljubavi
iz osnovne škole ostao zauvijek.
zadnji put sam ga nakon toga vidjela
na bazenima. bila sam sa svojom djecom.
a prije toga jednom, kad sam –
mislim na drugoj godini faksa – bila kod kuće,
vidjeli smo se negdje na plesu.
pratio me doma. istrčao je za mnom bez jakne….
i tako smo išli. tada me pitao, a ja odbila.
za mene je bilo gotovo.
njegova kćer išla je u školu sa sestrinom kćeri.
e da, poslije staža radila sam jedno vrijeme u J.
a on je, zamisli, tamo jedno vrijeme radio kao prometnik.
došao mi je u ambulantu, trebao je nešto.
bilo je lijepo i ugodno.
prema meni je imao respekt i neko poštovanje.
kasnije sam čula da se udebljao,
zapravo nemam pojma, jer nikad više
nisam ga vidjela niti išta znam o njemu.




19.04.2018. u 15:54 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.04.2018.

još uvijek ne znam kako nazvati ovu pjesmu


vrijeme gradi, vrijeme razgrađuje,
duše nam se razdvajaju, bivaju odlazeće;
život nam nepokretnost dosuđuje,
prijateljstva stala, više neće –
kao lice montgomery clifta nakon nesreće.

to nije privremena tragedija dana,
on će se ponovo roditi u punom blještavilu;
mi odlazimo do noćnog bezdana,
sumračni, odsutni, k ništavilu,
prema džoni štulićevom opominjućem crnilu.

okružuje me neprozirna tmina,
ne plašim se uspomena, samoće, spoticanja,
idem k samom sebi, put je strmina;
izvući ću pjesme iz poricanja
kao raymond carver iz jecanja i odricanja.



12.04.2018. u 17:39 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.04.2018.

lisica dubravka ugrešić ili kamo su nestali konci


lukavica, lažljivica, lakomica...
lisica dubravka ugrešić
prisjeća se kako su se
u ranim pubertetskim danima
ona i njene znanice zadirkivale
tražeći i nalazeći končiće na odjeći.
govorile su, ovisno o njihovoj boji:
neki plavi ili crni misli na tebe.
upitala se gdje se izgubila uzbudljiva
magija bijelih i crnih končića, jer kasnije
nije srela baš nikoga na čijoj bi odjeći
ugledala kakav končić.
kamo je nestala? kamo su nestali konci?
varalica, licemjerka, laskavica...
lisica s devet repova dubravka ugrešić,
osuđena na život izvan svoje vrste,
proglasila je konce dušom i dahom
zbližavanja nas i nepoznatih tijela,
uvjerena je da su konci postali nevidljivi.
a, ustvari, draga lisice, žonglerko priča,
nasuprot nadi i pripovijedanju istina je
da nestali su ljudi koji su ih raznosili.




05.04.2018. u 16:53 • 12 KomentaraPrint#

petak, 30.03.2018.

zebre u sumrak


moj duh ni u sutonu nema mira
dok odjekuje topot zebri
obučenih u dvobojne kapute
s bijelim prugama razuma i crnim srca,
na suhim travnjacima punih
pritajenih lavova i hijena.

zalazi sunce, razlike će ukloniti noć,
i bijelo i crno postat će nevidljivo.
zbog čega uočavati boje zebri,
zašto ne prihvatiti sumrak koji ih briše?
čemu uznemirenost tamom u koju ću ući
kada svjetlo u meni gorjet će do kraja?



30.03.2018. u 17:10 • 13 KomentaraPrint#

petak, 23.03.2018.

smreka i snijeg


mokar snijeg napadao na smreku;
sama mu se ispriječila do pada na tlo.
navalio joj se na grane,
otežao im stanje, savija, prijeti lomljenjem.
ona čeka oslobođenje,
dolazak sunca i topline,
nada se vjetru,
žudi za dolaskom ptica i lovaca.
ona čeka izbavljenje, rasterećenje.
njena zahvalnost - miris smole
koju luči kao potvrdu žive sebe.
strahuje od konačnih rješenja,
od snijega spasenja- pila i sjekira.
a snijegu svejedno.


23.03.2018. u 15:45 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< listopad, 2018  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (4)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (4)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (4)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (4)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (4)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark