Potok42

četvrtak, 14.01.2021.

u mislima



kaže mi, brate, ti lebdiš, kao da nisi
na zemlji; gdje si odletio u mislima?
cima me na ispovijed i upućivanje na
lokacije mojih tajni. hoće me oslabiti.

smijem mu se u ravno u znatiželjno lice,
spominjem vijesti, potres, koronu, trumpa;
zaustavljam njegovu potrebu da na moj vrat
nabaci omču. kažem mu, druže, odustani.

znam da se ne pita zašto bolivijke nose šešire
kao obavezni dio svoje nošnje. bijah u mislima
njemački inženjer koji gradi prugu na suncu.
šešir moj premali dajem njoj da bude svoja.

ni naslutiti ne može da sam u mislima bio
na njenom mekanom venerinom brijegu,
na ispaši, iznad vlažne pećine s blagom,
oko ekvatora prekrivenog raslinjem smisla moći.



14.01.2021. u 13:06 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 06.01.2021.

Smrt


1
Vječna Sjena.
Sjena na vječnosti.

2
Divovski vir.
Iscrpljuje jezero života.

3
Polazak za nepovrat
S posljednje postaje propadanja.

4
Kraj bolesti, patnje i samoće.
Početak milostive pustoši.




06.01.2021. u 09:18 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 30.12.2020.

kad ostaneš sam


kad ostaneš sam
sam biraš buku i tišinu,
sam tražiš, sam pronalaziš.
ne kupuješ, ne prodaješ,
sam izabireš glad i sitost.
kad ostaneš sam
ne moliš za prenočište
i okrijepu, budeš spremniji
za prijetnje i zasjede.
kad ostaneš sam
sve su riječi čiste,
od čistki nezaprljane.
kad ostaneš sam
plivaš u mutnoj vodi nužnosti,
pripravan osujetiti grabežljivo
pokoravanje u zadanim granicama.
kad ostaneš sam
gnomon pod suncem slobode
pokazuje najkraću sjenu.
kad ostaneš sam
odričeš se odricanja.
kad ostaneš sam
postaješ iskrcavalište
za odmetnike i umjetnike.
kad ostaneš sam
započinje bitka na izbočini;
u koži si savezničkog vojnika
u ardenima. braniš dostignuto.




30.12.2020. u 17:52 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 23.12.2020.

iz balona


iza granice sa svijetom zavisti i interesa,
iz balona izdvojenja nošenog strujama briga,
ostavljam na viberu signalnu poruku:
kakvo je vrijeme u dublinu? kada se vraćaš u stan?
nakon što ga prestanem očekivati, kroz
prijateljske bežične mreže,
stiže ding ding odgovor:
zima je. upravo polazim.
odgovaram spokojniji: sretno. ja mami
za večeru spremio indomie nudle s piletinom.

u mom balonu kao da je titravu žarulju
od 50 W netko zamijenio jačom od 200.
a dolje, u zemlji našeg porijekla, tama je
sve tamnija od gustih, glupih, nasilnih laži.




23.12.2020. u 08:50 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.12.2020.

ako si


ako si ti luka u koju pristaju događaji,
i sidre se po redu stizanja radi prekrcaja tereta,
što se zbiva kad pristignu prije očekivanja,
nepredvidivo ranije nego su najavljeni,
ili ako doplutaju bez obavijesti o posjeti?
čekaju li pokorno ispred prihvatnih gatova ili
uplovljavaju bez obzira na raspored dolazaka?


ako si ti uređaj koji sprema, obrađuje
i reproducira podatke, ako si ti njihov originalni
izvor, što činiš u slučaju da se oštete ili izgube?
ne poduzimaš ništa, potpuno ti je svejedno, ili
poslužiš se pjesmama i unucima kao backupom?




17.12.2020. u 16:54 • 23 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.12.2020.

vadi


ti si voda koja povremeno nadolazi,
ja sam suho korito moguće rijeke,
ti si poplava burna i kratkotrajna,
ja sam sasušen, ispražnjen tok,
ti si očekujuća bujica, kiša za mene.
dio sam pustinje, a ti neba i podzemlja.
dok čekam ispunjenje tvojom svježinom,
dok pristaješ na naš kovitlajući spoj,
znam da smo mi zajedno vadi – dolina
s kratkotrajnim vodotokom i vododerinama,
šablona samog života – vječna privremenost.


10.12.2020. u 18:26 • 8 KomentaraPrint#

subota, 05.12.2020.

ulysses


poslao mi je sepijaste fotke
dublinskog zaljeva gdje je,
stošesnaest godina ranije,
16. lipnja, započela priča.
on po dublinu vozi kombi;
dostavljač je i nehotice obilazi
mjesta iz joyceovog ulyssesa.
kada bih mu došao u posjetu,
susreli bi se u nacionalnoj knjižnici,
ja, leopold bloom, i on, stephen dedalus.
razgovarali bi, nesvjesni uzaludnosti i kaosa.



05.12.2020. u 18:10 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.11.2020.

Užici


U spomen na Bertolta Brechta

Doručkovati sam u tišini,
Ne osjećati zatrnule nožne prste,
Predočiti si pripremanje jela,
Knjige, knjige,
Dočekati javljanje najmilijih,
Kupovati na tržnici,
Kuhati,
Ručati zajedno,
Pisati, polemizirati,
Internet, mreže,
Muzika,
Čitanje u kadi,
Filmovi,
Vrt, jabuke,
Stare fotografije,
Zapustiti svoju tjeskobu.



30.11.2020. u 15:48 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.11.2020.

sve je tišina, sve je njeno narušavanje


mračnu jutarnju tišinu jedino narušava
postojano zujanje u mojim ušima,
ili je to možda sličan šum proticanja
vrele vode kroz ventil radijatora,
ili njihova stopljenost, nisam siguran.
zvonjava u glavi nabire tihost
kao što se mreška voda kada
njenom površinom klize gazivode.

a onda kroz žaluzine obrane od vanjskog
zatreperi svjetlost obećanja dana,
začuju se zvukovi nuđenja užitka.
koračam prema van dok ne osjetim kugle
bezvoljnosti na nogama mojih ambicija.
i ne čekam više ništa, ne očekujem nikoga.
sve je tišina, sve je njeno narušavanje.


26.11.2020. u 18:19 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.11.2020.

Kiša


U geološkoj prethistoriji majke Zemlje
kiša je neprekidno padala milijune godina, a jučer
anksioznima je previše njenih kapi i nekoliko sati.
Oborinska spuštanja zaustavljaju internetske prognoze;
freakovi ih gledaju pomnije nego kroz prozor kišne
naklobučene oblike od sudara s asfaltom, potokom.

Teoriji o postanku kiša treba dodati i istinu o potrebi
vode da se vraća, i karakter kruženja od neba do zemlje;
kiša je sredstvo njihovog povezivanja, zahtjev planete.

Kišo, zna se za tvoju neophodnost, ali zanemaruje
tvoja igra milovanja s gospinom travom, zvončikama,
veronikom, divljim makom, crnim gavezom, lokvanjima,
i tvoja ravnodušnost dok uklanjaš užas hekatombi.
Kišo, svi znaju da si stvorena od same nade, ali
zaboravljaju na tvoju blatnost, kiselost, na tvoje poplave.



19.11.2020. u 17:30 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.11.2020.

folije


ponekad neki ljudi svojim postojanjem
zaštitnički natkriljuju tebe i tvoje zamisli
kao plastične folije prostor za uzgoj povrća.
usput od njih čuješ kako je najbolji dio sna buđenje,
kako je povoljan laboratorijski nalaz uvjet za sreću,
kako je fatalno važno sic za bic namjestiti smjesta.

prigušeno treperiš poput vanjskog tvrdog diska
dok navlačiš druge patike za druge staze
za nove ciljeve. nema te folije koja će spriječiti
da se ti i tvoje ideje ne iskradete i proklijete
evo ovdje, bez zaštite, na internetskoj vjetrometini.


09.11.2020. u 16:50 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.11.2020.

ormar


u ormaru napravljenom sredinom prošlog stoljeća,
po mjeri, postavljenom u sobu iz koje se nikad nije premještao,
spremali su odjeću, rublje, posteljinu, skrivali pića i dragocijenosti.
kao dio opreme za stan bio sastavni član njihovog stila,
a ormar je pouzdano i vjerno čuvao da se nešto ne ošteti i zagubi.
otvarali su mu vrata i da bi ubacivali jezovite kuglice naftalina
i mirisave vrećice lavande za napasnike koji su ugrožavali tkanja.
ormar je čuvao rublje, posteljinu i odjeću, ali njega nisu čuvali.
nisu zaustavili drvaše kuckare, nisu marili za rupice i crvotočine,
nisu osjećali njegovu bol zbog izgriženosti do ugroženosti.
samo su ga izbacili na ulicu kao krupni otpad kada su zaključili
da je piljevine od izjedanja previše i da će se ormar ubrzo urušiti



05.11.2020. u 18:09 • 5 KomentaraPrint#

petak, 30.10.2020.

nelagoda


tri vunene prostirke za sobne podove
po nečijoj preporuci dovezao sam
u svom razvaljenom autu
na čišćenje u autopraonicu u osječkoj.
puzajući po njima izmjerio ih je mladić
krojačkim metrom kojeg je jedva
pronašao kod svoje sestre vlasnice.
zbrojio je dimenzije i velikodušno zanemario
pola kvadrata poklonivši mi 7,5 kuna.

u povratku doma sjetio sam se
kako mi nije dao potvrdu da smo
primopredaju obavili na temelju
podrazumijevajućeg povjerenja
i da nitko ne zna gdje sam prostirače ostavio.
ranije o sličnim situacijama nisam razmišljao
jer nije bilo nikakve sumnje da ću se vratiti.
prolazeći pored svježe osmrtnice za vršnjaka
na ulaza u svoju zgradu osjetio sam nelagodu.
oslobodio sam je se rekavši joj još u hodniku:
samo da znaš ćilime sam ostavio u osječkoj
s desne strane iza benzinske pumpe.


30.10.2020. u 08:24 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.10.2020.

melankolija


završilo je vrijeme bliskosti,
doba taljenja i stapanja u intimne legure.
obustavljeno je približavanje i
traženje položaja za prisnu spojivost.

razmak između zbiljnosti i nas sve je veći,
izdužuje se kao hodnici u hororima.
odstojanje rađa nespokoj, tugu, iscrpljenost;
udaljavanje je zamrzavanje.

ispraznost postojećeg, strah od gubitka energije,
zamiranje žudnje - povećavaju distance.
melankolija smanjuje pokretnost i mi
trpimo, nesretni odbijamo svijet, težimo počinku.



25.10.2020. u 09:00 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 14.10.2020.

Stranica, vjetar, tost...


Nostalgija
Probušena lopta poskakuje
na pustom tavanu.

Samoća
U izvađenom rublju iz perilice
jedna čarapa nedostaje.

Škola
Na zidove okrenute suncu
obješen luk ispleten u vijence.

Poraće
Kosti čekaju prepoznavanje.

Žena
Viseća utvrda u podzemlju.

Povijest
Sjekira i kruh na stolu vremena.

Grad

Camera opscura

Bijeg
Polineuropatija.

Život
Stranica u porno magazinu s reklamom
prstenja i narukvica na ruci
položenoj na trbuh poprskan spermom.

Umjetnost
Vjetar koji se igra s krošnjama,
zaustavlja dim na izlasku iz dimnjaka,
kovitla prašinu na cestama.
Na njegovom putu malo je vjetrenjača.

Starost
Ispečeni tost neočekivano iskoči iz tostera




14.10.2020. u 11:36 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 06.10.2020.

stalni postav izložbe


čeka ih sudbina solunaca i solunaša;
neumoljivi su zakoni biologije.
a do tada, sve do svoga nestanka,
dobrovoljni darivatelji dragocijene krvi,
naplatit će svaku njenu dozu.

traje stalni postav izložbe o povijesti;
darivatelji su i eksponati i čuvari u muzeju.
dopremljeni posjetitelji nakon obilaska
iznose mišljenje o strategiji:
pobijedili su i neprijatelja i nas.


