Potok42

četvrtak, 05.12.2019.

Zapali vatru


Lagano zaštitno platno tuposti
za prekrivanje pokućstva izražajnosti,
prošiveno uočljivim nitima
teško izlječive melankolije –
gužvaju sve kasnija razdanjivanja,
uklanja odsustvo zvuka zujanja muha,
trga onijemijelost razloga za studen.

Zapali vatru, osvijetli tminu,
zagrij ruke svima koji joj se primaknu.
Sin si nebeskog ognja,
obučen u blještavost i ispunjenje.
Progorjelo platno oslobodit će osjetila;
ukotrljaj u prostoriju bez zidova
plamenu svijeću kao zvijezdu Sjevernjaču.


05.12.2019. u 17:10 • 5 KomentaraPrint#

petak, 29.11.2019.

Gađenje


1

Od nadražaja osjeta njuha
kemijskom nadom u apotekama,
od teškog zadaha nepoštenja,
od isparavanja septičkih jama punih
žitkog samosažaljenja,
od soba stacionara za starije i nemoćne
dok se miješaju smrad napunjenih pelena
i mirisi jeftinih parfema na spremačicama.
Gađenje.


2

Od zvuka medijskih zvona za uzbunivanje
protiv nadolazećih nezadovoljnika
osvetničkom policijom i represijom države,
od bučnog istjecanja gnoja od reklama,
od Doplerovog efekta približavanja i
udaljavanja serijskih ubojica slobode,
od vrištanja tijela koja prekrajaju
doktori u miru, mesari u ratu,
od pucanja uma zbog infekcija predrasudama.
Gađenje.


3

Od pogleda na pale puritance,
od uočavanja očitih imitacija razdraganosti,
od zapažanja akolita obmanjivača - sljedbenika
onih koji podčinjavaju, lovačkih pasa duša,
od opažanja bezvrijednosti koja bljuju značenja,
od pogleda na činovnike, prelate, časnike,
od pogleda na parade, obljetnice, viteške igre,
psihološku profilaksu, dresuru, prokazivanja.
Gađenje.


4

Od okusa prepečene domoljubne rakije
dok se njeni ostaci pretaču iz probijene
buradi vjernosti, od okusa pohlepe, beznađa,
sjećanja na prijateljstva, ljubav, bratstvo,
od osjećaja da su u usnoj šupljini ostaci
mrtvih životinja, od dobitka gubitaka.
Gađenje.


5

Od dodira bršljana nepodnošljivog patriotizma,
opipa nepozvanog Spasenja koje hoda po glavama,
doticanja pokornosti, poziva na predaju,
krika osjetila dodira kad ubadaju jetru volje,
prislanjanja suosjećajnosti i ravnodušnosti
jedno uz drugo na brodu luđaka. Od bilo čijih dodira.
Gađenje.


29.11.2019. u 17:02 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.11.2019.

zaraženi ljudi


ljudi koji plaču kada se izvodi
svečana pjesma, a ne znaju joj riječi.

ljudi koji stoje uspravno, s rukama
uz tijelo dok vijori šarena krpa.

ljudi koje ne uznemirava podčinjenost,
spremni trpjeti drugorazrednost.

ljudi koji se ne bune, prihvaćaju
teror podvlašćivanja i iskorištavanja.

ljudi koji se žarko hoće podrediti
glupavo slave svoje utamničenje.

ljudi koji su bez samopoštovanja,
zaraženi predajom, prijete svima.


21.11.2019. u 19:33 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.11.2019.

Sve tri


BUDUĆNOST

Ekscentrični američki futurist Herman Kahn,
Glavno nadahnuće Kubricku za dr. Stranlovea,
Zastračujuće visokog kvocijenta inteligencije,
Za svoju miroljubivu vladu
Ležerno je predviđao posljedice termonukleranog rata,
I presudne tehničke inovacije.
Ali ipak nije predvidio internet.
Budućnost se može samo predvidjeti,
Mogu se samo zamisliti njeni bezoblični nanosi
Što rađaju se u glavi sadašnjosti.
A moje ratoborne futuristističke misli
Odnose se na kčer sina: hoću li dočekati da se uda,
I hoću li upoznati njenog muža i djecu.
Budućnost postoji kao neznani broj briga.

PUSTINJA

Ni krvi, ni znoja, ni suza
Više nema. Ratovi su prestali,
I razlozi za njihovo vođenje.
Sve je suho u pustoši
Proživljenih života.
Malo vlage pojavi se kao nada
Da će se sve svršiti brzo i bez bolova.

MELANKOLIJA

Tko je pauk koji je spleo
Mrežu melankolije ispod streha i
Između grana bitnosti i opstojanja,
U koju sam se upleo i ulovio
Predvidljivo kao neoprezni kukac?
Potištenosti treba dati priliku,
Samoptuživanje se mora osnažiti,
Osjećaj krivnje i neodlučnost hoće
Potvrdu o ukočenosti…
Čini se da pauk sam ja,
jer sve ovo dobro znam.


14.11.2019. u 18:19 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.11.2019.

Tri



B. Brechtu

LET PTICA

Kada sjedim na lođi svog stana
Promatram nebo i let ptica.
Ravnodušan sam kada se divlje guske vraćaju.
Ravnodušan sam kada odlaze.
Zašto onda promatram nebo
I mašem divljim guskama
Svaki put?


SHVATITI LAŽ

Sa zakašnjenjem sam shvatio
Da je u moje društvo dospio pokvarenjak.
Povjerovao sam u njegove laži o sebi,
I u svoje laži o njemu.
Istinu sam primijetio
Kada su nestalne, prilagodljive laži
Bez punomoći stvarnosti pokušale prisvojiti
Njenu postojanu jednostavnost i čistoću.


ONA SE VIŠE NE SMIJE

Koliko puta sam trpio zbog
Njenog preglasnog, nekontroliranog smijeha.
Mislio sam da tako iskazuje
nepoštovanje prema meni.
Njenog smijeha je sve manje,
Rijetko kad raspara gusto pletivo tišine
Kojim smo zamotani u usamljene čahure.
Ona se više ne smije kao nekad,
A ja ne osjećam da me cijeni više.




07.11.2019. u 17:12 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 05.11.2019.

Ona u tami


Tama je gusta kao vreća tusta s pijeskom,
oko tebe visoka je trava i jezivi krikovi,
u tebi buja strah, moliš se ocu nebeskom.
Savana je gola bit, ne pomažu raniji trikovi.

Tvoje IC naočale svrsi ne služe odavno,
oslanjaš se na preostala čula neubijena.
Očekuješ da je blizu, dozivaš ju uviđavno,
čuješ smijeh, užasneš se - ona je hijena.


05.11.2019. u 08:47 • 5 KomentaraPrint#

petak, 25.10.2019.

Spasiti sam sebe



Nitko te ne može spasiti osim tebe,
ohrabruje nemilosrdni Charles Bukowski.
Želiš mu vjerovati iako nisi siguran
tko si, tko je taj u tebi
koji bi te mogao spasiti.

Pitaš se
kako si samo mogao
cijelo vrijeme očekivati
razumijevanje
od ravnodušnih i glupih, kako nisi vidio
svoje pogrešne izbore, zašto si dopustio
da tvoja očekivanja
ne budu pretvorena u stvarnost?
Zbog čega si pristao umirati iznutra?

Jesi li siguran da nećeš opet
podleći nagovaranjima
praznih, sebičnih, uskogrudnih, licemjernih -
da budeš dobar, suglasan, osjećajan, otvoren?
Hank, može li sam sebe spasiti netko
tko je pod teretom kajanja,
što ga čini nepokretnim?

Moraš napokon razmisliti o spasavanju sebe,
jer nitko to ne može obaviti umjesto tebe,
umrtvljenog gušenjem tjeskobe.
Zar hoćeš doživjeti smrt prije smrti?




25.10.2019. u 18:43 • 7 KomentaraPrint#

petak, 18.10.2019.

svijetlo krijesnice



dani su polako postajali neprozirni;
prestajala je gorjeti vatra tvog svijeta,
u životu je prevladala mračnost,
stvari su izgubile jasnoću, a ljudi sjaj.
još donedavno si vjerovao kako je
vidljivost manja zbog neodgovarajućih
naočala, pala ti je na pamet i romantičarska
legenda da je tiho i uzurpatorski
dospjela konačna vladavina vječne noći,
da je netko urotnički navukao koprene
preko sunca nadanja i traganja.
a onda si neopozivo pojmio i priznao
da se svijetlo gasi u tebi, da tama
izvire iz tebe, da je pomrčina dospjela
iznutra. ta spoznaja je svijetlo krijesnice.



18.10.2019. u 19:10 • 7 KomentaraPrint#

subota, 12.10.2019.

snovi pobjeđuju mrak



snovi osvjetljavaju hodnike intuicije.
snovi su mjehuraste luče vremena –
pobjeđuju mrak ispred hodnika emocija koji vode
u aule razuma. kuća našeg ja ima bezbroj ulaza.
i izlaza. snovi spajaju prostorije naše svijesti
o prostorijama tjelesnog postojanja.

sanjam da je s drugim. moj nespokoj se nakuplja,
kao prljava voda, ne otječe, prijeti, zgušnjava strah.
ujutro joj ne prepričavam san da ne promjeni
odnos prema stvarnoj osobi kojoj se u snu podala.

u snu bez razloga skačem u mutnu, duboku rijeku,
u cipelama, obučen. Pomislim, uznemiren, da ću
potonuti, ali plivam prema drugoj obali. ugodno mi je.
ohrabren uspjehom osjećam da ću pustolovinu ponoviti.

sanjam kako letim iznad svoje kuće i obližnjih ulica.
vidim i zgrade nedohvatljive pogledima pješaka.
snoviđenje me prestrašilo puno kasnije kad sam doznao
da zdanja zaista postoje, da nisu astralna, da salutiraju.



12.10.2019. u 18:51 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.10.2019.

njegovo srednje ime


nepoduzetnost je postala njegovo srednje ime.
zajednički su ga ispisali melankolija
i rutina – najmoćniji članovi odbora
za primopredaju negodovanja i jarosti
u ograđeni prostor predaje - odustajanja
od borbe i odricanja od oružja.

razoružavanje odnosi svjetlosti sjaj, čekanje
donosi besmislenu mudrost, potištenost
oslabljuje tijelo, uvježbanost i navike
ubijaju znatiželju. zanimljivo je da
ne raste strah; predvidljivost uči strpljenju
i usuđivanju suočavanja s dolaskom odlaska.


03.10.2019. u 17:36 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 25.09.2019.

zabava je završila


prošla je velika divlja zabava, ispraznila se sala;
bio sam priređivač, brinuo se za ritam užitka.
otišli su uzvanici, tišina je muziku nadglasala,
na podu krhotine stakla kao da je bila bitka.

ostao sam sam, i težak je zrak, i svjetlo je oskudno,
u mislima se ponavljaju prizori, riječi nazdravljanja.
zadržat ću tek sjećanja, i osjećaj da bilo je uzaludno;
ostade društvo osame, rastužuje nemoć ponavljanja.


25.09.2019. u 21:38 • 9 KomentaraPrint#

petak, 20.09.2019.

Dan i noć


U sumrak spušta ruke svoje iscrpljeni dan;
Nemilice, i neometano, udarce je zadavao
Vrećama ljudskim, neobaziranjem ispunjenim,
Nagnutim od tereta replika koje nikada
Izgovorile nisu, tjelesima prezrelim, poniznim
Vjerujućima u vječnost, dotrajalim buntovnicima
Čije je ja podizano na platou hinjene surovosti.


Noć se pojavljuje kao živi pijesak zaborava,
Kao sukrivac za pokušaj umorstva goloruke ljubavi,
Kao gluhonijemi, slijepi davitelj sućuti i topline,
Kao android koji oponaša podlost i taštinu čovječju,
Kao skladište odbačenih osobnosti, kao dehidracija.
Jutro preplavljuje očekivanjima dobrog, lijepog, istinitog,
Jutro se hoće natjecati s gubicima u prijenosu snage.


20.09.2019. u 19:27 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.09.2019.

gdje smo



sjetim ih se sa sjetom ponekad.
nestali su mi iz vidokruga,
ili ja više ne gledam na njihovu stranu
na kojoj su se miješali smiješno i tužno.

govorio sam sebi tada da sakrijem
svoj podrugljivi osmijeh dok mi je dobra,
prostodušna čistačica d. pričala kako je
oženila sina. sigurno si se za svatove
dotjerala kao djevojka, upitao sam ju.
još pitaš, kupila si je mama novu trenirku.

nisam si mogao pomoći kadgod bih ga sreo.
suzdržavao sam se pokazati svoje nakreveljno lice.
uvijek bih pomislio na strašan potres koji je
zatresao naš grad i školu u koju smo išli. bili smo
osnovci. istrčali smo van, uplašeni, a on je rekao
da zločesti potres treba istući i poslati u kut.

znao sam da ću čim ga vidim spustiti pogled
kako ne bi otkrio moje čudnovato smijuljenje.
bio je zidar. sazidao je mom ocu bajtu od opeke.
jednog dana radilo se udarnički. ožednio,
od izrazito tamnopute susjede, zatražio je vode.
viknuo je: požuri da ti napravim malog crnca.

sjetim ih se sa sjetom ponekad. i s nemirom.
nestali su mi iz vidokruga, a možda su i mrtvi;
smrt je dobro raspoređena, pored svega je živog.
ili ja gledam na stranu na kojoj je samo tuga.


12.09.2019. u 19:54 • 6 KomentaraPrint#

petak, 06.09.2019.

sanjači


sanjači koji su sanjali borbu, bijeg, blatne bujice,
vatru, vodu, visine, vukove, vragove,
bude se podvinute volje, prestravljeni
oprekama koje ih okružuju. u zagrljaju
dubokog sna bili su vapnenac, krovne
grede; buđenje ih pretvara u ljigavo vapno,
u krhku paljevinu. sanjači su nakon buđenja
dućani ispražnjenih polica, bezlisne grane,
automobili bez startera, sužnji zbilje,
potreseni podčinjenjem cenzuri jednoličnosti.
probuđeni sanjači su cijevi spljoštene pneumatskim
čekićima dužnosti, oni su otkošteno meso.



06.09.2019. u 17:16 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 27.08.2019.

crna vreća


barometri, termografi, satelitski snimci
ciklona i anticiklona… u rukama tumača stanja
atmosfere postaju prijeteće medijske helebarde.
samo treba sačuvati glavu na ramenima od
nepromišljene, drske vladavine ljeta, pomisliš,
dok zabrinut pješačiš gradom. znoj ti natapa košulju,
tamnim staklima štitiš oči od kiseline jarke svjetlosti,
naporno dišeš, imitiraš susretljivost spram
prolaznika praznih života i punih cekera hrane,
tražiš blagodatnu tamu i hlad. ipak sjećaš se
nekadašnjih vijesti kao pilastara režima,
boje himalajske soli; ove nove nalikuju ti crnoj
vreći podšivenoj nitima poplava, suša, požara, oluja,
ispunjenoj katastrofom, kontrolom, slutnjom kraja.
hodaš po usijanom asfaltu, zastrašen neizbirljivom
prirodom, nagnut nad vrećom klimatskog usuda
zagledan u sebe u vreći, s pogledom na sebe nagnutog.



27.08.2019. u 08:21 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.08.2019.

Avanturizmi


Ispred zida
pokošena trava.
Mravi se goste jagodom.

*****

Pred biciklom
ispriječila se pruga.
Dječak čeka pomoć.

*****

Po sobi tumara
duh pustolovine –
dok je knjiga otvorena.



19.08.2019. u 10:57 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 13.08.2019.

Neočekivana izdaja


Rastužuju me vlastita olakšanja
U koja su zakopane vaše patnje,
Umiruju vaša nasrtljiva komešanja
Kad u njima udio imaju moje šutnje.

Na poprištu života, uočio sam otiske
Naših razdvajanja. Između uzdisaja
Otkrih izvršitelje i razloge niske;
Bili smo to mi, skupa, spojila nas izdaja.



13.08.2019. u 18:50 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.08.2019.

još nije vrijeme za priznanje


još uvijek
lovci na zlato
u njemu traže
nešto za sebe.
ispituju mu srce,
kopaju po utrobi,
ispiru gomile razmišljanja.
nadaju se novim
izdašnim nalazištima,
otkrićima zlatnih žila,
zrnaca, listića i grumena
u mutnoj, širokoj i dubokoj
rijeci njegovog života.
još nije došlo vrijeme
za glasno priznanje
da su ležišta iscrpljena,
zlatonosne žile neplodne,
zalihe došle do kraja.
još nije prispjelo vrijeme
za javno priznanje
da je zlatna groznica završila,
da rijeka uzaludno teče,
da njegovo umorno srce
s naporom kuca.
prerano je i njemu i tragačima
potvrditi kraj avanture.



08.08.2019. u 16:18 • 11 KomentaraPrint#

subota, 03.08.2019.

usamljenost je usamljenost


Usamljeni su tenisači i na šljaci i na travi.
Osamljen je pas na lancu u seoskom dvorištu.
Usamljeno je drvo za hlad usred beskrajnih oranica.
Sama je ovca iz stada na koju se namjerio vuk.
Samotan je prosjak koji milostinju traži ispred crkve.
Osamljen je čovjek oženjen nevaljalom ženom.
Usamljena je žena koja živi sa svačijim čovjekom.
Usamljen je cvijet koji raste iz pukotine na zidu.
Usamljen je stari roker dok izvodi pjesme iz mladosti.
Usamljeni su starci jer im je svejedno što su nevidljivi.
Samotan je putnik koji nerado i odlazi i stiže.
Usamljen je ratnik bez metaka, a bitka traje.
Usamljen je tvoj glas opkoljen krikovima.
Usamljeno je tvoje šaputanje zatomljeno tuđim jecajima.
Osamljen je pjesnik koji se odviše udaljava od drugih.
Osamljen je pjesnik koji se previše približava samom sebi.
Usamljenost je usamljenost je usamljenost…



03.08.2019. u 17:28 • 8 KomentaraPrint#

subota, 27.07.2019.

Povratak


Vrelina će te usporiti, bit ćeš premoren,
Potražit ćeš odmorište, zadrijemati kratko
U dvorištu malom, poznatom. Bit ćeš smiren,
Jer tu je zaklon, tu je izvorište, tu si netko.

Sjedit ćeš ispod brajde, usred krupnog inventara,
Do vrata ljetne kuhinje, s knjigom u rukama;
Listovi će šuštati, i poletjet će iz njih priča stara
O dječaku uvijek budnom i njegovim bitkama.



27.07.2019. u 16:35 • 8 KomentaraPrint#

subota, 20.07.2019.

meteor drago mlinarec


u prerano pristiglom dobu suštog primjećivanja,
bez vjere u sadašnjost i nade u budućnost,
u osami narušavanoj od nasrtljivih znatiželjnika,
u tami iznemoglosti neophodnih sila samoobnavljanja,
u očekivanju konačne pobjede poraza života,
jedino probuđena sjećanja brane jedinstvo tvog duha
od teških udaraca malja očaja. uspomene ožive čula
kao što u zimskoj noći bez zvijezda nebo osvijetle
meteori. milosrđe sjećanja obnavlja tvoje dotrajalo biće.

jučer ti poznanik kazuje uspomene o svojim susretima
s dragom mlinarcem. odmata priču: živio je od glazbe
i autorskih prava, a onda je u zagorju, naslijedio neko imanje
i već desetke godina živi tamo, samozatajno. čovjek je
skromnih prohtjeva i raznovrsnih interesa, pa se snašao.
ima ženu i odraslu djecu. već je jako dugo u mirovini.
on ti je kontra tehnologije - nema mobitel, laptop, internet,
auto - čovjek prirode, završava raspetljavati svoje klupko.
posredno su prenešeni tuđi čulni doživljaji iz izvanvremenskog
kruga u tvoje iskustvo, i ti sve prepoznaješ kao ranije viđeno,
izvorno tvoje, blisko, usmjeravajuće prema poistovjećivanju.
i mlinarec u dobu bez svjetla vjere i nade postane meteor.




20.07.2019. u 17:54 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 09.07.2019.

Ne skidaj draga


Aleksandru Sergejeviču

Ne skidaj draga kad si sa mnom
Sjajne perle koje nosiš oko vrata
U sjećanju mi bude besramnom,
Jedan topli krevet i dane razvrata.

Ogrlica ti se njiše i zvecka, zazove
U istom ritmu kao i kod one žene;
Zvuk je od nasrtaja na tvoje guzove,
A ona je bila iznad i nasrtala na mene.


09.07.2019. u 20:52 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.07.2019.

Tragač ostataka



Kopaš, tražiš velike, isklesane istine,
Zatrpane stubove, monolite, obeliske,
A gaziš grnčariju, nalaziš razorene baštine,
Krhotine s hijeroglifima, nejasne otiske.

Odgonetavaš življenje prošlih svjetova,
Sačuvanih jedino u skrivenim grobovima,
Uspoređuješ onda i sada, a bez letova
Izvan svoje pećine naseljene duhovima.




08.07.2019. u 16:07 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.07.2019.

u ovicima


malo vremena za predah
imaju solo gitaristi u rock sastavima.
kad na nastupima ne voze rifove
i blues pasaže, jurcaju po pozornici,
pijuckaju napitke, dižu ruke,
čekaju ponovni dogovorni gitarski upad
u teški ritam tutnjave basa i bubnjeva.
dok traje opravdana stanka od harmonije,
solo gitaristi pomnije gledaju njihanje
odanih sljedbenika, ljude u ovicima
od bučne, pretjerane privrženosti, u zaštiti
koja ističe posvećenost izvedbama banda;
solo gitaristi vide oduševljenu masu
u omotnicama od planske odanosti.
zabrinuti do depresije, pomišljaju
kako publika njih vidi u omotima
od izvanjskih znakova - simbola moćnih
položaja u službi gospodara kapitala.
Pitaju se osjeti li mnoštvo u ovicima
da se ispod njihove omotnice solo gitarista
nalazi pulsirajuće srce od glazbe, krvavo
i aritmično od žudnje za istinom i đemanjem.




04.07.2019. u 09:14 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.06.2019.

lijek izvan tebe


obamro si, ne reagiraš na ubode novog dana,
ne podižu te ni mirisne soli interneta ni grubo
drmusanje prijekora tvoje zabrinute suputnice.
moraš izaći, vratiti se u život na ulicama, odgoditi
smak tvog vremena. dok hodaš u tvojim je cipelama
zdrobljeno polineuropatsko neopozivo staklo.
bolestan si od istih misli i istih uglova gledanja,
od pororočkih otkrivenja političkih ivana iz patmosa.

i ugledaš ju nasmijanu, satiniranu, neprolaznu.
ne pristupaš ti njoj, nego ona tebi. ulaziš u
prostranstvo iskrenosti, izlaziš iz bolesničke postelje.
da, idemo na more, u supetar na braču, vozimo
preko bosne. posjetit ću i grob svog tate u d.,
a na povratku ćemo posjetiti manastir krka, kaže.
moj partner je pravoslavni vjernik. nadamo se susretu
s vladikom arhimandritom nikodimom kosovićem.

smijeh joj je iscjeljiteljski, ne hlapi već na površini
njenog lica kao jeftini parfem, širi se prostorom
i rastapa tvoju sleđenu tjeskobu. razdragano se
presavija u struku, a njena neusiljenost podsjeća te
na mirno, čisto, bistro jezero čijom pristupačnom obalom
koračaju ljudi kao ti, s glavama od rubikovih kocki.
i nisi siguran plivaš li ili si se vinuo u azurne visine,
oslobođen od prisilne potrage za lijekom u samom sebi.



27.06.2019. u 15:54 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.06.2019.

godine su provalnici


godine koje stižu neočekivano postaju provalnici.
prestanu ti poklanjati vrijednosti, prekidaju gomilati
blaga u tebi, i iz tvoje kuće započinju otimati i iznositi
najvažnije što imaš: zdravlje, znatiželju, maštu, ljubav, nadu.
ne pomaže zatvaranje sefova sa sabranim dragocijenostima
zamršenim bravama i ključevima nepovjerenja i smotrenosti,
uzaludan je redoviti nadzor prostorija tvoga ja,
beskorisni su protuprovalni alarm, brojač posjetitelja
i druge predostrožnosti koje čuvaju i štite tvoja slaba mjesta.
uzbuna do tebe stiže prekasno, tek kad su zidovi porušeni,
podovi iščupani, prozori porazbijani, čelične blagajne
razvaljene. godine su bez milosti i vješte, kradu s objašnjenima
koja te slamaju volju. a godine ukradena dobra poklanjaju
onima koji dolaze; shvatiš kako si u toj spirali otpremnik
bogatog iskustva koje si katkada dobio nakon što ti je trebalo.
pomireno pristaješ da te darežljive godine obijaju i otimaju ti
sve što sačuvati se ne može i ne treba. i ne smije.


20.06.2019. u 16:53 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.06.2019.

Stiks


I

U kući živi sin njihovog sina. Njih više nema na glavnim prolazima; razgrnula ih je ustranu ralica vremena. U kući prošlost osjećam kao nagomilanu istovremenost hladnoće snijega njihovih kasnih godina života i topline njihove ljubavi i brige.
Moja je krv, ali ne može prolaziti kroz zidove kuće kao ja. On poznaje samo geometriju ploha, njihove omjere važne za krečenje i raspored namještaja. Kuća tek postaje kuća u kojoj će živjeti sin njegovog sina. A u meni su se kao spore zaraze koja usporava kretanje zadržali jedinstven volumen divljenja, osjećaj tajanstva postojanja bez granica, nejasni dječački nagovještaji konačne zrelosti, povijest vlastitog odrastanja. Kada uđem u srednju sobu prepuštam se užitku posredičkog stapanja s prohujalim događajima, s predstavama koje su oblikovali djed i baka mog sina. Kuća je bila skladište iskustva, puno namirnica za preživljavanje, a ja sam bio dijete željno jestvina od kojih se prestaje biti nevažan i postaje snažan. U toj kući izbacujem iz sebe krupne komade prejedanja svojih velikih očekivanja.


II

Ta kuća više ne postoji. Odavno je srušena. U nju sam dolazio nesvjestan majčinih tragova, njenog djetinjstva i priprema za udaju. Moj boravak kod njene majke bio je uvijek i njen povratak. Nisam ni naslućivao da su moja ferija bila ponavljanja njenog života. Životinje, zemlja vrtala iz koje se čupalo povrće za juhu, stogovi sijena, bunar, sobe, kreveti sa strožama, sat i njegov bat, lovačka puška djeda, mesingani avan, rogovi jelena, tepisi ručno izrađeni, bubnjara… ostali su zauvijek u meni. Ponavljanja snabdijevaju naše duhovno tkivo hranjivim sastojcima. Kroz sve naše kapilare teče Slavonija. Bojimo se ugrušaka vremena, bojimo se začepljenja, bojimo ostati bez opskrbe, jer se više ne vraćamo majčinim tragovima, ostacima nečega što je postojalo.

13.06.2019. u 17:34 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.06.2019.

društvene igre


kao u društvenoj igri,
na ploči današnjeg dana,
figurica sam kojoj kretanje određuje
nepredvidiva kockica gubitka ili dobitka;
pomičem se od kućice do kućice,
po ciljnim poljima opstojanja:
podižem odabrane objave za portal,
čitam bilješku sa sastanka
suvlasnika zgrade u kojoj živim,
o najezdi žohara i pokušaju
stanara-plaćenika da se
donese odluka o povećanju naknade
za zajedničko održavanje.
poznanik me obavještava
o zagonetnom lampionu, upaljenom
na grobu mog prvog rođaka dipsomana,
na petu godišnjicu njegove smrti.
odmjeravam ispražnjene klonule rafove
usmrćenog konzuma. slušam karikature
iz političke stranke od živih cigli
kako na svoj zid nabacuju blato kleveta.
(postoje li nasljednici daumiera i georgea grozsa?!)
nosim sinu samcu jelo, moje djelo.
mjesto mi mijenja volja nevidljive kockice.
a hodam u neočekivano pronađenim cipelama,
starim, a novim – zanemarenim dvadeset godina.
koračam po bivšoj sobi mojih sinova, po parketu
izlizanom od njihovih dječjih premještanja.
oni su odavno svoji igrači, kreću se
po svojim pločama dana;
te drage figurice možda mi otkriju
koje su osvojili stanice i ispričaju tajne
o neznanim ishodima vrtnje njihove lude kockice.
društvene igre igraju se i s vlastitom djecom.




06.06.2019. u 17:02 • 8 KomentaraPrint#

petak, 31.05.2019.

otpor i razmišljanje


hrabri su usklađeni
s prijetnjama
oštrih njihala strave
kao i usamljeno drvo
s napadima vjetra.
drvo ne popušta
pred olujnim naletima,
raste ukrivo, ali opstaje.
junačnima klatno
iskida košulju i kožu,
dok odlučno stoje.
a ti mi uzvraćaš da je
suprotno, kako smioni nisu
usklađeni sa zaplašivanjem,
kako nisu prilagođeni
mirovanju; odvažni
imaju potrebu kretati se,
ne mogu trpjeti
nepoduzetnost.
Ipak složimo se da je
smjelima nevrijeme
vrijeme za otpor,
a ne za razmišljajnje
kao nama dvojici.


31.05.2019. u 13:35 • 7 KomentaraPrint#

petak, 24.05.2019.

Mogu se vratiti


Napustio me zanos, a vjerovah - nikada,
nisam isti, vrtim se u krug, bez cilja,
i moje tijelo, i moja duša se raspada,
nestalo je čulnosti i drugog izobilja.

Srećom znam se vratiti u doba svježine,
treba mi tek malo ondašnje volje i snovi
da oživim znatiželju, oslobodim se težine,
poletim u mašti, da budem isti ili novi.


24.05.2019. u 18:56 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< prosinac, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (5)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (5)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (4)
Lipanj 2018 (4)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (4)
Prosinac 2017 (4)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (5)

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark