Potok42

petak, 17.05.2019.

cvijet od plastike


ne znam što je potaknulo moja sjećanja
kako sam davno, u studentskom dobu,
u razdoblju romantične pobune protiv
roditeljskih pravila sreće, u eri nade prije ove ere
poraženog optimizma, u vrijeme mutnih
nedoumica o novoj osjećajnosti, napisao stihove
o cvijetu od plastike, bez mirisa i privlačnosti,
ali kojem ne prijeti uvenuće. uglazbio ih je
srna, brat mog prijatelja, i izvodio na korzu
sa svojim sastavom ljutih bučnih rokera.
možda pogled na ruke sa smeđim pjegama,
možda sniženje cijena hrane-smeća zbog isteka
roka trajanja, možda njezin smijeh kao da nikoga
nema, dok s interneta upija shared duhovitosti,
možda nepostojano vrijeme, neodlučne smjene
uporne kiše i prevlasti sunčanih sati? a možda
slutnja da je život koji živim plastificiran,
nepropusan za vlagu mirisne krhkosti?!


17.05.2019. u 20:08 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.05.2019.

kineski vrt


ritam bendža i zviždanje nevidljivih usnica,
stopljenih u čežnjivu muzičku frazu
farewell to cheyenne ennia morriconea,
podsjećaju me na kas proljeća prema netaknutosti.

izazvan raspoloženjem osvajača neviđenog –
duha krajolika okruženja – uskačem u sedlo
proljeća; kao kiša, kao sunce njegujem
unutarnje oblikovanje novostvorene zrelosti.

iz glazbene simetrije i reda magijom dospijevam
u nesrazmjer sa stijenom, vodom i stazama, u
jedinstvo neodređenih veličina i prizore nedirnutosti:
traje izložba u kineskom vrtu mog života.


09.05.2019. u 17:46 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.05.2019.

u kampu


i ovaj dan je nerado boravljenje
u kampu, izvan udobnosti kuće,
i daleko od neotkrivenih staza što
vode do kovitlaca nepredvidivosti.
nadaš se brzom pokretu, nastavku
povezivanja s tvojim opsesijama,
ali putovanje je na čekanju, potraga
je zaustavljena. vjeruješ da kamp neće
postati trajna scenografija u kojoj će se
snimati sve duži kadrovi o tvom umoru,
strahu od smrti i mirenju s mirovanjem.
gradiš li tamo tipičnu osobnu mitologiju,
pišući scenarij na teatralnoj fasadi bloga?
u scenama s anđelima seksa i bićima
tame nikada nisi bio odmetnuti jim stark,
ali ni nepoduzetni oblomov. i u kampu,
u predvorju nepostojanja – glumiš, lažeš.



02.05.2019. u 18:38 • 12 KomentaraPrint#

subota, 27.04.2019.

između dvije domovine


svako jutro, još sanjiv, osjednuto prelazim
granicu i ulazim u svoju drugu domovinu,
naizgled prividnu, odmaknutu od bolnih žarišta
rađanja, trajanja, nestajanja i uništavanja.
kao ekspatrijat s obje strane linije razdvajanja
uspoređujem zemlju internetsku u koju sam prispio
s tjeskobnom klopkom od krvi i tla koju sam napustio.
u vremenu i prostoru bez mirisa i bez dodira dopisivanje
se podrazumijeva. odsutvo tjelesnog i obvezujućeg
oslobađa. uronjen u strujanje podataka i sam postajem
plutajuća poruka u potrazi za podudaranjem, u traženju
nenalikovanja. na povratku se nespokojno upitam:
potkopavam li klopku, umanjujem li svoju tugu?
međusobno izrabljivanje onemogućava odgovor.



27.04.2019. u 16:36 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.04.2019.

pitanje će visjeti u zraku


pitanje će neizbježno visjeti u zraku, ali
on neće čekati da bude glasno postavljeno,
da postane zvuk koji primorava na uzvraćanje.
ne želi mariti za zakonitosti znatiželje,
njihovu mehaničku primjenu, samoispunjenje.
ispred svih tih pristojnih, blagonaklonih
ljudi na predstavljanju knjige njegovih pjesama
nitko ga ne treba izgovoriti, upitati:
- što želite izraziti svojim pjesmama?
ja sam pjesnik koji piše poeziju kao priču
o osamljenom čovjeku koji pokušava
razumjeti svijet, navest će riječi charlesa simica.
i dok to bude izgovarao kao priču o priči
bit će osamljen pred publikom pozvanom da shvati
njega u svijetu i svijet u njemu. osamljenost
će biti, zna, još uočljivija kada dovrši citat:
ne volim patriotsku poeziju na bilo kojem jeziku.
svi ti takozvani nacionalni pjesnici koji uzdižu
kolektiv nauštrb pojedinca uopće me ne zanimaju.
njih vole generali. vole ih i svećenici,
učitelji i svi oni koji mrze pravu poeziju.



18.04.2019. u 19:17 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 10.04.2019.

vagon s prljavim prozorima


budiš se, prazan i zagubljen
kao dotrajao putnički vagon
na sporednom kolosijeku.
ipak manevarka volje
ubacit će te u dugačku kompoziciju
očekivanja i zahtjeva da samo
jednom se putuje. još nije trenutak
da se ne pomiriš sa samim sobom.

oprezno ustaješ. gibaš se
po šinama sudbine; u tvoje
kupee ulaze kondukteri, putnici
s kartom i šverceri. voze se
s tobom, u tebi. čitaš novine.

prozori kroz koje se gledaju
krajolik i postaje,
dobili su neprovidne mrlje.
držiš da uprljanost,
prije no što dospiješ u rezalište,
treba biti očišćena. ali tko će
zgužvati novine i obrisati stakla?
nagnuti se van? ne pomiriti se?




10.04.2019. u 17:57 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.04.2019.

za nesigurne


kada sretne ljude kojima je najvažnije
što su se pobrinuli za sebe zgrtanjem imetka,
primjećuje kako se preko volje nasmiješe,
jer im na pitanje kako živi, s predumišljajem
izjavi da broji dane do sahrane. podsjeti ih tako,
ohole i uskotračne, da će u grobove otići bez ičega
što su stekli, da smrt ne uvažava posjede i račun u banci;
napomene da su glupi, ako misle da su bolji, zato što imaju.
uzmi što možeš, živi za sebe, oprezno se suprotstavljaju.
za sunčanih dana ponavlja pouku iz svog repertoara
pružanja utjehe melankoličnima i bolesnima,
kako je i na groblju veselo dok sunca sja.
zgrčeni, požutjeli, zgužvani, trgnu se oni, i naprave
korak od sedam milja prema zaboravu tmine i hladnoće,
približe se rukohvatu radosti, ljepšoj polovici života.
a stajao je je tamo gdje prolaze nesigurni.



04.04.2019. u 17:47 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.03.2019.

bez dima, bez gareži


sunce je danas, već oko devet dopodne,
pobjeđivalo oholi hladni vjetar
kao u onoj pričici o njihovoj svađi.
obasjavalo nas je, naviknute na
neumoljivu studen, dobrostivo, rasipnički.
raskopčali smo jakne, upijali njegovu
milostivu prisnost, radovali se odlasku zime.
a ona je u toj slavljeničkoj vrevi,
među ljudima kojima je smjer davao
duh trgovine, bila zakopčana do grla,
plavih usana, u rukavicama i kapi.
imam sreće, rekla mi je. izašla sam
ugrijati se. ložim na drva i nisam mogla
zapaliti vatru; dim se iz peći vraćao
valjda zbog pritiska. dimnjak nije vukao,
pa sam se samo nadimila, kao suho meso.
dok pričamo o cijepanju drva, čuvanju žara,
troškovima grijanja, o ljudima koji
druge koriste kao drva, o našoj djeci
koja nisu baš uvijek naša sunca –
razgorila se na otvorenom, u peći susreta,
srdačna vatrica razgovora, bez dima, bez gareži.
pucketala je veselo razmjena sudova i savjeta,
jer nije bilo pritiska ni zapušenog dimnjaka.





28.03.2019. u 18:38 • 7 KomentaraPrint#

petak, 22.03.2019.

nakon nas


nakon nas će ostati fotografije, dnk
u otpalim vlasima u češlju, i knjige.
putovanje koje je u sretnijim razdobljima
bilo lutanje – završit će. poći ćemo tada
prema podzemnim poljanama, u vječnu tamu,
u tišinu, u smirenost, u dovršeni krajolik pustoši.
bez žurbe, neometani hodit ćemo ravnicom
prekrivenom asfodelom, bez obzora, bez nasipa,
granica i puteljaka, bez povjetarca. lišeni kajanja,
briga i nadanja, džepova punih neplodnog sjemenja,
bez tuge i radosti – čeka nas neopozivo samotništvo.

nezasitni mravi vremena glođu naše tijelo,
raznoseći naše meso, našu srž daleko od susreta,
do dubokih udubljenja u suhom tlu predaje.
iza nas će ostati smrznuti trenuci trajanja
na tvorivima osjetljivim na zrake svjetlosti,
knjige u kojima smo nalazili obrambene snove,
i genetički izvještaj o precima za potomke.
iza nas će ostati dokazi da smo putovali.




22.03.2019. u 19:25 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.03.2019.

zaborav i uspomene


kao u nemilosrdnoj poslovici o dvojstvu
nužnosti, o dobru i zlu, u kojoj
krava daje mlijeko, a zmija otrov,
iako piju istu vodu,
i njih dvojica su pili
istovjetnu životvornu vodu
djetinjstva, prijateljstva,
učenja i rada,
uzajamnosti i snošljivosti,
prijateljstva i ljubavi,
radosti mladosti - vodu opstanka,
vodu za okrijepu čovječnosti.
jedan je, usklađen s ključevima
smisla povezanosti braće i sestara,
davao hranjivi dio sebe,
a drugi je vodu života sebično pretvarao
u tvarnost koja zaustavlja postojanje drugih.
jedan je darežljivo hranio druge,
a drugi se drugima hranio.
prvi je davao, drugi je uzimao.
prvome su bili zahvalni,
a drugoga su se bojali i napadali.
drugi je bio prijetnja drugima,
iz vode nije zadržavao pouke sjećanja.
jer, zaborav je otrov, uspomene su hrana.


14.03.2019. u 10:45 • 10 KomentaraPrint#

petak, 08.03.2019.

istovremeno


u jednoj polovici mene
traje neprestani sajam,
blještavilo i ringišpili.
sve je živo, neukrotivo, nabrano,
žamorno, magično, zvjezdano, ozareno.
osjećam se prostrano, neuhvatljivo
ma kolika god bila ograničenja
priredbi, vremena, prolaza i placeva.
prevladava provizorno, rasplamtjelo,
a lože ih polet, ushit, žud.
blagdanski sam čist,
obilje je vidljivo, sigurno,
iako je zadovoljstvo pristupačno,
beskrajni su horizonti iščekivanja.
pogotovo oni.


u drugoj polovici mene,
istovremeno s trajanjem sajma,
širi se poluisušena močvara,
blato i vonj ustajalosti.
sve je sparušeno, nepokretno, prazno,
ispeglano, bezvoljno, opustošeno.
zalihe su ograničene, tlapnje namnožene,
a jačaju ih uznemirenost, potiskivanja,
potamnjelost strasti na rubovima
kao u lošem orgazmu.
stihovi kao da nastaju u ovoj polovici:
polupokretni su, s potkožnim bolnim drhtanjem,
ispod oblaka i sumnji, varavi, potišteni.
te ispovijedi osjećaja pod utjecajem – određuju.
pogotovo one.




08.03.2019. u 18:36 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.02.2019.

škare, staklo


sve najbolje za rođendan
kčer mu je poželjela
nijemom porukom na viberu;
poznanici mu se hvale kako
čitaju i knjige, a ne samo
propagandne materijale
lanaca trgovačkih kuća;
olinjala kuja iz istog ulaza
oduvijek reži i laje, a sada i grize.
hoće ga oni, tvrdi mi, rezati
škarama po linijama tlocrta
kuće od podatnog kartona.
a ja sam, znaš to, od stakla.



28.02.2019. u 12:35 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.02.2019.

Neizreciva povezanost


Poslije smrti pisca Zelenog dječaka
i Sinova slobode, njegov sin razdao je
poznatima njegovu odjeću, nepotrebnu,
ali u dobrom stanju. Oslobodio je stan
na teži način. Mojoj sestri koja se brinula
o onemoćalom starcu sve do njegovog
posljednjeg daha, dopale su i dvije pidžame.
Na kraju su završile kod mene: karirane,
pamučne, meke, udobne, odgovarajuće.
Ostvarujući duboku ceremoniju spavanja,
u njima smireno putujem prema carstvu sna.
Neizreciva su rasprostiranja međusobnih
povezanosti, neiskazivi su skriveni utjecaji
na sjedinjenje nostalgičnih bljeskova
u jedno svjetlo proniknuća u tajne vremena.


21.02.2019. u 20:06 • 12 KomentaraPrint#

subota, 16.02.2019.

bez


ni kada se glasno smije –
zaboravljajući na zapriječeni život,
nepravdu, strah i šutnju,
zanemarujući oprez, istiskujući
iz sebe gnjev, prezir i podsmijeh –
na njegovom licu nema tragova
milosrđa i dobrostivosti,
krotkog reljefa kojeg su trebali
oblikovati bliski svojim prstima i dahom.

ni kada je zamišljen i nespokojan –
opovrgavajući uskogrudnost i sebičnost –
na njegovom licu ne mogu se
primjetiti brazde grubosti i ustupaka.
samo nepomirenost s glasnicima svijeta,
ravnodušnost, tjeskoba, urukavičenost
s rukama demona nagrizajuće dosade.
iza spuštenih zavjesa njegovih vjeđa,
nedostupna znatiželjnim pogledima,
u trikou akrobate na trapezu, na nastup
uzaludno čeka ukočena životna radost.



16.02.2019. u 18:20 • 7 KomentaraPrint#

petak, 08.02.2019.

knjigovođa u tebi


dospio si u razdoblje priređivanja bilanci;
u našoj si eri utvrđivanja životne dobiti
po postupcima kojima se koriste
knjigovođe. ispituješ aktivu & pasivu,
promjene u poslovanju, primitke & izdatke.
čeka te još samo završni račun. uvrštavaš
okolnosti poslovanja sa suradnicom
u poslu. ona obožava bijelu šećernu tablu
koju naziva čokoladom, sve vidi kao
prizor za fotkanje, nikada ne polazi niti
stiže na vrijeme, ujeda (u samoobrani?!)
za srce, nikad nema knjige koju baš traži,
ne tvrdiči dok plaća, rastrošno dijeli pohvale,
darežljivija je od većine. knjigovođa u tebi
konačan zbroj vaših uspjeha & neuspjeha
ne zna uskladiti. zato poslovanje ide dalje
kao kretanje i promjena imovine postojanja.



08.02.2019. u 19:49 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 31.01.2019.

mrlje na tišini ništavila


najzad.
ali do knjige će doći
smanjivanjem broja pjesama;
do konačnosti cjeline
stići će odbacivanjem stihova.
i učini mu se kao i beckettu
kako je svaka riječ
nepotrebna mrlja na tišini ništavila.

napokon.
ali odabrana tumačenja
sebe u svijetu i svijeta u sebi
gube dah u neprestanoj utrci
s ogledalom vlastitosti.
pomisli je li poslušao ciorana:
piši knjige samo ako ćeš u njima
reći stvari koje se ne bi
usudio nikom povjeriti.


31.01.2019. u 17:19 • 9 KomentaraPrint#

petak, 25.01.2019.

graničari i osvajači



u nama u isti mah postoje
i graničari i osvajači,
jer granice su pristrane;
čuvamo ih i pomičemo
kao godine kao snove.
zadajemo si granice,
postavljamo ih
i prelazimo.

Za dragu glamuzinu
u pjesmi stari gospodin koji
ju je ševio,
čovjek od 60 godina
starac je. graničar u meni
se buni, a osvajač likuje.
do granice i preko granice
ograničava nas bezgraničje.

granice snova su
njihova tumačenja.
sanjao sam svog oca.
u snu je, obratno
nego na javi, zabrinutiji
od mene; ne mogu naći
svoj automobil ni ključeve.
graničar u meni zadovoljava se
tumačenjem sna, osvajač bi ga
nastavio, potražio nestalo, izgubljeno.




25.01.2019. u 18:46 • 19 KomentaraPrint#

petak, 18.01.2019.

Opscenost


Opscenost su škare za bodljikavu žicu
kojom je ograđen logor za porive;
skaredno je izložak u muzeju uzvraćenih veza;
prosto je istina koja oslobađa i sloboda koja ne laže;
razvratno je skladnost, posljednji kamenčić
u mozaiku- vjernom portretu pobjede nad dopuštenim.
Opscenost je osnovana neočekivanost, udar, probijanje…
kao gnjev prevarene žene u Danima zaborava
Elene Ferrante: Zamislila sam je kao zrelu ženu
sa zadignutom suknjom u zahodu, on na njoj,
rukama joj obrađuje znojne guzove
i gura joj prste u šupak, pod je klizav od sperme
.
Opscenost je najtočnija definicija života.




18.01.2019. u 17:21 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.01.2019.

zaštititi se od samog sebe


Volim potoke i zvuk koji proizvode.
I jarke na čistinama i poljima, prije
nego što se dospiju pretvoriti u potoke.


Raymond Carver: Gdje se voda spaja s drugom vodom


na božićnoj večeri kod starog prijatelja,
od puno dobrih jela, trpeza se savijala.
(tako bi, opisujući obilje jestvina, pretjerivao
mamin bratić, ivan tomac, kalendarotvorac).
poslije večere razmjenjivali smo preporuke
o potrebi da zaštitimo tijela od samih sebe,
od mračne žudnje da se za lošim povodimo.
- treba se kloniti piva i kolača, davao je savjete
pribrani poznanik koji svoj šećer drži na povodcu.
- pij vino, a kolače prepusti svojoj zdravoj ženi.

sutra ujutro svratio sam do svoje rodne kuće
u malom parizu. iza dvorišta, prekrivenog
ispucalim betonom i poluživom mahovinom,
nalazi se vrt, mamin vrt, kojeg je tata
u ljetna predvečerja izdašno zalijevao.
vrt je zaravnat, odavno zemlju nitko ne siječe,
a trava ga je, voljom novog stanara, sveg prekrila.
stajao sam bez riječi i prisjećao se lijeha
prepunih velikih, mesnatih, džombavih rajčica,
odlučan zemlji vratiti rahlost, koračati nasadima,
oživjeti mjesto koje se savijalo od ljubavi.




10.01.2019. u 18:40 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 02.01.2019.

novogodišnji korov


valjaju se oko nas
poput kotrljajućih grmova
na divljem zapadu -
novogodišnje želje.
preplavile su naše umove -
svoju obećanu zemlju.
nagonske i razumske,
neusiljene i proračunate,
beskorisne i podobne-
otporan su korov,
mrtvi otpad nasilne sorte
koja se širi tlom opstanka,
a nosi ih vjetar užitka.


02.01.2019. u 17:53 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.12.2018.

treptanje


u jednom trenu oku mi se otkriva kočija,
konji, sjedalo za livrejiranog kočijaša,
uzde, kovčezi na krovu, utor za bič,
a odmah u drugom, na istom položaju
vidim prašnjavi auto istrošenih guma,
izgrebane karoserije, zaprljanog vjetrobrana,
polupanih farova, udubljenih sjedišta.

što je istina u pogledu između treptaja?
koji opažaj djeluje na prosuđivanje,
koji me zor poziva na putovanje, odlazak,
koje me poimanje čini vozačem ili putnikom?
stojim i trepćem kao da imam trun u oku.


27.12.2018. u 16:22 • 5 KomentaraPrint#

petak, 21.12.2018.

starci


ometu ih u prolazu, uznemire sjećanjima,
izazovu ispraznim ponavljanjem
da je sve prošlo, da je sve gotovo,
da dolazi potpisivanje predaje, kraj bitke,
i da se trebaju pomiriti s neizbježnim.
možda ih se usude zlosutno omalovažavati,
podrugljivo podsjećati na opomene ništavila,
zato što ih nanjuše da zaudaraju po plijesni,
zato što ne čuju disanje njihove zadrijemale nade,
zato što ih vide kao olinjale, premlaćene pse?
naglo odstupaju, povlače se u neredu,
kada primjete da prikraćenima funkcionira um,
da iskustvom mogu usporiti istjecanje krvi,
da poraz ne stupa na snagu do posljednjeg izdisaja.


21.12.2018. u 18:00 • 9 KomentaraPrint#

petak, 14.12.2018.

nevidljivi


buđenje je zazvečalo kao otključavanje
zatvorske ćelije. svanuće glasno zaustavlja
košmare, tlapnje, šetnje izvan samog sebe.

ceremonija prilagođavanja svjetlosti jutra
usklađena je sa svojstvima koja je zadobio,
praktična je, prikladana, korisna, opravdana,
usuglašena s pripremama za susret s gradom.

izlazeći iz stana, niz 39 glatkih stepenica,
pomisli da se ne bi iznenadio ugledati
cjepače karata pred ulazima u dvoranu
grada-živog teatra u kojem se istovremeno
izvode tisuće predstava. glumište miriše
na štrucu toplog kruha, i on odsjeca krišku;
presvlači ju mašćom uvježbane smjelosti
da ne zauzda svoju otvorenu zamisao osvajanja
slobode na području osame. sve do nužnog
povratka u stalni boravak, on, publika i glumac,
pohlepno odgriza zalogaje užine od tumačenja.
penje se uz 32 stepenice, preskače ih ponesen
hodajućim promišljanjima o ulozi nevidljivog.



14.12.2018. u 18:05 • 6 KomentaraPrint#

petak, 07.12.2018.

naš brat prosjak


svakog, i prehladnog dopodneva,
sjedi na malom komadu stiropora
u udubini podrumskog prozora
dvokatnice od kamena,
pored raiffeisen banke –
i prosi. naš suhi, tamni brat.
šuti, ne dosađuje, ne zaziva
uspavane savjesti prolaznika.
samo kad bi pokatkad naišli
njegovi. teško bi podignuo pogled.
jednom ovog ljeta, ubrzo nakon
što sam mu dao kovanicu,
vidio sam ga kako sjedi na terasi
kafića pored obližnje tržnice
i zasluženo ispija hladno pivo.
sjetio sam se freudove dosjetke
o prosjaku koji je na upozorenje
darovatelja da novac koji mu je dao
ne potroši na alkohol, odgovorio –
briga te na što ću potrošiti svoj novac.
naš brat sjedi, prosi i svojim tijelom
govori nama koji prolazimo mimo njega –
briga vas kako ću potrošiti svoj dan i život.


07.12.2018. u 12:03 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 28.11.2018.

praznina


1

vrijeme razara sve zamisli
o životu kao hranjivoj
tekućini u spojenim posudama
za skladištenje opstanka.
kada se iscrpi arteški bunar,
kada nestanu podzemne strasti,
cijevima potrošenih godina
kola antiutopijska praznina.

2

s okolinom me najednom
ne povezuju ni odveć usporeni,
izmaštani vicinalni vlakovi,
u čijim sam rasklimanim
vagonima mogao otputovati
od praznine izdvojenosti.

3

umrla je iznenadno, u snu.
moja neumorna znatiželja.
njen bezoblični leš praznina je
koja raste i nepovratno oduzima
sadržaj ukupnosti značenja.






28.11.2018. u 09:20 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.11.2018.

prema podnožju i niže


I

bio je edmund hillary i tenzing norgay
na svom vlastitom mount everestu,
iako su mnogi sudjelovali
u toj ekspediciji jednog života.
dok silazi piše sjećanja i najave
neizbježnog - kako će prispjeti tamo
odakle je i krenuo- ispod podnožja.

II

mnogi ne podnose uspjehe drugih,
ne mire se s njihovim boljim rangom.
uvažavaju prednosti rođenjem dobivene,
ali preziru uspješne što gaze ljude,
uz opravdanje da nisu zakočili,
jer su pregaženi htjeli preko ceste
na neoznačenim pješačkim prijelazima.

III

gužva može goditi kao izlika za
bespomoćnost, kao oslonac za grubosti;
komešanje može uznemiriti kao ograničenje,
uplašiti kao red koji se ne može shvatiti.
pometnja uzima i daje, guši ako ustraje.
metež troši kisik strpljenja i samoodređenja,
smetenost treba osamljivanjem provjetriti.


22.11.2018. u 18:51 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.11.2018.

desant zime


ove godine zima ne dolazi
u slobodnom padu;
spušta se iz visina bez žurbe,
stiže s padobranom.
ne nadajte se njenoj milosti,
vi zimogrožljivi, zavarani toplinom.
posjeduje dovoljno jakosti i vremena
za ostvariti sve svoje hladne prijetnje.
kasni zima na susret sa zemljom,
a nagovještaji njene premoći,
znakovi njene vlasti,
već su stigli, već su tu -
kao tiha modrikasta jutra
odjevena u studenu vlagu, u magle,
kao večeri s nebom obojanim tirkizom,
kao nisko sunce, kao umukle ptice.
živahna svježina upozorava
da će umjesto rose nahvatane
po nebranjenim predmetima,
prispjeti mraz, inje, slana,
da će meku vodu zamijeniti led,
da će u mračne, opustjele vrtove,
u odrvenjelu crnu zemlju,
s natrulim lišćem jestivih biljaka,
biti utisnuti bijeli, ledeni inkrusti.
zima je strpljivija ove godine,
hladnokrvna u čekanju, unekoliko zlurada;
ne žuri zaposjesti ono što joj pripada
u ritmičnoj vrtnji vremena.
zima će nezadrživo sići; dočekat će ju
raspršene obrambene snage:
žareće peći, rukavice, smijeh djece,
perine, hrana za gladne ptice, lavež,
vatre u poljima, mačke na krovovima,
neobrane jabuke u vrhovima krošnji.
padobranski desant zime neočekivana je
strategija vječnog vraćanja istog.



15.11.2018. u 17:34 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.11.2018.

umrijet ćemo sami


Niste usamljeni što ste sami,
nego ste sami zato što ste usamljeni.

Svendsen


njegova mala očekivanja pobudila je
fotka golemih šipaka donesenih
s jadranskog otoka, susjedi na poklon;
dobio ju je kao dokaz da su doputovali,
kao ležernu meku koju je trebao zagristi
krhkim zubima neutažene usamljeničke gladi.

pasivan poput pipa u velikim očekivanjima,
stvorenog u mašti depresivnog dickensa,
zadovoljan snimkom, radije je izmišljao prilike,
bez želje da iscijedi svježi sok zadovoljstva
iz ploda susreta i razgovora o poeziji života.

nedostatak odgovornosti i napora bliskosti
sprječavaju ulazak u grotlo potpunog užitka,
i on liže plošni klitoris nestvarne stvarnosti,
jedini nadomjestak potpunosti i rizika prisnosti.

o tome da su se treći dan vratili na svoj otok,
ni ne spomenuvši ga, upoznala ga je vlasnica
fb profila, susjeda neugasle spolne fiziologije.

ozbiljno shvaća neozbiljnost, ne uklanja teret kajanja,
i tako pleše na žici između nade i ogorčenja, kao pip.

slični nam ne mogu pomoći; umrijet ćemo sami, kaže pascal.





08.11.2018. u 08:50 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 31.10.2018.

gnjev


I

atentat bez predumišljaja
na poklisara uzdržanosti,
prekid ugovora o sustegnutosti,
nepriznavanje diplomatske prigušenosti,
munjeviti rat za pomicanje granica.

II

s lanca pušten oštar pas
za obranu i za napad, zbog neotporne
neizvjesnosti i poraza i pobjede,
keženje zubi životinje koja ne shvaća
kako i čuva i oslabljuje.

III

eksplozija nezrelosti,
provala požara koji pougljenjuje kožu
rasuđivanja, razaranje utvrđenih
pravila vladanja na pozornici ravnoteže,
brzi raspad sporazuma o nenapadanju.

IV

duel neplaniranog krivca i osvetnika
bez sekundanata, bez nadzora,
oslobađanje od izigranosti,
zadavanjem poniženja, bola, uzljeda,
nasilje za opstanak, opstanak za nasilje.






31.10.2018. u 08:16 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 24.10.2018.

Kopriva


U zaraslom jarku, u ljutoj zimi,
spletena s umrlom travom, uvela,
kopriva pokazuje kako kostimi
služe da bi se očekivanja zavela.

Pamtim ju zelenu, prijeteću, u cvatu,
trgao sam ju blago za čaj, za jelo.
Ipak, zazirem i od suhe na dohvatu,
i moja ruka smotrena je, uz tijelo.

Lišena života, razoružana, kopriva
izaziva podozrenje; ugled čuva žara,
ne postoji osoba koja nije obazriva,
na ruci da se ne sjeća njenih požara.




24.10.2018. u 19:56 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>