06.10.2020. u 08:36 • 4 KomentaraPrint#

petak, 02.10.2020.

nisi htio odabrati zeleni val


odlučio si izabrati neizvjesnost,
rizičnu vožnju po mukama.
opredijelio si se za velike brzine,
a snašla su te čekanja na raskršćima.
spreman za divljanje i nagle zavoje,
vjerovao si u svoju umješnost,
a na putu su se natjecali slični tebi.
očekivao si bijegove i nadmašivanja,
a imao si zastoje i nepouzdane prolaze.


dok pružaš otpor snu pred crvenim,
primjećuješ susjednu traku iste ceste.
njome bez zaustavljanja, neprekinuti
ubacivanjima, voze mirni, prilagođeni.
ujednačeno, malom brzinom, usklađeno,
bez preticanja, sigurnije klize k istom cilju.
podvrgnuti sistemu koji nudi jednolikost i
udobnost, svjesno su odustali biti
svoji vozači s gasom i naglim kočenjima
u nemirnoj krvi. oni su odabrali zeleni val.



02.10.2020. u 07:27 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.09.2020.

putnik si


nerado i umorno silaziš s vrha planine
prema podnožju gdje si započeo putovanje.
u predasima, u svom ekspedicijskom šatoru,
trošiš preostale zalihe,
baš kao mlako, jeftino, tripostotno lager pivo,
sporim gadljivim gutljajima,
iz plastične boce od 2 litre.
a iz prijeđenih postaja na putu
probijaju se odjeci požudnog smijeha & vriske
iz doba početaka istraživačkih opijanja,
okusa jakih pića, mirisa osvajanja.

putnik si
u službi
svrhe,
beskrajnog
dokazivanja
istine
i vječnog ponavljanja
istog.



24.09.2020. u 17:55 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.09.2020.

molitva jedne pošiljke


mi smo skladišta za pošiljke
poslane iz bezbroj nadređenih
i podređenih svjetova;
kroz naše nozdrve, zjenice
ušne školjke, jezik i kožu
pristižu upakirani mirisi,
svjetlost, zvukovi, okusi i dodiri.
sve što postoji razvrstano je
u poštanske magazine.
i sami smo istovremeno podudarni
poštanski ured i osjetilni paket.

svijete bližnji, isporučujem se tebi.
na koju god me adresu upraviš
neću biti zadovoljan, bit ću ti nezahvalan,
ne vjerujem ti i ne uzdam se u tebe;
želim zadržati svoju slobodu i volju,
ostati to što jesam i nerazmotan.


17.09.2020. u 16:46 • 3 KomentaraPrint#

petak, 11.09.2020.

buhtle


tko zna o čemu razmišlja dok joj stavljaju pelene.
možda u sjećanje priziva svoj vrt, ljetnu kuhinju,
šporet, užarenu platnu, pećnicu, cušpajze i... buhtle.
samo ih je ona znala napraviti. o kako mi se jedu!
ponekad sam kuhačom tukao tijesto i mljeo u mlincu
šećer u prah. bio je to privilegij. a tijesto je nastalo
uz pomoć njenih točnih mjerica: pet šakica brašna,
pola lončića germe i dovoljno vode. buhtle su sličile
na debeljuškaste vagone. dvadeset zbijenih vagona
na ranžirnom kolodvoru tepsije. mirisale su nekoliko
dvorišta daleko. iznosila ih je ravno iz usijane rerne
pred nas petero. kotrljali smo zalogaje u ustima,
jer se vrela marmelada lijepila za nepce. ne sjećam
se da sam pojeo jednu jedinu hladnu. mama, ne znam
što bih dao da se vratim u vrijeme kada si pojačala
vatru i u roru ispekla nam svoje rumene buhtle.
o kako mi se jedu!



11.09.2020. u 17:35 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 01.09.2020.

Dosada


I

Oporavak poražene ustaljenosti.
Prestanak kipljenja spoznaje zbog
slabog plamena pobuda. Umanjen
vlastiti izbor skretanja s utabane
staze navada. Lijenost htijenja duha.

II

Utrnulost uma zbog nedovoljne
pokretljivosti podražaja okoline,
i povećanja rasprostiranja praznine;
nesposobnost mentalnih spermija
za lutanje i oplodnju novih ciljeva.


01.09.2020. u 15:42 • 5 KomentaraPrint#

petak, 28.08.2020.

prizor s čovjekom i njegovom kujom


grad je pozornica-podij s mnoštvom scena.
jučer sam na jednoj glumio s mojim poznanikom
i drugima u predstavi osvrni se potišteno.

ustvari bio sam statist sa zadatkom samo
u jednom prizoru s čovjekom i njegovom kujom.

olinjala kuja ostala je kod kućice, rekao je.
nije više za izlaske, jer hoće me ugristi pred svima.

ne znam što ću, nastavio je. uz očiju joj sijevaju
prezir i podsmijeh, i gnjev. naslućujem da se
uspoređuje s drugim kujama. reži, kao da kaže
kako joj pasja vjernost nije nagrađena putovanjima,
posebnom hranom, odlaskom u salone
za njegu i uljepšavanje, šišanjima, odlinjavanjem,
udobnim ležajem, uklanjanjem buha. kuja je u pravu.

što će ti povodac u ruci, pitam glumački uvježbano.
podsjeća me na uzajamnost i njeno lajanje. prisjećam se
time kako je ona zapravo mene vodila gradom od scene
do scene i mahala repom, završio je svoju repliku.



28.08.2020. u 17:29 • 5 KomentaraPrint#

petak, 21.08.2020.

govorite, govorite


ponekad me poneke riječi katapultiraju
iz uljuljkujuće sadašnjice u uzbudljivu prošlost;
budu izgovorene poput praska topa u cirkusu.
letim u luku i spustim se padobranom pokoravanja
zakonima sile sjećanja na označena sletišta
na kojima je oblikovano moje postojanje.
govorite, govorite, nikada ne znam koja će me
riječ odbaciti iz melase navika u kojoj plutam
kao otupjela muha, u dane otimanja.
nitko ne zna kodove za moj let i prizemljenje.

u pozivu prijatelja da naberem verduru
u njegovom vrtu našla se ograda da ne
dolazim ujutro, jer tada je vrt pod rosom.
katapultirao me rosom u bicko selo gdje su se
rodili i umrli moja baka marija i djed ivan.
bio sam dječak koji je bos hodao po rosi u
njihovom vrtu. mokra su bila stopala, a suh užitak.
shvatio sam bolno da cijelo vrijeme otada ja živim
kao invalid koji rosu gazi na stranicama knjiga
i u monitoru svog užarenog kompjutera.
govorite, govorite...



21.08.2020. u 19:46 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 11.08.2020.

ćakulanje i otkantavanje


već dosta dugo vremena imam tajnu potrebu
sastaviti popis primjenjivih primjera
otkantavanja subesjednika i subesjednica
na viberu i facebooku. sustavnost olakšava.

dok ćakulamo ostavljamo neizbrisive tragove
nesmotrenih povjeravanja: previše se jadamo,
tražimo savjet kao lijek za prenosivu bolest,
ogovaramo svoj grad, predviđamo, brinemo,
hvalimo reckama na seks pištolju, potičemo
nesuzdržanost, intimne iskorake, žalimo
za propuštenim prilikama, ispredamo priče
o planovima, zavodimo; zaneseni, opušteni,
prosljeđujemo linkove, i sebe kao palimpsest.

u jednom trenutku stižu nam, ili ih otpremamo,
isprike o prekidu općenja. otrcane ili maštovite,
kolebljive ili odlučne, zaustavljaju prividno
putovanje; silazimo, istovaramo prtljagu,
a da se nismo pomaknuli ni za milimetar.
zlovoljan ili vedar, neizbježno shvatim kako je
obnoviteljski važno znati prikladno otkantatati.


11.08.2020. u 19:01 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 04.08.2020.

smjene


I

jedan oduševljeni otac okuplja glave svoje djece,
uokviruje mobitelom u kadar uznosite pripadnosti
jedinstvenom ishodištu, prekida razaranje vremena,
mijenja raspored nasmijanih lica, priziva svjetlo.
i nijedno ga ne pozove: pridruži nam se u okviru.

II

ostaje skriveno i udaljeno razdoblje u životima
saint-preuxa kada prestaju pisati pisma julijama,
kada patetične izljeve strasti i ljubavnih zanosa,
zamjenjuju sibaritskom ponudama skarednosti.
ostaje nerazjašnjeno što je zaustavilo krepost.

III

beskrajnim, uskim, polumračnim hodnicima tuge
korača se u koloni, pognuto, jedni iza drugih,
s pogledom u tuđe potiljke i na vlastite cipele.
u zagušljivoj tišini, na neravnini nespokoja nema
redova, ne mogu se pronaći ruke za pridržavanje.


04.08.2020. u 21:45 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.07.2020.

ljuštura


s. ga je pozvao da se vide na korzu.
pristao je, ne upitavši ga o čemu se radi;
vjerojatno mu nešto hoće reći, predložiti,
provjeriti, zaobilazeći telefon koji ograničava,
i olakšava odbijanje. da su ga ljudi i njihove
priče prestale zanimati, otkrio je kada su se
otvorile granice nakon borbi i oružanih sukoba.
dolazila su draga, poznata lica poslije dugog
neviđanja nametnutog od okrvavljenih pasa rata.
susreti su prolazili u plaču, zamućenom prisjećanju
na davne zajedničke dane, u izjašnjavanju kako se
uopće nisu promijenili. on nije osjećao skoro ništa.
ni ono što su oni zaslužili, a ni što je očekivao
od samog sebe. tako je i ostalo. pretvoren u ljušturu
koja se samo sjeća nekadašnjeg sebe i odgovora
davanih lako kao da je praznina ostala ispunjena
ljubavlju, razumijevanjem, strpljenjem, nadom...
i kada se sastao sa s. bilo mu je lakše kada je
shvatio da će razgovarati ljuštura i ljušura.



27.07.2020. u 19:23 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 21.07.2020.

uspomene


u pretincima velike police za prošlost
smještene su uspomene: žive, polumrtve,
balzamirane, raspadnute, zatamnjene.
jedne, odstranjene, usužnjene očajnički žele
na slobodu; žele opet značiti. druge šište kao
da su u loncima s kipućim preživljavanjem.
neke se ne naziru jasno poput grafita izbrisanih
premazima stida i skrivačima patvorina.
većina je mobitelski dostupna s ikonicama
koje se uvijek dotaknu kao poziv 112.
u rafovima onog proteklog života samo
su uspomene na nju krikovi koji se vide;
ne želiš ih vani, želiš zaborav bolnih žigosanja.




21.07.2020. u 18:15 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.07.2020.

dvoje


1

on je božji čovjek.
i u irskoj i u hrvatskoj
on ne zna da nas osvjetljava,
ni ne sluti svoju obasjanost
unutrašnjim žarom.
on je božji čovjek.
tako je i za gagu nikolića
govorio bata stojković:
gdje god se pojavi on ozari ljude.

2

ona je žena dinja u hladnjaku.
a bila je žena dunja na ormaru.
njen traženi miris izbijao je po cijeloj sobi.
a sada njena priljepčiva aroma djeluje
na osobine drugog voća & povrća.
zato je odložena u najlon vrećicu zatomljavanja.


16.07.2020. u 18:26 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.07.2020.

Misao


Filipu Latinoviczu


Kad je bio na sprovodu svojoj ženi
Bibi i stupao za njenim lijesom,
Baločanski je mirisao Bobočkin parfem
na svom rupčiću i mislio o njenoj vagini.
Misao je nagost; zaogrnuta riječima
daje samo naslutiti svoje obline.
Misao je obojani spoj vode i svjetlosti;
čovjek je nebo, a riječi prolazak ispod.
Ili, Baločanski je mirisao Bobočkinu vaginu
i mislio na svoj rupčić s njenim parfemom.
Misao je sumnja, živa brža od prstiju,
zujanje u ušima, neprikladnost, lovina,
sklonište, nenajavljeno nepridržavanje,
jednom parfem, jednom rupčić, jednom
vagina. Misao je put privida na prividnom putu.



09.07.2020. u 14:40 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 01.07.2020.

Ovdje


Ovdje, na ovoj zemlji, čovjek je ubijao čovjeka.
Ova zemlja je triptih, oltar vremena na sklapanje;
ispred rastvorenih krila vjerujući govore molitve
za održanje života nezaborava; po ovoj zemlji
prošao je rat, ali tu su još uvijek njegove sjene.

Tu smrt je buka, slavljena prslina u miru i tišini.
Tu oprost nije put do srca, već zahtjev za ispaštanjem.
Tu povijest nije priča o prošlosti, tu minulo nije minulo.
Tu spomen na izubljeno nema okus sjete, nego osvete.
Tu postojanje nije iščekivanje, već stalno osvrtanje.



01.07.2020. u 08:56 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< siječanj, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (5)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (5)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (5)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (4)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (4)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark