Potok42

petak, 20.09.2019.

Dan i noć


U sumrak spušta šake svoje iscrpljeni dan;
Nemilice, i neometano, udarce je zadavao
Vrećama ljudskim, neobaziranjem ispunjenim,
Nagnutim od tereta replika koje nikada
Izgovorile nisu, tjelesima prezrelim, poniznim
Vjerujućima u vječnost, dotrajalim buntovnicima
Čije je ja podizano na platou hinjene surovosti.


Noć se pojavljuje kao živi pijesak zaborava,
Kao sukrivac za pokušaj umorstva goloruke ljubavi,
Kao gluhonijemi, slijepi davitelj sućuti i topline,
Kao android koji oponaša podlost i taštinu čovječju,
Kao skladište odbačenih osobnosti, kao dehidracija.
Jutro preplavljuje očekivanjima dobrog, lijepog, istinitog,
Jutro se hoće natjecati s gubicima u prijenosu snage.


20.09.2019. u 19:27 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.09.2019.

gdje smo



sjetim ih se sa sjetom ponekad.
nestali su mi iz vidokruga,
ili ja više ne gledam na njihovu stranu
na kojoj su se miješali smiješno i tužno.

govorio sam sebi tada da sakrijem
svoj podrugljivi osmijeh dok mi je dobra,
prostodušna čistačica d. pričala kako je
oženila sina. sigurno si se za svatove
dotjerala kao djevojka, upitao sam ju.
još pitaš, kupila si je mama novu trenirku.

nisam si mogao pomoći kadgod bih ga sreo.
suzdržavao sam se pokazati svoje nakreveljno lice.
uvijek bih pomislio na strašan potres koji je
zatresao naš grad i školu u koju smo išli. bili smo
osnovci. istrčali smo van, uplašeni, a on je rekao
da zločesti potres treba istući i poslati u kut.

znao sam da ću čim ga vidim spustiti pogled
kako ne bi otkrio moje čudnovato smijuljenje.
bio je zidar. sazidao je mom ocu bajtu od opeke.
jednog dana radilo se udarnički. ožednio,
od izrazito tamnopute susjede, zatražio je vode.
viknuo je: požuri da ti napravim malog crnca.

sjetim ih se sa sjetom ponekad. i s nemirom.
nestali su mi iz vidokruga, a možda su i mrtvi;
smrt je dobro raspoređena, pored svega je živog.
ili ja gledam na stranu na kojoj je samo tuga.


12.09.2019. u 19:54 • 6 KomentaraPrint#

petak, 06.09.2019.

sanjači


sanjači koji su sanjali borbu, bijeg, blatne bujice,
vatru, vodu, visine, vukove, vragove,
bude se podvinute volje, prestravljeni
oprekama koje ih okružuju. u zagrljaju
dubokog sna bili su vapnenac, krovne
grede; buđenje ih pretvara u ljigavo vapno,
u krhku paljevinu. sanjači su nakon buđenja
dućani ispražnjenih polica, bezlisne grane,
automobili bez startera, sužnji zbilje,
potreseni podčinjenjem cenzuri jednoličnosti.
probuđeni sanjači su cijevi spljoštene pneumatskim
čekićima dužnosti, oni su otkošteno meso.



06.09.2019. u 17:16 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 27.08.2019.

crna vreća


barometri, termografi, satelitski snimci
ciklona i anticiklona… u rukama tumača stanja
atmosfere postaju prijeteće medijske helebarde.
samo treba sačuvati glavu na ramenima od
nepromišljene, drske vladavine ljeta, pomisliš,
dok zabrinut pješačiš gradom. znoj ti natapa košulju,
tamnim staklima štitiš oči od kiseline jarke svjetlosti,
naporno dišeš, imitiraš susretljivost spram
prolaznika praznih života i punih cekera hrane,
tražiš blagodatnu tamu i hlad. ipak sjećaš se
nekadašnjih vijesti kao pilastara režima,
boje himalajske soli; ove nove nalikuju ti crnoj
vreći podšivenoj nitima poplava, suša, požara, oluja,
ispunjenoj katastrofom, kontrolom, slutnjom kraja.
hodaš po usijanom asfaltu, zastrašen neizbirljivom
prirodom, nagnut nad vrećom klimatskog usuda
zagledan u sebe u vreći, s pogledom na sebe nagnutog.



27.08.2019. u 08:21 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.08.2019.

Avanturizmi


Ispred zida
pokošena trava.
Mravi se goste jagodom.

*****

Pred biciklom
ispriječila se pruga.
Dječak čeka pomoć.

*****

Po sobi tumara
duh pustolovine –
dok je knjiga otvorena.



19.08.2019. u 10:57 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 13.08.2019.

Neočekivana izdaja


Rastužuju me vlastita olakšanja
U koja su zakopane vaše patnje,
Umiruju vaša nasrtljiva komešanja
Kad u njima udio imaju moje šutnje.

Na poprištu života, uočio sam otiske
Naših razdvajanja. Između uzdisaja
Otkrih izvršitelje i razloge niske;
Bili smo to mi, skupa, spojila nas izdaja.



13.08.2019. u 18:50 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.08.2019.

još nije vrijeme za priznanje


još uvijek
lovci na zlato
u njemu traže
nešto za sebe.
ispituju mu srce,
kopaju po utrobi,
ispiru gomile razmišljanja.
nadaju se novim
izdašnim nalazištima,
otkrićima zlatnih žila,
zrnaca, listića i grumena
u mutnoj, širokoj i dubokoj
rijeci njegovog života.
još nije došlo vrijeme
za glasno priznanje
da su ležišta iscrpljena,
zlatonosne žile neplodne,
zalihe došle do kraja.
još nije prispjelo vrijeme
za javno priznanje
da je zlatna groznica završila,
da rijeka uzaludno teče,
da njegovo umorno srce
s naporom kuca.
prerano je i njemu i tragačima
potvrditi kraj avanture.



08.08.2019. u 16:18 • 11 KomentaraPrint#

subota, 03.08.2019.

usamljenost je usamljenost


Usamljeni su tenisači i na šljaci i na travi.
Osamljen je pas na lancu u seoskom dvorištu.
Usamljeno je drvo za hlad usred beskrajnih oranica.
Sama je ovca iz stada na koju se namjerio vuk.
Samotan je prosjak koji milostinju traži ispred crkve.
Osamljen je čovjek oženjen nevaljalom ženom.
Usamljena je žena koja živi sa svačijim čovjekom.
Usamljen je cvijet koji raste iz pukotine na zidu.
Usamljen je stari roker dok izvodi pjesme iz mladosti.
Usamljeni su starci jer im je svejedno što su nevidljivi.
Samotan je putnik koji nerado i odlazi i stiže.
Usamljen je ratnik bez metaka, a bitka traje.
Usamljen je tvoj glas opkoljen krikovima.
Usamljeno je tvoje šaputanje zatomljeno tuđim jecajima.
Osamljen je pjesnik koji se odviše udaljava od drugih.
Osamljen je pjesnik koji se previše približava samom sebi.
Usamljenost je usamljenost je usamljenost…



03.08.2019. u 17:28 • 8 KomentaraPrint#

subota, 27.07.2019.

Povratak


Vrelina će te usporiti, bit ćeš premoren,
Potražit ćeš odmorište, zadrijemati kratko
U dvorištu malom, poznatom. Bit ćeš smiren,
Jer tu je zaklon, tu je izvorište, tu si netko.

Sjedit ćeš ispod brajde, usred krupnog inventara,
Do vrata ljetne kuhinje, s knjigom u rukama;
Listovi će šuštati, i poletjet će iz njih priča stara
O dječaku uvijek budnom i njegovim bitkama.



27.07.2019. u 16:35 • 8 KomentaraPrint#

subota, 20.07.2019.

meteor drago mlinarec


u prerano pristiglom dobu suštog primjećivanja,
bez vjere u sadašnjost i nade u budućnost,
u osami narušavanoj od nasrtljivih znatiželjnika,
u tami iznemoglosti neophodnih sila samoobnavljanja,
u očekivanju konačne pobjede poraza života,
jedino probuđena sjećanja brane jedinstvo tvog duha
od teških udaraca malja očaja. uspomene ožive čula
kao što u zimskoj noći bez zvijezda nebo osvijetle
meteori. milosrđe sjećanja obnavlja tvoje dotrajalo biće.

jučer ti poznanik kazuje uspomene o svojim susretima
s dragom mlinarcem. odmata priču: živio je od glazbe
i autorskih prava, a onda je u zagorju, naslijedio neko imanje
i već desetke godina živi tamo, samozatajno. čovjek je
skromnih prohtjeva i raznovrsnih interesa, pa se snašao.
ima ženu i odraslu djecu. već je jako dugo u mirovini.
on ti je kontra tehnologije - nema mobitel, laptop, internet,
auto - čovjek prirode, završava raspetljavati svoje klupko.
posredno su prenešeni tuđi čulni doživljaji iz izvanvremenskog
kruga u tvoje iskustvo, i ti sve prepoznaješ kao ranije viđeno,
izvorno tvoje, blisko, usmjeravajuće prema poistovjećivanju.
i mlinarec u dobu bez svjetla vjere i nade postane meteor.




20.07.2019. u 17:54 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 09.07.2019.

Ne skidaj draga


Aleksandru Sergejeviču

Ne skidaj draga kad si sa mnom
Sjajne perle koje nosiš oko vrata
U sjećanju mi bude besramnom,
Jedan topli krevet i dane razvrata.

Ogrlica ti se njiše i zvecka, zazove
U istom ritmu kao i kod one žene;
Zvuk je od nasrtaja na tvoje guzove,
A ona je bila iznad i nasrtala na mene.


09.07.2019. u 20:52 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.07.2019.

Tragač ostataka



Kopaš, tražiš velike, isklesane istine,
Zatrpane stubove, monolite, obeliske,
A gaziš grnčariju, nalaziš razorene baštine,
Krhotine s hijeroglifima, nejasne otiske.

Odgonetavaš življenje prošlih svjetova,
Sačuvanih jedino u skrivenim grobovima,
Uspoređuješ onda i sada, a bez letova
Izvan svoje pećine naseljene duhovima.




08.07.2019. u 16:07 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.07.2019.

u ovicima


malo vremena za predah
imaju solo gitaristi u rock sastavima.
kad na nastupima ne voze rifove
i blues pasaže, jurcaju po pozornici,
pijuckaju napitke, dižu ruke,
čekaju ponovni dogovorni gitarski upad
u teški ritam tutnjave basa i bubnjeva.
dok traje opravdana stanka od harmonije,
solo gitaristi pomnije gledaju njihanje
odanih sljedbenika, ljude u ovicima
od bučne, pretjerane privrženosti, u zaštiti
koja ističe posvećenost izvedbama banda;
solo gitaristi vide oduševljenu masu
u omotnicama od planske odanosti.
zabrinuti do depresije, pomišljaju
kako publika njih vidi u omotima
od izvanjskih znakova - simbola moćnih
položaja u službi gospodara kapitala.
Pitaju se osjeti li mnoštvo u ovicima
da se ispod njihove omotnice solo gitarista
nalazi pulsirajuće srce od glazbe, krvavo
i aritmično od žudnje za istinom i đemanjem.




04.07.2019. u 09:14 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.06.2019.

lijek izvan tebe


obamro si, ne reagiraš na ubode novog dana,
ne podižu te ni mirisne soli interneta ni grubo
drmusanje prijekora tvoje zabrinute suputnice.
moraš izaći, vratiti se u život na ulicama, odgoditi
smak tvog vremena. dok hodaš u tvojim je cipelama
zdrobljeno polineuropatsko neopozivo staklo.
bolestan si od istih misli i istih uglova gledanja,
od pororočkih otkrivenja političkih ivana iz patmosa.

i ugledaš ju nasmijanu, satiniranu, neprolaznu.
ne pristupaš ti njoj, nego ona tebi. ulaziš u
prostranstvo iskrenosti, izlaziš iz bolesničke postelje.
da, idemo na more, u supetar na braču, vozimo
preko bosne. posjetit ću i grob svog tate u d.,
a na povratku ćemo posjetiti manastir krka, kaže.
moj partner je pravoslavni vjernik. nadamo se susretu
s vladikom arhimandritom nikodimom kosovićem.

smijeh joj je iscjeljiteljski, ne hlapi već na površini
njenog lica kao jeftini parfem, širi se prostorom
i rastapa tvoju sleđenu tjeskobu. razdragano se
presavija u struku, a njena neusiljenost podsjeća te
na mirno, čisto, bistro jezero čijom pristupačnom obalom
koračaju ljudi kao ti, s glavama od rubikovih kocki.
i nisi siguran plivaš li ili si se vinuo u azurne visine,
oslobođen od prisilne potrage za lijekom u samom sebi.



27.06.2019. u 15:54 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.06.2019.

godine su provalnici


godine koje stižu neočekivano postaju provalnici.
prestanu ti poklanjati vrijednosti, prekidaju gomilati
blaga u tebi, i iz tvoje kuće započinju otimati i iznositi
najvažnije što imaš: zdravlje, znatiželju, maštu, ljubav, nadu.
ne pomaže zatvaranje sefova sa sabranim dragocijenostima
zamršenim bravama i ključevima nepovjerenja i smotrenosti,
uzaludan je redoviti nadzor prostorija tvoga ja,
beskorisni su protuprovalni alarm, brojač posjetitelja
i druge predostrožnosti koje čuvaju i štite tvoja slaba mjesta.
uzbuna do tebe stiže prekasno, tek kad su zidovi porušeni,
podovi iščupani, prozori porazbijani, čelične blagajne
razvaljene. godine su bez milosti i vješte, kradu s objašnjenima
koja te slamaju volju. a godine ukradena dobra poklanjaju
onima koji dolaze; shvatiš kako si u toj spirali otpremnik
bogatog iskustva koje si katkada dobio nakon što ti je trebalo.
pomireno pristaješ da te darežljive godine obijaju i otimaju ti
sve što sačuvati se ne može i ne treba. i ne smije.


20.06.2019. u 16:53 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.06.2019.

Stiks


I

U kući živi sin njihovog sina. Njih više nema na glavnim prolazima; razgrnula ih je ustranu ralica vremena. U kući prošlost osjećam kao nagomilanu istovremenost hladnoće snijega njihovih kasnih godina života i topline njihove ljubavi i brige.
Moja je krv, ali ne može prolaziti kroz zidove kuće kao ja. On poznaje samo geometriju ploha, njihove omjere važne za krečenje i raspored namještaja. Kuća tek postaje kuća u kojoj će živjeti sin njegovog sina. A u meni su se kao spore zaraze koja usporava kretanje zadržali jedinstven volumen divljenja, osjećaj tajanstva postojanja bez granica, nejasni dječački nagovještaji konačne zrelosti, povijest vlastitog odrastanja. Kada uđem u srednju sobu prepuštam se užitku posredičkog stapanja s prohujalim događajima, s predstavama koje su oblikovali djed i baka mog sina. Kuća je bila skladište iskustva, puno namirnica za preživljavanje, a ja sam bio dijete željno jestvina od kojih se prestaje biti nevažan i postaje snažan. U toj kući izbacujem iz sebe krupne komade prejedanja svojih velikih očekivanja.


II

Ta kuća više ne postoji. Odavno je srušena. U nju sam dolazio nesvjestan majčinih tragova, njenog djetinjstva i priprema za udaju. Moj boravak kod njene majke bio je uvijek i njen povratak. Nisam ni naslućivao da su moja ferija bila ponavljanja njenog života. Životinje, zemlja vrtala iz koje se čupalo povrće za juhu, stogovi sijena, bunar, sobe, kreveti sa strožama, sat i njegov bat, lovačka puška djeda, mesingani avan, rogovi jelena, tepisi ručno izrađeni, bubnjara… ostali su zauvijek u meni. Ponavljanja snabdijevaju naše duhovno tkivo hranjivim sastojcima. Kroz sve naše kapilare teče Slavonija. Bojimo se ugrušaka vremena, bojimo se začepljenja, bojimo ostati bez opskrbe, jer se više ne vraćamo majčinim tragovima, ostacima nečega što je postojalo.

13.06.2019. u 17:34 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.06.2019.

društvene igre


kao u društvenoj igri,
na ploči današnjeg dana,
figurica sam kojoj kretanje određuje
nepredvidiva kockica gubitka ili dobitka;
pomičem se od kućice do kućice,
po ciljnim poljima opstojanja:
podižem odabrane objave za portal,
čitam bilješku sa sastanka
suvlasnika zgrade u kojoj živim,
o najezdi žohara i pokušaju
stanara-plaćenika da se
donese odluka o povećanju naknade
za zajedničko održavanje.
poznanik me obavještava
o zagonetnom lampionu, upaljenom
na grobu mog prvog rođaka dipsomana,
na petu godišnjicu njegove smrti.
odmjeravam ispražnjene klonule rafove
usmrćenog konzuma. slušam karikature
iz političke stranke od živih cigli
kako na svoj zid nabacuju blato kleveta.
(postoje li nasljednici daumiera i georgea grozsa?!)
nosim sinu samcu jelo, moje djelo.
mjesto mi mijenja volja nevidljive kockice.
a hodam u neočekivano pronađenim cipelama,
starim, a novim – zanemarenim dvadeset godina.
koračam po bivšoj sobi mojih sinova, po parketu
izlizanom od njihovih dječjih premještanja.
oni su odavno svoji igrači, kreću se
po svojim pločama dana;
te drage figurice možda mi otkriju
koje su osvojili stanice i ispričaju tajne
o neznanim ishodima vrtnje njihove lude kockice.
društvene igre igraju se i s vlastitom djecom.




06.06.2019. u 17:02 • 8 KomentaraPrint#

petak, 31.05.2019.

otpor i razmišljanje


hrabri su usklađeni
s prijetnjama
oštrih njihala strave
kao i usamljeno drvo
s napadima vjetra.
drvo ne popušta
pred olujnim naletima,
raste ukrivo, ali opstaje.
junačnima klatno
iskida košulju i kožu,
dok odlučno stoje.
a ti mi uzvraćaš da je
suprotno, kako smioni nisu
usklađeni sa zaplašivanjem,
kako nisu prilagođeni
mirovanju; odvažni
imaju potrebu kretati se,
ne mogu trpjeti
nepoduzetnost.
Ipak složimo se da je
smjelima nevrijeme
vrijeme za otpor,
a ne za razmišljajnje
kao nama dvojici.


31.05.2019. u 13:35 • 7 KomentaraPrint#

petak, 24.05.2019.

Mogu se vratiti


Napustio me zanos, a vjerovah - nikada,
nisam isti, vrtim se u krug, bez cilja,
i moje tijelo, i moja duša se raspada,
nestalo je čulnosti i drugog izobilja.

Srećom znam se vratiti u doba svježine,
treba mi tek malo ondašnje volje i snovi
da oživim znatiželju, oslobodim se težine,
poletim u mašti, da budem isti ili novi.


24.05.2019. u 18:56 • 10 KomentaraPrint#

petak, 17.05.2019.

cvijet od plastike


ne znam što je potaknulo moja sjećanja
kako sam davno, u studentskom dobu,
u razdoblju romantične pobune protiv
roditeljskih pravila sreće, u eri nade prije ove ere
poraženog optimizma, u vrijeme mutnih
nedoumica o novoj osjećajnosti, napisao stihove
o cvijetu od plastike, bez mirisa i privlačnosti,
ali kojem ne prijeti uvenuće. uglazbio ih je
srna, brat mog prijatelja, i izvodio na korzu
sa svojim sastavom ljutih bučnih rokera.
možda pogled na ruke sa smeđim pjegama,
možda sniženje cijena hrane-smeća zbog isteka
roka trajanja, možda njezin smijeh kao da nikoga
nema, dok s interneta upija shared duhovitosti,
možda nepostojano vrijeme, neodlučne smjene
uporne kiše i prevlasti sunčanih sati? a možda
slutnja da je život koji živim plastificiran,
nepropusan za vlagu mirisne krhkosti?!


17.05.2019. u 20:08 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.05.2019.

kineski vrt


ritam bendža i zviždanje nevidljivih usnica,
stopljenih u čežnjivu muzičku frazu
farewell to cheyenne ennia morriconea,
podsjećaju me na kas proljeća prema netaknutosti.

izazvan raspoloženjem osvajača neviđenog –
duha krajolika okruženja – uskačem u sedlo
proljeća; kao kiša, kao sunce njegujem
unutarnje oblikovanje novostvorene zrelosti.

iz glazbene simetrije i reda magijom dospijevam
u nesrazmjer sa stijenom, vodom i stazama, u
jedinstvo neodređenih veličina i prizore nedirnutosti:
traje izložba u kineskom vrtu mog života.


09.05.2019. u 17:46 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.05.2019.

u kampu


i ovaj dan je nerado boravljenje
u kampu, izvan udobnosti kuće,
i daleko od neotkrivenih staza što
vode do kovitlaca nepredvidivosti.
nadaš se brzom pokretu, nastavku
povezivanja s tvojim opsesijama,
ali putovanje je na čekanju, potraga
je zaustavljena. vjeruješ da kamp neće
postati trajna scenografija u kojoj će se
snimati sve duži kadrovi o tvom umoru,
strahu od smrti i mirenju s mirovanjem.
gradiš li tamo tipičnu osobnu mitologiju,
pišući scenarij na teatralnoj fasadi bloga?
u scenama s anđelima seksa i bićima
tame nikada nisi bio odmetnuti jim stark,
ali ni nepoduzetni oblomov. i u kampu,
u predvorju nepostojanja – glumiš, lažeš.



02.05.2019. u 18:38 • 12 KomentaraPrint#

subota, 27.04.2019.

između dvije domovine


svako jutro, još sanjiv, osjednuto prelazim
granicu i ulazim u svoju drugu domovinu,
naizgled prividnu, odmaknutu od bolnih žarišta
rađanja, trajanja, nestajanja i uništavanja.
kao ekspatrijat s obje strane linije razdvajanja
uspoređujem zemlju internetsku u koju sam prispio
s tjeskobnom klopkom od krvi i tla koju sam napustio.
u vremenu i prostoru bez mirisa i bez dodira dopisivanje
se podrazumijeva. odsutvo tjelesnog i obvezujućeg
oslobađa. uronjen u strujanje podataka i sam postajem
plutajuća poruka u potrazi za podudaranjem, u traženju
nenalikovanja. na povratku se nespokojno upitam:
potkopavam li klopku, umanjujem li svoju tugu?
međusobno izrabljivanje onemogućava odgovor.



27.04.2019. u 16:36 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.04.2019.

pitanje će visjeti u zraku


pitanje će neizbježno visjeti u zraku, ali
on neće čekati da bude glasno postavljeno,
da postane zvuk koji primorava na uzvraćanje.
ne želi mariti za zakonitosti znatiželje,
njihovu mehaničku primjenu, samoispunjenje.
ispred svih tih pristojnih, blagonaklonih
ljudi na predstavljanju knjige njegovih pjesama
nitko ga ne treba izgovoriti, upitati:
- što želite izraziti svojim pjesmama?
ja sam pjesnik koji piše poeziju kao priču
o osamljenom čovjeku koji pokušava
razumjeti svijet, navest će riječi charlesa simica.
i dok to bude izgovarao kao priču o priči
bit će osamljen pred publikom pozvanom da shvati
njega u svijetu i svijet u njemu. osamljenost
će biti, zna, još uočljivija kada dovrši citat:
ne volim patriotsku poeziju na bilo kojem jeziku.
svi ti takozvani nacionalni pjesnici koji uzdižu
kolektiv nauštrb pojedinca uopće me ne zanimaju.
njih vole generali. vole ih i svećenici,
učitelji i svi oni koji mrze pravu poeziju.



18.04.2019. u 19:17 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 10.04.2019.

vagon s prljavim prozorima


budiš se, prazan i zagubljen
kao dotrajao putnički vagon
na sporednom kolosijeku.
ipak manevarka volje
ubacit će te u dugačku kompoziciju
očekivanja i zahtjeva da samo
jednom se putuje. još nije trenutak
da se ne pomiriš sa samim sobom.

oprezno ustaješ. gibaš se
po šinama sudbine; u tvoje
kupee ulaze kondukteri, putnici
s kartom i šverceri. voze se
s tobom, u tebi. čitaš novine.

prozori kroz koje se gledaju
krajolik i postaje,
dobili su neprovidne mrlje.
držiš da uprljanost,
prije no što dospiješ u rezalište,
treba biti očišćena. ali tko će
zgužvati novine i obrisati stakla?
nagnuti se van? ne pomiriti se?




10.04.2019. u 17:57 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.04.2019.

za nesigurne


kada sretne ljude kojima je najvažnije
što su se pobrinuli za sebe zgrtanjem imetka,
primjećuje kako se preko volje nasmiješe,
jer im na pitanje kako živi, s predumišljajem
izjavi da broji dane do sahrane. podsjeti ih tako,
ohole i uskotračne, da će u grobove otići bez ičega
što su stekli, da smrt ne uvažava posjede i račun u banci;
napomene da su glupi, ako misle da su bolji, zato što imaju.
uzmi što možeš, živi za sebe, oprezno se suprotstavljaju.
za sunčanih dana ponavlja pouku iz svog repertoara
pružanja utjehe melankoličnima i bolesnima,
kako je i na groblju veselo dok sunca sja.
zgrčeni, požutjeli, zgužvani, trgnu se oni, i naprave
korak od sedam milja prema zaboravu tmine i hladnoće,
približe se rukohvatu radosti, ljepšoj polovici života.
a stajao je je tamo gdje prolaze nesigurni.



04.04.2019. u 17:47 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.03.2019.

bez dima, bez gareži


sunce je danas, već oko devet dopodne,
pobjeđivalo oholi hladni vjetar
kao u onoj pričici o njihovoj svađi.
obasjavalo nas je, naviknute na
neumoljivu studen, dobrostivo, rasipnički.
raskopčali smo jakne, upijali njegovu
milostivu prisnost, radovali se odlasku zime.
a ona je u toj slavljeničkoj vrevi,
među ljudima kojima je smjer davao
duh trgovine, bila zakopčana do grla,
plavih usana, u rukavicama i kapi.
imam sreće, rekla mi je. izašla sam
ugrijati se. ložim na drva i nisam mogla
zapaliti vatru; dim se iz peći vraćao
valjda zbog pritiska. dimnjak nije vukao,
pa sam se samo nadimila, kao suho meso.
dok pričamo o cijepanju drva, čuvanju žara,
troškovima grijanja, o ljudima koji
druge koriste kao drva, o našoj djeci
koja nisu baš uvijek naša sunca –
razgorila se na otvorenom, u peći susreta,
srdačna vatrica razgovora, bez dima, bez gareži.
pucketala je veselo razmjena sudova i savjeta,
jer nije bilo pritiska ni zapušenog dimnjaka.





28.03.2019. u 18:38 • 7 KomentaraPrint#

petak, 22.03.2019.

nakon nas


nakon nas će ostati fotografije, dnk
u otpalim vlasima u češlju, i knjige.
putovanje koje je u sretnijim razdobljima
bilo lutanje – završit će. poći ćemo tada
prema podzemnim poljanama, u vječnu tamu,
u tišinu, u smirenost, u dovršeni krajolik pustoši.
bez žurbe, neometani hodit ćemo ravnicom
prekrivenom asfodelom, bez obzora, bez nasipa,
granica i puteljaka, bez povjetarca. lišeni kajanja,
briga i nadanja, džepova punih neplodnog sjemenja,
bez tuge i radosti – čeka nas neopozivo samotništvo.

nezasitni mravi vremena glođu naše tijelo,
raznoseći naše meso, našu srž daleko od susreta,
do dubokih udubljenja u suhom tlu predaje.
iza nas će ostati smrznuti trenuci trajanja
na tvorivima osjetljivim na zrake svjetlosti,
knjige u kojima smo nalazili obrambene snove,
i genetički izvještaj o precima za potomke.
iza nas će ostati dokazi da smo putovali.




22.03.2019. u 19:25 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.03.2019.

zaborav i uspomene


kao u nemilosrdnoj poslovici o dvojstvu
nužnosti, o dobru i zlu, u kojoj
krava daje mlijeko, a zmija otrov,
iako piju istu vodu,
i njih dvojica su pili
istovjetnu životvornu vodu
djetinjstva, prijateljstva,
učenja i rada,
uzajamnosti i snošljivosti,
prijateljstva i ljubavi,
radosti mladosti - vodu opstanka,
vodu za okrijepu čovječnosti.
jedan je, usklađen s ključevima
smisla povezanosti braće i sestara,
davao hranjivi dio sebe,
a drugi je vodu života sebično pretvarao
u tvarnost koja zaustavlja postojanje drugih.
jedan je darežljivo hranio druge,
a drugi se drugima hranio.
prvi je davao, drugi je uzimao.
prvome su bili zahvalni,
a drugoga su se bojali i napadali.
drugi je bio prijetnja drugima,
iz vode nije zadržavao pouke sjećanja.
jer, zaborav je otrov, uspomene su hrana.


14.03.2019. u 10:45 • 10 KomentaraPrint#

petak, 08.03.2019.

istovremeno


u jednoj polovici mene
traje neprestani sajam,
blještavilo i ringišpili.
sve je živo, neukrotivo, nabrano,
žamorno, magično, zvjezdano, ozareno.
osjećam se prostrano, neuhvatljivo
ma kolika god bila ograničenja
priredbi, vremena, prolaza i placeva.
prevladava provizorno, rasplamtjelo,
a lože ih polet, ushit, žud.
blagdanski sam čist,
obilje je vidljivo, sigurno,
iako je zadovoljstvo pristupačno,
beskrajni su horizonti iščekivanja.
pogotovo oni.


u drugoj polovici mene,
istovremeno s trajanjem sajma,
širi se poluisušena močvara,
blato i vonj ustajalosti.
sve je sparušeno, nepokretno, prazno,
ispeglano, bezvoljno, opustošeno.
zalihe su ograničene, tlapnje namnožene,
a jačaju ih uznemirenost, potiskivanja,
potamnjelost strasti na rubovima
kao u lošem orgazmu.
stihovi kao da nastaju u ovoj polovici:
polupokretni su, s potkožnim bolnim drhtanjem,
ispod oblaka i sumnji, varavi, potišteni.
te ispovijedi osjećaja pod utjecajem – određuju.
pogotovo one.




08.03.2019. u 18:36 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< rujan, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (5)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (5)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (4)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (4)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (5)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark